Poštarina plaćena u gotovu.

Br. u

 

 

du

i ka
agi 27. ap

 

926...

imsi SEZOIT

Svij

God. VIII.

 

 

 

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

 

Vlasnik - izdavač - urednik:
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša)

— Dubrovnik

 

U ČEMU JE DOSLJEDAN ?

Opravdajući svoju kapitulaciju g. Stjepan Radić
nazvao je svoju politiku avijatičarskom,  Pohvalio se
je, da je dobar akrobata, jer je sačuvao glavu usprkos
opasnosti skoka.

I zaista niko nije mogao bolje i ljepše da ka-
rakteriše Radićevu politiku od njega samoga. Dema-
gogijsko zavaravanje naroda, ugagjanje \instinktima
mase, obmanjivanje masa zvučnim frazama, to je bila
politika g. Radića, Ne podučavati mase, već im kaditi,
to je bila taktika. Tim načinom g. Radić je uspio da
zavede široke mase hrvatskoga naroda, koje su mu u
debroj vjeri vjerovale i onda, kada je bio republikanac,
i onda, kada je bio engleski monarhista, kao i sada,
kada je poklonik centralističkog hegemonizma i kada
je svoj program prosto - zamijenio programom srpske
radikalne stranke. Svoje avijatičarske skokove on je
uvijek znao vješto prekrili frazama, ali srećom narod
je počeo otvarati oči i nije daleko dan, kada će pre-
vara i demagogija morati da dobiju svoju platu.

Ali je g. Radić od osnutka svoje stranke do da-
nas ostao uza sve to potpuno dosljedan u jednoj tačci
svoga programa. Borba proti kalolicizmu, tom principu
je ostao vjeran. Jedan od Masaiykovih učenika, koji
su iz Česke presadili egzotičnu biljku liberalizma na
naše hrvatsko tlo, g. Radić je do sada ostao vijeran
načelima donesenim iz Praga. Već pune 24 godine on
iruje naše selo liberalnim idedajama i nastoji da ubije
katcl'cizam. Rijetkom ustrajnošću, on prevrtljivac, bori
se protiv crkvene organizacije, protiv predstavnika Crkve
i protiv nekih kaloličkih,dogma i-nauka. Rijetko. koja
skupština progje, a da ne napadne bilo koju katoličku
svelinju. U Krašiću napeda biskupe, da su pogani.
ve+svećenike naziva «popovskim .mešetarima“, Na-
pada papu i prikazuje ga ortakom Mussolina. Nuncija
Pellegrinettija, za kojim je u Dubrovniku tako pobožno
osio svijeću, napada u Beograđu kao neprijatelja
države, Klevetnički je .izgrdio bosanske i hercegovačke
ranjevce, poričući im rad, koji im je priznao čitav na-
od, i nazivao ih lašcima i varalicama. i

Ovakav čovjek, za koga nažalost rade i mnogi
većenici i mnogi dobri katolički svjetovnjaci, u pos-
jednje se vrijeme neprestano izjavljuje proti konkor-
ata, Htio bi, da i dalje katolici ostanu nezaštićeni,
a se i dalje provagja pravoslavna propaganda-t Dal-
aciji, da se grkokatolicima otimaju crkve, groblja i
rkvena imovina. G. Radić bi htio, da nesmetano
izvede svoje obećanje dano :Pašiću, prevesti Hrvate
reko starokatoličke crkve u pravoslavlje.

Zato i nije čudo, da je kao ministar prosvjete
kidao katedre na teološkom fakultetu u Zagrebu i

 
   
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
    
 
  
 
 
    
  
   
    
 
    
  
   
   
   
   
 
 
   
   
  
  
 
  
 
 
   

er fliegende Hollinder“ Richarda Waquera.

