S
k

God. VIII.

 

 

 

 

 

e

na je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

u

Sokolstvo i katolicizam.

Klerikalizam i katolicizam jedno su isto.
Slobodni zidar Courdaveax,
U br. 10. našeg lista donijeli smo noticu; ,Komu
ite 24, u kojoj smo se osvrnuli na kulturna načela
olstva uopće, U ovom broju moramo donijeli ispra-
mjesnog Sokolskog Društva, kojim ispravlja naše
nje jednostavnim : nije istina...
Ali ovo kategoričko nijekanje svega sili nas da se
o pozabavimo veoma važnim činjenicama, koje iz-
a da mnogima nijesu poznate ili kao da se hoti.
e ne poznaju.
Pred očima nam je u prvom redu rad Jugosl. So-
skog Saveza. Što svijestan katolik treba da zna o
olstvu ? Nek mu kaže ono samo!
Jug. Sokolstvo god. 1920. ističe, da je ,duh čes-
% sokolstva zavladao i našim sokolstvom“. (Jug. So-
koledar 1920. str. 70).
Načelnik Dr. Vidmar osobito je naglasio na glav-
skupštini Sokol. Saveza SHS slijedeće : .., po-
mo samo jedno Sokolstvo Tirša i Fiignera, drugoga
olstva ne poznamo i ne priznajemo. Idemo češkim
em i ići ćemo u buduće“. (Sok. Gl. 1920 br. 9. s. 389.
A koji je duh českog sokolstva, koji treba da vlada
egju jug. sokolstvom ?
Danas je otvoreno geslo češkoga Sokolstva: ,So-
ne može biti katolik!“ Česki Sokolski Vjesnik
ma često donosi oštre mapadaje na katolicizam.
est ćemo za sada samo nešto: ,Ukratko jesmo i
amo biti protiv katolicizma ,., Nastaje konačni ob-
un s Rimom !.. Sokol ne može biti Rimljanin...
to dalje od Rima...! (Vestnik Sokolsky 6. ii
bnia)-1920, 201 202).
Tako 1920. česki Sokol, koji je g. 1910. biao
luciju samo protiv ,klerikalizma“. Onda su česki
lici upozorili, da se pod klerikalizmom  podrazu-
eva katolicizam. A to je i službeni Vestnik Sokol-
priznao g. 1920: ,Katolicizam je klerikalizam
v i uvijek... Ciljevi i zasade, na kojima se te.
ji organizacija O:la i s kojima se ne možemo slo-
toje — katolicizam... Kako vidite, to smo 1910.
ali vješto i prikriveno, nejasno i oprezno. Ta je o-
znost bila na mjestu g. 1910, kad je vladao Austri-
ge, a u rarodu, koji je bio barem na oko skroz
skroz katolički, ali takova. opreznost ne bi bila do-
tiva g. 1920 u republici... (Vestnik Sokolsky 6.
nja 1920, 201.202).
1 uistinu Jugoslovenski Sokol ide českim putem.
aritoru je 30. kolovoza 1920. skupština delegata
oglasno prihvetila rezolucije

lošne pojave u našoj. žurnalistici.

a adresu beogradske »Politike« i sarajevskog
»Jugoslavenskog Lista«.

 

Beogradska »Politika« u svom broju od 8. marta
ima dopis iz Praga od svojeg suradnika Laza-
a, koji je bio išao skupa sa delegacijom naših
tičara pohoditi čehoslovačku republiku.
U tom dopisu, da što bolje iskiti neke historične
mene Zlalnog Praga, napisao je dopisnik ove
: Iznad njenih krovova dižu se u plavetni nebeski
suncem obasjanii tornjevi nekadašnje kraljevske
drale, crkve Svetega Jovana Nepomuka. A ta stara
drala večito uokvirena u zidarske skele, puna je
mena na nekadašnju gigansku borbu češkog na-
za samoodržanje, za slobodu misli i slobodu
i. Sam patron crkve bio je žrtva te borbe. —
ski ispovednik, sveti Jovan Nepomuk, bio je kaž-
Osecanjem jezika za to, što je prihvatio i propo-
ao Husove ideje. I to parče odsečena jezika, kojim
atucani klerikalci onoga doba nameravali, da pre-
jednu slobodnu misao, čuva se i danas u crkvi
ao crkvena, već kao narodna relikvija, koja pod-
današnja pokolenja na borbe, patnje i žrtve pod-
za održanje narodnosti“.
U ovo malo redaka dopisnik je o: svrstao
historičkih bludnja i anahronizama nego li ima
»da će se snebiti i sablazniti braća Česi nad igno-
ijom i iznakaženjem njihove povijesti sa strane

mjesečno,

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

 

nKlerikalizam i Sokolstvo se isključuju. Ko primi
klerikalno naziranje na svijet, po kom vjera ulazi u
politiku, da se stvori gospodstvo megjunarodne kato-
ličke hierarhije nad državom i zad duhovnim životom
državljana, ko misli, da je na polju umnoga rasu-
gjivanja dopušteno samo ono što dopušta ta hierarhija,
taj ne može biti Soko. (Sok. Gl. 1920. br, 9. str. 397.)

