S k God. VIII. e na je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. u Sokolstvo i katolicizam. Klerikalizam i katolicizam jedno su isto. Slobodni zidar Courdaveax, U br. 10. našeg lista donijeli smo noticu; ,Komu ite 24, u kojoj smo se osvrnuli na kulturna načela olstva uopće, U ovom broju moramo donijeli ispra- mjesnog Sokolskog Društva, kojim ispravlja naše nje jednostavnim : nije istina... Ali ovo kategoričko nijekanje svega sili nas da se o pozabavimo veoma važnim činjenicama, koje iz- a da mnogima nijesu poznate ili kao da se hoti. e ne poznaju. Pred očima nam je u prvom redu rad Jugosl. So- skog Saveza. Što svijestan katolik treba da zna o olstvu ? Nek mu kaže ono samo! Jug. Sokolstvo god. 1920. ističe, da je ,duh čes- % sokolstva zavladao i našim sokolstvom“. (Jug. So- koledar 1920. str. 70). Načelnik Dr. Vidmar osobito je naglasio na glav- skupštini Sokol. Saveza SHS slijedeće : .., po- mo samo jedno Sokolstvo Tirša i Fiignera, drugoga olstva ne poznamo i ne priznajemo. Idemo češkim em i ići ćemo u buduće“. (Sok. Gl. 1920 br. 9. s. 389. A koji je duh českog sokolstva, koji treba da vlada egju jug. sokolstvom ? Danas je otvoreno geslo češkoga Sokolstva: ,So- ne može biti katolik!“ Česki Sokolski Vjesnik ma često donosi oštre mapadaje na katolicizam. est ćemo za sada samo nešto: ,Ukratko jesmo i amo biti protiv katolicizma ,., Nastaje konačni ob- un s Rimom !.. Sokol ne može biti Rimljanin... to dalje od Rima...! (Vestnik Sokolsky 6. ii bnia)-1920, 201 202). Tako 1920. česki Sokol, koji je g. 1910. biao luciju samo protiv ,klerikalizma“. Onda su česki lici upozorili, da se pod klerikalizmom podrazu- eva katolicizam. A to je i službeni Vestnik Sokol- priznao g. 1920: ,Katolicizam je klerikalizam v i uvijek... Ciljevi i zasade, na kojima se te. ji organizacija O:la i s kojima se ne možemo slo- toje — katolicizam... Kako vidite, to smo 1910. ali vješto i prikriveno, nejasno i oprezno. Ta je o- znost bila na mjestu g. 1910, kad je vladao Austri- ge, a u rarodu, koji je bio barem na oko skroz skroz katolički, ali takova. opreznost ne bi bila do- tiva g. 1920 u republici... (Vestnik Sokolsky 6. nja 1920, 201.202). 1 uistinu Jugoslovenski Sokol ide českim putem. aritoru je 30. kolovoza 1920. skupština delegata oglasno prihvetila rezolucije lošne pojave u našoj. žurnalistici. a adresu beogradske »Politike« i sarajevskog »Jugoslavenskog Lista«. Beogradska »Politika« u svom broju od 8. marta ima dopis iz Praga od svojeg suradnika Laza- a, koji je bio išao skupa sa delegacijom naših tičara pohoditi čehoslovačku republiku. U tom dopisu, da što bolje iskiti neke historične mene Zlalnog Praga, napisao je dopisnik ove : Iznad njenih krovova dižu se u plavetni nebeski suncem obasjanii tornjevi nekadašnje kraljevske drale, crkve Svetega Jovana Nepomuka. A ta stara drala večito uokvirena u zidarske skele, puna je mena na nekadašnju gigansku borbu češkog na- za samoodržanje, za slobodu misli i slobodu i. Sam patron crkve bio je žrtva te borbe. — ski ispovednik, sveti Jovan Nepomuk, bio je kaž- Osecanjem jezika za to, što je prihvatio i propo- ao Husove ideje. I to parče odsečena jezika, kojim atucani klerikalci onoga doba nameravali, da pre- jednu slobodnu misao, čuva se i danas u crkvi ao crkvena, već kao narodna relikvija, koja pod- današnja pokolenja na borbe, patnje i žrtve pod- za održanje narodnosti“. U ovo malo redaka dopisnik je o: svrstao historičkih bludnja i anahronizama nego li ima »da će se snebiti i sablazniti braća Česi nad igno- ijom i iznakaženjem njihove povijesti sa strane mjesečno, Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. nKlerikalizam i Sokolstvo se isključuju. Ko primi klerikalno naziranje na svijet, po kom vjera ulazi u politiku, da se stvori gospodstvo megjunarodne kato- ličke hierarhije nad državom i zad duhovnim životom državljana, ko misli, da je na polju umnoga rasu- gjivanja dopušteno samo ono što dopušta ta hierarhija, taj ne može biti Soko. (Sok. Gl. 