pati ERO
Su. 2.
NARODNA SVIJEST
Br. 17.
Pozdravljeni, bratje Slovenci !
Žilama našim življe struji naša južnjačka krv;
Dubrovnik proživljuje zanosne dane: jer ste nam došli
u pohode draga planinska braćo — kršni Slovenci!
Dobro nam došli!
Primamo Vas, otvorena srca a potpuno smo svi-
jesni zašto rastvaramo naše ruke na bratski zagrljaj:
U ostvarenom idealu velikana Prešerna, Vraza i Gre-
gorčića još većma se povezava naša sudbica s Vašom:
pod zajedničkim krovom stvaramo sad bolju budućnost.
I Vi eto već dolazite k nama, da nam pokažete
plodove s plodne njive kulturnog rada ustrajnog Duha
Slovenskog; dolazite k nama, da nam donesete bratski
pozdrav po svom miljenčetu, našem radovanju : ljub-
ljanskoj operi! Hvala Vam srdačna!
Ushitom zanosa raduje se danas dubrovačka
Muza, mila ljubljanska braćo, slušajući kako u našem
Thalijinom Hramu odjekuje slalki, milozvučni sloven-
ski govor!
Dubrovačko sunce u pratnji jadranskog zefira
šalje Vam svoje žarke zrake u susret — da Vam uz-
vrati pozdrav!
Ugodan Vam bio boravak u našoj staro-klasičnoj
umjetničkoj sredini !
Da Vas Bog živi!
Gostovanje ljubljanske opere.
Zauzimanjem ugl. uprave našeg Bondinog teatra
omogućeno je i ove godine našem gragjanstvu da 5
dana uživa najveće umjetničke užitke: operne predstave.
U petak po podne stigoše iz Sarajeva 104 člana ljub-
ljanske operne družine. U Gružu na stanici ih dočeka
općinski upravitelj gosp. Niko Koprivica i izaslanstvo
Uprave našeg teatra, da ih namjesti po hotelima i pri-
vatnim stanovima. U subotu u jutro pregledaše gosti
naš grad i njegove znamenitosti. Megju gragjanstvom
je interes za operu bio veoma velik, te su već pred
nekoliko dana bile rasprodane sve lože i sva sjedačka
mjesta za sve večeri.
U subotu večer kao prva predstava izvedena je
Massenetova Manon. Tačno u 8 sati pojavljuje se na
svom mjestu simpatični dirigent g. Polič. Kad podiže
štapić nasta grobni muk: gromorni bubnjevi najavljuju
klasičnu uvertiru. Već u prvom. nastupu orhestar po-
kazuje lijepe odlike, koje su koncentrisane u žarištu
orhestra, vrlom dirigentu. Profinjenim osjećajem znade
g. Polič, da iz svakog orhestralnog dijela izvabi po-
trebite izražaje te ih svih salije u dotjeranu fuziju cijelog
orhestralnog ansambla. Uvertira naglasuje dominantni
operni ,leitmotiv“ tragične ljubavi, koja osobito kod
Manon-e provaljuje u visokom stupnju, da se skoro
spusti duboko; sanjarski kolorit glazbene modulacije
liričkog siže-a, što prožimlje cijelu operu, dolazi već u
uvertiri do jasnog izražaja. Orhestar nas je odmah
zadovoljio.
Horovi što većma dolaze do izražaja sve bolje
osvajaju : muški glasovi jedri i sonorni, ženski ugla-
gjeni i svijetli. Od solista odvaja Beletlo (grof de
Grieux) svojim punim, oblim i gromornim basom. Lov-
šetova u naslovnoj ulozi dobru radnju zaobljuje ugod-
nim bistrim i svježim sopranom. Ban»vec (De Grieux)
posjeduje ugodni tenorilni lirički timbar u višim pozi-
cijama jači nego u nižim. Mitrović (Lescaut) svojom
novno priča o svojim jadima, svojoj krutoj sudbi i
groznoj kletvi, koja je na njemu. Ona na njegove ri-
ječi odlučno i glasno izjavlja: ,Bila sam ti vjerna do
sada i znam sredstvo, da ti ostanem vjerna do smrti !“
Zatim skače u morske dubine, a on je oslobogjen.
Waguer je u Parizu najprije složio dramu u
jednom činu, koju je francuski u dva čina preradio
Paul Faucher sa Benediktom Revailom, a glazbu je
skladao Pierre Louis Philippe Dietsch. To je djelo
god. 1842. slavno propalo u pariškoj Velikoj Operi.
