Poštarina plaćena u gotovu
k 52
Broj čekovnog računa našeg lista
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Pojedini broj 1:50 Din.
DUBROVNIK, 30. decembra 1927. jest 4153 Podružnice Sarajevo. IX.
jena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svako Četvrtka Vlasnik - izdavač - urednik:
PLATIVO ! UTUŽIVO U DUBROVNIKU. g za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik,
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik
FRANO SUPILO
u Cavtatu 30. XI, 1870. — + u Londonu 25. IX, 1914)
Prigodom svečanog prenosa smrtnih osta-
aka pok. Frana Supila u naš grad općina je
dala ovaj proglas :
Gragjani! U subotu dneva 31. tek. mj.
2 sata po podne izvršit će se prenos pe-
ela narodnog velikana, dičnog sina našega
rada, slavnog Frana Supila.
Duž cijelog našeg Jadrana natječu se
gradovi svi redom, da iskažu što veću počast
relikom narodnom borcu.
Zadahnut starim i dubokim dubrovačkim
hvaćanjem . slobode, On se već za. mladih
ana bijaše sav posvetio radu za oslobogjenje
ujedinjenje svih Hrvata, Srba i Slovenaca
zajedničkoj domovini, za kojom je On silno
eznuo i najvećim samoprijegorom radio svuda,
osobito u Dubrovniku, Rijeci Senjskoj, Su-
ku, Zagrebu i Pešti dižeći uvijek pred oči-
na slobodu sinjeg našeg mora, ovog uporišta
aše slobode za vremena hrvatskih vladara
temelja naše današnje velike domovine.
Ovim i ovakovim umnim i ustrajnim ra-
om On je stvorio preduvjete svomu uspjehu
vvovskom radu u stranom svijetu u časovima
ajveće opasnosti i najtežih patnja našeg
uroda za svjetskog rata.
| Dubrovčani | Odličnom sinu našega grada,
lagopokojnom Franu Supilu, odajmo svi bez
azlike dostojno poštovanje ne zaboravljajući
ječi narodnog pjesnika :
| ,Rod bo sam, koj' si mrtve štuje,
| Na prošasti budućnost si snuje“.
fubrovnik, 29. decembra 1927.
| Načelnik: Skvrce. *
EL
| Od pjesnika g. Rikarda Katalinić- Jeretova
|fimio je iz Zagreba načelnik g. Dr. M. Skvrce
pjesmu :
Fran,
Ti naš uskori spas, požuri vedri dan,
Ti sve si dao, SVE za sreću dragog doma,
A osto sam poštenjak, poštenjak i siroma'.
Zora svanu
I mlado sunce granu,
Al Tebe zavjek odnje crna tmina
Bez desnog krila osta otadžbina.
I Primor klonu otsječena grana
Bez vodje svog u osvit novih dana...
=... I zaman svi mi tražismo po mraku
Tvoj svijetli um i Tvoju ruku jaku.
Iz tudje zemlje sad se vraćaš k nama
U žari maloj Tvoj je pepo sveti,
_ U njemu još je iskta Tvojeg plama,
= Jer svijetlo Tvoje neće nikad mrijeti,
_ Ni Tvoje srce, ono mrtvo nije
U nama svima opet jače bije,
_ I vapi danas
Živo srce za nas :
U skladu sve je možno
Tri brata složno ! :
Medj vas sam stigo sad vaš stari Fran
| Još rada treba još za pravi dan!
greb 1927. Rikard Katalinić Jeretov.
e
Razne potrebe Gruža.
Popločenje glavne ceste. Sadašnjoj općinskoj
upravi imamo da zahvalimo, što je popločenjem onog
prostoralpred mulom u,Gružu nestalo djelomično onoga,
što je na svakog putnika, koji je dolazio parobrodom
u Gruž, činilo utisak, da je došao u neko zapušteno
selo. Djelomično je nestalo prašine, blata i onih neu-
kusnih dašćara i baraka, ali na žalost ima još mnogo
toga, što bi se moralo urediti.
Tu u prvom redu mislimo na prostor izmegju
obale i glavne ceste pred ,Pelkom“, zatim ma onaj
dio glavne ceste od ,Petke“ do Ville Mirošević-Sorgo
i na onaj prostor izmegju nove obale i vojničkih ma-
gazina (skladišta soli), Prostor izmegju tramvajske
stanice pred ,Petkom“ i pristaništa lagjica za prevoz
iz Lapada u Gruž nije popločen i na tom prostoru
nalazi se nekoliko neuglednih barakica i šatora.
