Poštarina plaćena u gotovu.
| Br. 16.
DUBROVNIK, 20. aprila 1926.
God. VIH.
|
bn
Narodna $
vijest
ljena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,
|
|
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
MEN i Uprava We pio M lljekare
Izlazi svakog Utornika.
IRO broj 1:50 Din.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
lea perojačje Hrvatske Tiskare (zast. I. Bk — Dubrovnik
Vlasnik - urednik:
Antun FI& —
izdavač -
Dubrovnik.
perre
tjepan Radić u borhi proti korupcije.
Najnovija kriza beogradske vlade donijela nam je
stupanje g. Radića sa ministarske stolice, potpuni
Du KR koalicije. G. Radić je već započeo da baca
irolu u narod, kako je on pao na pitanju suzbijanja
rupcije. Tom parolom on će pokušati da učvrsti
okolebane svoje pozicije u narodu, pa je potrebno,
p i mi sa naše strane osvijetlimo, koliko je i kakav
licaj imao g. Stjepan Radić u borbi proti korupciji.
Cijeloj javnosti je veoma dobro poznato, da je o-
zicijoni blok bio onaj, koji je prvi započeo energičnom
cijom za suzbijanje korupcije u našoj državi. Poznato
, da-je vlada Davidović-Korošec-Spaho, koju je pot-
magala siranka g. Radića, optužila nekolicinu radi-
Inih ministara zbog korupcije. Ona je spremala i
aterijal za optužbu protiv g. Rade Pašića. Ona je
la spremila i zakonski necrt za suzbijanje korupcije
da je uspjela da dogje pred parlamenat, ona (si bila
j zakonski projek u parlamentu i donijela.
Ovu vladu, koja je uzela za bitni dio svoga pio-
ama borbu protiv korupcije, srušio je g. Radić. I to
ravo u momentu, kada se je imalo preći iz riječi
djela. Tako, da se je u ondašnjim vladinim kru-
vima dolazilo: do sumnje, da g. Radić radi u do-
voru sa oriima, koje je imala da pogodi ova vla-
na akcija.
Došla je ,obznana“ i sve ono što je slijedilo za
ome. I upravo u česu, kada se je u svim političkim
ugovima očekivalo, da je konačni krah Pašićevog
žima neizbježiv, g. Radić se javlja na političkoj po-
inici, da spasava taj režim. On sklapa ,sporazum“
Pašićem, a nije možda slučajno najgorljiviji zago-
rnik tog sporazuma g. Laza Marković, koji je od
ade Davidcvić-Koroštc-Spaho bio označen kao glavni
silac korupcije.
I g. Radić osam i po mjeseci sjedi u vladi g. Pa-
ća. Mirno sjedi sa ljudima, koje danas optužuje.
ed masom hrvatskog gragjanstva i seljaštva on se
balkonu svoje palače ljubi sa g. Radom Pašićem,
ga pred ne punu godinu dana u »Domu« i nije na-
vao drukčije već ,Krade“. O svim korupcijonističkim
lima, koje sada iznosi, g. Radić je.sigurno i prije
ao, a ipak ie šutio i sjedao u ministarskoj fotelji.
Ali nadošla je interpelacija opozicije upućena vladi
vodom strahovitih otkrića g. Dragiše Stojadinovića
djelima g. Rade Pašića. I tek se je sada g. Radić
šao u neprilici. Ostati u vladi g. Pašića, odobriti
dikalne poglede na pitanje ove interpelacije, značilo
je unijeti potpuno rasulo u redove svoje stranke, zna-
čilo je raskid sa hrvatskim narčdom i svakim poštenim
Hrvatom. Ako je g. Radiću ležao na srcu interes dr-
žave, ako mu je bilo do iskrene borbe proli korupciji,
nije trebao čekati interpelaciju opozicije. On je sam u
vladi morao da postavi to pitanje. Ali g. Radić je
shvatio borbu protiv korupcije kao jednu frazu, stra-
načku parolu, kojom hoće ponovno da obmami hrvat-
ske mase. Bojao se je, da mu opožicija ne ugrabi
ovu popularnu parolu i unese zabunu u njegove mase.
