Poštarina plaćene u gotovu.

Br. 35.

Narodna

DUBROVNIK, 31. augusta 1926.

God, VI.

 

 

GQtlena je listu 5. Din. mjesečno; za imozemstvo 10 Din. mjesečno,

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dukr. Hrv. Tiskare.

 
     

Čemu nam Orlovstvo ?

Već prvi exodus hrvatskih akademičara sa zigre-
| bačkog sveučilišta u Prag rodio je u našem narodu
generaciju, koja je htjela unijeli u naš narod moderni
liberalizam, sa svim njegovim poslijedicama u materi-
| jalnom i moralnom pogledu. Ali aa sreću u tom vre-
| menu se je našao na biskupskoj stolici starodrevnog
Krka veliki Dr. Mahnić. On je već u Sloveniji, prije
| dolaska na biskupsku stolicu, imao da vojuje veliki rat
| sa liberalizmom i stoga je sa velikim iskustvom mogao
| da započne i u Hrvatskoj istu borbu. Videći zapušte-
Cnost širokih hrvatskih masa i indolenciju, koja vlada
| kod liberalne inteligencije za te mase, pk. Mahuić se
e sažalio nad tim narodom i započeo akciju, koja je
| imala za cilj sačuvati i unaprediti velebnu zgraduškato-
ličke kulture u našem narcdu, koju neće moći da sruši
_ nikakav napadaj liberalizma niti bilo kojih modernih
| zabluda, Uvidio je, da prije nego što se počne sa ve-
ikom akcijem u narodu, treba odgojiti narodne vogje.
“1 stoga biskup Mahnić nije počeo sa širckim pokretom
“ narodnih masa, već je uzeo djaštvo i stao ga spremati
za buduću veliku kulturnu misiju u narodu. [ mi vi-

i

i katol. djaštvo kako se u svojim srednjoškolskim

 

i akademskim organizacijama marljivo pripravlja za svoj
budući apostolat, a preko feri a vidimo tu istu mladost,
_kako zalazi u sela, širi zdravu misao katoličke kulture,
osniva prosvjetna društva, drži skioptikonska preda-
vanja i analfabetske tečajeve i t. d, Rat je sprečio, da
se još davno nije vidio plod toga rada,
i Danas, kada su se pojedini ogranci veleone zgrade
\katoličke  prosvje'e počeli da jasnije vide, naša libe-
alna inteligencija počinje da se zabrinjuje. Osobito ju
“Sabrinjuje pojava orlovstva u našim selima. Ne navikii
du u narodu, oni su se zbunili i ne znajući, na koji
i način paralizirali rad kat, javnih radnika u narodu,
ni upućuju pitanja: Čemu to?

Mi im odgovaramo: Orlovstvo nije nego samo
jedna grana katoličkog pokreta. Moguće najvažnija,
jer ima da uzgoji omladinu, buduće očeve i majke,
uduće stupove društva i naroda, Alii ako je orlovstvo
ajvažnija grana kat, pokreta, nije jedina. I ako se
anas, gospodo, zgranuti pitate, čemu (o ? Kada vidite
samo orlovstvo, sutra ćete još zgranutiji morati da
iposmatrate plodove katoličkog pokreta, kojemu je cilj,
sačivati “našem hrvatskom narodu najsvetiji amanet
kat. vjeru i katol. prosvjetu i podignuti ga u materi-
lnoj i moralnoj kulturi na nivo ostal h kulturnih ka-

ličkih naroda.
i

tručnjačko mnijenje o nekim nadprirodnim
ozilravljenjima postiguntim zazivanjem
svete Tereze Malenoga Isusa.