1920. br, 9. str. 397.) Druga je rezolucija J.S.S. u Mariboru uperena protiv Orlova, kako ju donosi Sok. glasnik 1920. br. 9. str. 193, posve slična rezoluciji českog Sokola 1910. Orao je pak organizacija omladine na kršćanskim na- čelima. Ta pak kršćanska načela su Sokolu ,klerikalno nastojanje“. Dakle Jug. Sokolstvo hoće da uništi Orla jedino radi kršćanskih načela. Jasno je, da Jug. Sokolstvo sada prikriveno navaljuje na klerikalizam kako je to činio i češki so- kol 1910, da kao što i ovaj vodi konačno borbu pro- tiv katolicizma, jer za Sokolstvo ,katolicizam je kleri- kalizam čilav i uvijek“ ! Ali ima još nešta važnijeg! Prama zaključku prosvletno-kulturnog odijeljenja zagrebačkog Sokola održao je g. 1920. g. D. Grubić predavanja, na kojima je govorio, da je Sveto Pismo ,jevrejska mitologija“ (Pred. 22. IV. 1920). Još je interesantnija pak ova njegova izjava: ,Besmrtnost duše je fantazija i plitki fantom, kojim osobito kršćanska vjera zavarava svoje pristaše“. (Pred. 6. V. 1920). Proti ovim i osta- lim antikršćanskim i antikatoličkim izjavama nije reagi- ralo niti se odgodilo nijedno sokolsko društvo. Prama svemu ovomu što u kratko iznijesmo jasno je, da Jug. Sckolstvo ima protuvjerskih,! protukršćan- skih i protukatoličkih tedenca. S toga je jugosl. kato- lički episkopat imao posve pravo kada je god. 1921. _sa svoje kenferencije u Zagrebu osudio Sokolstvo. Dakle ,klerikalizam (= katolicizam) i Sokolstvo se isključuju I“ Mi ovu tezu prihvaćamo i dovikujemo svima katolicima sokolima: Katoliku nema mjesta u Sokolu ! Hajde ti vjeruj što govori Radić! Nedavno je St. Radić rekao u parlamentu, da mi imamo majslobodoumniji zakon o štampi, A lani je u »Domu« od 27. maja pisao o tome ovako : Zakon protiv slobode štampe hoće na vrat na nos proturati batinaši, dok su još na vladi. Ti zlo- sretni državoitvorci zaboravili su, da nema demokratske i parlamentarne države bez slobodne štampe. Sloboda štampe — to je sunce, bijeli dau, a ugušena ili za- 1obljena štampa — to je noć.... Zato sve prosvi- jećene demokracije imaju slobodnu štampu. Zakonska osnova proti slobodi štampe, kako su je valjda bati- naši sastavili a radikali prihvatili, uzbunila je čitavo naše javno mnijenje, te ovakva, kakva je sada, ne brata E jer ni pobili neprijatelj češkog naroda ne bi se bio usudio tako drzovito is- kriviti njihovu nacijonalnu povijest. Uzevši pako u obzir da je dopisnik »Politike« bio na licu mjesta, u samom Pragu, gdje je mogao crpsti autentične po- datke za svoje izvješće, kad mu je jednom tugje po- znavanje same svjetske povijesti, još će mučniji dojam učinit na braću Čehe, kao što je taj dopis prouzrokovao kod sve inteligencije u Dubrovniku bolni smijeh, kad se uvaži, da to piše »Politika«, najuvaženiji list naše Prijestolnice, koji nastoji, da se drži na nekoj visini. Najprije dopisnik mora da znade, da u Pragu nema katedrale sv. Jovana Nepomuka, nego da je to katedrala sv. Vida, o kojoj on piše, započeta god. 1344. od Matije od Arras, a hor sa tri lagje u bogatoj gotici od Petra Parlerskoga dovršen 1356-85, gdje se čuveju moći sv. uspomena, na ,gigansku borbu češkog“ naroda za samo- održanje, za slobodu misli i svesti“, jer sv. J. Nepo- muk nije ni znao za Husa, budući je on umro muče- ničkom smrti bačen u Vitavu god. 1393. deset godina dakle prije nego li je. magister Hus počeo širiti vjerske bludnje + Viklifove, i zato je monstrum-anahronizam tvrditi, da je sv. J. Nepomuk bio ,kažnjen osecanjem jezika, za to što je ,prihvatio i propovijedao Husove ideje“. Tko iole pozna samu svjetsku povijest tomu je jasno; a tko dajbudi i površno prouči češku naci- jonalnu povijest, znade, da je sv. J. Nepomuk radi sasvim protivnih ideja i nauka bio bačen u Vitavu od : s . za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Pu Tiskare (Gei IL no — Seine -dić da je Mussolini Jovana Nepomuka. Niti i& ta crkva puna Vlasnik - izdavač - urednik : Antun FI& — Dubrovnik, može i ne smije postati zakon već i za to što ustav