Poštanina plaćena u gotova. Brno: DUBROVNIK, 2. marta 1926. jena je listu 5. Din. mjesećno; za inozemstvo 10 Din. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Hein voj i Sie kod Uo I 1; E mjese KATOLICI, GDJE STE ? U Skoplju je prošle godine 25. oktobra prešlo katolika na srpsko-pravoslavnu vjero. Za otpad od oličke crke agilirali su veliki župan Vidović, pravo- vni metrcpolita Varnava i armijski general Terzić. liki župan Vidović je u svojem govoru govorio o ristima, koje će državne vlasti davati ctpadnicima od loličke crkve i obećao im je, da će im on sam ći kumove, I uistinu kod svečanog prelaza u srpsko- avoslavnu crkvu, što ga je izvršio metropc lita Varnava, i su kumovi takogjer generali, kao na primjer ge- ral Rislić, a prisutne sve vojničke i civilne državne sti s velikim županom Vidovićem ma čelu. Ta se tacija za pravcslavlje vršila uz pemoć crkvenih- skih, vojničkih i civilnih vlasti, a nijednom kateliku e palo na pamet do danas, da upozori širu kato- ku javnost na tu očitu nepravednost. Euo Stjepan Radić obećao je Pašiću iz zatvora, će polagano i na zgodan mačin katolike-Hrvate vesti ma pravoslavlje; ma svim svojim skupštinama ara na sv. oca Papu ili na biskupe ili na svećenike na uvjerene i odvažene katolike. Na svom zadnjem ovanju po Bosni, Hercegovini i Dalmaciji javno je pao na hercegovačke iratre i nazivao ih ,lašcima i alicama“. Poznato je, da je hercegovačka provincija na od najboljih u svakom pogledu. Na sve ove na- daje odgovorili su osim katoličkog novinstva, jedino cegovački sveučilištarci, koji su još sačuvali svoj alizam; to su jedini glasovi sa katoličke strane na ove napadaje, Svi drugi šute. Još gore! Pa još se gje i iranjeveca i drugih svećenika i uvjerenih kato- a, koji se kao gorliivi pristaše nalaze u Radićevu taboru. Nedavno je Narodna banka posvetila svoju novu adu u Beogradu. I ako je Narodna banka od vlade vilegirani zavod za sve državljane, ipak je svečanost Sila čisto pravoslavni značaj. Pravoslavni patrijarha goslovio je nove prostorije Narodne banke,. a kato- i svećenik nije bio u opće ni pozvan, da izvrši vetu po katoličkom obredu, I do danas ne nagje ni živa duša, koja bi digla glas radi ovakog zapo- ljanja katolika; G. Stjepan Radić kao vladin ministar prosvjete gluje se javno u skupštini govoriti, da on zastupa inu katolika u ovoj državi, a ne žaca se da iza- je aferu sa papinskim nuncijem Pellegrineitijem, a je mogla uroditi prekinućem diplomatskih odnosa Vatikanom, što bi bilo od dalekošežnih posljedica interese hrvatskih slovenskih i drugih katolika u j državi. Ne samo to. G. Stjepan Radić napao je kupštini Dr. Hohujeca, katoličkog zastupnika, koji upravio vladi upit radi nedoličnog Radićevog napa- a na. nuncija, i u tom svom napadaju rekao, da čno. Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. se katolici nemaju prava (užiti na nepravde, te bi iz njegova govora mogao neiupućen čovjek dobiti dojam, kao da današnja vlada svagdje štiti katolike, A što se ono dogagja na Visu? Ne. provode li saveznici g. Radića protuzakonitu propagandu za prelaz ma pravo slavlje? Što se dogegja u prnjavorskom kotaru u Bosni? Ne otimaju li se tamo grkokatolicima crkve i druga posvećena mjesta ? Šlo se je dogodilo sc kvom na Morinama u Hercegovini ? Što ono govore š:fre u budžetu ministarstva vjera, gdje je odregjeno za pra- voslavnu crkvu ukupao 69,136.159 Din., a za katoličku crkvu 34,069.276 Din.; dakle niti polovicu od ouoga što prima pravoslavna crkva, premda je pravoslavnih u državi malo više od katolika? Zašto se današnja vlada, a u prvom redu g. Stjepan Radić. ,zastupnik katolika u ovoj državi“, ne postara da se dade zado- voljština povrijegjenim pravima katolika ? Katol ci, gdje su vaši zastupnici, da brane vaša katolička prava, da se bore za prava vaše katoličke crkve? Katolici, gdje ste? Utješljivi pokret megju nastavničkim osobljem u Francuskoj. Po pisaniu »Jouinal des Debats« 7. Il. o. g. dozna- jemo, da je 11. nov. 1923, u Parizu učiteljsko osoblje imalo skupšinu, u kojoj bijahu zastupani profesori Sorbonskog sveučilišta i profesori srednjih škola, te je utemel ilo ,savez nacijonalnih članova javne obuke“. Odbor, koji je dao za to inicijativu, sačinjavahu tri predsjednika : jedan profesor Sorbonne, jedan profesor Fenaelanova liceja i jedan nastavnik iz Bordeaox a. Njihova je svrha, kako piše »Jou:nal des Debats«, oprijeli se &ntinacijenalnoj, sniifamilijarnoj i antisoci- jalnoj prepagandi, koju provagjaju neki učitelji laičke škole. Ovaj savez hoće da pokaže, da ovaj razorni rad tih učitelja ima svojih neprijatelja, da je to djelo manjine u pogledu profesijonalnom, te da većina ne misli više igrati ulogu resignacije ili da svojim na- ukom odobrava taj razorni rad. Negativnim teorijam nije dovoljno odgovarati pro- tivnom negacijom i zato ovaj savez stupa na javnost sa konstruktivnim programom, koji objelodani u svo- jem Buietinu. = 1, Mi proglasujemo štovanje domovine uz tvrdnju, da pravi patrijotizam nije nipošto nesloživ sa organi- zacijom internacijonalnoga prava. 2. Mi proglasujemo štovanje obitelji, njezinih prava i svega onoga što je potrebito za njezin spas i razvitak. 3. Mi proglasujemo štovanje moralnih vrijednota. Mi suprostavljamo anarhiji individualnog egoizma kao i tiranije kolektivnog egoizma zakon moralni, koji za odbor ,NARODNE Tisak Biro vaćke i KE (e I GEO — Bi: Vlasnik - izdavač - urednik: SVIJESTI“ Antun FIč Dubrovnik, priznaje savjest, zakon Božji, koji je nad društvima i mad individuima i bez kojega se oni ne mogu nor- malno razvijati. 4. Mi ćemo se truditi da uzdržimo u duhovima i u ćudorednosti ljubav za radom dobro izvišenim, a općenitije pojam dužnosti; mi ne možemo zabora- viti, da su prava jednih dužnesti drugih. Ovaj pokret trijeznih pedagoških sila vilo je utješljiva pojava u Francuskoj, gdje komunistički crv podgiiza. temelje nacijonalnog, socijalnog i viersko- moralnog života. Ove odluke spomenutog nacijonalnog saveza u Frarcuskoj imali bi da imaju pred očima i rieki učitelji u Jugoslaviji, koji okuženi materijalističkom naukom, kojom je egzatna ziianost već obračunala, a naduveni radi povišna svega znanja u tom pogleda, u svojim skupštinama iznašaju lukove prijedloge, koji su napereni proti pravima obitelji i proti vječnim Bo- žanskim zakonima, koji jedini mogu, u današnje doba duhovne anarhije, da preporode moralno pojedirce, obitelj i društvo što pripozna i najviši današnji peda- gog Forster, iako protestanat, u svojem djelu ,Sexaal Ethik und , Scxual-Padagogik“, nedavno umrli i veliki fizijolog Cyon, profesor na Petrogradskom sve- učilištu, u svojem djelu ,Religion und Wissenschaft“. Neću spominjati dvosirukog doktora, znamenitog biologa protestanta Reinke, koji skupa sa Choaitan glasovitim fizičarom na Petrogradskoj universiteti, zadade sa gle- dišta ekzatne znanosti smitni udarac Haeckelovim ishitrenim“ hipotezama, koje su po velikom etičaru pokojnom Paulsenu plod razgrijaue mašte, ali ne plod istinite znanosii, i na sramotu njemačkom narodu, koje još i danas neki polunaobraženi ljudi ističu, a meki se polufilozofi usugjuju širiti megju neprosvijellje- nom" masom kao (plod ekzatne znadosli, — Prof. F. Korizmene propovijedi i u Beogradu. (Od našeg beogradskog izvjestitelja.) predavanja I. Ove godine drže se korizmene propovijedi u Beogradu u obim katoličkim crkvama. U stolnoi crkvi drži ih u obliku religioznih konferenca o raznim sa- vremenim. vjerskim piianjima kan. O. Petar Vlašić. — U crkvi Velike Gospe propovijeda gen. vikar beogr. Nadb. Mgr. Augustin Gecan. Obje su crkve brojno posjećene. U stolnu crkvu na relig. konference dolazi na pose znatan broj inteligencije. 2. U Beogradu postoji od nekoliko godina pravo- slavno društvo pod imenom , Hrišćanska zajednica mladih ijudi“. Svrha mu je promicanje vjerskoga života predavanjima i štampom. To društvo stoji sada pod zaštitom prijestolonasljednika. Zvanični organ tog druš- tva jest mjesečnjak »Vera i Život«, a s njime ima do- Neumrlost čovječje duše u povijesti i umovanju čovječanstva. : Osvrt na djelo U. Talije.* Niko Štuk. Pitanje neumrlosti čovječje duše zacijelo je pi- je najveće zamašitosti, kao i najvećega interesa za koga ozbiljncga mislicca. Htio ili ne, ovdje se radi itanju, koje zaokuplja ljude, koji dajbudi u nekim imentima života traže odgovor na upit: čemu ovaj tki i za većinu ljudi mukotrpni život na zemlji ? no je, da ob ovome pitanju visi odgovor, imade li gi život nakon groba ; ili što je isto: da li je duša ječja besmrtna substancija, koja iza rasula tijela pa u novu fazu neumrlosti, u drugi život, gdje je i stanje prema tome, kako je upotrijebila vrijeme emaljskom životu, da izgradi svoju budućnost on- groba. / Da je ovaj veliki problem oduvijek interesovao čovjeka, svjedoče nam umni napori njemu posve- o što nam ih je povijest dohranila ispisane na:svo- stranicama. Pa i u sadanjoj pozitivisličnoj epohi | velik broj spiritualista, koji isko u svemu ne pri- u uz kršćansku nauku, ipak odrješito brane tezu I. preragjeno izdanje. Str. 120. u vel. osmini. o ada knjižare » Jadran“ wo še o neumrlosti duše, i vojuju za nju ne samo racijo- nalnim, već i empiričnim dokazima iz telepatije, tele- janije i spiritizma. : I naš učeni filozofski pisac O. U. Talija pozabavio se je sa gledišta kršćanske f:lozofije ovim važnim pred- metom, i podao našoj knjizi nazad koju godinu op- širnu i filozofijski snažno potkrijepljenu studiju ,O neumrlosti ljudske duše“, koja se je:u kratko vrijeme raspačala. Sada je ipak priredio drugo izdauje djela pod gornjim naslovom, namijenjeno, kako sam veli, ne kao prvo ,publici izmegju najšire i najuže“, naime srednjoj, nego i onoj ,najužoj“ smjerajući na intelek- tualnu klasu; Koju u predgovoru moli, da posegne za ovom njegovom studijom, iako se, veli, neće mo- žebit nekojima svigjati dokazna krepčina njegovih do- kaza, a to poradi filozofijskog sistema, uz koji takovi pristaju. Učeni autor prižnaje, da je to razumljivo ; ali ih pozivlje, radi istine, do koje svi drže, i sile se da dopru, da ne pregju preko njegovih argumentacija ci- ničnim posmjehom, apriorno ih zabacujući, jer taj pat ne vodi k istini. Ovo se drugo izdanje razlikuje i kvantitativno: i kvalitativno od prvoga, jer je autor djelo preradio i umetnuo mnogo toga, česa nema u prvom izdanju. Ovim je umetkom ovo djelo: do kraja upotpunjeno i-. predmet je obragjen savršeno sa svake strane. Kad je pak učeni pisac pridod ao još i dokaze i iz telepatijskih i telefanijskih činjenica znanstveno ujamčenih, ne bi baš znao, šta još nedostaje ovoj njegovoj radnji da bude, kao što jest, savršena monografija u predmetu. Čitajući ovu knjigu vidimo koliko je bogata sa- držajem, a naročito snažnim dokazima, koje je autor zaodjenuo u bogato ruho skotistične i tomistične filo- zofije poznatom svojom oštroumnošću, te ih razglobio i objasnio na način, da ih i neuvježbani u skolastičnoj metodi mogu da shvate bez osobite poteškoće. Autor je vrstan poznavalac čovjekove duše; prodire duboko u njezino tajnovito dno; dobar je poznavalac ljud- skoga srca i njegovih žudnja i želja: što se sve zali- tijeva od onoga, koji pregne da obragjuje ovakova fi- lozofsko-psihološka pitanja. Pisac, iza kako je predočio značenje pitanja o ne- umrlosti duše i istaknuo znamenitost istoga, najprije se bavi mišljenjem naroda o neumrlosti duše. i izlaže potanko što su o. tome vjerovali stari Egipćani, Asirci i Babilonci, Perzijanci, Grci i Rimljani, pa sve do da- našnjih savremenih naroda i religija u svijetu, te za- ključuje, da je cijelo čovječanstvo ostalo pri svome mišljenju, da duh ne umire; a ostalo je s toga, što tu nije moglo da otkrije kakovu prijevaru. To trajno, stalno uvjerenje čovječanstva o životu, koji traje onkraj groba, ima i valja da ima osobitu dokaznu moć. 3