Francfnć časopis Žes annales de Sainte Therese de
lišieux, koji izlazi dvaput mjesečno u Lisiux-u, donio je u
švojemu 15. broju od 1. Augusta ove godine članak pod gornjim
slovom, Donašamo ga ovdje u prijevodu i ujedno napomi-
nijemo, da se grad Lisieux, u kojemu se god. 1877. u dobi od
412 godine nastanila sv. Tereza, nalazi u sjevernoj Francuskoj,
&partementu Calvados, nedaleko od obale kanala La Manche,
prilici 40 km (u zračnoj liniji) južno od poznatog trgovačkog
metnog francuskog grada Le Havre. Grad je Lisieux pos-
ao još u galsko doba i zvao se je Noviomagus, a kasnije
kovit (odatle mu današnje ime). U njemu je do god. 1790.
o sijelo biskupa; sada pripada biskupiji kaenskoj (Caen je
vni grad dćpartementa Calvados). Nekadašnja glasovita stolna
va, sagragjena u XII. vijeku u gotskom stilu, postoji u Li-
ux-u još i danas; u njoj ima kapela sagragjena kao zado-
iština za nepravednu parnicu proti sv. Ivani d'Arc, orleanskoj
vici. Lisieux broji danas oko 25.000 stanovnika, koji se bave
ustrijom (predivo, tkanje i strojenje koža) i trgovinom (žito,
, sir i vuna).

  
 

   

 

  

 

 
 
   

 

    
  
   
   
  
  
  
    
   
    
  
    
   
  
 
 
 
   
  

 

Piše: Dr. Le Bec, počasni hirurg pariške bolnice sv.

pa i počasni presjednik ureda za liječničke konstatacije
urdu. S

Neizbrojive milosti i mnoga ozdravljenja, što
ernici po cijelome svijetu postižu mogućim zago-
Wtom malene svetice Tereze, jasno tumače razlog,
ojega se je njezino štovanje tako brzo i nadaleko
irilo, da je kroz manje od tri decenija poslije nje-
& smrti već postalo universalno. Sjećam se, da je
in rogjak, Dr. La Neele, koji je umr'o 1916, go-
0 u društvu Sv. Luke o mnogobrojnim ozdravlje-

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din. Ti

Ovo je odgovor g. M. Kisiću na pitanje: Čemu
im to! A sada da se samo su par riječi osvrnemo na
njegova izlaganja u kulturnoj ulozi svećenstva u hrvat
skom narodu,

G. Kisić ili ne pozna ili neće da prizna veliku
kulturnu ulogu, koja je u našoj povijesti bila dana
tašem svećenstvu, a koju je ono dostojno izvršilo,
Dosta je spomenuti Kačićevu gramatiku, Kačićevu pje-
smaricu, Strosmayerovo sveučilište, Grabovca, Pavlino-
vića, Dobrilu, Martića, Mahnića i td, i t/d)) da i'ne
govorimo o ulozi franjevaca u životu našega naroda,
pa da se uvjerimo, da je katol. svećenstvo zadužilo
svoj narod velikim djelima. Ako je ko od inteligencije
radio za narod na selu, radilo je svećenstvo, od koga
selo i ima ono dobra što ima. Danas moguće svećenstvo
i ne može da djeluje onako korisno u narodu kao
prije, jer svagdano ubija ugled našeg svećenstva u
narodu onaj, za koga je g. Kisić do jučer koplje lomio.
Ali ipak sasvim tim naše svećenstvo nije klonulo, once
nastavlja radom i na religijoznom i na prosvjetnom i

na ekonomskom pelv. Uspjeh orlovstva kaže da njihov
rad nije uzaludar.

U ostalom bllo bi dobro, da g. Kisić pogie u
kršnu Hercegovinu ili koji krševiti predio zagorske
Dalmacije da poput kakvog amerikanskog farmera stvori
od onog krša plodne ravnice. Neka vjeruje, da bi mu
narod bio zahvalniji, a posao mnogo unosniji od pi-
sanja članaka a la: Čemu im to?

 

Pisma iz naroda.

