Poštanina plaćena u gotova.

 

Brno:

DUBROVNIK, 2. marta 1926.

 

 

 

 

 

jena je listu 5. Din. mjesećno; za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Hein voj i Sie kod Uo I 1; E

mjese

KATOLICI, GDJE STE ?

U Skoplju je prošle godine 25. oktobra prešlo
katolika na srpsko-pravoslavnu vjero. Za otpad od
oličke crke agilirali su veliki župan Vidović, pravo-
vni metrcpolita Varnava i armijski general Terzić.
liki župan Vidović je u svojem govoru govorio o
ristima, koje će državne vlasti davati ctpadnicima od
loličke crkve i obećao im je, da će im on sam
ći kumove, I uistinu kod svečanog prelaza u srpsko-
avoslavnu crkvu, što ga je izvršio metropc lita Varnava,
i su kumovi takogjer generali, kao na primjer ge-
ral Rislić, a prisutne sve vojničke i civilne državne
sti s velikim županom Vidovićem ma čelu. Ta se
tacija za pravcslavlje vršila uz pemoć crkvenih-
skih, vojničkih i civilnih vlasti, a nijednom kateliku
e palo na pamet do danas, da upozori širu kato-
ku javnost na tu očitu nepravednost.

Euo Stjepan Radić obećao je Pašiću iz zatvora,
će polagano i na zgodan mačin katolike-Hrvate
vesti ma pravoslavlje; ma svim svojim skupštinama
ara na sv. oca Papu ili na biskupe ili na svećenike
na uvjerene i odvažene katolike. Na svom zadnjem
ovanju po Bosni, Hercegovini i Dalmaciji javno je
pao na hercegovačke iratre i nazivao ih ,lašcima i
alicama“. Poznato je, da je hercegovačka provincija
na od najboljih u svakom pogledu. Na sve ove na-
daje odgovorili su osim katoličkog novinstva, jedino
cegovački sveučilištarci, koji su još sačuvali svoj
alizam; to su jedini glasovi sa katoličke strane na
ove napadaje, Svi drugi šute. Još gore! Pa još se
gje i iranjeveca i drugih svećenika i uvjerenih kato-
a, koji se kao gorliivi pristaše nalaze u Radićevu taboru.
Nedavno je Narodna banka posvetila svoju novu
adu u Beogradu. I ako je Narodna banka od vlade
vilegirani zavod za sve državljane, ipak je svečanost
Sila čisto pravoslavni značaj. Pravoslavni patrijarha
goslovio je nove prostorije Narodne banke,. a kato-
i svećenik nije bio u opće ni pozvan, da izvrši
vetu po katoličkom obredu, I do danas ne nagje
ni živa duša, koja bi digla glas radi ovakog zapo-
ljanja katolika;

G. Stjepan Radić kao vladin ministar prosvjete
gluje se javno u skupštini govoriti, da on zastupa
inu katolika u ovoj državi, a ne žaca se da iza-
je aferu sa papinskim nuncijem Pellegrineitijem,
a je mogla uroditi prekinućem diplomatskih odnosa
Vatikanom, što bi bilo od dalekošežnih posljedica
interese hrvatskih slovenskih i drugih katolika u
j državi. Ne samo to. G. Stjepan Radić napao je
kupštini Dr. Hohujeca, katoličkog zastupnika, koji
upravio vladi upit radi nedoličnog Radićevog napa-
a na. nuncija, i u tom svom napadaju rekao, da

čno. Izlazi svakog Utornika.

Pojedini broj 1:50 Din.

se katolici nemaju prava (užiti na nepravde, te bi iz
njegova govora mogao neiupućen čovjek dobiti dojam,
kao da današnja vlada svagdje štiti katolike, A što se
ono dogagja na Visu? Ne. provode li saveznici g.
Radića protuzakonitu propagandu za prelaz ma pravo
slavlje? Što se dogegja u prnjavorskom kotaru u
Bosni? Ne otimaju li se tamo grkokatolicima crkve i
druga posvećena mjesta ? Šlo se je dogodilo sc kvom
na Morinama u Hercegovini ? Što ono govore š:fre u
budžetu ministarstva vjera, gdje je odregjeno za pra-
voslavnu crkvu ukupao 69,136.159 Din., a za katoličku
crkvu 34,069.276 Din.; dakle niti polovicu od ouoga
što prima pravoslavna crkva, premda je pravoslavnih
u državi malo više od katolika? Zašto se današnja
vlada, a u prvom redu g. Stjepan Radić. ,zastupnik
katolika u ovoj državi“, ne postara da se dade zado-
voljština povrijegjenim pravima katolika ?

Katol ci, gdje su vaši zastupnici, da brane vaša
katolička prava, da se bore za prava vaše katoličke
crkve? Katolici, gdje ste?

 

Utješljivi pokret megju nastavničkim
osobljem u Francuskoj.

Po pisaniu »Jouinal des Debats« 7. Il. o. g. dozna-
jemo, da je 11. nov. 1923, u Parizu učiteljsko osoblje
imalo skupšinu, u kojoj bijahu zastupani profesori
Sorbonskog sveučilišta i profesori srednjih škola, te
je utemel ilo ,savez nacijonalnih članova javne obuke“.
Odbor, koji je dao za to inicijativu, sačinjavahu tri
predsjednika : jedan profesor Sorbonne, jedan profesor
Fenaelanova liceja i jedan nastavnik iz Bordeaox a.

Njihova je svrha, kako piše »Jou:nal des Debats«,
oprijeli se &ntinacijenalnoj, sniifamilijarnoj i antisoci-
jalnoj prepagandi, koju provagjaju neki učitelji laičke
škole. Ovaj savez hoće da pokaže, da ovaj razorni
rad tih učitelja ima svojih neprijatelja, da je to djelo
manjine u pogledu profesijonalnom, te da većina ne
misli više igrati ulogu resignacije ili da svojim na-
ukom odobrava taj razorni rad.

Negativnim teorijam nije dovoljno odgovarati pro-
tivnom negacijom i zato ovaj savez stupa na javnost
sa konstruktivnim programom, koji objelodani u svo-
jem Buietinu.

= 1, Mi proglasujemo štovanje domovine uz tvrdnju,
da pravi patrijotizam nije nipošto nesloživ sa organi-
zacijom internacijonalnoga prava.

2. Mi proglasujemo štovanje obitelji, njezinih
prava i svega onoga što je potrebito za njezin spas
i razvitak.

3. Mi proglasujemo štovanje moralnih vrijednota.
Mi suprostavljamo anarhiji individualnog egoizma kao
i tiranije kolektivnog egoizma zakon moralni, koji

za odbor ,NARODNE
Tisak Biro vaćke i KE (e I GEO — Bi:

Vlasnik - izdavač - urednik:

SVIJESTI“ Antun FIč Dubrovnik,

priznaje savjest, zakon Božji, koji je nad društvima
i mad individuima i bez kojega se oni ne mogu nor-
malno razvijati.

4. Mi ćemo se truditi da uzdržimo u duhovima i
u ćudorednosti ljubav za radom dobro  izvišenim,
a općenitije pojam dužnosti; mi ne možemo zabora-
viti, da su prava jednih dužnesti drugih.

Ovaj pokret trijeznih pedagoških sila vilo je
utješljiva pojava u Francuskoj, gdje komunistički crv
podgiiza. temelje nacijonalnog, socijalnog i viersko-
moralnog života. Ove odluke spomenutog nacijonalnog
saveza u Frarcuskoj imali bi da imaju pred očima i rieki
učitelji u Jugoslaviji, koji okuženi materijalističkom
naukom, kojom je egzatna ziianost već obračunala,
a naduveni radi povišna svega znanja u tom pogleda,
u svojim skupštinama iznašaju lukove prijedloge, koji
su napereni proti pravima obitelji i proti vječnim Bo-
žanskim zakonima, koji jedini mogu, u današnje doba
duhovne anarhije, da preporode moralno pojedirce,
obitelj i društvo što pripozna i najviši današnji peda-
gog Forster, iako protestanat, u svojem djelu ,Sexaal
Ethik und , Scxual-Padagogik“, nedavno umrli i
veliki fizijolog Cyon, profesor na Petrogradskom sve-
učilištu, u svojem djelu ,Religion und Wissenschaft“.
Neću spominjati dvosirukog doktora, znamenitog biologa
protestanta Reinke, koji skupa sa Choaitan glasovitim
fizičarom na Petrogradskoj universiteti, zadade sa gle-
dišta ekzatne znanosti smitni udarac  Haeckelovim
ishitrenim“ hipotezama, koje su po velikom  etičaru
pokojnom Paulsenu plod razgrijaue mašte, ali ne plod
istinite znanosii, i na sramotu njemačkom narodu, koje
još i danas neki polunaobraženi ljudi ističu, a meki
se polufilozofi usugjuju širiti megju  neprosvijellje-
nom" masom kao (plod ekzatne znadosli, — Prof. F.

 

 

 

Korizmene propovijedi i
u Beogradu.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja.)

predavanja

I. Ove godine drže se korizmene propovijedi u
Beogradu u obim katoličkim crkvama. U stolnoi crkvi
drži ih u obliku religioznih konferenca o raznim sa-
vremenim. vjerskim piianjima kan. O. Petar Vlašić.
— U crkvi Velike Gospe propovijeda gen. vikar beogr.
Nadb. Mgr. Augustin Gecan. Obje su crkve brojno
posjećene. U stolnu crkvu na relig. konference dolazi
na pose znatan broj inteligencije.

2. U Beogradu postoji od nekoliko godina pravo-
slavno društvo pod imenom  , Hrišćanska zajednica
mladih ijudi“. Svrha mu je promicanje vjerskoga života
predavanjima i štampom. To društvo stoji sada pod
zaštitom prijestolonasljednika. Zvanični organ tog druš-
tva jest mjesečnjak »Vera i Život«, a s njime ima do-

 

Neumrlost čovječje duše u povijesti
i umovanju čovječanstva.
: Osvrt na djelo U. Talije.*

 

Niko Štuk.

Pitanje neumrlosti čovječje duše zacijelo je pi-
je najveće zamašitosti, kao i najvećega interesa za
koga ozbiljncga mislicca. Htio ili ne, ovdje se radi
itanju, koje zaokuplja ljude, koji dajbudi u nekim
imentima života traže odgovor na upit: čemu ovaj
tki i za većinu ljudi mukotrpni život na zemlji ?
no je, da ob ovome pitanju visi odgovor, imade li
gi život nakon groba ; ili što je isto: da li je duša
ječja besmrtna substancija, koja iza rasula tijela
pa u novu fazu neumrlosti, u drugi život, gdje je
i stanje prema tome, kako je upotrijebila vrijeme
emaljskom životu, da izgradi svoju budućnost on-
groba.

/ Da je ovaj veliki problem oduvijek interesovao
čovjeka, svjedoče nam umni napori njemu posve-
o što nam ih je povijest dohranila ispisane na:svo-
stranicama. Pa i u sadanjoj pozitivisličnoj epohi
| velik broj spiritualista, koji isko u svemu ne pri-
u uz kršćansku nauku, ipak odrješito brane tezu

 

I. preragjeno izdanje. Str. 120. u vel. osmini. o
ada knjižare » Jadran“ wo še

o neumrlosti duše, i vojuju za nju ne samo racijo-
nalnim, već i empiričnim dokazima iz telepatije, tele-
janije i spiritizma. :

I naš učeni filozofski pisac O. U. Talija pozabavio
se je sa gledišta kršćanske f:lozofije ovim važnim pred-
metom, i podao našoj knjizi nazad koju godinu op-
širnu i filozofijski snažno potkrijepljenu studiju ,O
neumrlosti ljudske duše“, koja se je:u kratko vrijeme
raspačala. Sada je ipak priredio drugo izdauje djela
pod gornjim naslovom, namijenjeno, kako sam veli,
ne kao prvo ,publici izmegju najšire i najuže“, naime
srednjoj, nego i onoj ,najužoj“ smjerajući na intelek-
tualnu klasu; Koju u predgovoru moli, da posegne
za ovom njegovom studijom, iako se, veli, neće mo-
žebit nekojima svigjati dokazna krepčina njegovih do-
kaza, a to poradi filozofijskog sistema, uz koji takovi
pristaju. Učeni autor prižnaje, da je to razumljivo ; ali
ih pozivlje, radi istine, do koje svi drže, i sile se da
dopru, da ne pregju preko njegovih argumentacija ci-
ničnim posmjehom, apriorno ih zabacujući, jer taj pat
ne vodi k istini.

Ovo se drugo izdanje razlikuje i kvantitativno: i
kvalitativno od prvoga, jer je autor djelo preradio i
umetnuo mnogo toga, česa nema u prvom izdanju.

Ovim je umetkom ovo djelo: do kraja upotpunjeno i-.

predmet je obragjen savršeno sa svake strane. Kad je

pak učeni pisac pridod ao još i dokaze i iz telepatijskih
i telefanijskih činjenica znanstveno ujamčenih, ne bi
baš znao, šta još nedostaje ovoj njegovoj radnji da
bude, kao što jest, savršena monografija u predmetu.

Čitajući ovu knjigu vidimo koliko je bogata sa-
držajem, a naročito snažnim dokazima, koje je autor
zaodjenuo u bogato ruho skotistične i tomistične filo-
zofije poznatom svojom oštroumnošću, te ih razglobio
i objasnio na način, da ih i neuvježbani u skolastičnoj
metodi mogu da shvate bez osobite poteškoće. Autor
je vrstan poznavalac čovjekove duše; prodire duboko
u njezino tajnovito dno; dobar je poznavalac ljud-
skoga srca i njegovih žudnja i želja: što se sve zali-
tijeva od onoga, koji pregne da obragjuje ovakova fi-
lozofsko-psihološka pitanja.

Pisac, iza kako je predočio značenje pitanja o ne-
umrlosti duše i istaknuo znamenitost istoga, najprije
se bavi mišljenjem naroda o neumrlosti duše. i izlaže
potanko što su o. tome vjerovali stari Egipćani, Asirci
i Babilonci, Perzijanci, Grci i Rimljani, pa sve do da-
našnjih savremenih naroda i religija u svijetu, te za-
ključuje, da je cijelo čovječanstvo ostalo pri svome
mišljenju, da duh ne umire; a ostalo je s toga, što
tu nije moglo da otkrije kakovu prijevaru. To trajno,
stalno uvjerenje čovječanstva o životu, koji traje onkraj
groba, ima i valja da ima osobitu dokaznu moć.

3