Poštarina plaćena u gotovu. — re#13 Narod li dica i U s i ja ž DUBROVNIK, 30. marta 1926. na Svij God. VIII. st ia je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. m JVEĆE VELIKOGA PETKA... Davno je već tomu: zdvojnost, nestalnost i tama upile su cijeli Ljudski Rod n& zborovanje i vije- je. Žalostan je to bio zbor... Svak je u pečali avio svoj pogled k nebu, ali i ono bijaše sve crno prozirno ... I Ljudski se Rod u svojoj tuzi obrati na plejade lih filozofa, koji se razbacivahu spremom, da ri- > sva pitanja, što ne davahu mira ljudskome lu. Slušao ih on... Dosadilo mu, ali i opet slušao .... Sva ,učena“ razglabanja ništa ga ne lovoljavahu, te napokon u ljutini i nemiru upravi jim učiteljima“ slijedeća pitanja : Pružite mi igu, u kojoj je sadržana sva istina u takovoj i, da je može lako da shvati i čovjek i žena i te, to moje trojstvo... — Pokažite mi primjer, i sadržava u praksi teoriju te nauke, i napokon... . kažite mi ustanovu, koja počiva na znanosti, vodi dini i prima svakoga.... _ Zbor se jilozofa prorijedi na prvo pitanje ; na igo još i više, a na treće već bijaše svih nestalo, uo se jejoš čula jeka : , Odi profanum vulgus . . .“ Još veća tama zavlada ; još veća zdvojnost ze Ljudski Rod... Kad najednom u daljini u neobičnom ali još om svijetlu ugleda se lik. Silazio je s malenog žuljka a nosio sef teško drvo na legjima... lazio je on sve bliže. Svijetlio je svojim sjajem i ganjao, tame... Bio je sav u znoju i krvi, a i o. na legjima .bilo mu je krvavo, ali njegov pogled aše tako blag, nježan... božanski... 1 on se približi Ljudskome Rodu i videći ga u koj bijedi upravi mu riječi tako mile i harmo- ine, kakvih još nikad ne bijaše čuo Ljudski Rod : d primi drhtavom rukom malu knjigu od nekoliko anica ; otvori njenu prvu stranicu i na njoj čita : tekizam ... Covjek svijetla nastavi: Ti želiš i mjer, koji prestavlja ovu nauku, evo ti i njega : \gledaj na mene... Ja sam tvoj Bog postao čovjek ti pružim takov primjer... Želiš i ustanovu koja i kistini, a otvorena je svakome, eno je onamo hridi, to je moja Crkva... Mir, sreću i zadovoljstvo oćuti Ljudski Rod na rijeći i u svoj svojoj smjernosti pade na koljena d propetim Spasiteljem. Bilo je to kasno uveče Velikoga Petka... i udski je Rod pun -nade čekao skori dan Uskrsnuća. zdvajaj ! Evo ti knjige, kakvu tražiš... I Ljudski. Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. Uregjenje gruške luke. Trgovačko Obrtnička Komora sazvala je jednu anketu, da mi u Dubrovniku barem budemo na čistu glede toga, što treba učiniti, da se luka_u Gružu uredi, da može odgovarati prometu i saobraćaju, koji se oče- kuje kad Ivan-planina bude probušena, a izgragjena željeznica za Crnu Goru a nadamo se i za Foču. Auketa se stavila na posve ispravno stanovište, da je traženje, da Gruž bude slobodna luka, nesavre- meno i neopravdano. Tim bi se stvorila samo izmegju grada i Gruža doganalna ograda, koja bi spriječila združenje Gruža sa Dubrovnikom, a trgovini ne bi donijela nikakve koristi već samo štete. Da se olakša promiet sa inozemstvom, potpuno je dostatno, da jedan dio luke, i to baš onaj, koji je zapremljen od željez- mičke stanice, bude uregjen kao t. zv. punto franco. No za to treba većih radnja, jer kako sada stvari stoje, ni to ne bi bilo moguće. Prvi uvjet, a to je već i po sadašnjim carinskim propisima neophodno potrebito, to je, da lokalni pro- met bude potpuno odijeljen od prometa sa inozemstvom. Za promet sa inozemstvom imala bi služiti sadašnja željeznička obala sa novom obalom, koja se ima gra- diti do pred crkvom sv. Križa; obala bi se imala pro- duljiti oko Kantafiga prama Balahovini, tako da uz nju mogu pristajati i najveći parobrodi. Na tako izgra- gjenoj obali imao bi se krajni dio prama gradu re- servirati za putnički promet. Na tomu dijelu obale morali bi se podići i hangari, koliko je potrebno, a ostali dio da budu slagališta za drva, na koja bi se vezala slagališta za