Poštarina plaćena u gotovu.

   

DUBROVNIK, 23. februara 1926.

God. VIII.

Narodna Svijest

 

ena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjese
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
U Kredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

čno. Izlazi svakog Utornika.

Pojedini broj 1:50 Din.

 

za odbor

Vlasnik - izdavač - urednik :

 

Predaja spomen-medalja sv. Vlaha
Nj. V. Kralju Aleksandru.

(Od našeg beogradskog izvjestitelja)

U subotu 13. ov. mj. bio je primljen u posebnu
dijenciju od Ni. V. Kralja, beogradski kanonik preč.
Vlašić. Tom je prigodom u ime Crkovinarstva sv.
aha u Dubrovniku predao Nj. Veličanstvu u fino
ragjenoj srebrnoj kutiji zlatnu i srebrnu medalju, koju
| ono crkovinarstvo dalo izraditi prigodom ovogodiš-
e centenarne proslave sv. Vlaha. O toku te audien-
e kazao je O. Vlašić vašem dopisniku slijedeće :

Nj. Vel, Kralj bio je veoma radostan nad tom
žnjom prama njemu sa strane crkqvinarstva sv. Vlaha;
imio je dar veoma ljubazno, razgledao ga dulje vre-
ena diveći se, da se takove radnje u Dubrovniku iz-
gjuju, pak je višekrat izrazio svoje zadovoljstvo i
hvalu za dar. O. Vlašić je priložio Nj. Vel. ustrižak
log broja »Narodne Svijesti«, u kojem je bio opis
omen-medalje, što je takogjer Nj. Vel. bilo veoma
ilo. Na to je Ni. V. Kralj ponudio O. Vlašiću da sjede
j njega, te ga velikom ljubežljivošću zadržao u
dijenciji pun četvrt sata raspitujući ga o njegovom
ašnjem položaju u Beogradu, o stanju katoličke
ve u beogradskoj Nadbiskupiji itd.

No glavni predmet tog razgovora bio je Dubrov-
| i ovogodišnja proslava sv. Vlaha. O. Vlašić je u
atko prikazao Nj. V. kako je bila velebna svečanost
! Vlaha, te mu pripovijedao takogjer o putovanju
euzv, g. Nuncija i kako je svugdje bio veoma sve-
no dočekan. Tijekcm pripovijedanja Nj. V. Kralj se
eputa s velikom pohvalom izrazivao o Dubrovniku
| njegovoj okolici. Jednom je kazao : Dubrovnik je
vno mesto ; žao mi je, što nisam mogao nego samo
žan dan u njemu biti“. Na to mu je O. Vlašić od-
gtio : Veličanstvo I Ima u Dubrovniku jedan dvor,
ji svegjerno čeka na svoga gospodara!“ Kralj se
to nasmiješio i pridodao: ,Pa i trebat će,. da kad-
d u nj ugjem, i to za duže vremena“.
= Kad je Ni. V. Kralj upitao O. Vlašića, iz kojega
mjesta Dubrovačke oblasti, ovaj je uzeo tu prigodu,
prikaže Nj. Vel. sadašnje ekonomsko stanje Vele-
te i uopće otoka Korčule. Istaknuo je, koliko su
lelučani a i svi Korčulani trpjeli pod talijanskom
upacijom, a ipak ostali vjerni našoj državi; kako je
dobar, pošten, rodoljuban narod, ali danas mora
og bijede seliti u tugje daleke krajeve Brazilije i
istralije. ,Šteta, velika šteta“ kazao je Kralj, koji je
0 vecma dirnut slušajući o žalosnom stanju pučan-
a Veleluke i otoka Korčule. O. Vlašić završio je

prikaz: ,Veličanstvo | Naši siromašni otočani ne
že milostinje; oni traže rada, da mogu priskrbiti
uha sebi i svojima“. ,Pa to i jest lepo od njih, —
zao je Kralj, — i meni leži na srcu taj radišni na-
1, i nastojat ću koliko uzmognem, da im u tom
gledu pomognem“.

Izrazivši ponovno svoje zadovoljstvo i zahvalu za
slani mu dar Nj. V. Kralj se rukovao s O. Vlašićem
1ajljubežljivije ga otpustio. Ob ovoj audienciji bilo je
5 govora u beogradskim novinama i u našoj .dnev-
j štampi. — F. B.

 

 

)bjavljivanje. »Sporazuma“.,

Narodna Radikalna Stranka i Hrvatska Seljačka
Stranka našle su se jedna pored duce a to je u
današnjim prilikama najsigurniji put, da se utvrdi
državno jainstvo, i da se cijeli narod potpuno i du-
hovno ujedini...

»Upućene ote na drugu... žele da se sastavi za-
jednička vlada pod predsje! ništvom g. Nikole Pašića“,

»Ta vlada imala bi da primi na sebe obavezu za
integralno primjenjivanje stava u državi i izvogjenje
njegovom primjenom sadašnjih i donošenjem novih
zakona na osnovi predvigjenoj u Ustavu. Ova pri-
mjena Ustava ima biti izvedena na cjelokupnoj teri-
toriji kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bez ikakvih
izuzetaka onako, kako to Ustav odregjuje za ovu
jednu i nedjeljivu kraljevinu“.

(Akt o sporazumu N. R. S. iH. S. S.)

Agitacioni put g. Radića kroz Bosnu, Hercego-
u i Dalmaciju uzbudio je veliko negodovanje megju
likalima i samo krupni dižavni interesi, po priz-
nju g. Pašića, spriječili su krizu vlade. Ali da bi se

u buduće spriječili ovakvi ispadi g. Kadića, radikali su
odlučili: da objave tekst ,sporazuma“.

Radikali bi htjeli znati, da li je politika R. R.
sporaziima našla odjeka u redovima hrvatskoga naroda.
Način, na koji Radić tumači hrvatskom marodu poli-
tiku sporazuma, utvrgjuje radikale u sumnji, da hrvatski
narod nije oduševljen za sporazum u onom smislu,
u kojemu je sklopljen sporazum R. R. Oni su radi
toga odlučili da objelodane tekst sporazuma i time
prisile Radića, kao bi on agitirao u narodu uprav za
takav ,sporazum“.

I ,sporazum“ je objavljen. Najvažnije njegove tačke
donosimo na čelu ovoga članka, da i posljednji sli-
jepci uvide, kakvim putem g. Radić hoće da povede
hrvatski narod, Neka se vidi, da je g. Radić svijesno
neistinu govorio, kada je u Dubrovniku i drugdje go-
vorio o reviziji Ustava, o tome, kako se Hrvati moraju
ujediniti oko Zagreba i t. d. Potpuna kapitulacija i
sramna izdaja, koju je g. Radić počinio nad hrvatskim
narodom, sada je svakome jasna. Ako hrvatski narod
ima još i trunka nacijonalne svijesti, ako u hrvatskom
narodu postoji i najmanji osjećaj čovječjeg ponosa,
taj narod mora sa prezirom da odbije vogju, koji ga
je htio preko noći, bez njegova znanja i odobrenja
prevesti u radikalski, velikosrpski tabor.

»Lonac ide na vodu dok se ne razbije“. I Radić
punih sedam godina ide sa svojim političkim loncem
na vodu, ali vjerujemo da je hrvatska svijest u našem
narodu još uvijek dovoljno jaka, da se o nju razbije
Radićev lonac.

Opijao je narod republikom bez vojske i poreza,
hranio ga je mržnjom, uspavljivao ga raznim obeća-
njima. Išao je do Londona i Moskve, Suvereno isklju:
čivao pojedince iz hrvatskog uštoda. Prijetio: vješalima
našim vogjama Šimraku i Bariću, jer su u beograd-
skom parlamentu branili hrvatske interese. Kleo se
najsvetijim, da će uvijek ostati vijeran republici. A narod
mu je vjerovao. Išlo se je u tamnicu, primalo se je
batine. Inteligencija, naročito učitelji i profesori, gubili
su svoju egzistenciju. Ali ipak ustrajalo se je i vjero-
valo se je.

Došlo je vrijeme, kada je za svoju bezglavu poli-
tiku bio pozvan na odgovornost. I on, vogja toga na-
roda, koji je toliko zbog njega pretrpio, uvlači se u
rupu. Sama ova činjenica je dovoljna, da izazove crve-
nilo stida u licu svakog čestitog Hrvata, koji treba da
se zastidi, što je ovakav čovjek mogao da dobije po-
vjerenje ogromne većine naroda.

Haps i strah pred 20-godišnjom robijom učinili
su, da je Stipa pao na koljena i zamolio milost bijele
brade. I najskromnije zahtjeve hrvatskog naroda on
žrtvuje. Čak obećaje, da će preko starokatoličke crkve
prevesti Hrvate u pravoslavlje. Istina, to u aktu spo-
razuma nije spomenuto, ali kada on kao ministar pris-
taje da vrši inspekciju puta Papinskog Nuncija, onda
možemo temeljito sumnjati, da se ovo obećanje u tom

aktu krije pod riječima ,i da se cijeli narod potpuno

i dukovno ujedini“.

Radić je sada započeo novom igrom, kako bi i
nadalje mogao da zadrži povjerenje hrvatskoga naroda.
U svojoj demagogiji je dotle došao, da je tvrdio, kako
je on ostao u cijelom prijašnjem programu, samo je
napustio republiku.

* Megjutim objavom akta o sporazumu utvrgjeno
je, da jeg. Radić napustio re samo svoj nacijonalni i
državopravni program, već da nije zagarantovao ,Spo-
razumom“ niti izvogjenje svoga socijalnog programa.
Objavljivanjem RR sporazuma  utvrgjeno je, da je
HSS postala jedna obična frakcija radikalne stranke,
To je priznao sam Radić, kada je odgovarajući dr.

Trumbiću kazao, da je program HSS i NRS istovjetan. .

A to je potvrdio i Pašić, kada je-u klubu izjavio, da
su radićevci u programatskom smislu poprimili ne
samo gledište radikalne stranke, već da su pil da
se ostvari i program' Nacijonalnog Bloka, t. j. bloka
Pašić-Pribićević.

. Tim je konačno sa najkompeteninijih mjesta pri
znato, da su Pašić i Radić jedno te isto. Time je data
najveća zadovoljština nama, koji smo uprav za vri-
jeme posljednjih izbora govorili: ,Ko glasuje za Ra-
dića, taj pomaže Pašića“. : i

_

Papin dan u Beogradu.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja)

Četvrta godina krunisanja slavno vladajućeg pape
Pija XI. proslavila se svečanim načinom i u Beogradu.

Na sam dan, Četvrtak 12. ov. mj. bila je sveča-
nost u Apostolskoj Nuncijaturi. U 10 s. pr.p. predveo
je Nadbiskup O. Rafo Rodić cjelokupno katoličko sve-
ćenstvo u Beogradu pred preuzv. Nuncija Mgr. Herm.
Pellegrinetti, te preko njega čestitao sv. Ocu Papi u
ime beogradske Nadbiskupije kao i u ime Apostolske
Administrature Banata. U 11 s. došao je čestitati sav
diplomatski kor stranih država kao takogjer i izaslan-
stva naše vlade. Poslije podne veliki broj beogradskih
katolika razne dobe i staleža dolazio je u istu svrhu
u Ap. Nuncijaturu, a preuzv. Nuncij poznatom ljubež-
ljivošću sve ih primio »i u ime sv. Oca zahvaljivao.
To je trajalo sve do kasne večeri. Toga dana na zgradi
Apostolske Nuncijature vijala se papinska žuto-bijela
zastava, a i sva strana poslanstva izvjesili su zastave
na svojim zgradama.

U Nedjelju na 14. ov. mj. bila je crkvena sve-
čanost. U 10 s. služio je svečani pontifikal Nadbiskup
O. Rodić, te je preko istog držao lijepi govor o veli-
čini papinstva uopće, te o slavnom vladajućem Papi
na pose. Na posebnom počasnom mjestu u prezbiteru
prisustvovao je službi Božjoj preuzv. Nuncij Pellegri-
netti sa svojim tajnikom Mgs. Pacini.

Po podne istog dana bila je svečana akademija
u dvorani ,Katcličkog doma“ sa ovim programom:
1. 25 Ecce sacerdos magnus“, pjeva crkveni zbor.
2. &&& nTi si Petar“, govori V. Burman, uč. III. r. gim.
3. K. Kolb: ,Ave Maria“, pjeva uz pratnju klavira
gca N. Trinaestić, učen. žen. učit. škole, 4. ,Sv. O.
Pije XI. i katolici u Srbiji“, govori Dr. Vj. Vagner župnik.
9. Stj. Premrl: ,Ruže za Mariju“, pjeva ženski kor
učenica uz pratnju klavira. 6. ,*, ,Tu es Petrus“. de-
klamira A. Puškaš, uč. IV. razr. gimn. 7. Kriger:
»Gezelle - impromptu“ izvodi na klaviru gca E. Eko-
nomides. 8. ,Papinska himna“, pjeva crkveni zbor.

Akademiji su prisustvovali:  preuzv. Nuncij sa
svojim tajnikom, Nadbiskup sa svojim kaptolom, više
svećenika i zastupnika slov. pučke stranke te puna
dvorana beogradske katoličke publike. Sve su točke
programa lijepo izvedene, a kao glavnu i najvažniju
točku treba istaknuti predavanje vrijednog beogradskog
župnika g. Vagnera, koji je uprav krasno prikazao
razvoj katolicizma u Srbiji posljednih godina, napose
za vladanja sadašnjega pape Pija XI. Zanimivo preda-
vanje bilo je nagragjeno burnim aplauzom. KB

 Mimokatoličko i pravoslavno - sveštenstvo “.

»Vesnik«, crkveno-politički list, organ Udruženja
pravoslavnog svećenstva, što izlazi u Beogradu, u
svom broju od 31. pr. januara donio je vrlo važan
članak pod gornjim natpisom, :u kome. se ističe
i zagovara ostvarenje zajedničkog katoličko-pravoslav-
nog fronta protiv zajedničkog neprijatelja. Tu se kaže
megju ostalim :

,Odnosi nias pravoslavnih sveštenika i rimokato-
ličkih bili su do sada u gustoj tami. Mi jedni druge
nijesmo poznavali. Naša obostrana. neznanja zidala
su izmegju nas visoki zid. Mi smo bili tugjimi.

»Hristove sluge ne smiju se tugjiti. Pastiri obiju

 

konfesija imaju istovetan glavni cilj svoje Zslužbe:.

pomoću svetog jevangjelja popravljati ljude i pribli-
žavati ih božanskom idealu Hristovu. Sporedni ciljevi
naše, službe, istina, u mnogome se ne slažu. Ali sve
neravnine izmegju nas dužni smo i mi i rimokato-
lički pastiri da izravnavamo, kako bi se ostvario
zavjet, da bude jedno stado i jedan pastir.
»Potrebu zbližavanja kršćanskih crkava osjećaju
svi hrišćani... .Ali i prije nego se ostvari jedinstvo
crkava u onom najširem smislu (a to mora neminovno
nastupiti, jer je zapovijed božja) rimokatolički i pra-
vosl. svećenici imaju u našoj kraljevini mnogo tačaka,
na kojima se susreću i mogu zajednički raditi. Ako i

u. buduće nastavimo raditi posebice, kao što smo i _
do sada činili, rezultat će biti: neuspjeh na obje strane. -
Naš sporazum donio bi vrlo lako i brzo uspjeha.

3

»NARODNE SVIJESTI“ Antun F1& — Dubrovnik. iga
E PE A Tiskare (zast. I. Birimiša) — Debon

/

I