Pravo se Wagnerovo djelovanje na umjetničkom
olju počinje poslije neuspjeha njegove opere , Rienzi“ |
Parizu; pošto se je uvjerio, da mu je uspjeh ne- '
oguć, ako oponaša. druge. Vjerovao je u svoju du-
vnu snagu i sposobnost stvaranja, pa je pobjegao
Pariza i vratio se u domovinu, čvrstom vjerom,
a samo u njoj može da sredi svoju stvaralačku moć.
od kuće je počeo da se bavi proučavanjem narodnih
genda i mita, a ujedno je hotio da se upozna s fi-
zofijom. Tako se je bavio čitanjem tadašnjih auktora,
d kojih su neki ostavili u njemu dosta jake tragove.
ljegova se je duša osobito ugodno snašla u narodnim
ičama ; u njima je otkrio temelje, na kojim je stvorio
a svoja buduća djela. Iz njih je crpao sadržaje za
oje drame, one čisto ljudske sadržaje, ,das Rein-
enschliche“, koji su prosti od svih kor.vencijonalnih
za. U Wagnerovoj glazbenoj duši svaka je poezija
lazila i svoju muziku. Njegova je dramska opera
a i pjesmem i glazbom u isto doba; zadevoljavala
i misao i osjećaj, ,Pravo umjetničko djelo“ — veli
— »mora da zadovolji i razum i srce“, ,Der ilie-
de Hollander“ (,Ukleti Holandez“) prvo je djelo
te perijode njegova života; zato je on svijesno na
licama te opere napisao: ,Von hier an beginnt

spremao projekt, po kome bi na katoličkom fakultetu
podigao katedru starokatoličkog bogoslovlja i ma taj
način silio katoličke bogoslove, da slušaju nekakvu
teologiju Marka Kalogjere.

Mi vjerujemo, da će se katolička svijest našega
naroda probuditi. Vjerujemo, da će: hrvatski narod
znati dobro da ocijeni kulturnu i nacijonalnu ulogu,
koju je katolička crkva vršila i danas vrši u životu
hrvatskoga naroda. Regnum catolicissimum mora da
se probudi i da smetne sa svojih legja ljude, koji hoće
da unište u našem narodu ono, što mu je najsvetije
— amanet pradjedova, katoličku vjeru.

 

Malo se danas kojom političkom ličnošću svjetska
štampa toliko bavi, koliko ličnošću talijanskog dikta-
tora g. Mussolinija, Činjenica, da je on neograničeni
gospodar jednog velikog naroda, koji svom silom teži
k ekspanziji, a u kojem on uspaljuje instikte imperi-
jalizma i šovinizma, daje brige evropskim političarima.
G. Mussolini hoće da igra novog Bismarka i Vilima,
samo ne znamo, koliko se narod talijanski može da
uporedi sa njemačkim. Veliki ,Duca“ pompozno se je
odvezao u Tripolis i tamo govorio o obnovi imperije.
Slab je teren izabrao, jer baš balkanski rat 1919. do.
prinio je, da talijanska vojska nije morala napustiti
Tripolis, a nekako je slab auspicij na takvom zemljištu
proglašavati imperiju.

Ne moramo ipak potcjenjivati ovaj val imperija-
lizma, koji je zahvatio talijanski narod.  Fašizam će
morati danas ili sutra da udre negdje prema vani. Svoje
neprijatelje unutra je potpuno uništio i sada treba svoju
ekspanziju pružiti vani. To mu je jedini uvjet opstanka.
Hoćemo li mi biti prvi na udaru ? Oko nas. se stvara
obruč. Sta radi naša diplomacija ? Ne čuje li i ona
neprestane poklike ,alla Dalmazia italiana“?

 

30. travnja.

Danas je vaš dan junaci naši,

Iz mase bezimenih, što su srnuli u ždrijelo smrti,
što su ginuli, jer su htjeli biti junaci i jer su voljeli
junačku smrt, izabrala je historija vas dvojicu.

Junački rod naš shvaća veličinu vašeg pregaranja
i veših duša, koje nijesu za strah i kukavičluk,

I evo, junaci, danas nam stršite ko dva granitna
stupa, koja se odrvaše plamenu.