Da se pregje preko tog prostora treba skakati
preko željezničkih tračnica, a kad kiši preko pravih
močvara. Kad je suho vjetar diže oblake prašine, To
isto imamo na onom prostoru, gdje se od vojničkih
magazina kreće k obali, uz koju pristaju parobrodi iz
inozemstva i veliki izletnički parobrodi sa turistima,
koji po prvom utisku, moraju misliti, da su stigli u
koju tursku primorsku varošicu.
A po cesti, koja vodi od ,Petke“ do željezničke
staničke stanice, takav je promet da bi se svakako
morala popločiti, jer ćemo inače uvijek imati na tom
najprometnijem dijelu Gruža nesnosnu prašinu ili blato.
Ta je cesta u vezi sa carinarnicom i pristaništem
lagja, pa će sredstva za popločenje carinske vlasti
morati da odobre općini iz kaldrmarinskog fonda, u
kojemu maša općina ima preko dva milijuna dinara.
A tom svotom dalo bi se učiniti nešto i uGružu i
u gradu.
Istina je, da po novom finansijskom zakonu iz
tog fonda općina mora da u prvom redu nabavi zgradu
za potrebe carinskih vlasti, ali općina može i da sklopi
u tu svrhu zajam kod Drž. Hipotekarne banke, zalo-
živši joj buduće prihode od kaldrmarine, pa u tom
slučaju može da upotrebi dosadašnje prihode za po-
pločenje cesta i obala.
Do općine je dakle, da što prije riješi pitanje
zgrade za catinarnicu i da time omogući sebi isko-
rišćenje kaldrmarinskog fonda za druge potrebe sao-
braćaja u Gružu i Dubrovniku.
Nama je u Gružu mnogo do toga, da nam obala
i glavna cesta bude u redu i stoga urgiramo, da se
riješi pitanje zgrade za carinarnicu, koje je u uskoj
vezi s time i bez koje nema govora o svim tim
neodgodivim radnjama, jer država na osnovu zakona
traži u prvom redu, da se udovolji potrebama carinske
službe, a onda dolaze potrebe saobraćaja u vezi sa
cestama i obalama, I mi smo sigurni, da će općina
najozbiljnije uzeti u ruke to pitanje i riješiti ga prema
intencijama carinskih vlasti, jer će time otkloniti od
nas pogibao, da nam dignu razne ustanove iz«Gruža
a carinarnicu pretvore u neznatni odjelak. Ako Du-
brovniku oduzimlju upravni sud, ne dajmo povoda,
da se i Gružu oduzme ovo malo što ima.
Proširenje ceste. Ovom prilikom skrenut ćemo
pažnju nadležnima na poteškoće za saobraćaj i na
pogibao za prolaznike na onom dijelu glavne ceste
izmegju vojničkih magazina i ville Mirošević.
Tom cestom s jedne strane ide tramway a na
drugoj skoro neprestano stoje kola pred poštom i
carinarnicom i privatnim skladištima, tako, da kočije,
automobili i prolaznici nemogu nikako da slobodno i
bez pogibli tuda idu. A upravo je čudo, da se češće
ne dogagjaju sukobi izmegju kola, koja idu ili dolaze
od željezničkog magazina i onih, koja idu glavnom
cestom, te tramwaya. — Tome bi se dalo pomoći
proširenjem ceste pred proštom i carinarnicom, kad bi
željeznica odstupila nekoliko metara onog prostora
izmegju željezničkog magazina i ceste pred poštom,
tako, da tramway nebi više zaokrećao, nego bi išao
ravno a izmegju tramwayskih tračnica i pošte bi ostao
prostor od desetak i više metara širine. U tom bi
pitanju bez dvojbe i država morala ići na ruku općini,
jer bito bilo i u interesu državnih ureda i nadleštava,
koja se tu nalaze i radi kojih je baš takav promet
na tom mjestu. Time bi se udaljilo ono stovararište
drva od zgrada, u kojima su ti uredi, a koji su izlo-
ženi najvećoj pogibli požara.
Sigurni smo, da će ove naše potrebe naići na
razumijevanje naše općinske uprave, pa zato ih ovdje
i iznašamo. Gružanin.
00. Otac Pijo MI. o progonstvima u Meksiku.
Sv. Otac izjavio je zadnjih dana o meksičkim
progonima: U Meksiku se ne podnosi ništa, što je
katoličko, pa ni tiha sv. misa i privatno dijeljenje sa-
kramenata, U mnogo slučajeva prema prekršiteljima
se izriče smrtna kazna, drugiput ih teško muče, zatva-
raju i progone, Ubojstva su ma dnevnom redu. Svi
brutalni postupci prema katolicima ostaju mekažnjeni.
