NARODNA SVIJEST Triumfalno putovanje Papinskog Nuncija po Dubrovačkoj biskupiji. O tomu primamo slijedeće izvještaje : GRUDA. Vijest, da dolazi ma Grudu apostolski Nuncij, ugodno je djelovala na svakoga, te ko god je mogao, spremao se, da u Nedjelju 31.1. dogje i vidi ovog crkvenog dostojanstvenika i da mu iskaže počast kao poslaniku sv. Oca Pape u našoj državi. Cijelo mjesto bilo je uprav krasno okićeno, i zato treba pohvaliti mjesni odbor kao i one djevojke i mla- diće, koji su cijeli dan radili za ures mjesta i crkve. I ako vrijeme nepovoljno, sgrnulo se veliko mnoštvo naroda iz svih sela pod svojim barjacima a predvo- gjeno od svojih župnika. Osobitu je pažnju svratila na sebe duga povorka iz župe Pridvorja, kojoj izagje u susret g. Luka Brajković, sa odborom i muzikom. Netom se u 102 ura pomolio auto sa preuzvišenim gostom, u tili čas vas se narod sa svećenstvom zgrne na mjesto dočeka. Kod slavoluka pozdravi ga općinski upravitelj g. Brajković i izrazi veliko veselje svoje i cijelog naroda nad ovim danom, u koji stupa u našu sredinu Poklisar sv. O. Pape. Zatim povorka sa barjacima krene put župne crkve, ali radi silne kiše ta povorka nije ni slika one, koja bi bila, da je bilo lijepo vrijeme. Pred glavnim oltarom, pošto su bile obavljene propi- sane crkovne cerimonije, pozdravi nuncija preč. župnik Da. Dušan Mičić. Njegov govor bio je kratak, ali lijep i sočan, jer je svaka riječ bila na mjestu. Preko sv. mise, koju je rekao sam preuz. Nuncij, progovori na- rodu nekoliko srdačnih riječi, koje je narod pozorno i oduševljeno slušao. Sunce, rekao je, ne sjaji danas na nebu, ali sjaji u vašim dušama sunce žive vjere, one vjere, s kojom su se oci vaši ponosili i za nju život svoj davali. Srdačno je zahvalio cijelom narodu na li- jepom pričeku i obećao, da će o svemu obavijestiti sv.Oca. Poslije sv. mise slijedio je ručak u župnom stanu, na koji su bili pozvani uz preuzv. gosta i njegovu pratnju, takogjer i svećenici cijelog dekanata i neke vigjenije ličnosti. Malo prije 3 sata visoki dostojan- sivenik ostavio je naše mjesto i krenuo put Čilipa, sr- dačno ispraćen od sakupljenog naroda. Pohod Nuncija kao i njegova osoba, ostavio je najljepši utisak u ci- jelom narodu, ie se još i danas o njemu posvuda go- vori. Dao Bog, da njegov pohod učvrsti u nama vjeru u Boga i odanost prama Namjesniku Isusovom na zemlji. ČILIPI. U našem se je mjestu pripravljao doček Nj. Preuzvišenosti Ap. Nunciju, što se je samo ljepše dalo zamisliti. Bila je spremljena četa konjanika, bar- jaktari, djeca sa grančicama masline i papinskim za- stavicama, djevojčice, koje će posipati put cvijećem i sav na1od prosirane čilipske parokije bio je na dočeku. Ne treba ni da spominjemo, da su sve kuće ko ikad bile najsvečanije okićene zastavama, sagovima i dugim vijencima, a na putu bila su podignuta i četiri slavoluka, Ali nažalost kiša je omela i defilovanje konjaničke čete i svečani ophod, ali nije mogla ni najmanje da omete ono srdačno oduševljenje, koje je izbilo javno u našoj prostranoj crkvi Matici. Tu je najprije Papin- skog Nuncija pozdravio uprav vatrenim govorom naš parok g. Dn. Gjuro Krečak, zatim glavarica djevojač- kog društva Ane Novak, a djevojčica Marija Bošković predala mu je u ime djevojčica krasnu kitu živog cvi- jeća. Poslije govora crkva se je uprav orila od grom- kih živio“ pozdrava. Na to je bila veoma precizno ispjevana papinska himna i katol, davorija ,Nek vlada Bog“. Preuzvišeni Nuncij uprav tronut ovakvim iska- zima najljepše se je zahvalio i podijelio narodu pa- pinski blagoslov. Narod je bio sav razdragau i do suza ganut, kad je čuo da mu poslanik sv. Oca Pape go- vori našim jezikom, pak ga je na polasku burno'akla- mirao pozdravima i mahanjem. CAVTAT.