ML i U: ST: ADI t PERA u ze A: pri ane znae" zonama čipa jm i i i i s al Poštarina plaćena u gotovu. U 6 M a wE Or o Na DUBROVNIK, 7. sep VA Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Pojedini broj 1:50 Din. Br. 36. tembra 1926. God. VIII. if ORikk, T z iti Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svako Utornika Vlasnik - izdavač - urednik: PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. g za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun Fla — Dubrovnik. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I, Birimiša) — Dubrovnik Macedonska hidra. Poznati njemački publicista H. Wendel priopćuje | u bečkom »Arbeiter.Zeilungu« ovaj članak: Macedonsko pitanje, o kojem se sada opet čuje | u javnosti, naliči na lernejsku hidru: odsjećeš joj glavu, | marastu nove dvije, Prvobitno se radilo o pretežno so- | cijalnom problemu, o ugnjetavanju raje, a ma žaru | nezadovoljstva pržile su velesile svoje imperijalističke = kestenje. Pošto su Bugari i Srbi zapravo jedan narod, prirodno bi bilo još u devetnajestom vijeku, da su _ poslije svog oslobogjenja stvorili i jednu državu. Ali | shvatljivo to nije išlo u račun Austriji, pa ni slavenskoj | Rusiji, koja je znala, da može svoje osnove na Bal- | kanu, osobito obzirom na Carigrad, ostvariti samo onda, | kad će na Balkanu postojati nemoćne državice. Zbog | toga je nastala samostalna Srbija i samostalna Bugarska, | a megju nje Petrogad i Beč bacio kamen smutnje — Macedoniju. "Macedonsko stanovništvo — kraj Grka, Vlaha, Armauta i Turaka — u glavnom je slavensko. Dali je djetinjasto pitanje, kad bi se netko prepirao, da li su srednjo-njemačka plemena Sjevero ili Jugo-Nijemci, Povjesnička , dokazala“, kojih ima more za jednu i drugu tezu, danas u dvadesetom stoljeću spadaju u staretinarnicu. Jednako se obzirom na dialekt meda dokazati još ništa. Fakat je, da je svaki slavenski Ma- tedonac, koji je polazio bugarske škole, postao dobar Bugarin, a protivno dobar Srbin. Na temelju ove činje- ce stvarala je scfijska i beogradska propaganda još u turskoj Macedoniji svoje ljude. Godine 1912. je iz- gledalo, da će se ovo pitanje bratski riješiti, ali tada & Beč razbio srosko-bugarski sporazum i savez. Beču volju je došlo do bratskog rata. Bukureštanski mir godine 1913. nije riješio maćedonsko pitanje, koje će ostati neriješeno, dok Sofija i Beograd ne će stajati unutar jednih državnih granica, S obzirom na zadnje dogagjaje, postoji ipak natna razlika izmegju onog dijela Macedonije, koji pripada Kraljevini SHS, i dijela Macedonije, koji je jod Grčkom. Jer tu se provodi nasilna helenizacija, dok u prvom slučaju radi se o Jugoslavenima u jugo- lavenskoj državi. Ali poslijeratno nezadovoljstvo i tu e veliko. Stanovništvo i ako malobrojno, privredno je ilabo, kulturno zaostalo, njegovo je zdravstveno stanje alosno, a o školstvu je najbolje uopće ne govoriti. arna reforma provedena je kako ili nikako, pro- nih sredstava nema, privredna kriza, koja lomi ostale rajine, naravno nije ni Macedoniju pustila po strani, i tomu još dolazi bezobzirna centralistička uprava, ja povrh toga nije redovite baš ni najčišćih ruku, a kraju partijske orgije — nije čudo, da ,Imro“ na- izi ovdje široko i plodno polje za svoju djelatnost. | - 1 četništvo »Imro“ provodi kao oprobano propa- ibaši zem gandističko sredstvo, da svrati pozornost Evrope na Macedoniju i macedonski problem. Tako je prije bilo redovito. :, Makedonstvujušći“ su u Bugarskoj moćan i ni od koga smetan savez, čiji članovi ,revolucionarno Macedonstvo“ smatraju kao svoje zanimanje. Sadanja, pa i prošla bugarska vlada zavisila je od njihove mi- losti, jer ,režim od 9 juna“ djelo je , Makedonstvu- jušćih i oficirske lige“, Ako se hoće spriječiti sukobi, potrebna je inter- vercija Saveza Naroda, kao što je bio slučaj i prošle godine, kada je stupila iznenada Grčka u akciju. Ali i Savez Naroda, u svojoj današnjoj formi, nije onaj Herkules, koji bi bio u stanju odsjeći glavu macedon- skoj hidri, a da ne