Svom silom kuša se narod navesti na otpad od vjere
i na ćudoredno divljaštvo. Papa se nadalje tuži, da
niko ne pomaže ovom narodu patnika i mučenika u
njihovim progonima, koji sramote 20. vijek. Amerlčka
štampa više nego ikoja trebala bi da se iskaže šireći
istinu o Meksiku. Protjerani biskup meksički Diaz iz-
javio je da Crkva nema ništa zajedničko sa oružanim
bunama u zemlji, ali kako vijesti Iz Meksika radi dr-
žavne cenzure valja primati sa najvećim oprezom, to
se ne može podsigurno znati, kakovo je uistinu ne-
zadovoljstvo i da li su baš ono vogje pobune, za
koje se javlja.
Pisma iz naroda.
SUGJURAGJ (Šipan). 7 Ivo Bogdan. Lišče žuti
veće na drveću, lišće žuto veće dole pada.... Tužna
jesen! I uprav domak te jeseni odnese nam nenadno
19. ov. mj. u 39 g. života i najdraži list - život našeg
dičnog i opće obljubljenog sumješćanina [va Bogdan.
Žalosni glas zvona, da je usnuo u Gospodinu
naš dobri Ivo, pobudio je opću sućut koli u mjesiu
toli i u okolnim mjestima, jer je pokojnik bio od sva-
koga štovan iljubljen radi svojih vrlina. Bio je čovjek
bistrog razuma, plemenita srca, karakter rodoljub,
uzor kršćanin, pun ljubavi, milosrgja i praštanja. Vjeru
je svoju-ispovijedao privatno i javno ; kršćanskim du-
hom bila je prožeta njegova obitelj, a što se vijerno
odrazuje i na njegovoj miloj supruzi i na jedincu
ljubljenom sinu, koji sa ponosom hoće da slijede stope
svoga nezaboravnog supruga odnosno oca. Živio je
tiho i skromno, alije radio kao pčela radilica na polju
gospodarstva, u čemu je takogjer bio uzor - primjer
svojim sumješćanima.
U srijedu 21 ov. mj. priregjen mu je veličanstven
sprovod, kakva ovo naše mjesto nije još doživjelo, i
održane svečane zadušniće u crkvi Sv. Duha.
Sprovodu i zadušnicam prisustvovali su osim
mjesnog župnika i vIč. gg. Don Luka Antunović i Don
Andro Murati, brojna svojta, Hrvatska Čitaonica ,Za-
greb“, Općinska Uprava, masa svijeta iz mjesta i oko-
lice, pa k tomu oni brojni vijenci, što je sve bilo do-
kazom, kako je pokojnik bio opće obljubljen.
Na grobu se je sa njegovom plemenitom dušom
u ime svoje i svojte oprostio sa dirljivim i lijepim
govorom mjesni župnik Don Mato Dobud.
Dobri naš Ivo, duša ti se slave vječne nauživala
u narodu li lijepa uspomena, a obitelji naše iskreno
saučešće. —
MALI PROLOG. Pošumljenje ,Subira“ Zadnjih
izbora za narodnu skupštinu u Beogradu sva je sila
nekakvih huškavaca vikala na fra Antu Gnječa da.nije
Hrvat i slično, što je pika laž i sama kleveta. Vidi se
iz toga kako sam prije pisao, kako je doživila Pasičina
školu i lijepu zgradu, pak most na Straševici, koliko
vrijedi, a baška početak rada na presušenju polja »Je-
zero« i pošumljenja u Pasičini.
Prelazeći preko toga dolazim na novo djelo g.
Gnječa. Kod nas go krš, pak evo uz nastojanje g. Gnječa
i zauzetljivost g. nadšumara Barbarića radi se na za-
padnoj strani »Subira«. Već 25 dan, što se sade biljke
borova, crnog i bijelog, te i čempresa. Jadni narod
baš je bio n pomanjkanju novaca, pak mu je dobro
došao ovaj rad da može kupit »medicine« protiv groz-
nice, koja ovdje već dugo vlada. Čast g. Franu Bar-
bariću, kotarskom nadšumaru na poštenoj razdiobi
rada, gdje nastoji da svak zaradi koji dinar, te da
prežive. — Blago nama, kada doživismo da imamo
'takog ugledna čovjeka, kojl nastoji da se što pošumi
brda u kotaru Metkoviću. To naša korist, naša sreća
Bogu hvala na takovom daru. Čast g. Anti Gnječu,
oblasnom. poslaniku, čast g. Frani Barbariću kotar.
nadšumaru. Živjeli | Za mješćane iz Otrića-Seoca i
Malog Preloga Grgo Nikolac.