:

 

Za

 

Ne

 

 

 

id

 

 

 

 

 

  

 

Peftarina ploćena u gotovu.o e e PO a 4 #8 i. ei
Br. 23 : _ DUBROVNIK, 8/-fina 1996. “ ta God. VIII.
Cljena je listu 5. Din, mj&sečno ; za inozemstvo in. mjesečno, [ Vlasnik - izdavač - urednik:

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNI
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskar

   
 

Konvencije s Italijom.

Do koji dan će. naš parlamenat raspravljati o
raznim konvencijama izmegju Jugoslavije i Italije. To
je pitahije, za mas vrlo važno, dapače mnogo važnije
nego šlo na prvi pogled izgli da. Italija je jaka država,
puna agresivnih namjera, a njezine aspiracije naročito
iangiraju maše najvažnije interese, S njome imamo vrlo
česte prlitičke i ekonemske sukobe, te ona neprestano
upotrebljava sva sredstva, da nam naškodi i da nas
zaustavlja u našem razvijanju, Radi toga je potrebno
da budemo veoma oprezni, kad bilo kakvo pitanje
s Italijom riješavamo, i da s cpravdanim nepovjerenjem
gledamo i na dobro, koje bi nam. ona mogla da po-
nudi. A još opreznije moramo postupati, kad hoćemo
da s njome uredimo naše ekonomske odnošaje, jer tu
mažemo najlakše nasjesti prepredenoj i lukavoj tali:

| janskoj_ diplomaciji,

Nažalost, izgleda, mi smo joj već nasjeli, I to
vrlo teško. Sklopljene su 1. zv. netunske konvencije,

koje potpuno reguliraju sva pitanja izmjeničnih eko-:*

nomskih odnošaja. Ali dok se uvijek slični odnošaji

uregjuju na bazi jednakopravnosti, dotle su u Netunt-

Talijani uspjeli da nas degradiraju na stopanj jedne
poluvazalne države. Naša je mudra diplomacija, po
običaju, i tu ostala — duga nosa, na4farod je palo
još icdno breme više, a na našu časliljedna vrlo velika
sramota.

Italija je ovim konvencijama dobila štogod je za-

,šelila, jer teško da je mogla išta više da zaželi preko“

onoga, što su joj naši u ugovoru dali, Njezine će
podanike Jugoslavija štititi više nego svoje, Oni mogu
da kupuju na našoj granici,.a_u.prvom- redu.-u. Del-

-maciji, zemljišta koliko hoće, Njihova imanja ne pot-
| padaju pod udar agrarne reforme, Mogu da se u našim
| uredima služe svojim jezikom, a uredi (na pr, sudovi)
teba da im u tom jeziku i odgovaraju. Advokati

s talijanskim diplomama se izjednačuju s našima. A
svi mi vrlo dobro znamo, kako se u Italiji dolazi do
doktorata “i ostalih diploma. O tome da mogu imati

| svoje škole, društva i slično ne treba ni govorili. To

su sitnice prama dozvoli da talijanski iseljenici mogu
k nama dclaziti u bilo kojoj mjeri, baviti se slobodno
svim zanatima i pri teme uživati sva prava, koja i mi
imamo. Možemo lako zamisliti, koja mam opasnost
prijeti radi ovoga sada, kada Italija godišnje za po
miljona povisuje broj stanovništva. Niko ih u ostalom
svijetu ne prima, svi im prave sve moguće zapreke, a

