a Sri Saho ars 1 SO 5 mjenja Religija i moral u sadašnjoj Srbiji." ,The Canadion Farmer — instructio ekonomie and political Weekly“ — koji izlazi u Vinitegu, u svom . 99. broju od 2. juna, donosi dopis od svoga beograd: skog izvjestioca, gdje pored ostaloga stoji doslovce i ovo: ,Za većinu Srba, kako inteligencije, tako i na- rodnih masa, religija nije ono, što je nekad bila. Na mjesto religije danas je došla partija i novac. Te dvije riječi danas zadiru u socijalan život Srba radi ilustracije evo primjera — u Beogradu prijestoloici cijele države postoje samo dvije crkve, ovdje se računa i Sabora crkva. Obe se mogu uporebiti sa crkvama iz ma kog našeg (amerikanskog) najsiromašnijeg sela a što je najglavnije — te kapelice su sagragjene bez ikakvog stila. Eto kako izgleda stanovište vjere u pri- jestonici a u provincijama se zadovoljavaju sa malom crkvicom, u kojoj mora da se sagne glava, kad se ugje a posjećuje se samo o velikim praznicima. ,— Mi smo veoma praktični ljudi i velike re- aliste, u pogledu religije“ — govore ponešto i sa ci- ničkim podsmjehom, ako povedete riječ o strašnoj zanemarenosti vjere u Srpskom narodu. — Kod nas se narod ne oduševljava vjerom — govori vam hladno gospodin popa, koji provodi vri- jeme u kafani, zanima se politikom, trgovinom, i svim drugim čim hoćete samo se najmanje zanima vjerom. Zaista ne može se reći da je sve duhovenstvo u Srbiji ovako, jer ima, i megju njima ljudi, koji zaslu- žuju poštovanje, ali njih je vrlo malo. Sa starim običajima i vjerom propada i moral. A u narodu sa raspuštenim moralom teško je misliti o patriotizmu ili kakvim korisnim idejama. Srpsko duhovništvo se o svemu ovome 'vrlo malo brine ili gotovo nimalo se ne brine, ono se raduje što se ne- davno patrijarhalni Beograd podiže i postaje evropska varoš i u njemu se širi ,kultura“., I tako dalje. — A. T. * Prenosimo iz beogradskog ,Vesnika“, crkveno poli- tičkog lista br. 37. od 26. 9. 1926. Biskup sjevernog pola. Nedavno je bio u Rimu Msgr. Gabrijel Breynat> biskup sjeverozapadnog dijela Kanade, kroz koji teče rijeka Mackenzie. Svrha mu je dolaska u Rim bila, da prisustvuje kongresu reda Oblata, kojemu on pri- pada. Ujedno je u audijenciji. izvijestio sv. Oca o stanju svoje goleme i daleke biskupije i o redu braće Oblata oko katoličkih misija u polarnim krajevima. Napomenuo je izmegju ostaloga, da oni zauzetno rade oko osnivanja nove misijonske stanice na otoku Vik- torija u Ledenomu Moru, u geografskoj širini od 739 Msgr. Breynat, koji se nazivlje biskupom sjevernog pola“ ima samo jednu nogu, jer mu se je druga na jednomu od njegovih misijonskih putovanja smrznula, pa ju je morao dati odrezati. Njegova je biskupija teritorijalno 7/2 puta veća od čitave Jugoslavije, a u nioj je župa Oklavik, koja je na obali Ledenoga Mora, punih 200 km sjevernije od sjeverne polarnice; iz ove je župe, uajsjevernije na svijetu, koju je kanonički pohodio, došao ravno u Rim. Revni je ovaj biskup pet puta obašao svoju biskupiju uzduž i poprijeko, te je već 30 zima proboravio u onim ledenim krajevima. Svojim čitateljima napominjemo, da je red Oblata, koji je onim najudaljenijim predjelima dao ovoga neumornoga pastira, bio utemeljen od Josipa Eugena biskupa Marseilie, te je ravno nazad 100 godina (17. Februara 1826.) bio potvrgjen od Lava XII. Godine 1850. primio je od Pija IX. naslov ,Missionarii oblati beatissimae Virginis Mariae“, odakle mu ime , Oblati“. Svrha je ovoga reda pomaganja i dvorenje siromaha, kao i apoštolske misije. Pisma iz naroda. KOTOR. Svečanost sv. Frana Asiškog proslav- ljena je na 4. o. mj. u starodrevnoj crkvi ,Kolegijate“. Po podne je bila lijepa