Govore nem, da je g. Radić morao da ide s ra-
dikalima, da upozna svu njihovu koruptivnost. Ne,
nije istina. Njihova koruptivnost je bila i prije dovoljno
poznata. Dovcljno ju je osvijetlila svojim optužbama
Davidović-Koroštc-Spahova vlada, Radić je svojom sa-
radnjom toj korupciji produžio život.
Nije dakle tačno, da je Radić uzeo u svoje ruke
borbu protiv korupcije. Njemu se je ta borba namet-
nula. On je nije htio, izbjegavao ju je, ali ma kraju je
prihvatio tu boibu jedino u stranačkom interesu.
Nećemo se nimalo s toga začuditi, ako se g. Radić,
opet u stranačkom interesu, toj korupciji ponovo po-
kloni. Ta to bi bilo potpuno u stilu avijalike.
Iz katoličkog života u Beogradu i Srbiji.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja)
1. Megju katolicima u Šapcu. Na sjeverozapadu
Srbije, uz rijeku Savu leži lijepo mjesto od 12.000
stanovnika, imenom Šabac. Tu je sijelo pravoslavnog
vladike, velikog župana i mnogih drugih vlasti. Mjesto
je važno sa strateškog gledišta; te su se u njemu ve-
dile ljute borbe prošlog svjetskog rata. lma u njemu
gimuazija i preparandija, a trgovina je znatna, jer je
Šabac glavni grad bogate Mačve, žila kucavica sjevero
zapadne Srbije. U novije doba ima tu i nekoliko ka-
toličkih obitelji : profesora, činovnika, trgovaca, te onda
priličan broj kat, vojnika i sluškinja.
toličku naseobinu bilo je veliko veselje, što su mogli
imati kat. službu Božju baš na Uskrsne blagdane ove
gcdine. K njima je naime u tu svrhu otišao iz Beo-
grada kenonik O. Krsto Belamarić i oba Uskrsna blag-
dana držao im sv. Misu i propovijed kao i Uskrsnu
pričest. Službu Božju vršio je u jednoj dvorani šabačke,
prieparandije, koja je u tu svrhu bila lijepo iskićena.
Za ukras privremenog oltara puno se zauzeo vrijedni
profesor na preparandiji, odlični katolik Bijenjaš, Hr-
vat redom iz Zadra. On se takogjer zauzeo i za pje-
vanje crkvenih pjesama preko sv, Mise, a na harmoniju
je svirao jedan pravoslavni Rus. Zaslužuje istaknuti
Za tu malu ka-.
lijepu pažnju i susretljivost. pravoslavnog vladike i pra-
voslavnog šabačkog svećenstva, kojisu iz svoje crkve
pozajmili svijetnjake sa svijećama a i trojica od njih
bili prisutni na I. dan Uskrsa sv. Misi s mnogim dru-
gim pravoslavnima, tako da je prostrana dvorana bila
dupkom puna što katolika što pravoslavnih. Propovijed
O. Belamarića ostavila je na sve ugodan utisak, a i
cijela služba Božja, jer Bog zna, od kada se nije u
Šapcu obdržavala kat, služba Božja. Katolici se puno
vesele, što će im O. Belamarić i unaprijed bar jednom
ili dva puta ma mjesec dolaziti, da govori sv. Misu i
vrši druge obrede, a oni su se izjavili spremnim, da
će čim prije nastojati, da se podigne, mala crkvica.
2. Na Mali Uskrs pjevao je u stolnoj crkvi u
Beogradu svečanu Misu župnik kanonik Dr. Vagner i
tom prigodom držao govor osobitim obzirom na ovo-
godišnji uskrsni duhovni život katolički u našoj pri-
jestonici. Istog dana rekao je sv. Misu s propovijegju
u crkvi Velike Gospe beogradski Nadbiskup O. Rafo
Rodić.