izraste nijedna više. Problem ma- cedonski može biti riješen samo u federaciji svih bal- kanskih naroda, a prvi korak k tomu bilo bi ujedinjenje Bugarske s ostalom svojom slavenskom braćom. Za Stamboliskijeve vlade vladalo je u Sofiji zato veliko raspoloženje, ali tada je Beograd bio tomu pristupačniji, ali u Sofiji je zavladao šovinizam. Zbog toga potrebna je na Balkanu u prvom redu pobjeda prave demokra- cije, koja će znati obračunati sa svim osvetničkim ide- jama i nasiljem, dolazilo ovo bilo s koje strane. Iz katoličkog života u Srbiji. (Od našeg“ beogradskog izvjestitelja) U raznom pogledu katolički život u Srbiji razvija se sve to življe i snažnije. Od važnijih pothvata no- vijeg doba zaslužuje napose istaknuti slijedeće : 1. Produženje kat, crkve u Krunskoj ulici već je pri kraju. Izašla je veoma lijepa crkva na tri lagje sa zvonikom kraj iste, a već su naručena tri zvona, koja će se u nedjelju 4. oktobra posvetiti i staviti na zvo- nik, Prvi put će zazvoniti pri posveti ove crkve, koju će svečano obaviti beogradski Nadbiskup posljednje nedjelje mjeseca oktobra, na novu svetkovinu uvedenu prošle godine od sv. O. Pape: ma blagdan Isusa Kra- lja. Crkva će biti i posvećena baš /susu Kralju. Ta će ostati i dalje župnom crkvom a takogjer i stolnom cr- kvom beogradske Nadbiskupije, dok se konačno u svoje doba ne sagradi velika katedrala. 2. Franjevački samostan sv. Antuna u Kralja "Aleksandra ulici takogjer je već izvana gotov, a uni- trnja uredba bit će dovršena svrhom oktobra. Samo- stan sa privremenom malom crkvicom bit će svečano blagoslovljen na blagdan Svih Svetih ov. g. te će se tom prigodom proslaviti i crkvena svečanost 700-go- dišnjice smrti sv, Frana, dok će izvanjska svečanost na sveučilištu i drugdje biti kojom drugom prigodom. Novi samostan je veoma lijepog izgleda. Do njega će se do brzo početi graditi velika crkva u čast sv. An- tunu Padovanskom sa visokim zvonikom. 3. U Smederovu već je nabavljeno zemljište i kuća, koja će se prometnuti u crkvu, Tako će biti uspješnija postorizacija u ovom gradu kao i u cijeloj istočnoj Srbiji (Požarevcu i drugdje), gdje ima dosta rasijanih katolika. Nova crkva u Šmederevu svečano će se blagosloviti jedne Nedjelje u Novembru, 4. Katolički Molitvenik u čirilici. I ovo je jedna novost, a i znatna korist za promicanje kat. života u ovim stranama. Kako se u Srbiji u osnovnim školama tek u višim razredima. uči latinica, a i to malo, to djeca a i stariji urogjenici Sibije slabo znadu čitati knjige štampane latinicom. Stoga ih je teško pouča- vati u katekizmu i u potrebnim molitvama, Zato se odavna osjećala potreba jednog katoličkog molitvenika ćirilicom štampana. Toj je potrebi eto sada udovoljeno. O. Petar Vlašić priredio je taj molitvenik. pod naslo- vom Pobožna duša. U njemu se nalazi kršć, katolički nauk u kratko te razne molitve svagdašnje, misne, pričesne, na blagdane, raznim svecima itd, Molitvenik je štampan u kat. štampariji D. Gregorića u Beogradu. Ovo je u koliko se znade prvi katolički molitvenik štampan ćirilicom. Doskora će se štampati i kat. Ka- tekizam ćirilicom, koji je priredio kateheta na sred- njim školama u Beogradu Dr. Juraj Magjerec. I to će biti od velike koristi, Pisma iz naroda. GRUDA. Godišnjica grozne automobilske nesreće. Dne 30. pr. mj. navršila se je godina dana, otkako se je dogodila ona grozna nesreća ispod Komaja, kada su pali žitvom Niko Alamat iz Zastolja i g.gja Nike Balarin-Monopoli. Najbliži pokojnika htjeli su se odu- žiti uspomeni dragih nevinih žrtava, pak su odlučili, da i na vanjski mačin dadu oduška teškim osjećajima žalosti. Tako je dne 30. pr. mj. bio podignut na mjestu nesreće spomen-križ pk. Niku Alamat i spo- men-ploča pk. Niki Balarin-Monopoli. Funkciju blago- slova izvršio je mjesni župnički pomoćnik vIč. Don Ivo Bučić, koji je na koncu pred prisutnom svojtom, prijateljima i znancima izrekao prigodno slovo. Izra- zivši saučešće ožalošćenima naglasio je, kako su čudni i nama koji put neshvatljivi putevi Providnosti Božje ali ipak, naša je dužnost, da se oboružani živom vje= rom i čvrstim ufanjem damo u ruke te Providnosti Nebeskog Oca. Sutradan, dne 31. augusta, vršile su se svečane zadušnice u Zastolju u crkvici Velike Gospe, blizu koje je pokopan pk. Alamat. Bile su tri sv, Mise: pjevanu je odslužio veleč. Don Ivo Bučić, a tihe vič. gg. Don Gjuro Krečak i Don Ivo Grbić. Prisustvovalo je mnogo svijeta, svojte, prijatelja i znanaca iz Zastolia, Grude, te iz Dubrovnika i Ercegnovoga. Odlazak starješinice čč. Školskih Sestara. Jutros je otišla iz Grude č. s. Doloroza Košak, starješinica amošujih Školskih Sestara. Skoro neopaženo je otišla nčnijačko mnijenje o nekim nadgrirodnim oziiravljenjima pestiguntim zazivanjem svete Tereze Malenega Isusa. : Dr. Le Bec, počasni hirurg pariške bolnice sv. Josipa časni predsjednik ureda za liječničke konstatacije u Lurdu. (Nastavak, v. br. 35), _ tu. Nagla plućna tuberkuloza. Ozdravljenje : u jedan dan. Gosp. Karlo Anne, pošto je bez truda izvršio u vojni dužnost, ušao je u sjemenište Sommer- leu. U Junu god. 1905. izbacio je malo krvi, o čemu ije nikomu govorio. Dva dana kasnije izbaci znatnu oličinu krvi, što potajno javi D.ru La Neele, a zatim u teološko sjemenište u Bayeux-u (dćpartement ados, u kojemu se nalazi i Lisieux, grad sv. Te- ). Nije se liječio. U Aprilu god. 1906. spopane opet hemoptyzija (= bljuvanje krvi), koja potraje minuta. Poslije toga se je liječio boraveći još u eništu. Kroz ljeto iste godine učestaše mu na- ade u postelju. Doktori La Nćele i Loisnel pre- aše ga u Augustu 1906., te mu ustanoviše veliku ljinu na vrhu desne pluće i hropnju prouzročenu gle, hemoptyzije, što više nije mogao da sakriva. / od gnjileži pluća. Temperatura se je mijenjala izmegju 399 i 40% Bakterijološki je pregled izbacivanoga katara S pronašao nazočnost mnogobrojnih kochovih (tuber- kuloznih) bakcila. Bolesnik je često bljuvao i oslabio do EJ E X 4 Za vrijeme Jula i Augusta 1906. išlo je sve u te dva spomenuta liječnika ustanoviše progre- sivno i vrlo naglo slabljenje pluća s groznicom, koja je dopirala do 40% Česta bljuvanja nijesu dopuštala hranjenje. Na očigled općeg bolesnikovog propadanja liječnici izrekoše konačan sud, da. se radi o nagloj plućnoj tuberkulozi, kojoj nema lijeka, te da kata- strofa nije daleko. . Bolesnik i njegova porodica odlučiše, da_će mo- liti devetnicu na čast male Sestre Tereze, koja još ne bijaše proglašena blaženom. 3. Septembra 1906. Dr. Loisnel konstatova jednako teško stanje, te se ograniči na to, da ne dade bolesniku piramidon. Bolesnik se radi toga poboja, da će mu. groznica ojačati; nu dogodi se baš protivno. ao Tijekom dana 4. Septembra groznica iščezne, a zatim nestade i siabosti i boli. Bolesnik osjeti jaku potrebu da jede mesa, dok mu je pregjašnjih dana želudac odbijao svaku hranu, ; Dr. Loisnel dogje 10. Septembra, te pretraži bolesnika sasvim brižno, pomnjivo i svestrano. Činilo se je, da se vrlo čudi, ali ne reče ništa bolesniku. Skoro se povrati s doktorom La Neele, te obojica začugjeni izjaviše, da se u plućima ne opaža ni- kakva bolest. Dadoše mu svjedodžbu: ozdravljenja, na temelju koje bude opet primljen u sjemenište, gdje dovrši svoje nauke, te ga zarediše za svećenika u Junu godine 1908. Izvješće :ob ovome ozdravljenju bilo je poslano u Rim, da bude služilo u raspravi o proglašenju male sestre Tereze Malenoga Isusa blaženom. Prije pre- tresanja i proučavanja Kongregacija Obreda zatraži, da bolesnika pomnjivo pregledaju dva druga liječnika, kojim prije toga nije bilo ništa poznato. Ovo pregledanje izvršiše ta dva nova liječnika god. 1911., pet godina poslije ozdravljenja, a njima se pridruži još i treći liječnik. To su bili doktori Leprevost, de Corničres i Viel. Sva trojica najsve- čanije izjaviše i posvjedočiše pred crkvenim sudom, da pluća nemaju apsolutno nikakva traga tuberkuloze i da je ozdravljenje potpuno. : i Ja sam sam, nazad mjesec dana, primio pismo od bolesnika, koji je sada duhovnik gostinjca u IAA