+ U Nedjelju popodne 31.1. slavljenje zvona i pucanje mužara navijesti dolazak Ni. Preuzv. Msgr. Pellegrinetti. I ako je bila jaka kiša, Matića se brzo napuni svijeta. Na vratima crkve pozdrave ga dva nevina srca mjesnog ,Dječjeg vrta“ : mališ M. Brailo i mala A. Malošević, izručujući mu kitu cvijeća u znak ljubavi mjesta i odanosti sv. Ocu. Preč. dekan Da. Ivo Dagonig iza crkvenog obreda oslovi Ni. Preuzvišenost ističući, kako Cavtat, stari Epidaur, osobitu zahvalnost duguje sv. Stolici, koja je u ovom grčkom, a poslije rimskom velegradu preko svojih Apostola rastjerala tmine poganstva, i utemeljenjem biskupske stolice po- stavila jaki temelj kršćanstva, koje se do dana današ- njega uzdrži. Preuzvišeni Nuncij ganutljivim glasom pozdravi prisutni puk, zahvali na lijepom pričeku i obodri prisutne, da uzdrže živu vjeru svojih djedova. Podijelivši Apost. blagoslov, svrati se u župni stan, a zatim progje kroz okićeno mjesto do crkve OO. Fra- njevaca, gdje takogjer razvidi znamenitosti. Žaleći da : zbog ružnog vremena ne može vidjeti mauzolej, bi- blioteku, atelier i muzej, otputuje put Dubrovnika, zahvaljujuć još jednom puku, koji se je oko njega okupio ljubeći mu ruku kao onome, koji zastupa sv. Oca Papu, namjesnika Isukrstova na zemlji, Od Dubrovnika do Trstenoga. U ponedjeljak ujutro u 8 s. rekao je Preuzvišeni tihu sv. Misu u crkvi Male Braće pred čudotvornim kipom Naše Gospe presv. Srca Isusova. Oltar je za tu zgodu bio svečano urešen. Sv. Misi prisustvovalo je mnogo vjernika obojeg spola, a mnogo ih je primilo sv. pričest iz njegovih ruku. Tog dana bio je Preuz- višeni gost kod istih Otaca Franjevaca. Poslije podne istog dana odvezao se autom u pratnji šibenskog biskupa presvij. Dr. Jeronima Milete i beogradskog kan. O. Vlašića sve do Trstenoga. 1 ua ovom putu ponovili su se dirljivi prizori spontanog iskaza katoličkog osjećaja dubrovačkog pučanstva. Svugdje, kud je Preuzvišeni prolazio, dočekivan je sla- vljenjem zvona, vijanjem zastava, oduševljenim povi- cima , Živio !“, te pozdravima pojedinih župa. Preuz- višeni je bio veoma ugodno dirnut takovim iskazima štovanja i ljubavi, te je to isticao u svojim govorima, koje je po običaju držao na našem jeziku. Na tom putu zaustavio se za kratko vrijeme u Sustjepanu i ušao u crkvu sv. Stjepana; u Rožatu, gdje su ga če- kali svi barjaci župe Gornje Rijeke i mnogo naroda, u ime kojeg ga je pozdravio župnik O. Frano Čučević. Ovdje je Preuzvišeni osim franjevačke crkve posjetio takogjer i franjevački samostan. U Mokošici čekao ga je narod s barjacima na o- bali i tu ga je pozdravio župnik Dn. Marin Radulović, a on tu pod vedrim nebom narod blagoslovio i upra- vio mu nekoliko očinskih riječi. Isti se prizor ponovio u Zatonu. Tu je narod s barjacima došao s ove sirane zalijeva i oduševljeno dočekao visokog crkvenog do- stojanstvenika. Lijepim govorom pozdravio ga je žup- nik Dn. Ivo Ostojić, a jedna mala djevojčica izrekla je uprav dirljlvi pozdrav. Na odlašku bio je sav auto obasut cvijećem. Veliko mnoštvo naroda čekalo je u Orašcu na- kolnom putu. Iza pozdrava župnika Dn. Gjura Kulje- vana sva ona masa naroda odvela je sa zastavama Preuzvišenoga u poznato»svetište Gospe od. Orašca, gdje je podijelio Ap. blagoslov. Vrhunac toga trinmfalnog puta kroz zapadno pri- morje bio je u Trstenomu. Tu-je bio uprav impozan- tan doček. Velik dio puta ispred crkve bio je posut cvijećem te urešen zelenilom, slavolucima i zastavama papinskim, državnim i hrvatskim. Dugi špalir naroda iz Trstena i Kliševa stajao je poredan sa barjacima s jedne i druge strane. Oko 4!