TRSTENO. Orlovski izlet u Lopud i Šunj. U ne-
djelj& 22. t. m. prirediše mladi Orlovi iz Trstenoga
svoj društveni izlet u Lopud, gdje zajednički prisu-
stvovaše u 9 sati k tihoj misi, kojii je sluzio presvij.
kotorski biskup Msgr. Frano Uccellini. Presvijetli se na-
lazi na posjetu svojte u Lopudu, Odmah iza mise
pogjose svi Orlovi u Šunj gdje pregledaše župsku
crkyu Gospe od Šunja. Onda se spustiše u valu od
Šunja, gdje imag'ahu zajednički objed te uz pucnjavu
trembuna i udaranje lamburica vratiše se u Lopud.
Prolazeći mimo kuću g. načelnika Zeca i lopudskog
dobrotvora g. Iva Kuljevana pozdraviše najprije g.
Kuljevana pak načelnika g. Zeca, a tamburice otsviraše
»Lijepu našu“ te se malo odmoriše i povratiše se u
Trsteno. Napomenuti nam je; da je pri pozdravu g.
Ivo Kuljevan poslao lijepi dar Otlovima koji na po-
vratku položiše u iond svojeg siromašnog društva,
na čemu Uprava društva dobrome g. Kuljevanu naj-

njima postignutim njezinim zagovorom, kojim je on
sam bio svjedokom; a karmelićanski je samostan u
Lisieux-u objelodanio čitavu masu autentičnih i svje-
docima dokazanih slučajeva. Od svega toga ja iza-
birem samo četiri slučaja ozdravljenja, koji u sebi
sadrže sve ono, što Crkva zahtijeva, da se ozdrav-
ljenje smatra čudom. Od spomenuta četiri slučaja,
kojim ću se ovdje baviti, tri su služila u raspravi
beatifikacije i kanonizacije naše svetice, a njihove
sam dokumente primio štampane iz Rima; četvrti je
noviji i dogodio se je iza kanonizacije. Sve ću izni-
jeti s liječničkoga stanovišta.
Rana (ulcer) u želudcu s teškim izbacivanjem krvi.
Radi se o sestri (dumni) učiteljici, onda u 27.
god. života, koja je pripadala redu ,Kćeri Križa“ u
Ustaritzu kod Bayonne (južna Francuska, nedaleko
od španjolske granice, d&partement Basses-Pyrćnćes).
Bolesnica je bila kći posve zdravih roditelja, te
je i sama bila potpuno zdrava sve do svoje 24. go-

dine. Slijedi letimičan prikaz zametka i razvitka bo-
lesti od god. 1911. do god. 1916.:

1911.-1912. Rijegja, pa sve češća poremećenja
želudčanog djelovanja. Glavobolje poslije jela, pa
bljuvanja, koja bi odjednom ispraznila želudac.

1913. Pojavljanje tankih mlazova krvi u blju-
votinama. Stalna bol u želudcu. Učestanje bljuvanja
hrane pomiješane s krvlju. Liječnik iz Bayonne,
Dr. Souberbielle, naregjuje 25 dana sistematskog
liječenja.
= Bolesnica ide u Bilbao (u Španjolskoj, nedaleko
od francuske granice i od mjesta svojega boravišta).

| Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast, I. Birimiša)

Vlasnik - izdavač -
odbor ,NARODNE SVIJESTI“

urednik ;
Antun FIe&

Dubrovnik.
— Dubrovnik

srdačnije zahvaljuje i želi, da mu dragi Bog nadoknadi
u sreći i zdravlju ! Bog živi! — F, 8.

SLANO. U ovoj župi u odlomku Banji postoji
još nedovršena crkva, koju je, kako predaja kaže,
počeo graditi glasoviti sin Lopuda Miho Pracat. Crkva
je duga 10 m. a široka 6, zidovi su joj čvrsti, sagra-
gieni u visini oko 5 m. Ispod crkve koja leži na moru
teče živa voda, zato ju narod izabra sebi za svetište
i sv. Misa se čita u kapelici, koja je bla odregjena
za sakristiju. Pošto je grehota, da ova gragjevina oslane
nedovršena, mj, župnik Du. Ivo Čučuković savjetova
o Duhovima narodu, da ju on uzme sebi za zavjetnu
crkvu i da ju vremenom dovrši u čast BI. Gospi, a
da ona uzme pod svoju zaštitu za uvijek naše masli-
nike. Narod je ovu pob žnu ideju primio i sastavio
se je zato naročiti odbor pod upravom župnika. Isti je
lično su dva druga člana odbora pokucao na vrata
dičnog sina i dobrotvora Lopuda g. Iva Kuljevana,
koji je u tu svrhu darovao svotu od 2000 Din. Zato
neka bude ovim iskazana svaka hvala i harnost g. Ivu
Koljevanu i želimo, da ga dobri Bog poživi i blago-
slovi njegov imetak, koji dobrim dijelom raspolaže
i na korist drugoga, na korist javnih potreba u čemu
je bez dvojbe dičnim primjerom imućnih ljudi. Živio!