Danas u eri kukavičluka, kad se
boje slobodno dignuti glave. :

Sjećamo se danas vas, kad naše duše trebaju
divske uzore, da vaša veličina zadrma učmalim du-
šama, da struja vaše ljubavi i snage progje hrvatskim
žilama, da ih složi u borbi za svoja prava.

O da znaš, Frane, kako je žalosno i hladno ono
suro kamenje Istre !

O da znaš, Petre, kako je more , More Adrijan-
sko“ sputano crnim tačkama ugovora |

O da znate, koliko je danas uemoći, bezglavosti,
nesloge, zagriženosti u našoj dobroj zemlji!

slobodna djeca

meine Lanibahn als Dichter“ (,Odavle ja počinjem
da djelujem kao pjesnik“),
.

e *

Kad je Richard Wagner putovao iz Rige, da preko
Londona pogje u Pariz, zatekla ga je ispod norveške
obale strašna oluja. Plovili su malom trgovačkom je-
dremjačom i u najvećem strahu Wagner je slušao, kako
se ori i odjekuje sa obale zazivanje mornara s broda,
dok se konačno ne usidriše. Kad su kasnije nastavili
put, još ih je veća oluja dočekala na debelom moru,
U onom strahu, gledajući kako se brod diže i spušta
po gorostasnim morskim valovima, sjetio se je strašne
sudbine ukletog Holandeza, o kojemu je po prvi put
čitao u Heine-ovim spisima ,Reisebilder“ i , Memoiren
des Herrn von Schnabelewopski“. : :

Heine priča o ukletoj lagji, koja luta po širokoj
morskoj pučini. Kad.ta lagja susretne koji brod, za-

\ustavlja ga i predaje posadi omot pisama s molbom

da ih uruče naslovniku, kad pristanu na kraj, Pomor-
cima nije ugodno, da se susretnu s ukletom lagjom.
Kad prime omot pisama, vežu ga uz glavni jarbol i
traže Sveto Pismo, jer im je inače nesreća sigurna.
Pisma su u omotu namijenjena osobama, koje su već

davno umile tako, da često praunuk prima ljubavna
pisma na adresu svoje prababe, 'koja već stotinu go-
dina leži u grobu. Kapetan je lagje ukleti Holandez,

Kad pogledamo danas na one svečane i jadne
dane, u kojima su vaše junačke desnice vitlale demeški-
njama, ispunja nas led strave, jer osjećamo slabost našu.

Da znate junaci naši, da Krst časni, za koga
tjelesa hrvatska . obilno pokriše zemlju našu, postade
ruglom onih, koji se slobodom kite,

A sloboda, junaci, postade jedna ništetna fraza,
na koju se podupiru oni, koji su željni znoja vašega
roda, koji hoće da ovu zemlju uapojenu krvi namoče
znojem, da tako gorka i nevoljna vapi za pravdom
Vječnoga.

Ali ništa, Prometeji naši, još zvoni glasno bronza
naših zvonika i još ne zamukoše ode i ne ugasiše se
kadionice,

Još ima srdaca, koja vas razumješe, koja vas
shvatiše kao junake volje i roda, koji ne grde vašu
uspomenu, već služe vašim idealima kao i vi.

I mi znamo da će se ostvariti vaši sunčani snovi,
jer je to zavjetna misao naša,

 

Hodočašće nu Asiz, Pallovu, Loret, Rim,
Pompeji, eventualno i Dubrovnik.