procesija uz sudjelovanje mjes- uog crkvenog mješovitog pjevačkog društva. Ovom prigodom opazilo se je prvi put, nakon toliko godina, pomanjkanje glazbe. Nadamo se da će se ista uspo- staviti, jer je to bezuvjetno potrebito. Kotor ne može da u ovom pogledu zaostaje za Tivlom i Ercegnovim, koji imaju svoje glazbe. — &Sundečićevo slavlje. U nedjelju 10. ovog mj. proslavila se je 100 obljetnica rogjenja pjesnika Jovana Sundečića. Povorka sviju škola i društava u 81/2 sati jutro krenula je u Škaljare u Grobište, gdje je bio parastos, a na grobu patriotski govor. Na povratku povorka se poredala pred kafanom Dojmi, a učitelj gosp. Bendiš držao je govor o životu i želji pjesnikovoj. Mi smo Hrvati uvjereni i dobro nam je poznato, da je pjesnik Sundečić bio jedan od najvećih patriota i pripadao je ondašnjem aneksionističkom po- kretu te je zagovarao prisajedinjenje Dalmacije Hrvat- skoj. U uskoj je pak prijateljskoj vezi bio sa pok. Mi- hom Pavlinovićem, radi toga su i Hrvatska društva bila zastupana i Kotorski Hrvati položili su vijenac sa natpisom: ,Apostolu bratske sloge“, alina žalost ono što je pjesnik Želio, kod nas se ne izvršava, jer smo opazili, da mi u Kotoru imademo jedan dio Srba, koji neće te sloge, a dokazano je kako su odbili molbu za postavljanje spomen ploče Hrvatskom Kralju To- mislavu i silom državne policije odnijeli strumente da glazba ne otigje u Dubrovnik na Hrvatsko Kulturno »NARODNA SVIJEST“ slavlje. Tijem su uas doveli u nebratsku slogu. Hrvati se nijesu htjeli pri proslavi pjesnika Sundečića osve- titi, jer njega valja poštovati kao iskrenog zagovaratelja sloge Srba i Hrvata. Pri ovoj proslavi pozvali su glazbu ratne morna- rice iz Tivta. Ista je došla kad je povorka već bila na grobištu. Na povratku su svirali, ali dok je pred ka- fanom bio govor, glazba je otišla natrag, a povorka ušla u grad bez glazbe. I ovdje se je osjetilo da Kotor nema više svoje glazbe, te će više pula doći do ovakve neprilike. Položili ispit. Naši sugragjani Stijepo Alfirević, Petar Čučak i Josip Bareza, položili su I. državni ispit na zagrebačkom sveučilištu. Čestitamo ! GRUDA. Blagoslov temeljnog kamena novog zavoda. U Nedjelju 10. o. mj. bila je Gruda osobito raspoložena. Osim prve sv. pričesti, koju je trebalo odmaknuti do sada radi bolesti g. župnika, slijedila je i druga svečanost, koju je od velike važiosti za daljnji razvoj povijesti Grude i Konavala uopće. Toga je dana presvijetli Biskup dr. Josip Marčelić blagoslovio temeljni kamen zgrade zavoda, u kojemu će časne školske Sestre iz Maribora odgajati našu žeasku mladež. Sve- čanost je započela sv. misom u matici, koju je u 10 s. otslužio mp. don Antun Kriletić, župnik iz Manda- ljene. Preko mise Presvijetli je izrekao nekoliko iskrenih riječi u vezi sa ovom svečanosti i potaknuo narod, da se živo zauzme da dovrši ono, što će biti na diku i ponos njihova mjesta, župe i cijelih Konavala. Iza mise uputila se je procesija na mjesto za buduću zgradu kod crkvice sv. Spasa. Procesiju su sačinjavali : školska djeca, prvopričesnici, djevojačko društvo sa čč. Sestrama, veliko mnoštvo muških ; zatim Presvijetli sa svećenstvom, g. opć. načelnik Brajković, glavari sela, mjesne vlasti, odbor za gradnju, te veliki broj ženskog svijeta u krasnim narodnim nošnjama. — Na mjestu blagoslova, koje je bilo ukusno okićeno zelenilom i zastavama, najprije je veleč. don Ivo Bučić pročitao sadržaj pergamentne listine, koja se je imala staviti u temeljni kamen. Glasi ovako: Godine Gosdodnje 1926. dne 10 listopada. Za vladanja Pape Pija XI. Za kra- ljevanja Aleksandra I. Kralja Srba, Hrvata i Slovenaca. Za Dubrovačkog Biskupa Josipa