\'sprema otpor.
Poštarina plaćena u Botovu. aii ' o zo
Br. 29. oO NIK, 21. jula 1926. “God. VI.
No (M... s
| bena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, Izlazi o Utornika Vlasnik - izdavač - urednik:
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. g za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik.
Uredništvo i Uprava kod Din HINA (Tiskare.
Eraci
sfHoćemo organizaciju cjelokupnog hrvat-
skog katoličkog djašiva“ ! Prošla su dva de-
cenija i želja se prvih boraca ispunila. Nije
ih smeo posmijeh protivnika, koji su se preveć
pouzdali u svoju snagu, ni ,zašto ?“ onih,
koji su imali oči, a vidjeli nijesu.
Omladina je shvatila ,zašto“.
Ko ljubi taj je osjetljiv i budan. On vidi
svaki pokret, koji prijeti onome što ljubi i
Taj otpor hrv. kat. omladine
opazio je ,napredni“ svijet. Množila su se
katolička akademska društva i srednjoškolske
organizacije. Protivnici su se prestali smijati
1 oni, koji su: mislili da su sagradili u hrvat-
stvu tvrde napredne“ kule na pojavu male
čete zasvirali su ,alarm“.
Vidjeli su u mladoj četi jake, požrtvovne
“i složne borce-orače. :
Mnogo je rat opustošio, mnoge živote
oduzeo, mnogo energija slomio — ali korijena
\uije poništio. Prvi borci: živi i mrtvi ostavili
su bogatu tradiciju, živu vjeru, neslomivu vo-
lju i jaki idealizam, kome je družica bila žrtva.
Oni, koji su rat preživjeli nijesu se mogli oteti
tim utjecajima. Zacrtani put se ne ostavlja.
najteže dane materijalne bijede na sveuči-
štima znala je hrv. kat. omladina da zadrži
svoj idealizam. Malo se ko za nju brinuo.
Malo je ko podupirao. Prve poratne genera-
\cije proživljele su najteže kušnje i održale se.
Intenzivan rad, svojstven onim, koji znadu
za čim idu, učvrstio je i množio redove hrv.
katoličke omladine. Marljiv studij svih društve-
nih problema i njegovanje bujnog vjerskog
života opravdava nade, koje ljubitelji te omla-
dine u nju polažu. Bez biike, bez poze i isti-
canja, ne brineći se da svraća pozornost na
sebe ide hrv. kat. omladina putem Onoga,
koji veseli mladost njenu. U Njemu traži snagu
a odoli slaboćama Adamove djece. U Njemu
aže energiju požrtvovnost potrebnu onom,
koji hoće da bude borac istine, pravde i i
napredka u narodu svome.
Hrv. katol. omladina vidi ot i pri-
pravilja se da bude spremna i sposobna obrana
\očinskih ideala i rađenik bolje budućnosti.
Zar da je pustimo bez potpore ? Žalosna je
istina, da ima još mnogo onih, koji se pitaju
ašto“ ?, koji imaju oči, a ne vide.
_Ove dane zboruje ta omladina u našoj
edini. Njen rad zaslužuje pažnju i dao Bog,,
da u Dubrovniku bude najmanji broj onih, koji
> shvataju zadatke vremena, u kome živimo.
Dubrovnik, koji svu svoju klasičnu veličinu
postiže neobičnom ljubavlju svojih vrlih sinova
»pro aris et focis“ ; Dubrovnik, koji. podiže
divne spomenike kulture duha i vjere, radostan
un ljubavi prima megju svoje historične zi-
dine Božje orače, hrv. katoličko. djaštvo.
— Mladim \oračima želimo ugodan boravak u
šoj sredini. Neka njihov sastanak donese
ilnog 1 i učvrsti bratsku io i O
ji jetla“
Pojedini broj 1:50 Din.
Dr. Antun Mahnić.
»Nevihta s Krasa“ — oluja sKrasa“ — tako je
slovenski pjesnik Simon Gregorčić nazvao Mahnića u
pjesmi ,Prijateljem“. Ta je karakteristika donekle oprav-
dana, ali s druge strane nepotpuna i neumjesna. Oluja
pročišćava teški zrak i uništava kužne bakcile, nakon
nje sunce sjaji jače i ljepše, ali ona sama po sebi ne
sije u prirodu nove klice života.
Malinićev nastup u slovenskoj javnosti imade u
svojoj žestini mnogo sličnosti s olujom, jer on je svojim
geslom: ,Aut Christus aut Belial“ ili Krist ili
Belial“ razdijelio u Sloveniji duhove na dva tabora.