ugljen i minerale. Da se ova obala uzmogne upotrijebiti kao ,punto iranco“ potrebno je, da se stanična zgrada premjesti sa sadašnjeg položaja. Po mišljenju ankete najpriklad- nije mjesto za. staničnu zgradu bilo bi ongje, gdje sada svršavaju željeznički kolosjeci, na zemljištu po- morske oblasti, uz zemljište koje je nabavila Dubrov. Parobrodarska Plovidba. Tu bi dakako imao da bude samo kolodvor za putnike. Premještenje stanične zgrade, a isto tako i ložione, potrebno je i stoga razloga, što za svladanje proinmeta treba imati ma stanici novih kolosjeka, a te kolosjeke ne bi se moglo postaviti drugovgje već na zemljištu sadašnje stanične zgrade. Produljenjem obale oko Kan- tafiga prama Batahovini i izravnanjem zemljišta izmegju državne ceste i nove obale, prama Rijeci, pa uzimljuć u obzir i prostor, koji se dobiva sa gradnjom nove obale pred crkvom sv. Križa, povećala bi se kapacitet stanice, tako da bi ona mogla svladati i četverostruko veći promet nego što je sada. za! odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik : Antun FI& — Dubrovnik. Takovo uregjenje pretpostavlja, da služba lokalnih parobroda bude koucentrirana u nutarnjem dijelu luke, biva u onome dijelu, koji ide od gata do Batale, Da se to uzmogne treba po mišljenju ankete urediti Ba- talu i ispravljajuć nešto sadašnju obalu Radićevu omo- gućiti da se uz obalu stave kolosjeci. Sama Batala najbolje bi se uredila onda, kada bi se usređ nje sa- gradio gat širok 20 m. a dug 100 m. u pravcu baš prama sredini luke, koji bi gat s jedue strane omo- gućio lako pristajanje i većim parobrodima, a s druge strane zaštitio brodove od mora, koji sada udaraju jače na dno Batale. Trabalo bi ispraviti nešto sadanju obalu Batale, čim bi se postigla veća dubina .za pri- stajanje brodova, a ujedno dobio prostor za trgovačke operacije. Kut izmegju gata i obale Lapada bio bi re- serviran za potrebe ratne mornarice, koja bi tu mogla sagraditi potrebni joj mandrač sa malom radionicom. Ovako uregjena nutrašnja luka imala bi oko 800 m obale, te bi ujedno znatno odteretila obalu pred že- ljezničkom stanicom, a i samu stanicu. Iz katoličkog života u Beogradu i u Srbiji (Od našeg beogradskog izvjestitelja). 1. Na 28. februara održalo je ,Društvo za gradnju katol. katedrale u Beogradu“ svoju godišnju skupštinu, kojoj je prisustvovao lijepi broj članova. Iz izvještaja predsjednikova i tajnikova razabire se, da uza sve na- stojanje uprave ovog društva sakupljeni novac nije još ni iz daleka dostatan za zidanje jedne katedrale, koja bi bila dostojna katolika glavnog grada Jugoslavije, a nije se još na čistu ni s mjestom, gdje bi se imala ta velebna katedrala podignuti. I tako će valjda još dosta: vremena proći, dok se ona-sazida.. Zbog toga će se možda ovoga ljeta produljiti sadanja Župna cr- kva presv. Srca Isusova u Krunskoj ulici, da tako bar donekle udovolji potrebama katolika, koji se sve više množe u Beogradu. Megjutim se svegjerno primaju prinosi za gradnju nove katedrale. Megju osobitim do- sadašnjim dobrotvorima i pripomagačima zabilježeni su: sv. O. Papa Benedikt XV., sv. O. Papa Pij XI., Apo- stolski Nuncij Herm. Pellegrinelti, zagrebački nadbis- kup Dr. Bauer, ljubljanski biskup Dr. Jeglič, gjako- vački biskup Msgr. Akšamović, g.ca Ana Kristrić iz Londona. Za predsjednika ovog društva ponovno je izabran odlični i agilni katolik g. Karlo Mataušek, rogjeni Beogragjanin, koji je sa svojom plemenitom suprugom g.gjom Matildom svugdje na prvom mjestu, kad se radi o kakovom katoličkom poduzeću u Beo- gradu. Pored njega izabrano je još u upravu oko 30 katolika beogradskih. Ako bi tko i od tih strana mo- o Štuk : plsus ,Rrist ljubljen i mržen“. Napisao : N. Batistić. U naše doba zaraženo vjerskim nehajem i raci- halizmom, nije čudo da se i u nas nelazi sljedbe- ka Reranove i Siraussove škole, koji iznose njihove tijonslistične ideje o Hiistu, više puta dosad pobi- he argumentima visnih katcličkih