samo im mi širom otvaramo vrata, da istisnu još i ovo

[malo naše sirotinje, što je ostalo u svojim kućama.
Ali ni sve ovo nije doveljno. Mi Talijane dobro
poznamo, oni mogu vrlo mnogo da zažele. To obično
kasnije i postizavaju svojom posebnom taktikom, ako
| se namjere na slabe političare. A po rezultatima, koje
$u postigli, nas u Netunu nijesu raprezentirali sposobni
(ljudi. Jer nije moguće zamisliti malo pametnog čovjeka,
koji bi u ime naše države mogao dati Talijanima
onakve garancije za razvijanje Trsta i Rijeke, kakve
su im naši političari dali, Jugoslavija se obvezala da
će na svojim željeznicama dati specijalne povlastice,
oko 30%, za sve transporte robe, koji preko naše dr-
žave idu na Trst i Rijeku. Dakle, dok naše luke jedva
životare, mi sami upućujemo stranu robu u talijanske
luke, I to još u Trst i Rijeku | Ali ni ovo nije bilo
sta Talijanima, jer oni hoće da potpuno unište cijelo
laše pomorstvo i sve naše luke. U tome su i uspjeli,
ler su ovaj trgovački ugovor, izgleda, oni sami sastav-
[Rli, a naši su delegati jedino na svršetku stavili svoje
polpise, Jedino se tako dade protumačiti kako su mogli
Uati Talijanima sve moguće povlastice za kabotažu ne
&mo uzduž cijele obale, nego i po našim plovnim rijeka-
"na jugu. Isto tako nikada niko ne će moći da opravda
0 smo obećali Talijanima, da svojoj luci Sušaku
emo dati nikakve posebne povlastice, koje ne bi
fimah dali i Rijeci. lialija je ovako zapriječila even-
!elno favorizirenje Svšaka na štetu Rijeke, i pomoću
laše vlade heće da ubije Sušak, Jer htjeli bismo vi-
Jeli tog stranog trgovca, koji će uz jednake uvjete
dvesti svoju robu radije u Sušak nego na Rijeku,

 

 

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
I Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša)

L

kad na Rijeci ima velika skladišta, moderno uregjenu

\luku i sve što dobro uregjen saobraćaj zahtjeva. Ali

Bijesu samo Sušak uništili, nego sada hoće da isto
učine i s ostalim lukama. Ovih dana se u Beogradu
regulira željeznička tarifa za naše luke, na kojoj se
ima da ključi, da li da se Splitu, Šibeniku i ostalim
lukama O$lavi favorizirana tarifa kao i dosada ili ne.
Ispiva je n&.toj kotrifererciji predvladavalo mišljenje,
da se favoriz aju barem ostale luke, kad se radi Ita-
lije ne može favorizirati Sušak. Ali intervencijom mi-
nistarstva varijsl #poslova ovo je zabačeno, a po
svemu izgleda, “ta će se i dalmatinskim lukama do-
goditi ono što i Sušaku u Netunu. Italija traži smrt
naših luka, i mi ćemo to samoubojstvo i izvršiti, Spa-
šavamo im Trst i Rijeku posebnim tarifama, omogu-
ćujemo život Zadru vrlo liberalnim pograničnim  pro-
metom, as druge stranegklauzulama uništavamo svoje
vlastite Iuke, Sve ovo #6 više nego jedna obična di-
plomatska pogreška, 4Bl' ovako sklopljen ugovor nosi
sa sobom strašne p&šljedice. Mi ne možemo još ni
zamisliti, kako'će Yo ištrašno za nas izgledati, kad se
započne da prodejau ipraksu. Zato je dužnost sviju
nas, šgilla vremena, da zapriječimo primanje
tcija ida uklonimo jednu veliku nesreću
famolu sa našeg naroda. Morale bi sve
rporacije, stranke i pojedinci učiniti sve
u da ovo zapriječe. Oscbito treba da uslane
"Primorje, da spasi u prvom redu sebe, a onda
isfijelu državu, Podignimo svi svoj glas protiv ova-
vcg trgovačkog ugovora s Itallijom, ako nećemo da
se doskora budemo osjećali strancima u svojoj vlasti-
toj kući, Spašavajmo sebe i svoje, jer još malo, pak
bi to moglo biti kasno, Pesivnost u ovom momentu,
zločin je na svom narodi :

 
  

   
  

   
    
 
   
   
 
   
 
 
  
 

 

»Glasnik kat. Crkve u Beogradu“.
(04 našeg beogradskog izvjestitelja).