Ali on mije samo pročistio obzorje, nego je ujedno
bio i sijač novog sjemena i vrtlar novih usjeva na
slovenskoj i kasnije hrvatskoj kulturnoj njivi. Njegov
rad nije bio samo negativan u dobrom smislu, nego
i pozitivan, On se nije zadovoljio samo time da uklanja
zlo, nego je ujedno odmah sam stvarao dobro.
Rogjen je 14. rujna 1850. u Kobdilju na sjever-
nom rubu goričkoga Krasa. Kao sin seljačke slovenske
porodice, koja je sačuvala u borbi s oporom prirodom
i s nametljivim tugjinskim narodnim elementom svoju
slovensku žilavost i ujedno ustrajnost katoličkog uvje-
renja, ponio je u svijet neumornu radinost i tvrdu vjer-
nost djedovskim tradicijama, Njegovo školovanje pada
u doba, kada je evropski liberalizam bio u najbujnijem
cvatu. Vatikanski crkveni sabor učvršćuje kaloličku
Crkvu. Papa Pijo IX, gubi teritorijalnu suverenost, ali
se zato svom energijom daje na produbljivanje kato-
ličkog duhovnog života i na pobijanje liberalnih, soci-
jalističkih i anarhističkih zabluda. U Italiji se ušančuje
slobodno zidarstvo i karbonarstvo šireći kult Mazzinija,
Garibaldija, Giordana Bruna i svih protivnika papinstva
\i katoličke Crkve. U Njemačkoj provodi Bismarck kul-
turkampf progoneći biskupe, svjetovno svećenstvo i
redovnike i sireć: Vollingerov starokatolicizam, xsod
čega mu se junački opiru Windihorst, Malinckrodt,
Ketteler i drugi veliki predstavnici katoličke Njemačke.
U Francuskoj, Španiji i Portugalskoj provodi se pod
firmom ,antiklerikalizma“ najžešća borba proti kato-
ličkoj Crkvi. Gambetta sa svojom krilaticom : ,Kleri-
kalizam to je neprijatelj“ postaje uzor svim liberalnim
političarima. Irska nakon O' Connellove smiti izdiše .
pod jarmom anglikanaca i nemože nikako dobiti veli-
koga vogju, koji bi je poveo boljoj sreći. U Austriji,
koju bi naši liberalci htjeli prikazati kao državu, koja
je podupirala katolicizam, gospodare liberalci, frama-
suni i nastavljači jozefinističkih tradicija. A veliki sla-
venski svijet djelomice se oslobagja turskog ropstva,
a djelomice stenje pod pritiskom njemačkoga i austrij-
skoga kajzerizma i ruskoga cezaropapizma.
U ovakvim prilikama Mahnić se već kao gimna-
zijalac i pogotovu kasnije kao :bogoslov napaja na
nepresušivom izvoru kršćanskog života ostajući vjeran
Slovenac i discipliniran član katoličke Crkve, služeći
se obilno sredstvima milosti Božje i prodirući u bit
“evropske velike borbe marljivim proučavanjem ne samo
školskih nego i izvan školskih autora. Evropski libera-
lizam stvara i dovršuje opsežne filozoiske i socijalne
sisteme nudeći: Evropljanima na izbor zasade iz darvi-
nizma, Marksova komunizma, Hegelova državnog apso-
lutizma, Schopenhauerova pesimizma i drugih zabluda.
Mahnić propovijeda protiv toga najdosljedniji
kršćanski praktični život i proučavanje filozofije sv. Tome
Akvinskoga. Uvigjao je, da razlog lutanju evropskoga
društva nije samo zla volja, nego i “pobrkanost svih.
- pojmova. Zato je tražio naročito jasnu spoznaju i is-
pravna načela u djelovanju. Veći publicistički rad razvio,
je istom u potpuno zreloj dobi, kad je svojim pro-
učavanjem i proživljavanjem obuhvatio cijelu evropsku
kulturu. Kao profesor goričke bogoslovije počeo je u
.
“ pisivanju
38. godini (1. srpnja g. 1888.) izdavati časopis »Rimski
Katolik«, koji je izlazio do konca g. 1896. Svih osam.