/a sata puščani znak sa Brije- gova javi dolazak auta, našto zvona zaslave, a top sa Nuncijate sa trombunima ispali 19 hitaca. Kuda je Preuzvišeni prošao, svuda je bio zanosno aklamiran. Bile su tu i brojna djevojačka drušiva sa Kliševa i Trstenoga. Na čelu tog spalira pozdravio je vi- sokog dostojanstvenika župnik Kliševa Da. Vice Li- sičar, a blizu crkve čekao je u pluvialu župnik Trste- noga Dn. Danko Lepeš, koji je uprav zanosno po- zdravio uzvišenog gosta, koga su pod nebnicom uveli u crkvu, gdje je i on izrekao lijep govor izrazujući svoju radost nad takovoj privrženosti naroda katoličkoj crkvi. Preuzvišeni je bio veoma radostan zbog ovih manifestacija katoličkog duha, koje je opazio pri svom boravku u dubrovačkoj biskupiji, a kojima je bio po- vod njegova posjeta. U Trstenomu pregledao je starodrevne platane, te park i vilu gospara Vita pl, Gozze, koji ga je u svojoj vili gospodski počastio. Kasno uveče vratio se Preuzvišeni sa svojom prat- njom u Dubrovnik, veoma zadovoljan i punu utjehe videći takovu vjeru dubrovačkog naroda i takove iskaze štovanja prema njemu. Presvij. šibenski biskup Mileta, videći sve to kazao je: ,Ovo su bile prave misije!“ I uistinu ! Posjet Preuzv. Nuncija po našoj biskupiji nije bio prosta parada, nego, kako je dobro opazio općinski upravitelj na Korčuli, Dr. Cviličević, to je pro- bugjenje katoličkog duha u našem narodu. Pohagjanje starinskih privatnih kuća. Kako spomenusmo u dopisu iz Trstenoga, u Ponedjeljak 1. o. mj. Preuzvišeni Nuucij pohodio je na Trstenomu starinski dvorac dubrovačke vlasteoske porodice Gozze. Ova je jedna od najstarijih porodica vlastele dubrovačke. U početku se je zvala Ovčarević, pak se je 13. vijeka prezvala. ,Gozze“. Po dubrovač- kim historičarima praotac ove porodice Vuk Ovčarević, bogat i plemenski poglavica, dovede veliko mnoštvo Slavena u Dubrovnik, dok je grad bio još u svom: zametku, te odmah bi 1vršten megju vlastelu. U njemu ujaci i umjetnici onoga doba, megju kojima i najveći | se može gledati oličeno sjedinjenje slavenskog ele! menta sa romanskim u Dubrovniku. Ova je porodici dala kroz vijekove vrlo odličnih ljudi svake ruke Megju time se je osobito istakao Nikola Vitov Goza (1549.-1610.), kojega se može smatrati najdubljim mi sliocem u dubrovačkoj književnosti. Uz cijelu filozo fiju mu bijaše osobito duboko poznata filozofija Aristo, tela, Platona i Averois-a, Bijaše i odličan teolog te u toj struci napisa vrsnih djela, tako da i samim Pa. pama u Rimu bijaše poznata njegova duboka učenost Bijaše odlikovan od Klementa VIII. naslovom direktora i naučitelja u filozofiji i teologiji, čast koja se je vri rijetko podavala osobama, koje nijesu pripadale crkve nom staležu. Bijaše veoma mio Papi Grguru XIV. kardinalu Belarminu i glasovitom Manuzzi, na čiji nagovor već od 15 godina poče da piše o filozofiji drugim strukama, tako da zadivi cijeli učeni svije svojega doba. Papi posveti jednu od najboljih svojih radnja, a to je djelo o republikama, koje se ubraja megju ponajbolja djela u doba renesanse, te ga si punim pravom može uporediti sa djelima Macchiavellija dominikanca Tome Campanella i Tome Morusa. Belar mina pak posveti dva o komentara Davidovim psalmima Umre u Dubrovniku te bi pokopan u manastiru O.O Dominikanaca. Napomenuti je jošte, da je:g. 1026., baš kad je donesena u Dubrovnik glava sv. Vlaha, bio arćibiskus dubrovački Vitalis Ovčarević-Gozze, čovjek duboki učenosti. Sjedio je ma arćibiskupskoj stolici od godi 1023.