3. Imendan preuzv. g. Papinskog Nuncija, Dr.
Hermenegilda Pellegrinetti proslavljen je na 13. aprila
od beogradskih, katolika s izrazima osobitog štovanja
prema tom visokom crkvenom dostojanstveniku, koji
tako dično zastupa sv. Oca Papu u našoj državi i koji
se toliko zauzimlje za procvat katolicizma u Srbiji,
Apostolska Nuncijatura u Krunskoj ulici bila je toga
dana brojno posjećena od svećenstva i raznih deputa-
cija katolika i katolikinja, koji su Njegovej Preuzviše-
nosti dubokim štovanjem i zahvalnosti prinosili svoje
smjerne čestitke i želje, da ga dragi Bog još dugo uz-
drži ma korist kat, Crkve. u Jugoslaviji. F. B.
Trinajest-mjesečna godina.
Pitanje kalendara ponovno je uskrsnulo uslijed
akcije Lige Naroda, koja je pozvala na vijećanje zastup-
nike rimsko-katoličke crkve, raznih pravoslavnih crkvi,
anglikanske crkve. i kakvih stopedeset protestanskih
crkava. Svrha savjetovanja imala bi biti, kako da se
stalno ustanovi datum za Uskrs, mjesto da ostane pc-
mični praznik, ovisan od punog mjeseca. Predlaže se,
da bi Uskrs redovito pao na prvu ili drugu nedjelju aprila.
Odbor Lige će se općenito zanimati i drugim re-
formama kalendara. Mnogi oduševljeno podupiru plan,
da.se godina podijeli u 13 mjeseci, od kojih bi svaki
imao 28 dana. Na koncu zadnje sedmice decembra
dodao bi se još jedan dan. Svake četiri godine dodao
bi se jedan prestupan dan koncem juna. Promjenjeni
kalendar, kako vele, mogao bi da počne već 1. janu-
ara 1928., jer će tog dana biti nedjelja.
Sveta Tereza u pariškom ,,Faubouryu““."
Za najavljenu kontradiktornu raspravu o čudesima
eie Tereze malog Isusa dvorana je ,Wagram“ puna.
«pregradi Leo Poldes predsjeda i pozdravlja jednoga
optuženih, gospogju Luciju Delarue- Mardrus, koja
sjedi na desnu; nu on uzalud zove onoga, koji je
činio isti zločin, da posveti knjigu svetoj Terezi
etešca Isusa: -,Gajtane Bernoville ! Gajtane Berno-
e!“ Drug — ,opluženik“ ne pojavlja se. Jedni tvrde,
su ga vidjeli; drugi se pitaju nije li krivično (in
tvumaciam) izočan. Lco Poldes, umoran cd vikanja,
e riječ doktoru Vachetu, profesoru Škole Visokih
cijalnih Nauka, koji ima odmeh:da odputuje, buduć
pozvan u provinciju cd prijatelja vrlo teško bo-
na. Doktor se Vachet ispričava, što ne može da :
o malo riječi. On bi hotio da prikaže, kako se
ara legenda i kako:se čisto ljudskim mehanizmom
pojavama autosugestije, halucine cije ili, sasvim jedno-
vno, simpatije tvori okolo razbcrite, blage, lijepe
vojke atinosfera čudesa :
186, [sina je, da on, protestira proti bazilici
o deradili i pesvelili - — a bez, sumnje bi
a Nedavno su izašle“ dvije vrlo žanimijive knjige o sv. Te-
iji, i to jedna od slavne spisateljice Lucie Delarue-Mardrus,
im ovim knjigama, a na razni način uzveličava se čudotvorna
ava SMEDE Svetiće malog Isusa iz Lisieux-a.
