jednaka kršćanskoj, kad naučava da čovjek nema svoje
srce privezati za prolazne stvari, već se riješiti svega
zemaljskoga i grešnoga. Pojedine izreke Isusove su-
sreću se i u Budinijem govorima. Ali, unatoč sličnosti,
postoji tu razlika kao od neba do zemlje. Budist se
ima riješiti grijeha me da održi svoju ličnost te je
s Bogom sjedini, nego da uništi svoj nagon za bivstvo-
vanjem, te dospije do nirvane“. Što brže i radikal-
nije on svoju dašu riješava od dobra i zla, to brže
probija on lanac preseljivanja duša i otvara sebi pri-
jelaz u ništavilo“ s onu stranu groba.
Ima pak i drugo nešto, što modernoga čovjeka
privlači budizmu. Na glavna metafizička pitanja kao
n. p. o postanku svijeta i čovjeka, o budućem životu,
nirvani, duši i t. d. nije Buda dao nikakva jasna od-
govora, već je pustio da o tome svak misli kako mu
se rači. Stoga je za moderne bezvjerce Buda ,pravi
čovjek“, Za one pak, koje je zahvatila tako zvana
dosada života (,la noia della vita“, kako bi rekao
talijanac), pošto su se uživanjem ovoga svijeta već
zasitili a kršćansku vieru izgubili, i koji s visine svoje
osamljenosti prezirno gledaju na svjetsko vrenje, —
za takove je Buda upravo — divan čovjek ! Jer, kako
je dobro opazio pomenuti pisac: Nije oslobogjenje
od. grijeha, već oslobogjenje od života ono za čijem
čezne moderni čovjek“. D.V. M.
Iz katoličkog života u Beogradu.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja).
Apostoliki nuncij Msgr. Hermenegjildo Pellegri-
ndtti povratio se je iz Rima u Beograd u _Srijedu 9.
o. mj. i priuzeo svoje ageade. Apostolski Nauncij bo-
ravio je duže vremena u Italiji radi narušenog zdravlja.
U beogradskim političkim krugovima su uvjereni, da
će se nakon dolaska Nuncija u našem ministarstvu
inostranih djela spremati sve, što je potrebito za na-
stavak pregovora s Vatikanom. Čim se vrati iz Lon-
dona i Pariza ministar inostranih djela Dr. Marinković,
nzeti će ovo pitanje u pretresanje.
Svečana akademija: JKAD sv. Ćirila i Meloda.
Već nekoliko godina postoji na beograaskom univer-
zitetu udruženje naših katoličkih akademičara, koje iz
godine u godinu sve više napreduje. Specijalna zadaća
toga društva je proširenje ćirilometodijskih ideja megju
našu javnost. Za približenje tom cilju sigurno će im
pomoći i ,Svečana akademija za proslavu 1100 godiš-
njice smrti sv. Cirila“, koju će održati 27. novembra
t. g. u 6 sati uveče u velikoj sali Novog Univerziteta.
Tom prigodom po prvi put izlaze naši beogradski ka-
tolički akademičari pred javnosti to pred javnost naše
prijestolnice; oni žele da kod svoga nastupa vide što
veći broj prijatelja ideje, koju oni propagiraju, žele da
vide pri njihovom nastupu kao pravoslavne tako i naše
katolike. Tom prigodom ima da se manifestuje želja
za zbliženjem za jedinstvom obiju crkava, kako sa
sirane pravoslavnih tako i sa strane katolika.
Hrvatski Kraljevi u Dubrovniku, o
Rastić veli dalje a i drugi pisci to kažu, kako je
bila velika pratnja kraljeva u Dubrovnik, da nijesu i-
mali u Dubrovniku mjesta, da svu pratnju prime u
Giad, te se neki smjestiše u Župi i Konavlima, a oso-
bito konji radi paše. O.im se potvrgjuje činjenica, da
je Travunja, kojoj su spadali Župa i Konavle, bila pod
suverenom vlasti hrvatskih kraljeva onda u polovici X.
vijeka, jer u tugjoj državi ne bi se smjestila pratnja,
vojnici i konji hrvatskog kralja. Dakle jasno je i po
ovom činu, da je do Boke kotorske u polovini X. vi-
jeka sezala hrvatska država, jer je Travunja. sezala
do Kotora.
Sad se otkopavaju ruševine u crkvi sv, Stjepana.