-1057. Kroz to je vrijeme donesena u Dubrovni! i druga znamenita relikvija, to jest Pelenica Isukrstoval Umre je u Dubrovniku, a nije poznato gdje je pokopan Kod svog pohoda Preuzvišeni se je divio osobitd romantičnom položaju dvorca i veličanstvenosti parka Sa zanimanjem je promatrao starine, koje se nalaz u dvorcu, osobito slike stare talijanske škole. Pregledad je i crkvicu sv. Jeronima, zaštitnika obitelji Gozzeč koja se nalazi u parku tik do dvorca, sagrazjen & u ukusnom stilu, Prolazeći parkom zaustavio se j kod ukusnog vodoskoka, stare fontane, sagragjene 1l stilu renesanse sa kipo/ima, a koja se punim pravo smalra najljepšom privatnom fontanom, koja se uopć nalazi na teritoriju bivše Dubrovačke Republike. Opće poznata ljubaznost i gostoprimstvo gospari Vita Gozze razveselila je i Nj. Preuzv. za vrijeme zakuske* U, Četvrtak 4. o. mj. Preuzvišeni Nancij pohodić je u gradu starinsku vlasteosku kuću porodice Saraca; Ova porodica spada megju najstarije vlasteoske porol dice u Dubrovniku. Za nju se može historički dokal zati, da se nalazi megju vlastelom već u X. vijekul tako, da kad je Republika na početku XI. vijeka dag rovala Lokrum Benediktincima, nalazi se kao poglavici grada potpisau Lampridij Saraca, sin Anirije. Odakl& potječe ova porodica, zapravo se nezna ? Poznati dubro/ vački historičar O. Serafin Razzi tvrdi, da je ova porodici došla Iz starog Epidaura, kad su po razorenju ovog grada god. 814. rimske pribjeglice osnovali Dubrovnik Ova je porodica kroz dugi niz vijekova dala Dubrov niku mnogo odličnih ljudi osobito političara. Megji njima osobito se ističe arcibiskup Ilija Saraca, koji j4 sjedio kao nadbiskup od 1342-1360. Bijaše čovjel duboko naobrazovan i uman, a bez ikakve sumnji smatra ga se za najvećeg političara, što ga je Repu publika ikad imala. U njegovo doba i pod njegovor upravom Republika je sretno prebrodila najteže polij. tičke krize. On udari temelje one politike, putem koj&; Dubrovnik se oslobi protektorata lukave mletačke re publike i stupi pod pokrovileljstvo ugarsko-hrvatskil kraljeva. Bijaše osobito mio srpskom caru Dušanu Sil. nom. Ovaj kad dogje u Dubrovnik sa svojom ženom, Jelenom i sinom Urošem, povrati, kako nam historičari, ističu, Republici trgovačke ugovore i obdari crkve du brovačke, a to iz osobite ljubavi prema Dubrovčanim: i naklonosti prema arcibiskupu lliji. A što Dušan da rova Republici Ston i Pelješac, i to se ima velikim dijelom zahvaliti ovom velikom čovjeku, koji je svoji U taktom i mudrosti isposlovao od cara tu stvar toliki korisnu po Dubrovnik, Obnašao je i mnoga drugi poslanstva u to kritično doba, te ih je mudro i velikim taktom riješio na korist Dubrovnika, Mladost svoji provede u Rimu, a zatim pogje u Avignon, gdje ji obnašao visoke časti na Papinskom dvoru. Poznato je takogjer, da je bio i na dvoru znamenitog kardina i Ivana Colonna, gdje su se okupljali najglasovitiji uče: talij. pjesnik poslije Danta — Petrarca. Tu se je Ilijate Saraca odlikovao svojim znanjem i kreposnim životo: nj kako nam to potvrgjuje i sama bula Benedikta XI. u kojoj veli, da iz izvida, što je o njemu primio, pro: