Poštarina plaćena u gotovu. DUBROVNIK, 23. februara 1926. God. VIII. Narodna Svijest ena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjese PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. U Kredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. čno. Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. za odbor Vlasnik - izdavač - urednik : Predaja spomen-medalja sv. Vlaha Nj. V. Kralju Aleksandru. (Od našeg beogradskog izvjestitelja) U subotu 13. ov. mj. bio je primljen u posebnu dijenciju od Ni. V. Kralja, beogradski kanonik preč. Vlašić. Tom je prigodom u ime Crkovinarstva sv. aha u Dubrovniku predao Nj. Veličanstvu u fino ragjenoj srebrnoj kutiji zlatnu i srebrnu medalju, koju | ono crkovinarstvo dalo izraditi prigodom ovogodiš- e centenarne proslave sv. Vlaha. O toku te audien- e kazao je O. Vlašić vašem dopisniku slijedeće : Nj. Vel, Kralj bio je veoma radostan nad tom žnjom prama njemu sa strane crkqvinarstva sv. Vlaha; imio je dar veoma ljubazno, razgledao ga dulje vre- ena diveći se, da se takove radnje u Dubrovniku iz- gjuju, pak je višekrat izrazio svoje zadovoljstvo i hvalu za dar. O. Vlašić je priložio Nj. Vel. ustrižak log broja »Narodne Svijesti«, u kojem je bio opis omen-medalje, što je takogjer Nj. Vel. bilo veoma ilo. Na to je Ni. V. Kralj ponudio O. Vlašiću da sjede j njega, te ga velikom ljubežljivošću zadržao u dijenciji pun četvrt sata raspitujući ga o njegovom ašnjem položaju u Beogradu, o stanju katoličke ve u beogradskoj Nadbiskupiji itd. No glavni predmet tog razgovora bio je Dubrov- | i ovogodišnja proslava sv. Vlaha. O. Vlašić je u atko prikazao Nj. V. kako je bila velebna svečanost ! Vlaha, te mu pripovijedao takogjer o putovanju euzv, g. Nuncija i kako je svugdje bio veoma sve- no dočekan. Tijekcm pripovijedanja Nj. V. Kralj se eputa s velikom pohvalom izrazivao o Dubrovniku | njegovoj okolici. Jednom je kazao : Dubrovnik je vno mesto ; žao mi je, što nisam mogao nego samo žan dan u njemu biti“. Na to mu je O. Vlašić od- gtio : Veličanstvo I Ima u Dubrovniku jedan dvor, ji svegjerno čeka na svoga gospodara!“ Kralj se to nasmiješio i pridodao: ,Pa i trebat će,. da kad- d u nj ugjem, i to za duže vremena“. = Kad je Ni. V. Kralj upitao O. Vlašića, iz kojega mjesta Dubrovačke oblasti, ovaj je uzeo tu prigodu, prikaže Nj. Vel. sadašnje ekonomsko stanje Vele- te i uopće otoka Korčule. Istaknuo je, koliko su lelučani a i svi Korčulani trpjeli pod talijanskom upacijom, a ipak ostali vjerni našoj državi; kako je dobar, pošten, rodoljuban narod, ali danas mora og bijede seliti u tugje daleke krajeve Brazilije i istralije. ,Šteta, velika šteta“ kazao je Kralj, koji je 0 vecma dirnut slušajući o žalosnom stanju pučan- a Veleluke i otoka Korčule. O. Vlašić završio je prikaz: ,Veličanstvo | Naši siromašni otočani ne že milostinje; oni traže rada, da mogu priskrbiti uha sebi i svojima“. ,Pa to i jest lepo od njih, — zao je Kralj, — i meni leži na srcu taj radišni na- 1, i nastojat ću koliko uzmognem, da im u tom gledu pomognem“. Izrazivši ponovno svoje zadovoljstvo i zahvalu za slani mu dar Nj. V. Kralj se rukovao s O. Vlašićem 1ajljubežljivije ga otpustio. Ob ovoj audienciji bilo je 5 govora u beogradskim novinama i u našoj .dnev- j štampi. — F. B. )bjavljivanje. »Sporazuma“., Narodna Radikalna Stranka i Hrvatska Seljačka Stranka našle su se jedna pored duce a to je u današnjim prilikama najsigurniji put, da se utvrdi državno jainstvo, i da se cijeli narod potpuno i du- hovno ujedini... »Upućene ote na drugu... žele da se sastavi za- jednička vlada pod predsje! ništvom g. Nikole Pašića“, »Ta vlada imala bi da primi na sebe obavezu za integralno primjenjivanje stava u državi i izvogjenje njegovom primjenom sadašnjih i donošenjem novih zakona na osnovi predvigjenoj u Ustavu. Ova pri- mjena Ustava ima biti izvedena na cjelokupnoj teri- toriji kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bez ikakvih izuzetaka onako, kako to Ustav odregjuje za ovu jednu i nedjeljivu kraljevinu“. (Akt o sporazumu N. R. S. iH. S. S.) Agitacioni put g. Radića kroz Bosnu, Hercego- u