Kako je poznato, ove godine navršuje se 700 g.
blažene smrti sv. Frana Asiškoga. Tom zgodom sprav-
ljaju se sa svih strana svijeta hodočašća u Asiz, rodno
mjesto Svečevo. I iz naše države otići će dva ili tri
hodočašća. Kao prvo ide ono iz Vojvodine (Bačke,
Banata i Baranje), a poduzimlju ga zajednički Hrvati,
Nijemci i Magjari u Vojvodini. Ono kreće na 18. maja
iz Subotice direktnim vozom preko Zagreba na Rijeku,
odakle će parobrodom u Anconu, pak u Loret, Asiz
(2 dana), Padovu, Veneciju, Firence, te onda u Rim
(5 dana), Napulj i Pompej (2 dana). Vratit će se na-
trag u Suboticu oko 5 juna. Trošak za put 1800 Din.
a za hranu svak će se sam brinuti,

Hrvatski su hodočasnici ove grupe zamolili beo-
gradskog kanonika O. Petra Vlašića, da bi im on do-
šao govoriti sv. Misu i držati na hrvatskom jeziku go-
vore na grobu sv. Frana u Asizu, na oltaru sv. Antuna
u Padovi, u sv. kućici u Loretu, u bazilici sv. Petra
u Rimu, te u svetištu Gospe od Rozarja_u_ Pompeju,
eventualno i u Dubrovniku pred Gospom Srca Isusova.
O. Vlašić veoma se rado odazvao njihovom. pozivu,
te će otići s ovim hodočašćem.

Nije stalno, ali se vode pregovori i o tom, da
ove hodočašće krene iz Napulja u Bari, a odatle u
Dubrovnik, da *hodočasti Našoj Gospi presv. Srca
Isusova u crkvi Male Braće, gdje bi takogjer bila sv.
Misa i govor. Bude li lijepo vrijeme i zgodne pato-
brodarske prilike, hodočašće bi došlo u Dubrovnik baš
za 31. maja, kad se slavi 50 godišnjica krunisanja
čudotvornog kipa Gospe Srca Isusova, te bi korpora-
tivno prisustvovalo i procesiji. Ostalo bi u Dubrovniku
još dva dona, a onda preko Bosne u Suboticu.

Ova točka putovanja (u Dubrovnik) nije još
ivrgjena, pak može i otpasti, najviše zbog prelaza
preko Jadranskog mora. Druge su tačke već utvrgjene,
te će se izvršiti po programu, ako ne bi nadošle ka-
kove nepredvigjene zapreke. — Ako bi se tko htio
pridružiti ovom hodočašću može, obratiti na O.
Petra Vlašića, Beograd (Kat. Nadbiskupski dvor, Stu-
denička ul:-20). :

On se je davno nekom prigodom bio zakleo vragu,
da će preploviti morem do nekoga otoka usprkos oluje,
koja je tada bijesnila, ,pa makar lutao do .sudnjega
dana“. Vrag ga je urekao i tako mora da ,do sud-
njega dana“ vrluda po morskoj pučini. Osudu mu je
ublažio tim, da ga spase vjernost žene. Zato mu je
dozvolio, da se svako sedam godina iskrca na kopno,
da bi mogao tražiti ženu, koja bi ga svojom vjernošću
oslobodila teške sudbine, Nu on se uvijek vraća na
brod bez uspjeha i prisiljen je, da dalje luta po moru.
Heine dalje priča, kako je u Amsterdamu vidio dramu,
gdje ukleti Holandez iza minulih sedam godina izlazi
na kopno i odlazi u kuću nekoga trgovca, kojemu je
nešto prodao. Tu vidi kćer toga trgovca i prosi nje-
zinu ruku. Djevojka ga je odmah prepoznala po slici
na zidu i razumjela, da je to ukleti Holandez, o ko- *
jemu se pričaju strahote, Ona ga se boji. Megjutim
je on počeo da sam o sebi govori, o svojim jadima,
o svojoj tuzi, koja je duboka kao more, po kojemu
plovi, kao lagja bez sidra, kao srce bez nade. Govorio
je tako živo i uvjerljivo, da ga je djevojka zavoljela,
osjećajući samilost prama njegovoj sudbini. Kad je
žapita: ,Hoćeš li, da mi budeš vjerna 2“ — ona od-
govara: ,Vjerna do smrti!“ Na koncu vidimo nju na
morskim hridinama, dok joj on, njezin nesretni muž,
koji hoće da je poštedi od nesreće što je čeka, po-.