N-gien je temelj sa apsidom prve crkve sv. Stjepana,
koju spominje Porfirogenit.! Oko ove je gragjena veća
crkva sv. Stjepana, koju dade hrvatski kralj Stjepan
Miroslav sagraditi, čiji su zidovi i apsida do danas
sačuvani. Nagjeni su ulomci arhitektonski i ornamen-
talni starohrvatskog sloga iz X. vijeka iz doba hrvat-
ske narodne dinastije, sa pletenicima i uvojcima, što
odaje čisto hrvatski karakter ornamentike.? Crkva je pro-
pala u potresu 1667. ali se je još do god. 1740. vr:
šila u njoj služba Božja.
: Vratni okvir na crkvi sv. Baftula uz biskupsku
palaču u Dubrovniku, sa pletenicama i urezima iz X.
vijeka imade hrvatski arhitektonski stil. Taj okvir je
prenesen sa crkve sv. Stjepana na ovu sv. Bartula po
potresu, a to se vidi i po slomljenim pobočnim stu-
povima i po osobitoj omamentici, koja je resila crkvu
sv. Stjepana. Još imade u zidu pobočne kuće kod cr-
1 Ovim je posve razbistreno pitanje, koje je g. 1897. bilo
vopjenoi u dubrovačkim listovima, dosta polemičnim tonom sa
"nel
e strane, gdje se je proti stanovištu dubrovačkog svećen-
_ stva ovome prigovaralo, đa je dalo porušiti onu staru prvu
— crkvu sv. Stjepana.
2 J, Strigowski: Starohrvat. umjetnost.
PRELO maa
= NARODNA SVIJEST“. | :
Broj katoličkih učenika i učenica na srednjim
školama iznaša 366. Svi ti pohagjaju revno i vjerona-
učna predavanja i Nedjeljnu škol. misu.
Proslava franjevačkog jubileja u Nišu svečano
je proslavljena prigodom svetkovine sv. Frana. Osim
domaćeg župnika Dra fra Srećka Perića proslavi su
sudjelovali i viši vojni svećenik Alojzije Dejak i vojni
svećenik iz Zaječara Ivan M.. Maračić. Preko trodnev-
nice kao i na dan svetkovine spomenuti su svećenici
držali lijepe prigodne govore o životu i radu sv. Frana.
Vjenčanje. U Nedjelju 6. novembra vjenčala se je
g.ca Mara Šelgradova, kći Josipa Selgrada, sa g. Fra-
nom Oblakom, ingjenjerskim kandidatom, našim kato-
ličkim seniorom. Oboje zaručnika su odrasli u redo-
vima našeg katoličkog pokreta, pa im i kao prvacima
javnog katoličkog rada od srca čestitamo.
#
ZI Filarmouiji
mord4m da živo izrazim svoju duboku hvalu, što je po-
godila najintimniju žicu mog umjetničkog osjećanja
pripravivši mi dne 10. o. mj. u Teatru Bonda jedno
muzičko klasično veče, da proslavi 50 godišnjicu lite-
rarnog rada jednog pjesnika. — Valja da se bez sum-
nje neko od naših filarmoničara dobro spomenuo mo-
jih djela, kad je primjetio da prije svega i povrh svega
ima u njima mužike, mužike i opet mužike. Tragovi
motiva, pjesama, akorda, parafraza, leitmotiva, simfo-
ničkih stavova itd. svuda, pa i ondje gdje ih obično
nema. S toga sam sa vanrednim veseljem i sa očitim
zadovoljstvom prisustvovao toj muzičkoj slavi u čast
mog pjesničkog stvaranja a još više uživao u izvrsnom
izvagjanju njenog biranog programa. Pa ko ne bi uz-
drhtao od radosti slušajući onu egzkvizitnu Hajdnovu
simfoniju pod savršenim ravnanjem Maestra g. Vru-
tickog, koja je u prvi mah najjasnije dokazala ogro-
man napredak Filarmoničke škole. Meni se doista ras-
tvorilo srce u veseloj nadi, da će sada, već jednom
nestati tradicijonalnog - uroka Dubrovačke nemuzikal-
nosti, pa da će naša omladina napokon pristupiti naj-
idealnijem sportu mlada života, na muzičku naobrazbu
na ime. I uprav te večeri, moglo se vidjeti dokle se,
u toj najvećoj umjetnosti, može doprijeti, kad se uporno
uči u dobroj orhestralnoj školi, kao ona dva mlada
Čeha, koji su, kao g. Brunda u 26.oja g. Maxian u
tek danas uprav dovršenoj 20.0j godini, doprli do vi-
sokog znanja i do toliko izvježbane sjegurne virtuoz-
nosti, Sve što su ta dva veoma simpatična mlada u-
mjetnika one večeri pokazala, dostizava skoro savrše-
nost, da nije još one burne ritmike, koja nam tako jasno ,
govori o njihovoj, srećom, nepatvorenoj mladosti.
Sve je-u tome koncertu bilo prožeto sa onim istim
zanosom, koji me za cijelog mog ,umjetnikovanja“
vodio, pa za to nemam dovoljno riječi da zahvalim na-
šoj hrabroj Filarmoniji, što mi je pokazala stazu buduć-
nosti put koje Dubrovnik i u Mužici tako živo brodi.
Dubrovnik, 12. XI. 1927. Ivo Vojnović.
kve sv. Stjepana dva stupa vratna okvira iz X. vijeka
sa starohrvatskom ornamentikom, a našlo ih se je i
u iskopinama.
I crkve sv. Stjepana, koje je dubrovačka repu-
plika po nalogu hrvatskog kralja Stjepana Miroslava
gradila u Kuparima, u Sustjepanu, u Zatonu itd. bile
su prvobitne gragjene i ukrašene starohrvatskom or-
namentikom. Poslije su bile povećane i stari se štil
zametnuo i izgubio od svoga. Ne samo u ovim _cr-
kvama, nego u svoj biskupiji dubrovačkoj (u Janjini,
u Šipanu, u Prizdrini, na Orebićima) i u Neretvi (u
Opuzenu i u Gibeli,) slavi se sv. Stjepan dneva 3. au-
gusta svake godine, kad se po katoličkom kalendaru
spominje ,Iznašašće tijela sv. Stjepana“.
Dvorkinje kraljice Margarite, koje bijahu hrvatske
velmoškinje, šagradiše svojim troškom još dvije crkvice
posvećene jedna u čast sv. Jeleni,* a druga sv. Luciji,
sveticama njihovog imena. U drugoj polovici XVIII.
vijeka po pisanju O. I. Mattei Matijaševića, vidjele su
se još ruševine crkvice sv, Lucije u vrtu današnje vojne
bolnice, Po crkvici sv. Lucije zeve se još i danas ulica
Lučarica, koja se protezala od trga ispred sv. Vlalia
do te crkvice sve do potresa g. 1667. :
5. Dubrovački i drugi pisci, te pjesnik Kavanjin
o hrvatskom kralju Stjepanu Miroslavu i hrvatskoj
kraljici Margareti. Trogirski rukopis. /
Maogi dubrovački historijografi pišu o dolasku
ovog hrvatskog kraljevskog para u Dubrovnik. Nije
čudo, da ne pogagjaju godine tačno i da ga različito
zovu: kraljem Hrvatske i Dalmacije; kraljem Bosne,
koja se zove Bijela Hrvatska i samo kraljem Bosne,
To nam najbolje tumači Cerva u Metropolis ragusina
sv. I. str. 66 u iranjevačkom rukopisu: Solent autem
iidem Annales nostri Croatos et omnes fere finitimos
* Ova se crkva zvala kasnije takogjer imenom sv. Križa.
_Kalendarska reforma u srpsko-pravoslavnoj
\lje od Župe, Gruž, Rijeku dubrovačku, Zaton sve do
“'se sa svojim bogatstvom u Dubrovniku. Rodom bi|
Br. 46.
crkvi.
Šire se glasovi, da će arhijerejski sabor srpsko-
pravoslavne crkve, koji bi se po nekim vijestima imao
sastati još prije svršetka ove godine, raspravljati o
stalnom uvedenju kalendarske ref rme za svoju crkvenu
uporabu. Mnijenja se pozvanih faktora slažu u tome,
da polazište reforme bude zajedničko polazištem grego-
rijanske ref.rme; ali se razilaze u sistemu ispuštanja
prestupnih sekularnih godina. Jedni predlažu. t. zv.
srpsku reformu (iznesenu još pred 3 decenija od prof.
M. Trpkovića), a drugi t. zv. svepravoslavnu, koju je .
već poprimila rumunjska pravoslavna crkva. Kako je
poznato, gregorijanska reforma smatra prestupnim samo
one. sekularne godine, koje su djeljive sa 400, a sve
ostale običnim ili prostim. Srpska reforma prof. Trp-
kovića uzimlje kao prestupne samo one sekularne
godine, čiji broj vjekova razdijeljen sa 9 daje kao
ostatak 0 ili 4 tako, da su od 9 sekularnih godina
samo dvije prestupne, a 7 običnih ili prostih. Svepra-
voslavna pak reforma priznaje prestupnim samo one
sekularne godine, čiji broj vjekova razdijeljen sa 9
daje kao ostatak 2 ili 6, po čemu su lakogjer od 9
sekularnih godina dvije prestupne, a 7 običnih ili
prostih, ali to nijesu iste kao kod srpske reforme.