Druga je rezolucija J.S.S. u Mariboru uperena
protiv Orlova, kako ju donosi Sok. glasnik 1920. br. 9.
str. 193, posve slična rezoluciji českog Sokola 1910.
Orao je pak organizacija omladine na kršćanskim na-
čelima. Ta pak kršćanska načela su Sokolu ,klerikalno
nastojanje“. Dakle Jug. Sokolstvo hoće da uništi Orla
jedino radi kršćanskih načela.

Jasno je, da Jug. Sokolstvo sada prikriveno
navaljuje na klerikalizam kako je to činio i češki so-
kol 1910, da kao što i ovaj vodi konačno borbu pro-
tiv katolicizma, jer za Sokolstvo ,katolicizam je kleri-
kalizam čilav i uvijek“ !

Ali ima još nešta važnijeg! Prama zaključku
prosvletno-kulturnog  odijeljenja zagrebačkog Sokola
održao je g. 1920. g. D. Grubić predavanja, na kojima
je govorio, da je Sveto Pismo ,jevrejska mitologija“
(Pred. 22. IV. 1920). Još je interesantnija pak ova
njegova izjava: ,Besmrtnost duše je fantazija i plitki
fantom, kojim osobito kršćanska vjera zavarava
svoje pristaše“. (Pred. 6. V. 1920). Proti ovim i osta-
lim antikršćanskim i antikatoličkim izjavama nije reagi-
ralo niti se odgodilo nijedno sokolsko društvo.

Prama svemu ovomu što u kratko iznijesmo jasno
je, da Jug. Sckolstvo ima protuvjerskih,! protukršćan-
skih i protukatoličkih tedenca. S toga je jugosl. kato-
lički episkopat imao posve pravo kada je god. 1921.

_sa svoje kenferencije u Zagrebu osudio Sokolstvo.

Dakle ,klerikalizam (= katolicizam) i Sokolstvo
se isključuju I“ Mi ovu tezu prihvaćamo i dovikujemo
svima katolicima sokolima: Katoliku nema mjesta u
Sokolu !

 

Hajde ti vjeruj što govori Radić!
Nedavno je St. Radić rekao u parlamentu, da mi
imamo majslobodoumniji zakon o štampi, A lani je
u »Domu« od 27. maja pisao o tome ovako :
Zakon protiv slobode štampe hoće na vrat na
nos proturati batinaši, dok su još na vladi. Ti zlo-
sretni državoitvorci zaboravili su, da nema demokratske
i parlamentarne države bez slobodne štampe. Sloboda
štampe — to je sunce, bijeli dau, a ugušena ili za-
1obljena štampa — to je noć.... Zato sve prosvi-
jećene demokracije imaju slobodnu štampu. Zakonska
osnova proti slobodi štampe, kako su je valjda bati-
naši sastavili a radikali prihvatili, uzbunila je čitavo
naše javno mnijenje, te ovakva, kakva je sada, ne

brata E jer ni pobili neprijatelj
češkog naroda ne bi se bio usudio tako drzovito is-
kriviti njihovu nacijonalnu povijest. Uzevši pako u
obzir da je dopisnik »Politike« bio na licu mjesta,
u samom Pragu, gdje je mogao crpsti autentične po-
datke za svoje izvješće, kad mu je jednom tugje po-
znavanje same svjetske povijesti, još će mučniji dojam
učinit na braću Čehe, kao što je taj dopis prouzrokovao
kod sve inteligencije u Dubrovniku bolni smijeh, kad
se uvaži, da to piše »Politika«, najuvaženiji list naše
Prijestolnice, koji nastoji, da se drži na nekoj visini.

Najprije dopisnik mora da znade, da u Pragu
nema katedrale sv. Jovana Nepomuka, nego da je to
katedrala sv. Vida, o kojoj on piše, započeta god. 1344.
od Matije od Arras, a hor sa tri lagje u bogatoj gotici
od Petra Parlerskoga dovršen 1356-85, gdje se čuveju
moći sv.
uspomena, na ,gigansku borbu češkog“ naroda za samo-
održanje, za slobodu misli i svesti“, jer sv. J. Nepo-
muk nije ni znao za Husa, budući je on umro muče-
ničkom smrti bačen u Vitavu god. 1393. deset godina
dakle prije nego li je. magister Hus počeo širiti vjerske
bludnje + Viklifove, i zato je monstrum-anahronizam
tvrditi, da je sv. J. Nepomuk bio ,kažnjen osecanjem
jezika, za to što je ,prihvatio i propovijedao Husove
ideje“. Tko iole pozna samu svjetsku povijest tomu
je jasno; a tko dajbudi i površno prouči češku naci-
jonalnu povijest, znade, da je sv. J. Nepomuk radi

sasvim protivnih ideja i nauka bio bačen u Vitavu od :

s
.

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Pu Tiskare (Gei IL no — Seine

-dić da je Mussolini

Jovana Nepomuka. Niti i& ta crkva puna

Vlasnik - izdavač - urednik :

Antun FI& — Dubrovnik,

može i ne smije postati zakon već i za to što ustav
jasno odregjuje: Štampa je slobodna“.