jasno odregjuje: Štampa je slobodna“. Ninčić je nenadano otputovao u Rim. I Stj. Radić u »Domu« od 3. marta 1926. piše: ,Italija je naš naj- važniji i najmoćniji susjed, s kojim smo već sada sa- veznici, a potrebno je da budemo i najiskreniji prija- telji, jer je to i za nas i za Italiju i za svu Evropu najkorisnije i najbolje... Zato je bilo potrebno, da naš ministar vanjskih posala naše prijateljstvo s Itali- jom pojača, a tim da i mašu obranu učini ne ćemo reći suvišnom, ali svakako di nam stvori još bolji me- gjunarodni položaj“. Ovako sada, a g. 1924. i 1928. vodio je Radić u svom organu pravu kampanju protiv Italije. U »Slob. Domu« od 24. siječnja 1924. povodom Pašić-Ninčićeva sporazuma s Mussolinijem, piše St, Radić članak: ,Mussolinijeva sramota, a Pašićeva izdaja“, A 6. ve- ljače 1924. on opet javlja u »SlI. D.« da je Papa (to- bože) ,posvetio Pašićevu izdaju“. U istom »Sl. Domu« od 10. sept. 1914. piše o mogućnosti sastanka g. Ma- rinkovića s Mussolinijem, i kaže: ,Marinković i Mus- solini imali bi se sastati, da valjda ojačaju onaj ko- nopac, kojim je Pašić privezao Jugoslaviju za lialiju ... Mi Hrvati dobro poznamo neiskrenost, nezasitnost i proždrljivost talijanske diplomacije, koja je za nas naj- bezobzirnija diplomacija na svijetu, i koje se najviše treba čuvati onda, kad počne najslagje govoriti... Naša riječ Italiji može biti samo jedna : Pošto ste nam protiv svih načela, u ime kojih je antanta vodila rat protiv centralnih vlasti, i nzajsramotnijom prijevarom oteli 400 tisuća Slovenaca i 200 tisuća Hrvata; pošto ste proti novomu megjunarodnom pravu, proti vašemu i našemu ugovoru u Rapallu i proti nesumnjivoj volji riječkoga pučanstva, oteli Rijeku nama, a da sebi ni- jeste tim ništa pomogli, to je sada posve naravski, da s vama ne možemo imati nikakva prijateljstva i nikakvoga saveza, nego samo strogo korektno susjed- stvo, i ako bude moguće, strogo korektne trgovačke odnošaje“. U »Sl. Domu« od 4. nov. 1925. i 18. nov, 1925. E još i poslije ulaska u Pašićevu vladu) kaže Ra- najveći i najopasniji ratni huš- kač“ i da ,od svih opasnosti /lalija je za nas naj- veća opasnost“. Čak i na jednoj javnoj skupštini u Dalmaciji rekao je tu skoro Radić kao aktivni mini- star, da na čelu Italije stoji jedna ,pustolovna vlada“. A sad evo poslije sve te grmljavine Radić poručuje, kako moramo biti ,najiskreniji prijatelji Italiji“ i kako to prijateljstvo treba još da se ,ojača“ !! Pa hajde se li pouzdaj u ono što govori Radić! Vaclava, biva što mu nije htio odati tajne ispovijedi kraljice Ivanke, što je kralj Vaclav drzovito od njega zahtijevao. To je i razlog, skojega cijeli kršćanski svijet slavi Nepomuka kao heroja mučenika svoga zvanja u borbi za svetost sakramentalne tajne. Stoga je plod samo ugrijane mašte dopisnikove ovaj zaključak : »loto parče odsečena jezika, kojim su zatucani kleri- kalci onoga doba nameravali, da preseku jednu slo- bodnu misao, čuva se danas u crkvi ne kao crkvene, već kao narodna relikvija. ..“ U ostalom gornji reci dopisnika Lazarevića ne vrve samo historičnim bludnjama i anahronizmima, već sadržaju jedan upadljivi apsurd, grozno protuslovje i skrajnu nelogičnost, jer kako bi katolici sagradili bili najveličanstveniju katedralu na čast sv. Jovana Nepo- muka (po dopisniku), štovali njegov jezik kao reli- kviju i častili ga kao sveca-mučenika, da je kako do- pisnik tvrdi, Nepomuk prihvatio bio i pripovijedao Husove ideje? Veće besmislenosti teško je naći. Nego dok se sarajevski »Jugoslavenski List« u broju od 11. tek. pod naslovom: ,Skupe krive informacije“ podruguje Beogradskoj »Politici« radi spomenutog dopisa iz Praga, upada sam u tešku bludnju iznašajuć sudove i tvrdnje, koje dolaze u kontrast sa češkom nacijonalnom povijesti u koliko se usugjuje tvrdit, da je sve ono što se pripovijeda o sv. Jovanu Nepo- muku samo narodna priča, da historija o tom ništa ne zna te da po sudu naprednjaka sv. J. Nepomuk nije nikad ni postojao, te da su katolici ovo narodno vjero-