i Dalmaciju uzbudio je veliko negodovanje megju likalima i samo krupni dižavni interesi, po priz- nju g. Pašića, spriječili su krizu vlade. Ali da bi se u buduće spriječili ovakvi ispadi g. Kadića, radikali su odlučili: da objave tekst ,sporazuma“. Radikali bi htjeli znati, da li je politika R. R. sporaziima našla odjeka u redovima hrvatskoga naroda. Način, na koji Radić tumači hrvatskom marodu poli- tiku sporazuma, utvrgjuje radikale u sumnji, da hrvatski narod nije oduševljen za sporazum u onom smislu, u kojemu je sklopljen sporazum R. R. Oni su radi toga odlučili da objelodane tekst sporazuma i time prisile Radića, kao bi on agitirao u narodu uprav za takav ,sporazum“. I ,sporazum“ je objavljen. Najvažnije njegove tačke donosimo na čelu ovoga članka, da i posljednji sli- jepci uvide, kakvim putem g. Radić hoće da povede hrvatski narod, Neka se vidi, da je g. Radić svijesno neistinu govorio, kada je u Dubrovniku i drugdje go- vorio o reviziji Ustava, o tome, kako se Hrvati moraju ujediniti oko Zagreba i t. d. Potpuna kapitulacija i sramna izdaja, koju je g. Radić počinio nad hrvatskim narodom, sada je svakome jasna. Ako hrvatski narod ima još i trunka nacijonalne svijesti, ako u hrvatskom narodu postoji i najmanji osjećaj čovječjeg ponosa, taj narod mora sa prezirom da odbije vogju, koji ga je htio preko noći, bez njegova znanja i odobrenja prevesti u radikalski, velikosrpski tabor. »Lonac ide na vodu dok se ne razbije“. I Radić punih sedam godina ide sa svojim političkim loncem na vodu, ali vjerujemo da je hrvatska svijest u našem narodu još uvijek dovoljno jaka, da se o nju razbije Radićev lonac. Opijao je narod republikom bez vojske i poreza, hranio ga je mržnjom, uspavljivao ga raznim obeća- njima. Išao je do Londona i Moskve, Suvereno isklju: čivao pojedince iz hrvatskog uštoda. Prijetio: vješalima našim vogjama Šimraku i Bariću, jer su u beograd- skom parlamentu branili hrvatske interese. Kleo se najsvetijim, da će uvijek ostati vijeran republici. A narod mu je vjerovao. Išlo se je u tamnicu, primalo se je batine. Inteligencija, naročito učitelji i profesori, gubili su svoju egzistenciju. Ali ipak ustrajalo se je i vjero- valo se je. Došlo je vrijeme, kada je za svoju bezglavu poli- tiku bio pozvan na odgovornost. I on, vogja toga na- roda, koji je toliko zbog njega pretrpio, uvlači se u rupu. Sama ova činjenica je dovoljna, da izazove crve- nilo stida u licu svakog čestitog Hrvata, koji treba da se zastidi, što je ovakav čovjek mogao da dobije po- vjerenje ogromne većine naroda. Haps i strah pred 20-godišnjom robijom učinili su, da je Stipa pao na koljena i zamolio milost bijele brade. I najskromnije zahtjeve hrvatskog naroda on žrtvuje. Čak obećaje, da će preko starokatoličke crkve prevesti Hrvate u pravoslavlje. Istina, to u aktu spo- razuma nije spomenuto, ali kada on kao ministar pris- taje da vrši inspekciju puta Papinskog Nuncija, onda možemo temeljito sumnjati, da se ovo obećanje u tom aktu krije pod riječima ,i da se cijeli narod potpuno i dukovno ujedini“. Radić je sada započeo novom igrom, kako bi i nadalje mogao da zadrži povjerenje hrvatskoga naroda. U svojoj demagogiji je dotle došao, da je tvrdio, kako je on ostao u cijelom prijašnjem programu, samo je napustio republiku. * Megjutim objavom akta o sporazumu utvrgjeno je, da jeg. Radić napustio re samo svoj nacijonalni i državopravni program, već da nije zagarantovao ,Spo- razumom“ niti izvogjenje svoga socijalnog programa. Objavljivanjem RR sporazuma utvrgjeno je, da je HSS postala jedna obična frakcija radikalne stranke, To je priznao sam Radić, kada je odgovarajući dr. Trumbiću kazao, da je program HSS i NRS istovjetan. . A to je potvrdio i Pašić, kada je-u klubu izjavio, da su radićevci u programatskom smislu poprimili ne samo gledište radikalne stranke, već da su pil da se ostvari i program' Nacijonalnog Bloka, t. j. bloka Pašić-Pribićević. . Tim je konačno sa najkompeteninijih mjesta pri znato, da su Pašić i Radić jedno te isto. Time je data najveća zadovoljština nama, koji smo uprav za vri- jeme posljednjih izbora govorili: ,Ko glasuje za Ra- dića, taj pomaže Pašića“. : i _ Papin dan u Beogradu. (Od našeg beogradskog izvjestitelja) Četvrta godina krunisanja slavno vladajućeg pape Pija XI. proslavila se svečanim načinom i u Beogradu. Na sam dan, Četvrtak 12. ov. mj. bila je sveča- nost u Apostolskoj Nuncijaturi. U 10 s. pr.p. predveo je Nadbiskup O. Rafo Rodić cjelokupno katoličko sve- ćenstvo u Beogradu pred preuzv. Nuncija Mgr. Herm. Pellegrinetti, te preko njega čestitao sv. Ocu Papi u ime beogradske Nadbiskupije kao i u ime Apostolske Administrature Banata. U 11 s. došao je čestitati sav diplomatski kor stranih država kao takogjer i izaslan- stva naše vlade. Poslije podne veliki broj beogradskih katolika razne dobe i staleža dolazio je u istu svrhu u Ap. Nuncijaturu, a preuzv. Nuncij poznatom ljubež- ljivošću sve ih primio »i u ime sv. Oca zahvaljivao. To je trajalo sve do kasne večeri. Toga dana na zgradi Apostolske Nuncijature vijala se papinska žuto-bijela zastava, a i sva strana poslanstva izvjesili su zastave na svojim zgradama. U Nedjelju na 14. ov. mj. bila je crkvena sve- čanost. U 10 s. služio je svečani pontifikal Nadbiskup O. Rodić, te je preko istog držao lijepi govor o veli- čini papinstva uopće, te o slavnom vladajućem Papi na pose. Na posebnom počasnom mjestu u prezbiteru prisustvovao je službi Božjoj preuzv. Nuncij Pellegri- netti sa svojim tajnikom Mgs. Pacini. Po podne istog dana bila je svečana akademija u dvorani ,Katcličkog doma“ sa ovim programom: 1. 25 Ecce sacerdos magnus“, pjeva crkveni zbor. 2. &&& nTi si Petar“, govori V. Burman, uč. III. r. gim. 3. K. Kolb: ,Ave Maria“, pjeva uz pratnju klavira gca N. Trinaestić, učen. žen. učit. škole, 4. ,Sv. O. Pije XI. i katolici u Srbiji“, govori Dr. Vj. Vagner župnik. 9. Stj. Premrl: ,Ruže za Mariju“, pjeva ženski kor učenica uz pratnju klavira. 6. ,*, ,Tu es Petrus“. de- klamira A. Puškaš, uč. IV. razr. gimn. 7. Kriger: »Gezelle - impromptu“ izvodi na klaviru gca E. Eko- nomides. 8. ,Papinska himna“, pjeva crkveni zbor. Akademiji su prisustvovali: preuzv. Nuncij sa svojim tajnikom, Nadbiskup sa svojim kaptolom, više svećenika i zastupnika slov. pučke stranke te puna dvorana beogradske katoličke publike. Sve su točke programa lijepo izvedene, a kao glavnu i najvažniju točku treba istaknuti predavanje vrijednog beogradskog župnika g. Vagnera, koji je uprav krasno prikazao razvoj katolicizma u Srbiji posljednih godina, napose za vladanja sadašnjega pape Pija XI. Zanimivo preda- vanje bilo je nagragjeno burnim aplauzom. KB Mimokatoličko i pravoslavno - sveštenstvo “. »Vesnik«, crkveno-politički list, organ Udruženja pravoslavnog svećenstva, što izlazi u Beogradu, u svom broju od 31. pr. januara donio je vrlo važan članak pod gornjim natpisom, :u kome. se ističe i zagovara ostvarenje zajedničkog katoličko-pravoslav- nog fronta protiv zajedničkog neprijatelja. Tu se kaže megju ostalim : ,Odnosi nias pravoslavnih sveštenika i rimokato- ličkih bili su do sada u gustoj tami. Mi jedni druge nijesmo poznavali. Naša obostrana. neznanja zidala su izmegju nas visoki zid. Mi smo bili tugjimi. »Hristove sluge ne smiju se tugjiti. Pastiri obiju konfesija imaju istovetan glavni cilj svoje Zslužbe:. pomoću svetog jevangjelja popravljati ljude i pribli- žavati ih božanskom idealu Hristovu. Sporedni ciljevi naše, službe, istina, u mnogome se ne slažu. Ali sve neravnine izmegju nas dužni smo i mi i rimokato- lički pastiri da izravnavamo, kako bi se ostvario zavjet, da bude jedno stado i jedan pastir. »Potrebu zbližavanja kršćanskih crkava osjećaju svi hrišćani... .Ali i prije nego se ostvari jedinstvo crkava u onom najširem smislu (a to mora neminovno nastupiti, jer je zapovijed božja) rimokatolički i pra- vosl. svećenici imaju u našoj kraljevini mnogo tačaka, na kojima se susreću i mogu zajednički raditi. Ako i u. buduće nastavimo raditi posebice, kao što smo i _ do sada činili, rezultat će biti: neuspjeh na obje strane. - Naš sporazum donio bi vrlo lako i brzo uspjeha. 3 »NARODNE SVIJESTI“ Antun F1& — Dubrovnik. iga E PE A Tiskare (zast. I. Birimiša) — Debon / I