Ninčić je nenadano otputovao u Rim. I Stj. Radić
u »Domu« od 3. marta 1926. piše: ,Italija je naš naj-
važniji i najmoćniji susjed, s kojim smo već sada sa-
veznici, a potrebno je da budemo i najiskreniji prija-
telji, jer je to i za nas i za Italiju i za svu Evropu
najkorisnije i najbolje... Zato je bilo potrebno, da
naš ministar vanjskih posala naše prijateljstvo s Itali-
jom pojača, a tim da i mašu obranu učini ne ćemo
reći suvišnom, ali svakako di nam stvori još bolji me-
gjunarodni položaj“.

Ovako sada, a g. 1924. i 1928. vodio je Radić
u svom organu pravu kampanju protiv Italije. U »Slob.
Domu« od 24. siječnja 1924. povodom Pašić-Ninčićeva
sporazuma s Mussolinijem, piše St, Radić članak:
,Mussolinijeva sramota, a Pašićeva izdaja“, A 6. ve-
ljače 1924. on opet javlja u »SlI. D.« da je Papa (to-
bože) ,posvetio Pašićevu izdaju“. U istom »Sl. Domu«
od 10. sept. 1914. piše o mogućnosti sastanka g. Ma-
rinkovića s Mussolinijem, i kaže: ,Marinković i Mus-
solini imali bi se sastati, da valjda ojačaju onaj ko-
nopac, kojim je Pašić privezao Jugoslaviju za lialiju ...
Mi Hrvati dobro poznamo neiskrenost, nezasitnost i
proždrljivost talijanske diplomacije, koja je za nas naj-
bezobzirnija diplomacija na svijetu, i koje se najviše
treba čuvati onda, kad počne najslagje govoriti...
Naša riječ Italiji može biti samo jedna : Pošto ste nam
protiv svih načela, u ime kojih je antanta vodila rat
protiv centralnih vlasti, i nzajsramotnijom prijevarom
oteli 400 tisuća Slovenaca i 200 tisuća Hrvata; pošto
ste proti novomu megjunarodnom pravu, proti vašemu
i našemu ugovoru u Rapallu i proti nesumnjivoj volji
riječkoga pučanstva, oteli Rijeku nama, a da sebi ni-
jeste tim ništa pomogli, to je sada posve naravski,
da s vama ne možemo imati nikakva prijateljstva i
nikakvoga saveza, nego samo strogo korektno susjed-
stvo, i ako bude moguće, strogo korektne trgovačke
odnošaje“.

U »Sl. Domu« od 4. nov. 1925. i 18. nov, 1925.
E još i poslije ulaska u Pašićevu vladu) kaže Ra-
najveći i najopasniji ratni huš-
kač“ i da ,od svih opasnosti /lalija je za nas naj-
veća opasnost“. Čak i na jednoj javnoj skupštini u
Dalmaciji rekao je tu skoro Radić kao aktivni mini-
star, da na čelu Italije stoji jedna ,pustolovna vlada“.
A sad evo poslije sve te grmljavine Radić poručuje,
kako moramo biti ,najiskreniji prijatelji Italiji“ i kako
to prijateljstvo treba još da se ,ojača“ !!

Pa hajde se li pouzdaj u ono što govori Radić!

Vaclava, biva što mu nije htio odati tajne ispovijedi
kraljice Ivanke, što je kralj Vaclav drzovito od njega
zahtijevao. To je i razlog, skojega cijeli kršćanski
svijet slavi Nepomuka kao heroja mučenika svoga
zvanja u borbi za svetost sakramentalne tajne. Stoga je
plod samo ugrijane mašte dopisnikove ovaj zaključak :
»loto parče odsečena jezika, kojim su zatucani kleri-
kalci onoga doba nameravali, da preseku jednu slo-
bodnu misao, čuva se danas u crkvi ne kao crkvene,
već kao narodna relikvija. ..“

U ostalom gornji reci dopisnika Lazarevića ne
vrve samo historičnim bludnjama i anahronizmima, već
sadržaju jedan upadljivi apsurd, grozno protuslovje i
skrajnu nelogičnost, jer kako bi katolici sagradili bili
najveličanstveniju katedralu na čast sv. Jovana Nepo-
muka (po dopisniku), štovali njegov jezik kao reli-
kviju i častili ga kao sveca-mučenika, da je kako do-
pisnik tvrdi, Nepomuk prihvatio bio i pripovijedao
Husove ideje? Veće besmislenosti teško je naći.

Nego dok se sarajevski »Jugoslavenski List« u broju
od 11. tek. pod naslovom: ,Skupe krive informacije“
podruguje Beogradskoj »Politici« radi spomenutog

dopisa iz Praga, upada sam u tešku bludnju iznašajuć

sudove i tvrdnje, koje dolaze u kontrast sa češkom
nacijonalnom povijesti u koliko se usugjuje tvrdit,
da je sve ono što se pripovijeda o sv. Jovanu Nepo-
muku samo narodna priča, da historija o tom ništa ne
zna te da po sudu naprednjaka sv. J. Nepomuk nije
nikad ni postojao, te da su katolici ovo narodno vjero-