Prionćeno. Dubrovnik, 27. studenoga 1927. Gosp. inžinjeru kemije Franu Kolumbiću oblasnom poslaniku i odborniku Dubrovnik Pročitao sam u ,Narodnom Valu“ Vaše otvoreno pismo i ,Osudu“. Izgleda mi, da je Vami samo do senzacija i — da se o Vami govori. Ali me čudi, da Vi ne poznajete glavni zadalak Oblasnih Samouprava, koje nijesu ni po zakonu, ni po shvaćanju svih ra- zumnih ljudi političke, već čisto ekonomsko-admini- strativne ustanove, a koje će jedino na toj osnovici moći da uspijevaju. U tomu ste smislu čuli mjerodavne izjave samo- ga predsjednika g. Radića. Ovako pravilno shvaćajući zadatak Oblasti, mene su u Neretvi birali ne kao pripadnika ikoje stranke ne samo birači HSS, odnosno NSS, već i pristaše HPS, DS i SDS. Ako je organi- zacija HSS u Neretvi, odnosno njezin tajnik, sada sebi prisvojila pravo, da od mene traži odreku na mandatu, jer da su i oni glasovali za mene, onda bi jednakim pravom to isto mogle tražiti i organizacije DS i SDS. Zašto ove organizacije ne traže moju odreku, i ako im je poznato, da sam ja izraziti Hrvat i po radu i po prošlosti, i koji sam još onda, kada Vi nijeste išli ni u pučku školu radio za hrvatsku ideju i koji sam prvi u Neretvi počeo raditi na oslobogjenju hrvatskih seljaka iz lihvarskih ruku ?? Prema zadnjoj statistici Oblasnih izbora Vi ste birani kao zastupnik grada Dubrovnika sa nešto oko 860 glasova, (organiziranih pristaša HSS bilo je malo preko 30011!!), a ja sam i u zadnjim parlamentarnim izborima dobio preko hiljadu glasova, te prema tomu ja imadem mnogo jači naslov zastupništva od Vas. Ako bi se sada provodili izbori, dvojim, da bi za Vas glasovalo više od 34 birača, koji ste broj na zadnjem izboru odbora organizacije HSS u Dubrovniku dobili! Nego kada smo na Vašemu izboru, hoću, da Vas nečega sjetim, što ste Vi hotimično zaboravili, e da tako odskoči Vaš politički moral u pravomu svijetlu. Sjećate li se, da se je pred oblasne izbore javno pisalo o Vašemu nedavnomu članstvu organizaciji ,Orjuna“, a Vi to nijeste nikada i ničim pobili? Obzirom na te glasine obratio sam se uredniku bivše »Hrvatske Ri- ječi“ g. S.1. Bjelovučiću, za kojega sam čuo da znade koješta o ovoj pikanteriji. lsti mi je dao slijedeću izjavu: ,Ja sam neposredno pred oblasne izbore u Hrvatskoj Riječi“ javno, opetovano ustvrdio, da je gosp. inž. Frano Kolumbić bio član zagreba- čke orjune i kao takov sudjelovao u napadaju na zabavu bivših oficira u Hrvatskomu Sokolu u Zagrebu. Za to imađem i danas tvrdih dokaza. Poznato mi je, da su birači grada Dubrovnika, pristaše HSS, na iz- bornim skupštinama u Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi u * Uredništvo ne preuzimlje nikakove odgovornosti. ,NARODNA SVIJEST * Dubrovniku, o tome par puta poveli riječ i tražili od g. Kolumbića, kao oblasnoga kandidata listine HSS za grad Dubrovnik, da se izjasni povodom pisanja »Hr- vatske Riječi«. Gosp. Kolumbić je redovno tvrdio, da su to sve izmišljotine i neistine i da će me tužiti sudu na temelju zakona o štampi, pa ako se moja tvrdnja i pisanje dokaže kao istinito, da če položiti mandat. Megjutim do danas niti me je tužio, niti je položio mandat. Naprotiv par dana nakon izbora došao je k meni poslovno u Hrvatsku Pučku Štedionicu i na moje začugjenje pružio mi je ruku srdačno na ra- stanku, a da nije o pisanju »Hrv, Riječi« ni progovorio“. Dakle ispunite najprije svoju riječ, zadanu u pri- sutnosti mnogih živih svjedoka, pa onda tekar govo- rite o političkom moralu !! Što ste pak ubrzali Vi sami ispred svijuh, da me ne vidite u svojemu društvu, to mi je pojmljivo, kao i svakomu, ko poznaje Vaše nevidjeno samoutvaranje i straučarsku zagriženost, na kojoj osnivate svoju sa- danju i buduću političku karijeru i hegemoniju u Du- brovniku i okolici metanisanjem i kagjenjem prema vodstvu stranke u Zagrebu. Ali bi se mogliii prevariti u računima, jer je ovo Dubrovnik, koji nije nikada služio pjedestalom umišljenih veličina, a najmanje onih importiranih iz vana. Kako bih i ja bio na smet- nju provagjanja toga Vašega programa, jer bi Vam moja čista hrvatska lineja valjda mogla postati zapre- kom, to nijesam voljan za volju vašijeh prohtjeva ukloniti Vam se s puta, pošto bi prevrtljive, današnje ideje i previše zauzele maha na štetu istinskih hrvat- skih interesa, a sovjetsko-strančarsko shvaćanje oblasne administracije moglo bi preći i na Oblasni Odbor, gdje mu nije mjesta i gdje ne ima izgleda za uspjeh. Ovo Vam je moj konačni odgovor. Meni nije do deklamacija i Vaših senzacija, nego do rada i složnoga i zajedničkoga, pa ako i Vi u tomu nalazite svoj raison d' etre, onda nam je dužnost, da izbacimo politiku iz ekonomskih ustanova, kao što je Oblasna Samouprava. Narod nas je ovamo poslao, da radimo, a ne da po- litiziramo i da njegovim žuljevima trujemo i ono, što je tek počelo živjeti. Fra ANTE GNJEČ Oblasni Odbornik. Pisma iz naroda. STON. Odlazak preč. Don Karla Budanac. Nakon pune dvije godine i 3 mjeseca neumornog rada u crkvi ostavio nas je prošle sedmice preč. Don Karlo kan. Budanac, umirovljeni vojni superior. Njegov boravak megju nama bio je uprav providencijalan i za Stoniza okolicu. On je redovito držao sve pobož- nosti u crkvi sv. Nikole, koju su na žalost morali na- pustiti naši O.O. Franjevci. 1 ako je on bio van službe, to je ipak bio u svemu pri ruci marodu, koji je hrlio u raznim zgodama u crkvu sv. Nikole, I ranim jutrom ll Br. 48. i kasno uveče, pak i preko noći prečasni se je Don Karlo dragovoljno odazivao potrebama našeg puka. On je bio spravan uvijek i u ispovjedaonici i na pro- povjednici i vodit procesije i obavljati razne pobožno- sti po starinskom našem običaju. Njegovim odlaskom i Ston i sva okolica osjeća veliku prazninu. Kad je naš župnik-dekan bio radi bolesti na dopustu za više mjeseci, on ga je u svemu dobrohotno zamjenivao. Svojim radom puno nas je zadužio i moramo mu biti vijekom harni i zahvalni, a dobri Bog, na čiju je on slavu radio, nek ga obilno nagradi za sve dobro, što je on nama učinio. Na odlasku u znak počasti otpra- tila ga je do parobroda kita naših gragjana sa gosp. načelnikom na čelu. Dok žalimo za njegovim odlas- kom, to mu želimo sretan boravak u Dubrovniku. Bog ga živio! Iz KONAVALA. Smrt uglednog starog glavara. Dne 23. XI. preminuo je nakon kratka bolovanja u- gledni i dobri glavar sela Gabrili g. Antun Klečak. Za punih 25 godina obnašao je čast glavara, a da se nikome nikad nije zamjerio, već svakome dobro želio i na dobro pristajao. Bio je poštenjak staroga Kova, dobar krsljanin, a uz to blage i vesele ćudi, te i mje- šćani i znanci iz Konavala žale preranu njegovu smrt. Rajska slava njegovoj plemenitoj duši, a lijepa uspo- mena u narodu ! Iz ČILIPA. Predavanje o vinogradarstvu i budžetska sredstva. Prošlih dana održao je u Čilipima pučko predavanje o vinogradarstvu sreski ekonom g. I. Aleksić, te je obilazeći uslužno zaražene vinograde davao praktične naputke zanimanicima. Koliko sa za- zadovoljstvom ističemo njegovu uslužnost, kao tako- gjer i vrijednog g. Mladinova, jer su oba i spremna i voljna, da češće pouče narod praktično i zorno, to- liko s negodovanjem zamjeramo onim naredbodavcima, koji zanemaruju za ovakova predavanja odrediti po- trebite kredite. Nevjerojatno je, ali nažalost istinito, da za spomenuto predavanje nije bilo ,budžetske moguć- nosti“, nego je g. ekonoma naša seoska Blagajna po- zvala na svoj trošak. Kad se zna i uvaži, da je i u Konavle prodrla žiloždera, koja uništuje glavni i — možemo reći — jedini izvor privrede : vinograde naše, onda se tek može i pravo ocijeniti nemar onih olim- pijaca, koji za potrebita i važna pučka predavanja o vinogradarstvu ne nalaze nDudžetskih sredstava“. Bu-: dući je u novom budžetu predvigjeno 30 milijona di« mara za obnovu vinograda u Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, očekujemo punim pravom, da će vino- | rodne Konavle dobiti dio, koji odgovara potrebama ovog radišnog naroda. i Knjige društva sv. Jeronima. Već su stigla re- dovita izdanja, četiri knjige, ,Danica“, Isus Krist“, pripovijest ,Gospodin Rafo“, i ,Svilarstvo“. Članovi ih mogu pridignuti kod Dubrov. Hrvat. Tiskare ili izravno kod: mjesnog povjereništva za cijenu od 20 |. Dinara. Sama ,Danica“ za članove 6, inače 10 Din. Hrvatski Kraljevi u Dubrovniku, & Dalje piše Appendini, kako je prije smrti kraljice, njezin nećak tražio od Dubrovčana, da mu izruče kra- ljicu, jer da ona ima pravo na njezino imanje i dra- gocjenosti. Dubrovčani mu ne udovoljiše. Zato on na- vali na Dubrovačko, ali bi odbijen. Kasnije postane kralj u Hrvatskoj. Sin evog hrvatskog kralja Silvestar (?) pranećak kraljice Margarite, sa majkom Sivom radi svagja u Hr- vatskoj, pregje u Dubrovnik. Dubrovčani ih častiše kraljevski. Zato im darova otoke Koločep, Lopud i Šipan, jer mu pomogoše dočepati se kraljevske vlasti u Hrvatskoj. On pozove neke Dubrovčane za učitelje ma svoj dvor, da zajedno sa nekim učenjacima iz Gr- čke sastavi zakonik, i knjižnicu sakupljajući ruko- pise odasvud. Zemlja, koju je kralj Stjepan (Miroslav) dao Du- brovčanima počimlje od ruševina Cavtata, dvadeset milja morskih duga, a zove se Astarea, te seže do Orašca“. Ovako piše Appendini, koji kralja zove kra- ljem Dalmacije i Hrvatske. Spomenuti Rastić piše takogjer: da je kralj Sla- vonije oko g. 932. dao Dubrovčanima tri otoka Kolo- : čep, Lopud i Šipan. Lukarić (rukopis još na žalost): Annali di Ra-; gusa 1790. piše: Stjepan, kralj Dalmacije dogje u Dubrovnik sa ženom Margaritom, rodom iz Rima. Radi uslužnosti, koje mu iskazaše Dubrovčani, darova im kaštel u Župi sa svom jurisdikcijom, okolišem, Gruž, Rijeku i Zaton. Po smiti kralja Stjepana, žena mu kraljica Margarita preseli se u Dubrovnik, doni- jevši dva komada od drva sv. Križa i ostale moći sve- taca, te ih sahrani u crkvi sv. Stjepana Prvomučenika. Sagradi crkvu sv. Margarite, koje je ime nosila. Na- govori svoje dvorkinje Jelenu i Luciju, te i one sa- gradiše crkve sv. Jelene i sv. Lucije. Kraljica Marga- rita posta duvna i umre sveto. Nećak kraljičin Bogo- slav (da nije Gojislav ili Svetoslav ?) sa 10.000 vojnika iz hrvatskog kraljevstva (ex regno Crobatiae) iz nje- gove domovine stade navaljivati na Dubrovnik, tražeći da mu izruče kraljicu, navodno radi njezine imovine. Dubrovčani ga ublagovoljiše i umiriše. Priča dalje, da je kralj hrvatski Silvestar (?) da- rovao tri otoka Dubrovčanima Koločep, Lopud i Ši- panj, te pozvao Dubrovčane učitelje na svoj dvor, da mu urede zakonik. Farlati : Illyricum Sacrum. Knj. VI. piše: Sfefa- nus Dux sive Banus Crobatine et Bossinae, quem Lucarus regem Dalmatiae vocat, cum Margarita co- njuge Ragusium venit. Hic erat filius Crescimiri, Du- cis Chrobatiae... Stjepan knez ili ban Hrvatske i Bosne, kojeg Lukarić zove kraljem Dalmacije, dogje u Dubrovnik sa ženom Margaritom. Oz bijaše sin Kre- šimira, kneza Hrvatske ... Kraljevskim sjajem dočekaju ga i prime nadbis- kup, kler, senat i puk. Darova Dubrovniku Župu, Gruž, Rijeku i Zaton. i Zatim Farlati kao neupućen miješa dinastije, pa nastavlja, da je kraljica Margarita udova kralja Stje- pana došla u Dubrovnik radi svagja s nećakom, koji je zahtijevao njezino imanje, da je donijela dva ko- mada sv. Križa i da je sagradila crkvu sv. Margarite u Dubrovniku, te dovela sobom dvorkinje Jelenu i Lu- ciju, koje sagradiše crkve sv. Jelene i sv. Lucije. / Orbini Mauro : Il regno degli Slavi, u poglavlju o hrvatskim kraljevima veli, ,da se još u Dubrovniku pamti, da je kraljica Margarita umrla u Dubrovniku “anonimni dubtovčanin isto kao Restić. Kraljicu Mar- . da Raci nije znao, da je Nemanja živio u drugoj poli i da je pokopana u crkvi sv. Stjepana, te da je bila žena hrvatskog kralja Krešimira“. Zamijenio je ime kralja Stjepana Miroslava sa kraljem Krešimirom. Annales ragusini Anonymi. U ovim analima piše garitu zove Mara t. j. Margarita. Kralja Stjepana zove kraljem Bosne i stavlja ga u godine 815.818. Zna se, da onda Bosna spadaše hrvatskom kra- || ljevstvu i da je istom u XII. vijeku imala svoje bano- ve; a tek u XIV. vijeku svoje bosanske kraljeve. To | je znanost danas utvrdila. Stoga nije kralj Stjepan Mi- |: roslav bio u polovici X. vijeka kralj samo Bosne, nego | i Dalmacije i Hrvatske, kojoj je Bosna pripadala onda. | Ovo je jednoć riješeno za vazda, da Bosna onda | nije imala svoje kraljeve. 3 i Dalje veli, da su Dubrovčani onda imali zemlju samo od sv. Jakova u Višnjici do Gruža bez Gruža i| bez vrha Srgja. Sva ostala okolna zemlja da je pripa- | dala kralju Stjepanu (Miroslavu). ; N. Ranjina isto piše kao Rastić. Ističe, kao i ostali pisci, da su dva mjeseca Dubrovčani korotovali |: kralja Stjepana (Miroslava) radi njegovih zasluga s| Dubrovnik; te da je kraljica Margarita bila po ženskoj lozi u svojti sa dubrovačkom plemićkom obitelji de! Croce, što i drugi pisci ističu. Raci: La storia di Ragusa, priča kako i drugi| povjesničari o dolasku kralja Stjepana i kraljice Mar-( garite. Samo veli, da je dogagjaj bio u IX. vijeku, a veli da je to bio Stjepan Nemanja. Prof. Gelčić koji je priredio ovo izdanje čudi se| XII. vijeka. To se zbilo oko 200 godina prije Stevana | Nemanje. Raci je bio Talijan, pak je slabo poznavao povijest, većinom je prepisao od drngih. (Stijedi).