STON. Otkriće špilja sa ljudskim kosturima. —
Ljepote špilja. Vaš vrijedni i zaslužni učitelj g. M ho
Kusijanović pohodio: je naš Ston i njegovu okolicu,
le se je divio gradskim zidinam, upravnim ulicam,
čisteći mjesta i bujnom zelenilu. Obašao je našu oko-
licu, da otkrije koju špilju, što mu i pogie za rukom,
jer u Ponikvam nagje ogromnu špilju od preko petsto
metara dugu sa dva ljudska kostura, te i nekojih živo-
tinja Kosturi su doduše. stari, ali nijesu praistorični,
Drugu špilju otkrio je u Čepikućam, veliku i vrato-
lomnu, a treću pak u Grbljavi kod Dola u blizini
morske obale vrlo pristupačnu. Ova nije velika, nešto
od preko pedeset metara duga, a visoka od 8 do 15
m., ali je po svojoj ljepoti veoma krasna; puna je
stalagmita i stalaktita divnih i prozirnih. U svoje vri-
jeme visno pero zaslužnog učitelja gosp. M. Kusi-
janovića opisat će ove špilje na veliko veselje i udiv-
ljenje ljubitelja naše domovine. Evala vrlom g. Kausi-
janoviću. Želimo mu junačkog zdravlja, da može za
dugo vršiti svoju uzvišenu zadaću, a uz to koristiti
svojim vrsnim perom prosvjeti naroda.

CHICAGO. Duboka tajna radia. Gus Saur bio
je do pred nekoliko mjeseci poznat kao dobroćudan

Dr. Leniz govori o operaciji. Bolesnica se povraća u
Francusku i vrlo se pažljivo liječi.

1914. Druga silovita kriza. Bljuvanja krvi, boje
taloga kafe.

1915. Ponavljanja žestokih napada. Bolesnica
ne može da probavi ni vodu. Povraća čak i mrzlu
vodu. Vruće molitve uzdiže i ona i njezina okolina
sv. Terezi Malenog Isusa, koja još ne bijaše progla-
šena ni blaženom.

1916. Peta kriza. Molitve su podvostručene i
iznenada se dogagja vanredna pojava: okolo pos-
telje bolesničine vidi se mnoštvo latica cvijeća ruža,
što niko ne bijaše donio u samostan. Sestra Luiza
de Saint Germain tvrdi, da dok je vapila pomoć svete
Tereze, svetica joj se je prikazala i navijestila skoro
ozdravljenje bolesnice.

21. Septembra 1916., u večer, silovita kriza.
Žestoko bljuvanje krvi. Česte besvjestice. Pozvan je
Dr. Goyćnčche. samostanski liječnik, koji konstatuje,
da je 'sve izgubljeno i da bolesnica, koja je bila
izbacila jedan litar čiste krvi, neće više živjeti nego
još samo koji čas. Već je ležala kao mrtva, bez
tračka svijesti i bez znakova života, osim što se je
jedva moglo razaznati vrlo slabo kucanje bila. Li-
ječnik se je ograničio na to, da se trbuh bolesnice
obloži smrvljenim ledom.

Bolesnica se nije povratila k svijesti, nego je u
hesvjestici zaspala dubokim i vrlo mirnim snom.

Sutradan, 22. Septembra, budi se u 5 sati jutro.
Nagla promjena. Bolesnica ne osjeća nikakve boli,
vrlo je gladna i traži jela. Daju joj zdjelu punu kafe