Po spomenutim pravilima gregorijanske su prestupne
sekularne godine: 1600, 2000, 2400, 2800, 3200, 3600,
4000 i t. d.; srpske su prestupne sekularne godine :
2200, 2700, 3100, 3600, 4000 i t. d., a svepravoslavne
su prestupne sekularne godine : 2000, 2400, 2900, 3300,
3800 i t. d. Sve ostale su sekularne godine, koje ovdje
nijesu nabrojene, obične ili proste. Kako se vidi, kroz
20 vijekova, t. j. od g. 2000. do g. 4000., gregori-
janska ref.rma ima 6 prestupnih sekularnih godina,
a srpska i svepravoslavna samo 5. — Od pravoslavnih
su crkava grčka i sovjetsko-ruska već primile grego-
rijanšku reformu ; rumunjska je primila svepravoslavnu ;
srpska i bugarska još privremeno drže julijanski ka-
lendar, jer se još nijesu odlučile za srpsku ili za
svepravoslavnu ref>rmu, a aleksandrijska, antiohijska,
jeruzalemska i emigrantsko-ruska niti ne misle na to,
da bi napustile julijanski kalendar, premda ga prizna-
vaju pogriješnim.
Knjige društva sv. Jeronimia. Već su stigla re-
dovita izdanja, četiri knjige, ,Danica“, Isus Krist“, |
pripovijest ,Gospodin Raf>“, i ,Svilarstvo“. Članovi.
ih mogu pridignuti kod Dubrov. Hrvat. Tiskare ili.
izravno kod mjesnog povjereništva za cijenu od 20
Dinara. Sama ,Danica“ za članove 6 Din., inače 10.
Din. Vanredna izdanja već su stigla. ; %
—
Za jačanje stomaka i čišćenje crijeva uzmite
prokušani FIGOL eliksir. Proizvagja Ljekarna Dr. Se- |
melić Kesterčanek u Gružu. Cijena boci 35 Din.
populos Bosneses appelare. Naši analisti običavaju
Hrvate i gotovo sve okolne narode zvati Bošnjacima.
Ovo je divno priznanje Cerve (na žalost još ne tiskan |
rokopis), koji riješava tu bludnju, a i nepoznavanje.
povijesti iz X. vijeka kod nekih historijografa u XVI.
vijeku i dalje, da su kraljeve iz Hrvatske zvali kralje-
vima Bosne, koja je onda u X. v. bila pod vlašću hr-
vatske države. I
Cerva na istoj strani veli: Stefanus iste, non aliius
videtur, gzam Dalmatiae atque Croatiae Rex, Cre«
scimiri regis filius. Taj Stjepan nije niko drugi, nego
kralj Dalmacije i Hrvatske, kralja Krešimira sin. |
Appendini: Notizie istorico-critiche na str. 2521
piše: ,Stjepan kralj Dalmacije i Hrvatske, pobožni|
vladar radi bolesti, zavjetova se posjetiti crkvu sv. Stje“.
pana u Dubrovniku, te u društvu svoje žene kraljice
Margarite, i sa odličnim društvom dogje u Dubrovnik. |
Radi velebnog pričeka u Dubrovniku, dade im 6800
perpera, kao zadužbinu, da se obnovi crkva sv. Stje-|
pana, i obdari je dragocijenim relikvijama uvezanim u |
zlato i srebro, i ostavi novaca za uzdržavanje crkve,
te za župnika toj crkvi postavi svog rogjaka sa stanom, |
i prihodom za uzdržavanje. Darova Dubrovniku zem'|
Orašca i dade sagraditi na svoj trošak u svim ovim
mjestima crkve sv. Stjepana iste veličine, koje i danas|
postoje. Kad je kralj Stjepan umro, Dibroijenisjeih
jući se njegovog dobročinstva, kroz osam dana obdr-
žavali su mu svečane zadušnice, i Žene naricaljke sui
naricale po gradu. Kraljica Margarita pobožna nasta i|
Rimljanka i svojta dubrovačkoj patricijskoj obitelji de;
Croce, koje je nestalo. Darova senatu 200 libara sre:
bra, restaurira gradske zidove, gdje su bili srušeni i
odredi sebi grob za života“. (Nastavit će se)
i
«I ;
O