Marčelića. Za Gradskog Župnika Dušana Mičića. Za načelnika Konavoske Općine Luke Brajkovića. Za glavara Grude Earika Vi- daka; Popovića, Iva Mazavca; Radovčića Iva Rilovića ; Zastolja Nika Šipra; Uz saradaiji odbora Don Da- šana Mičića, Dr. Josipa Wagnera, Pera Glavića, Vuka Glavića, Marka Trkovića, Nika Vuičića, Iva Bendiša, Cvijeta Bratoša, Nika Alamata, na zemljištu darovanom, od plemenitog Gjura Vidaka pk. Antuna, bi postavljen prvi temeljni kamen zavoda za odgoj Konavoske mla- deži, napose ženskoga spola. Bože blagoslovi sadašnje i buduće majke drevnih Konavala, što jednom uzdig- nula jaka rimska desnica. Obistinile se o njima riječi pametnih radišnih Rimljana: Aquilae aquilas generant. Orlovi orle ragjaju. — Nakon toga potpisali su se na listinu gorespomenuti, te još mnogo muških i ženskih iz svih sela parokije. Tada je uz pjevanje psalama stavio presvijetli pergament i medaljicu u staklenu bo- čicu, koju su zazidali u kamen, a ispod kamena ko- vinasti novac, a na to svečano blagoslovio ugasni kamen. Na zadnju slijedilo je udaranje maljem po ka- menu. I nakon što je sve mnoštvo zapjevalo ,Do ne- besa“ otpratili su procesijonaino Presvijetloga do crkve, koji je sa vrata zahvalio svim mjesnim ličnostima i ostalom svijetu na sudjelovanju kod ove svečanosti. Svak se je veseo razišao kući sa uvjerenjem, da je potrebno sudjelovanje svakog pojedinca iz Grude, Popovića, Radovčića i Zastolja te cijelih Konavala, da se dovrši ovako važnu i potrebnu ustanovu. — Dao Bog, da se što prije proslavi dovršetak ovako lijepo započetog djela. Iz dubrovačke okolice. - Nerodice. - Skupoče. Suša. - Dugovanja. - Glad. - Zanemarivanje težaka. Ima nekoliko godina, da nas težake naši trudi izdavaju. Razne bolesti, što na masline, našu glavnu uzdanicu napadaju, ne dopuštaju, da maslina svoj plod donese do zrelosti, pa ovaj u nevrijeme otpane, a onda ni kolikoće ni kakvoće, ulja. I vinogradi nas izdavaju, nekad krupa, nekad perouospora, ona kap vina što nam do ruka dogje, zapada nas i znoja i novca, jer iu se ima što prodati, niti se može na volju napiti ; treba se mjeriti e da nam više potraje. Buhač, koji nas otrag tri četiri gedine cijenom zamamio, te se da- dosmo na njegovu gojitbu, na jednom nas prevari i ostasmo zabezeknuti njegovom cijegom, da se kajemo, što smo tolika silna truda zanj uložili, a mnoge druge težačke poslove zanemarili. 1 žitija' nas izdavaju, pa smo usilovani na dućan, da se kupuje brašno i pastu; Od ulja ne primismo pare, od vina još manje, a u £ Br. 42. trgovca dug raste i zjaje. Ako se tome još dodadu i druge potrebe, eto duga, da se snositi dalje ne može. Naš je narod danas više zadužen nego li je ikad prije bio. Ove godine maslina obećavala obilnim rodom, pa smo se tješili, da ćemo zakrpati mnoge pukotine, al eto nesreće, na njih dogie bolest, a uz to prituži velika suša, pa skoro sve obrice masline gruhnuše na zemlju, te od njih nikakove il posve male koristi. Tko tugjim radom mora kupiti već razmišlja, da li će biti koristan ili štetan, jer zavladala silna skupoća radnim snagama, kao i u hrani, obući i odjeći, n? može se više čeljade da brani. Ova nečuvena suša više nas je porazila, nego li sve druge bolesti, što su nam i na lozu i na masline došle, jer grožgje bilo slabo, male jagode, grozdovi se ukočili, Masline se smižurile, na mjesta pocrnile, pa gruhle i od njih skoro nika- kove koristi, jer sama pica i koža, a ovo ulje ne dava, nego mezga (meso). Kupusi nam posahnuli, pakoleč, blitva, repa, rodakva i drugo razno povrće niti je po- niklo, a na mjesta se i sjeme izgubilo. Digni našemu narodu zelje, digo si mu dvije trećine hrane, a čim da to