filozefa i kritičara. egju takovim, koji ustadoše pretiv božanske Isusove kosti, našao se je.neđdavno u nas i neki racijona- a, profesor na universi zagrebačkoj, Vladimir Dvor- ović; koji u sludiji objelodanjenoj u »Jugosl. Njivi« d naslovom: ,Hrist, Buddha i Schoppenhauei“ toji da pomizi Hrista i da omrlja njegov božanski akter. Nije ni potreba kazati, da je on crpio iz tugje be skoro sve što je kazao u toj svojoj studiji, jetkujući po Renanovoj ,vie de Jesus“ i po Straus- vu ,Leben Jesu“, a on te autore ropski slijedi u joj pisaniji. _ i Pri tome se on pokazuje tako plitak u historij- oj kritici, da niječe i ai tentičnost Evangjelja i svih etih knjiga Novcga Zavjeta, što se nijesu usudili zali ni Renan ni Strauss; i to mišljenje on zastupa dvadeseiome stoljeću, potlije pronalaska u g. 1858. jstarijega sirskog prijevoda novozavjetnog sv. pisma. II, stoljeća, i sinajskoga kodeksa iz IV. stoljeća u d. 1859., csim kritičnih studija u predmetu od strane vih stručnjaka katolika i protestanata, poimence od strane čuvenoga prof. Adolfa Harnacka, protestanta racijonaliste. i Zato je s pravom ustao naš domaći učeni pro- fesor, sveć. MN. Batistić, da svome mlagjemu kolegi cdčita prikladnu lekciju iz vjerske filozofije i biblijske egzegeze, i pokaže, mu neispravnost i pogriješenost njegovih shvaćanja u pogledu kršćanskih osnovnih dogmata utjelovljenja Hristova i njegova božanstva. Preci. Batistić u svojoj radnji ,Isus Krist ljubljen i mržen“, ! kompletnošću izučenog teologa, prikazuje najnoviju povijest borbe izmegju kršćanstva i racijo- nalističnih škola novijih vremena, počevši od Kanta unaprijed, i pekazuje bludnje i protivurječja njihove nebulozne i labave znanosli, kao i neispravnost nje- zinih zaključaka. Naročito se autor bavi dogmom utje- lovljenja i božanstva Isukrstova, objašnjujući s filozof- skog i teološkcg gledišta obe uzvišene dogme, i po- kazujući, da sjedinjenje čovječanske i božanske naravi u jednoj te istoj osobi, i to božanskoj, nije nikakav absurd s filozcfskog pogleda; iako je to sjedinjenje nestvorene. božje i čovječje stvorene naravi u jednoj osobi za sve stvorove. neshvatljiva i vječita tajna. Ova je rasprava, kao malen bogoslovni traktat o hipo- statičnom sjedinjenju Sina Božjega, dobro došla za naše katoličke svjetovne intelektualce, koji će tu naći iscrpive teološke pouke pogledom ma te dvije uzvi- 1 Tisak i naklada E. Vitaliani, Šibenik, 1925. str. 92. u os- mini, Cijena Din. 12. šene kršćanske tajne, na kojima se osniva cijela zgrada naše kršćanske vjere. Tu autor posebno raspravlja vilo shvatljivim načinom o pojmu ,naravi“ i ,Osobi“ uopće, pak o neposrednom sjedinjenju osobe božanske s čo- vječiom naravi, sve u smislu crkvene katoličke nauke. Zalim u slijedećim poglavljima dokazuje, da je Isukrst sin čovječanski i Sin Božji, po onome, što je sam Isus o sebi tvrdio, i potvrdio svojim nebrojenim čude- sima i svojom uzvišenom naukom, kao i po nepre- kidnoj dvijetisućijetnoj kršćanskoj predaji nepomućeno sačuvanoj u crkvi od njega utemeljenoj: što se sve izvodi poglavito iz Evangjelja, te najvjerodostojnije knjige, u kojoj očevici Matej i Ivan i savremenici Marko i Luka ponapose opisuju i crtaju Hristov božansko- čovječji karakter, i. njegovo božansko-čovječje djelo- vanje megju ljudima. \ Dalje izvodi pisac iscrpljivim raspravljanjem i ističe kako je Hrist, prama onome što je sam o sebi unaprijed najavio i prorekao, ljubljen i mržen do bjes- nila, i kako je zahtijevao, kao nikoji drugi velikan, kralj ili začetnik koje religije, da ga svak ljubi više nego išta na svijetu; te pokazuje, da ta sama odvaž- nost zahtijevati takovo što od ljudi pretpostavlja u njemu božanstvenu svijest svojega nadčovječjeg bića i svemogućstva. Da utvrdi, kako je Isus imao božansku moć činiti čudesa, i kako se je.tim pokazao gospo- darom stvorene prirode, raspravlja naprijed opširno 0. Isusovim čudesima i utvrgjuje njihovu historičnu vjero-