Crkva se je“ — velion —
a mogla“ da : bude, boljega ukusa; ali kako da se ča-
» :
znate spiritualističke pjesnikinje ali ne izrazite katolikinje,
ruga od borbenog katoličkog: pisca Gaetana Bernovilla. U'
sti Gospogjica Nebeska bez bazilike ? Lucija Delarue-
Mardrus ima pravo, kad veli, da bi htjela da ona bude
tako lijepa kao katedrala od Chartresa.
Jedva je doktor Vectet bio svršio da govori, kad
evo napokon Gajtana Bernoville. Svjetina mu bijaše
zakrčila put. Leo Peldes ga predstavlja; on predstavlja
i gospogju Delarue-Mardrus, ili, tačnije, on. predstavlja
njihove knjige: ,Sveta Tereza Djetešca Isusa“ i Sveta
Tereza iz Lisievxa“. A to mim pruža lijepo štivo lijepih
stranica, Uistinu, takovi su .,zločini“
Predsjednik pita ,optuženike“ kako se dolikuje,
da li imaju da što izjave prije preslušavanja svjedoka;
malen se tih razgover razvija izmegju njih, 'a zatim
gospogia Delarue-Mardrus izjavlja: ,Mi čekamo da
budemo napadnuti !“
Svjedočanstvo doktora Van der Elsta daleko je od
toga, da bude napadaj. On označuje čudesna ozdrav-
ljenja i neočekivana zecijelenja organičkih povreda. On
ih jasno odvaja od uspjeha psihoterapije (liječenja
duha). Njegcvo je gledište sasvim realistično. On na-
glasuje zehtjev načela (načelno tvrgjenje) doktora 'Va-
cheta: ,Ja imam namjeru, da svedem čudo u čovječji
'okvi“. On, Ven der Elst, traži da tu ne bude dvolič-
nosti u izrazima. — s
Eto dobro stavljena pitanja. Tužitelji mcgu da se
na to oslone. Ali doktorica Mandalijena Pelletier tvrdi,
+ da otac Tereze Martin budući bio vrlo pobožan, a nje-
:zina majka buduć se odlikovala jednakcm pobožnošću,
mala Tereza nije mcgla rego da postane sveticom iz
čudesa dobrote, e
Lisieuxa. Gospogja Pelletier govori o Terezinoj sušici
i o njezinim ,halucinacijama“. Što se pak tiče čudesa,
ona iznosi baš čudnu tezu. Da, ta su čudesa moguća
Ali je ganuće ono, koje prede tkivo.
Za sreću nas doktor de Becq dovodi do pravog
pitanja. Upravitelj ureda liječničkih konstatacija u Lurdu
osvijetljuje primjerima tezu doktora Van der Elsta,
Pravo je čudo naglo ozdravljenje raka ma jetri, apso-
lutno protivno svemu što se pozna u klinici, a to se je
čudo dogodilo zagovorom sestre Tereze Djetešca Isusa.
Doktor nam De Becq razvija svoje dokaze, čita. nam
posvjedočenja, nadodaje svjedočanstva svjedočanstvima.
Sve to ne uvjerava doktora Jaworskoga ; ovaj nam
govori o kršćanstvu i o poganstvu, o pravima tijela i
duše, o Freudovoj sublimaciji, o fenomenima metapsi-
hičnim. On ne niječe mogućnost čuda, ali ga ne sma-
tra svojinom Crkve.
Evo oca Leonsa de Grandmaisona. Publika svraća
osobitu svoju pažnju na ovoga Isusovca, proslavljenog
istoričara i egzegete, bijelih kosa, visoka, tanka, koji se
prvi put pojavlja pred publiku Faubourga. On iznosi
katoličku nauku o čudesima. Crkva, daleko od toga
da niječe čudnovate dogogjaje, koji su mogli da se
dogode u drugim religijama, iznosi ih i proučava u
svim svojim teološkim knjigama. Treba računati sa
svim činjenicama. Ali jedna osamljena činjenica ne može
da ima konvergentnu snagu duhovnih i materijalnih
činjenica skupa uzetih, onakvu, kakva se vidi u spisku
dogagjaja svete Tereze ili Lurdske Gospe.