Wagner je opet sam iz svoje njemačke pjesme složio
dramu u tri čina pod naslovom ,Der fliegende Hol-
lander“. On je sasvim preradio Heine-ovu priču. Odbacio
je sve trivijalnosti i složio je dramu, kojoj je temelj
nesebična požrtvovnost ljubavi žene, Hotio je, da još
bolje istakne iu moralnu osnovku, stvorivši kontrast
izmegju samoprijegorue Sentine ljubavi i običae, pra-
+ vilne Erikove ljubavi; a i bez toga bi kontrasta sama
Sentina žrtva bila dovoljna. Oda se ničega ne plaši,
premda dobro zna, kakva je sudbina čeka. Snaga je
ove drame u Sentinoj duši, koja s punim predosje-
ćajem ide u susret budućim patnjama, prožeta dubo-
kim osjećajem samilosti. To je njezin jedini put, od
kojega ništa ne može da je odvrati. Ovo nam predo-
sjećanje dozivlje u pamet Ibsenovu ,Gospogju s mora“.
Dogagjaj se dešava brzim, prirodnim i napetim tem-
pom od časa prvoga užasa do konačnoga oslobo-
gjenja nesretnika.
elegantnom akcijom i svijetlim baritonom privlači jed-
nako kao i Janko (Bretigny) svojom pastoznošću glasa.
Kulminacija glasovne i instrumentalne ekspresije pri
koncu IV. čina polučuje izvrstan efekt, komu su jed-
uakim zanosom doprinosili svi od solista i dirigenta
do zadnjeg koriste i orhestriste.
Prostor lista ne dozvoljava nam nažalost da se
zadržimo dulje na analizi pojedinih krasnih dueta i
romanca, koje su dotjeranoim spremom izvedene pružale
neobične užitke. Zadovoljna publika je s toga zanosno
aklamovala poslije svakog čina naše vile umjetnike.
U Nedjelju po: podne u 3 sata priregjena je
Smetanova Prodana nevjesta. Glavnu slogu otpjevala
je visokom umjetničkom profinjenošću Žaludova svojim
krepkim sopranom. lstakli su se od solista Mohorić
(Vašek), koji je kreirao karakterističan tip, pa i Rumpeli,
koji je dao dobrog Kecala, dok nam je Knittl svojom
jasnom vokalizacijom poznat iz lanjskog gostovanja
zagrebačke opere. Klasični sextet nažalost nije došao
do punog izražaja. Dirigent Balatka držao je orhestar
pod svojom disciplinom i mogao je da sa orhestrom
dade dobru introdukciju kaošto i izvedbu čitave ove
vesele Smetanine. opere, te svi zasluže buran aplauz kuće.
U Nedjelju večer Verdijev Rigoletto pružio nam je
krasan umjetnički doživljaj. — Dirigent Neffat ener-
gičnim zamasima podvrgava sebi s početka nešto ne-
pokorni o1hestar ali skoro uspijeva, da ga potpuno
disciplinuje. Naslovnu ulogu pjeva ruskim jezikom
Holodkov, vrstan glumac i moćni bariton, koji svojim
sonornim snažnim glasom potpuno osvaja. Lovšetova
(Gilda) te večeri se penje do vrhunca liričkog umjet-
ničkog raspoloženja i čuvstvene Verdijeve arije inter-
pretuje svojim čarobnim sopranom tako da frapira
publiku te je zasluženo nagragjena krasnim cvijetanim
vrtićem. Betetto (Sparafucile) zaobljuje hladnog, nesa-
vjesnog razbojnika svojim dubokim, a širokim i punim,
uprav fenomenalnim basom. Dobro se iznose Banovec
(vojvoda) i Janko (Monterone) te Polićeva (grofica
Ceprano) i Thierry - Kavčnikova (Maddalena — tempo !).
Zborovi kao uvijek jako dobri. Grehota da je režija
oskudna, a ne znamo zašto su izostali balet u prvom
i finalni duet u zadnjem činu! Inače je ova opera
uspjela iznad očekivanja, te je zanesena publika burno
aplaudirala odlične umjetnike.
Sinoć je pred punom kućom odigran Boris Go-
dunov. Ta grandiozna ruska opera, koja obragjuje tra-
giku ruskog naroda u značajnim akordima velikog
Musogorskog, mogla se je nažalost na našoj malenoj
pozornici dati jedino u skučenoj režiji, ali i ovakova
nam je pružala divnih užitaka. Za ovu operu bila su
angažovana gotovo sva lica. Savršenog Borisa dao jei
svojom dramatičnošću i snažnim baritonom Holodkov.