nadoknadi? Treba mu na dućan ići po pastu, pirinač i krumpir, jer ni ovog nije bilo. Trgovac oteže -i dobavljati životnih mamirnica, jer i on _razdužio, a banke ih tištu velikim kamatam, što opet bijedan težak plaća. Uz ovakove teške prilike nije čuda, da po našim selijima glad vlada. Ima mnogih koji čekaju da zahladi, pa da prikolje i ovčarinu, te je objesi o klin i od nje siječe te vari, samo da ublaži glad djece i staraca. Ali eto nesreće, pa u nekim selima porezni rubači i ovce zapljenjuju za porez. Nego (glad oči nema i odatle prekršaja svakih propisa. Naš težak ne pamti da je ikad bio u ovome jadu i nevolji što sada : go, bos, gladan, a do nosa dužan. KORČULA. Zadušniče za + Dn. Marina Gjur- gjevič. Žalosna vijest, da je maš dični sugragjanin općenito nazvan dobri Dn. Marin, nenadno preminuo u Zagrebu, pobudilo je opću sućut koli u gradu, toli u okolnim mjestima, gdje je pokojnik revno vršio službu narodnog učitelja i svećenika. Pokojnik je bio štovan i ljubljen od svakoga radi lijepih vrlina, koje su ga resile kao i radi sveta i uzorna života. Živio je tiho -i skromno, ali je radio poput pčeleseadiliće na polju pučke prosvjete. — :U Ponedjeljak 11. o. mi, održane su svečane zadušuice za pokoi njegove duši. u crkvi sv. Justine. Pokojnik je bio upravitelj te crkve i podignuo štovanje ove svete ni "čenice, pak baš pre- minuo dan prije njezina blagdana. Zadušnicama su prisustvovali svi svećenici i redovnici, učenici i učitelj- stvo osnovne i gragjanske škole, djeca sirotišta i gi- mnazijalci sa Otoka sa svojim nastavnicima ie mu položili vijenac i muoštvo gragjanstva. Lijepo i dir- ljivo pomen-slovo održao mu je vič. Da. Božo Depolo , kateheta gragjanske škole. — U Petak 15. o. mj. svojta pokojnikova priredila je na osminu njegove smrti ta- kogjer svečane zadušnice. Dobri naš Da. Marine, duša ti se raja mauživala, a u narodu ti lijepa uspomena. + Miho Bačić otac našeg kapelana mp. Dn. Boža Bačića, usnuo je u Gospodinu tiho i mirno u Petak dne 15. ov. mj. u dubokoj starosti od 87 godina. Ovaj časni starac spadao je starijoj generaciji naših vrijednih radnika ,kalafata“, koji su u znoju lica svoga pošteno zasluživali kruh svoj svagdašnji, a bili prožeti pravim kršćanskim duhom. Crkva im je bila središte života, pak nije bilo pobožnosti, na koju oni ne bi pohrlili. Vjeru su svoju ispovijedali u svom privatnom i javnom živolu; pravim kršćanskim duhom bile su prožete njihove obitelji pak se to vidno i odrazuje na njihovim potomcima, koji sa ponosom hoće da slijede stope otaca svojih. — Pokojnik je kao bratim sv. Roka do svoje starosti sudjelovao svim crkvenim. obredima. U Subotu bio mu je lijep sprovod uz brojno saučešće gragjana. Neka je pokojniku vječni pokoj, a obitelji naše iskreno saučešće. Pišu nam iz Kručice. Pirovanje. Na 11. ov. mj. vjenčao se je uzorni mladić Mato Gjenero, sin dične starine Pera Gjenerala sa vrijednom g.gjicom Jelkom Katičić iz Smokovljana, baš korta prama korti. Pirovanje je bilo po starome običaju, te je devet ki- ćenih svatova izmegju kojih 7 Gienerala sprovodio dični starina, svojta mladoženje, poštovani stari svat Gašpo Gjenero pod hrvatskom trobojnicom. Za sovrom koli u nevjeste, toli u mladoženje stari svat opjevao je svatove, a pirnice pobaška napijale, da su mnogim suze radosnice niz lice tekle. Koliko opjevanje, toliko napitnice sve je prožeto religijskim čustvima, a bilo je i šale i maskare ko ma piru, gdje je sve živo i veselo. Divni naši svatovski običaji imaju se gojiti i čuvati ko zenicu oka svoga. Pravo se kaže: Bolje da nestane sela, nego običaja iz sela. Naša iskrena česti- tanja dičnim mladoženjam uz najbolju želju. \