godišta. nosi na sebi biljeg njegove snažne i dosljedne
ličnosti, jer on je časopis _ne samo uregjivao, nego ga
većinom sam i ispunjao. Njegovo je geslo :
» Više svi-
(Več luči) 1 _Mahnićev KISE rad imede
novinama _te mu čak šalju iz Italije
BJEčE Dubrovačke Hrv (e Tiskare (zast, |. BJ) — pABrovnik
elanom, da je njegova riječ formirala savjesti i primo-
ravala na praktičan rad. To nije bilo pisanje radi pi-
sanja, nego pisanje radi života i rada,
Shema je njegova genijalno jednostavna. Njegovo
metafizičko trojstvo (metafizična trojica) obuhvaća ne
samo spoznajni i teoretski, nego i praktički život. Valja
dovesti u sklad s Bogom, koji je prauzrok svega, um,
volju i osjećanje. Um traži istinu, volja traži dobrotu,
osjećanje traži ljepotu. Istinu nam daje Božja objava
i njom osvijetljena filozofija, dobrotu postizavamo, ako
se u djelovanju držimo ispravnih, beskompromisnih
načela, a smisao za ljepotu imade u nama buditi u
prvom redu umjetnost i naročito lijepa knjiga, Metafi-
zika, moralka i estetika imadu da nam učvrste ispravna
načela za mišljenje, osjećanje i djelovanje.
Sa stanovišta kršćanske tomističko-aristotelovske
filozofije, kritikovao je Mahnić sav slovenski i evropski
život. Naročito je nesmiljeno obarao liberalne knji-
ževne kumire, koji su nalazili simpatija i megju kato-
licima. Pesimisti i sentimentalcu _ Str:staru, apostati
Aškercu i senzualcu Tavčaru skinuo je s glave aureolu
nepovredivosti. Nije poštedio ni Simona Gregorčića,
kojemu je naročito upisao u grijeh njegovu pesimis-
tičku pjesmu ,Človeka nikar“ i protucelibatske aluzije
u elegiji ,Ujetega tiča tolžba“. U svijetlu kršćanske
filozofije prosugjivao je i nacionalističke teorije i dr-
žavno zakonodavstvo. Austrijska je liberalna vlada
plijenila njegov list i zabranjivala ga u srednjim ško-
lama, a najposlije je došla na misao, da će se tako
snažne ličnosti riješiti najlakše po onoj staroj metodi :
promoveatur, ut amoveatur,
Krčki biskup.
Dne 22. studenoga 1896. bi imenovan, a dne
27. ožnjka 1897. svečano. ustoličen za krčkoga biskupa,
Našavši se u novim prilikama, daleko od svake tiskare
i svakog većeg kulturnog središta Mahnić je iz početka
zašutio za širu javnost baveći se uregjivanjem svoje
biskupije i proučavanjem hrvatskog jezika i hrvatskog
kulturnog života. Ali vlada se u njem ipak prevarila,
jer se na njem nije obistinila ona poslovica: Honores
mutant mores. Mahnić nije bio stvoren, da bude o-
poriunistički eksponent bečke politike, kojoj niie bilo
po ćudi bugjenje hrvatstva u Istri i koja je htjela da
ukine staroslavensku Službu i u hrvatskim istar-
skim župama.
Kao uajortodoksniji sin rimokatoličke Crkve po-
staje on branitelj glagolice odbijajući presiju tršćanskog
namjesnika baruna Rinaldinija, koji je dva puta došao
k njemu na Krk, da ga predobije za osnove bečke
vlade. G. 1901. od 1. do 4. rujna drži u Krku prvu
sinodu svoje biskupije, na kojoj su potvrgjene povla-
stice svih glagolskih župa, koje su spadale pod njegovu
jurisdikciju. Talijansko i talijanaško novinstvo optužuje
ga radi toga, da je krivovjerac. Povodom čianka pulj-
skog lista ,L' Avvenire“, kojemu je naslov bio ,Prema
shizmi“ (Verso la scizma) polazi poput sv. Ćirila i
Metodija u Rim, da se opravda g. 1902. osniva uz
pomoć svojega svećenstva u Krku tiskaru. ,Kuryktu“
i ,Staroslavensku Akademiju“, u kojoj su uz njega
radili naročito poznavaoci glagolice dr. Volarić, Par-
čić i dr. Vajs.
U biskupskoj kancelariji, koja se, odtada u do-
s austrijskim vlastima služila talijanskim
jezikom, uvodi hrvatski službeni jezik i započinje borbu
a
za hrvatski jezik u školama. Austrijanska vlada zahtjeva,
da svećenstvo u istarskim, školama upotrebljava samo
talijanski jezik, a Mahnić se energično protivi tomu
(te u najvećoj žestini borbe zabranjuje svojemu sve-
ćenstvu svaki službeni odnošaj sa škoiskim vlastima
u lošinjskom kotaru sve dotle, ,dok nepravedna 0-
dredba c. i kr. vlade ne bude suspendirana i ukinuta
Talijani interpeliraju protiv njega na tršćanskom sab
y, dižu na ni pravu križarsku vojnu
mu prijete smrću, ali on ne po
a isto ak dok se