Beogradski katolici bili su veoma ugodno izne-
nagjeni na ovogodišnje Duhove. Na ulazu u crkvu
pred vratima su ih dočekivale djevojčice i dječica, koja
su im pokazivala prvi broj malog listića na 4 strane
s naslovom Glasnik katoličke Crkve u Beogradu“.
Naravski svatko ga je rado uzimao i još radije čitao.

Bilo je uistinu potrebito izdavanje ovakoga lista,
kojemu je svrha, da informiše beogradske katolike o
katoličkom životu u ovom gradu. U uvodnom članku
prikazan je taj smjer lista ovim riječima: , Jedna župa,
koja broji toliko vjernika smatra se za veliku župu,
ali što je za nas katolike kraj tolikog broja vjernika
osobito teško, to je naša rasijanost po cijelom Beo-
gradu i njegovoj okolici. Većina katolika ne stanuje u
centru, nego na periferijama grada i u okolnim mje-
stima do Makeša, Žarkova, Relje, Belog potoka, Mo-
kriluga i Višnjice. Rešijani na tom velikom prostoru
bez megjusobne veze i poznavanja, udaljeni od jedine
župne crkve i svećenika i u teškoj borbi za svagdaš-
nji hljeb i opstanak, mnogi su se udaljili od crkve i
vjerskog života i zanemarili svoje vjerske dužnosti.
A kada im treba crkva i svećenik zbog krštenja,
vjenčanja, sahrane ili koje druge stvari, često puta
jedva ga nagju, jer su o svemu neobavješteni.

Da bi sve naše vjernike mogli naći i s njima doći
u dodir, da bi ih mogli okupiti i k crkvi i k vjerskome
životu vratiti, pokrenuli smo ovaj mali Glasnik kato-
ličke crkve u Beogradu.

Naš Glasnik će tačno obavještavati o svemu što
je potrebno katoliku znati za njegov vjerski život, Tu
će biti govora o službi Božjoj, o kršćanskim dužne-
stima, o brizi za bclesnike i sirote, o školi i vaspita-
nju naše djece, o našim katoličkim društvima i njiho-
vom radu itd. Štogod zasijeca u vjeru, crkvu, našu
župu i vjerski život, to će sve točno iznijeti naš Glas-
nik. Iz njega će se doznati što se dogagja u župi i
našoj nadbiskupiji. On neće biti politički nego vjerski
Glasnik, on neće biti Glasnik jedne partije, nego glas-
nik naše kat. župe, On će biti veza izmegju crkve i
vjernika i megjusobna veza svih naših katolika, da bi
nam maša župa teritorijalno toliko rasijana postala

+

Antun Fie Dubrovnik.
— Dubrovnik

kompatna jedna cjelina, jedna velika kršćanska familija,
u kojoj vlada vjerska solidarnost i megjašobna ljubav“,
Glasnik je štampan latinicom a nekoje vijesti ći-
rilicom, Vlasnik i izdavač je Rkat, župski Ured u Be-
ogradu, a odgovorni urednik Dr. V, Wagner. Prvi broj
je.veoma lijepo uregjenm, te ima puno zanimih stvari
iz kat. života u Beogradu. Milom Glasniku želimo
sretan napredak i porast. BP.

 

Pisma iz naroda.