Do punog izražaja došao je Betetto (Pimen), Zupan je
dao tipičnog Varlama kao i Orlov dobrog Šujskog, a
Thierryjeva (Marina) svojim je jedrim mezzosopranom
oduševljavala, te je nagragjena krasnom kitom cvijeća.
Priznanje zaslužuje i Ribičeva (Feodor). Opera je uopće
dobro naučena pod vodstvom simpatičnog dirigenta
Poliča, kojega je publika više puta zanosno aklamovala.
Večeras je Wally od Catalani, a u srijedu Ukleti
Holandjanin od Wagnera.
Po dosadašnjim predstavama možemo bez oko-
lišanja konstatovati, da je ljubijanska opera ozbiljno
shvatila svoj visoki poziv i uistinu se visoko podigla
nad običnom prosjećnošću i time postala odlični kul-
turni pionir u našoj državi. Čast joj!
Wagner nam u svojoj radnji »Eine Mitteilung
an meine Freunde“ govori, kako imamo da shvatimo
njegovu dramu. Ukleti je Holandez uzet iz narodnih
priča, u kojim se nalazi prastara ljudska crta. Njezino
je općenito značenje želja za mirom poslije burnoga
života (,die Sehnsucht nach Ruhe aus den Stilrmen
des Lebens“). Tu crtu nalazimo kod starih Grka i
kod modernih naroda. Kod Grka Odisej luta po. svi-
jetu i čezne za domom, rodnim krajem i ljubljenom
ženom, skojom se sastaje. Kod modernih imamo
Vječaog Židova, koji luta po svijetu i ne može da
nagje mira; jedina mu je čežnja smit. Nova su vre-
mena izmijenula tu ljudsku crtu. Čovječji je duh stopio
Odiseja sa Vječnim Židovom, što je simbolizovano u
mitu Ukletoga Holandeza. Holandski je pomorac zbog
svoje odvažnosti osugjen da luta u beskonačnost po
moru; fu njega može da spase vjernost žene. To nije
poznata žena kao Odisejeva Penelopa, koju muž po-
znaje i kojoj se ponovno vraća. Senta je veća i du-
ševno jača žena, žena budućaosti, kakvu hoće Wagner.
Ona svojom požrtvovnošću i iskrenim saosjećajem
spašava čovjeka. Tako je Wagner filozofski i simbo-
lički produbio svojega Holandeza, i u tome smislu
ima da se shvati njegova Senta. On je iz narodne
priče izvadio taj simbol vječnih ljudskih osjećaja. Jedino
pjesnička duša može da tako čita poeziju čovječje duše.
Kod ove opere, da ju još. bolje shvatimo, mo-
ramo da se sjetimo i čisto ličnih momenata. Kad je
.mu je priregjen sjajan sprovod, jer je sva Korčuli
Pisma iz naroda.
MAKARSKA. Osugjeni orjunaši. Dne 9. ov. mj,
vodila se rasprava na okružnom sudu u Splitu proti
S. Laliću, presj. Tučepske Orjune, J. Bušeliću i osta-
lim orjunašima na prijavu fr. P. Glavaša, župnika u
Tučepima radi poznatog pamilela izišlog u »Pobedi«
još 1923. god. Senat je sačinjavao Dr. Poduje, Pavlo-
vić, Nonweller, Kuljiš. Obranu : D.ri Pederin, Barbieri
i Leontić, a priv. tužitelja Dr. Šimunić. Glavni svjedok
proti župniku bio je učitelj Stojković, S. Lalić osugjen
je na 3.000 Din. globe ili 2 mjeseca zatvora, J. Bu-
šelić 2.000 Din. ili 40 dana zatvora, ostali orjunaši
1.300 Din. ili mjesec dana. Istaknuto je da se je žup-
nik zadovoljavao izjavom na prvom ročištu, na: što
orjunaši ne pristadoše, te nastupiše dokaz istine. —
Obrana Dr. Leontića nije uspjela, te ju je Dr. imunić
nazvao javno ,kukavna obrana“, kojom je priv. tuži-
telja htio prestaviti creno-žutim austrijancem, koji još i
danas radi o restauraciji Austrije. I to kaže Ljubo
Leontić, sin c. k. austrijskog žandara. Tako bijesna
kampanja tučepskih orjunaša, koji su sve poduzimali
protiv župnika kod Biskupa, Provincijala, V. župana
čak i Ministarstva, svršila je potpunim njihovim pora-
zom, dok je župnik ostao vedra i čista čela. Makaranin,
KORČULA. + Donko Foretić, kamenarski proto,
preminuo je na Vrniku u 81. god. života u Četvrtak
29. o. mj. Pokojnik je bio dobro poznat ne samo po
otoku Korčuli, već i dalje, osobito na Visu, Trpnju,
poduzimao razne radnje gragjevinskogi
svojih kamenoloma, a bio je veoma obrtan. Pripadao
je onoj staroj generaciji naših ,prota“, koji nijesu;
učili nikakovih stručaih škola, dapače često bili i nej
pismeni, ali od naravi nadareni bili su pravi struč.