TRSTENO. Bolest našeg župnika. Teška nas je
nesreća zadesila, kad nam je toli obljubljeni i na da-
leko poznati zbog svog izglednog života naš mili
župnik Dn. Danko Lepeš teško obolio. A obolio je u
vršenju svoje uzvišene svećeničke dužnosti, Na Spasovo
je njegova rednja da u Brsečinama u crkvi sv. Spasa
nedaleko od još pred očima nam lebdeće teško auto-
mobiiske nesreće, gdje je životom platila zaručnica
Franka Jerić. Budući da je u svrhu uskrsne ispovijedi
dobavio iz Dubrovnika jednog Oca Franjevca nije mu
trebalo poći u Brsečine, već je mogao da pošalje spo-
menutog Franjevca, ali želeći da u njegovoj župi nitko
ne ostane bez uskrsne ispovijedi, ostavio je Oca Fra-
njevca da u Trstenome ispovijeda i sam je pošao u
Brsečine. Došavši onako znojan i umoran najprije je
na grobištu dao odriješenje mrtvim a i ma mjestu
nesreće pok. Jerićinki i onda rekao Misu. Svukavši
tople haljine i obukavši lagano misno odijelo uhvatio
ga je i onako slaba vjetar te netom je došao u Trsteno
legao je u postelju. U mjestu imamo vrsnoga liječnika
gosp. Dr. Mihaela Tokareva-brata Rusa, koji je odmah
potrčao k bolesniku i konstantirao da-ima nešto velikoga
na plućama i da je bolest opasna, Taj se glas u isti čas
proširi cijelom župom pak župljani odrediše dovesti
Dr. Mila Katića specijalistu iz Pokr. Bolnice u Dubrov-
niku; a znajući kako danas naše svećenstvo oskudno
živi, odrediše da megju sobom sakupe za platiti liječ-
nika. Dr. Katić se odmak odazva pozivu seljana i
dohrli sa autom te konstalira u društvu sa mjesnim
liječnikom upalu pluća. Kad su gg. F. Banić i |.
Šarić u ime cijele župe htjeli da plate g. Dr. Katića
isti nehtjede da ništa naplati, već pohvali dobar čin
župljana i obeća još koji put doći k bolesniku. Bolest
je počela da postaje sve to opasnijom tako da ježi
Dr. Marinović, opć. liječnik u Gružu, dotrčao k boles-
niku. Ali s dana u dan išla je sve na gore i bila je
kod svakoga pa i kod samih liječnika slaba nada u
ozdravljenje. Tužni župljani počeše da mole Boga,
čine devetnice presv. Srcu Isusovi, ispovijedaju se i
pričešćuju za njegovo zdravlje i nekeii se zavjetovaše
bosi poći na 29. u Dubrovnik pred Gospu od Srca
Isusova što i učiniše. I ma veliko čudo u nedjelju u
jutro kada je oko 8 sati već febra bila prešla 40 grada
i župnik iz Kliševa Dr. Vicko Lisičar stavljao sv. ulje
na bolesnika, a narod pred crkvom i u crkvi u sav
glas plakao i Boga molio, da nas ne ostavi bez ona-
kova svećenika, na jedan mah poče vrućica da popušta,
bolesnik otvori oči i zatraži da mu dadu što popiti,
jer da vas gori. Dadoše mu malo mlijeka i kupicu
konjaka, iza čega je vrućica sve više popuštala i kroz
24 sata došla na normalu. Svi župljani u tome vide
čudo i uhvaju se, da će nam ga dragi Bog ozdraviti,
Nemožemo pak da mi njegovi župljani mimoigjemo
Ovu prigodu, a da se vruće ne zahvalimo u inie svoje
i cijele župe općinskom liječniku g. Dr. Mihaelu
Tokarevu, koji je sve svoje liječničko znanje uložio e
da nam milog bolesnika ozdravi i koji je više vremena
stao kod bolesnika nego kod kuće, te kad je vručica
počela da popušta od veselja i sam Bogu zahvaljivao
na milosti, pošto kako je i sam izjavio bio je u strahu
za život bolesnikov. Od srca pak smo zahvalni g.
Dr. Milu Katiću, koji je na molbu župljana dva puta
besplatno došao iz Dubrovnika k milom nam bolesniku,
a na koncu pak velika hvala i g, Dr. Marinoviću, koji
je na obiteljski poziv dragog nam bolesnika više puta
došao pregledati i znajući za župnikovo slabo iinan-
cijalno stanje ne naplatio ni koliko sam auto zapada.