njaci, jer su živjeli od svojeg zanata i samo za svoj
zanat. Pokojnik je bio simpatična pojava i prvi veseljak
u svakom društvu. Otvoreno svoje srce i veselost uz:
držao je sve do svojih zadnjih dana. Kogod je samo
jednom otišao na Vrnik, sigurno je upoznao i »prota
Donka“ i čuo od njega cijelu povijest na daleko po:
znatih korčulanskih kamenoloma. Prošlog Petka bid
htjela da oda počast ovom starom protu, kojima s?
je naš grad ponosio, a sad eto nestaje tih klasični
naših tipova. Vječni pokoj njegovoj plemenitoj kršćan
skoj duši, a saučešće njegovoj djeci, od kojih je još
devetero na životu, šest udomljenih kćeri i tri sina
Njegova je kuća bila prava stara patrijarhalna obitelj
poznata sa svoje gostoljubivosti. Neka mu je i megi!
nami svijetla uspomena i slava. i
MANDALJENA. Izborna skupština. Ostali smi
iznenagjeni, kada smo u subotu vidjeli oblijepljent
zidove sa pozivom na izbornu skupštinu za nedjelju:
Tim više, što se nije znalo ko tu skupštiau sazivi
Kasnije smo vidjeli da su to bili davidovićevi demo
krate sa Dr. Mičićem. Došli su da vrbuju župske gli
sove. Kada su im protivnici dokazivali, da se dubrl
vačka općina mora afirmirati kao hrvatska općina
a kada bi narod glasao za demokrate, da se to nel
postiglo, g.g. demokrali su se uzrujali i počeli lupa!
u prsa, kako su oni dobri Hrvati i kako ne dopuštaji
da je iko bolji Hrvat od njih. Zao nam je, da im nik
nije rekao, ako su dobri Hrvati, zašto se stide hrva
skog imena ? Poznato je već u Župi, da su davidoti
ćevci odbili saradnju sa Nezavisnim Hrvatima jedin
stoga, što im njihova načela ne dopuštaju, da #
istaknu kao Hrvati. A kome smrdi Iirvatsko ime ih
od njega bježi, taj zastalno nije dobar Hrvat. Cijelo
Župom već ide jedan glas: Hrvat može da glasi
samo za hrvatske liste. Hrvatima nema mjesta u srpski
strankama. i
Wagner zasluživao kruh u tugjemu svijetu, osjećaoj
u tugjini hladnoću i nemir oko srca; čeznuo jel
svojom njemačkom domovinom ; osjećaj beskućniki
,Heimatlosigkeit“ silno ga je e Hlepio jed
nečim novim, nepozaatim, što je još morao da tral
ali je ipak bio uvjeren, da to nešto ne imože da nag
u tugjini, već samo u svojoj domovini. Vraćajuć|
u svoju zemlju, piše: ,Zum ersten Male sah ich &
Rhein: mit hellen Trinen im Auge; schwur icu, ar
Kiinstler, meinem deutschen Vaterlande ewige Tre
(,Po prvi put vidjeh Rajnu: bistrim suzame u oči!
obećah pod zakletvom ja, nevoljni umjetnik, sv0;
njemačkoj domovini vječnu vjernost“). i
Wagnerova se pjesnička duša u tomu svojel
prvomu originalnomu djelu pretvara 1 pravu muzil
Oa ostavlja uzore pariške Velike Opere, oslobagja
se i stvara novo. Svojim ,Leitmotivima“ karakterizi
lica, predmete i misli drame, a vokalnim slogom |
stizava razumijevanje teksta. Iz dramatskih i psil
loških razloga upotrebljava sve moguće varijacije ml
njajući ritmički, melodički i harmonički kratke mol
od nekoliko tonova, pomoću kojih dobiva simfoni|
govor. Tako postizava cjelinu radnje kompaktnu, k
se ne da dijeliti i kidati, kao što je to moguće sli
janskim operama. lako u ,Der iliegende Hollani
imade još mjesta, koja nam spominju staru gla
ipak nam se tu Wagner predstavlja u onom ril
u kakvom: možemo da ga stalno slijedimo do nj
voga zadnjega djela, do nParsifala“. L.
.