i: i SE KOTOR. Zaključni ispiti kod kr. Nautičke Aka- demije. Na 20. o. mj. obdržali su se pod predsjeda- njem direktora prof. R. Peručića. Proglašeni su zrelim : Miirević Eugen, Vedić Aleksandar, Sekulović Dušan, Terzetta Adolf i Vukadinović Vukašin. Za jednoga je odložen sud do 2 mjeseca. Napađaj na auto. Dne 21. o. mj. vraćalo se ie autom iz Crne Gore u Risan šest irgovaca iz Risna. Kad je auto jurio putem kroz šumu izmegju Grahova i Grkavca začu se glas: ,Stani“ i istodobno puče puška. Kad se je automobil zaustavio približiše se dva čovjeka sa dugačkim bradama te zavikaše: ,gore ruke“ | Jedan je napadač neprestano pucao iz revol- vera, a drugi stao premetati putnike. Tom prigodom opljačkali su im 30—40.000 Din. u gotovini, jedan prsten a trgovcu Džobniakoviću i sve račune i isprave što je sobom nosio. Šoferu su digli kožni kaput. Za banditima pošao je jaki odred žandarmarije. Potres. U Petak 22. o. mj. u 3 sata noći čuo se je u Kotoru jaki potres. TT NENNI TN ANKO KLJAJO. i TS Umro je u nedjelju dne 17. o. mj. u bolnici Milosrdnih Sestara u Zagrebu Stanko Kljajo kand. iuris. poslije nagle, ali vrlo teške bolesti. Pokojni Stanko Kljajo imao je -tek 24 godine. Rogjen je g. 1902. u Ilićima kraj Mostara od siro- mašnih roditelja — Gimnaziju je svršio u Mostaru. Prve godine bio je upisan ma pravnom fakultetu u Beogradu, dok je druge i treće godine bio u Zagrebu. Isticao se kao jedan od najtalentiranijih, najsposobnijih i najradinijih Domagojaca, tako da je koncem lanjske školske godine bio izabran predsjednikom ,Domogoja“ i urednikom »Luči«, odbornikom Potpornog Društva na zagrebačkom Sveučilištu. U njemu vrlo mnogo gubi hrvatski katolički pokret. U utorak poslije podne u 4 sata otpraćen je na vječni počinak. Veličanstvenome je pogrebu prisus- tvovao veliki broj prijatelja, kolega, omladinaca, Fra- njevački bogoslovi sa profesorima, pitomci nadbiskupske gimnazije, drugova domogojaca i starešina »Domo- goja«. U ime preč. episkopata, koji je tih dana održao svoju plenarnu sjednicu, iskazali su pokojniku počast svojim prisustvom preuzv. vrhbosanski metropolita Dr. Iv. Ew. Šarić, presvij. mostarski biskup O. A. Mišić i senjski biskup presvij. Dr. Marušić. Sprovodu je prisustvovo opat presvij. Knežić i prelat Rihtarić. Iz Hercegovine doputovao je pokojnikov brat Ivko, zatim mostarski nadžupnik O. fra Bernardin Smoljan i četiri hercegovačka katolička omladinca kao delegati. Sprovod su vodili katoličke starješine preč. Krešimir Pećnjak, Dr. Pavao Lončar i duhovnik J. K. Gj. »Lige« i J, K. A. D. »Domogoja« mgr. Dr. Stjepan Bakšić. Pred mrtvačnicom na Mirogoju oprostio se je od po- kojnika u ime starješina »Domogoja« g. Stjepau Po- dolšak, a u ime Akademskog Orla stud. phil. Dušan Žanko, a nad grobom mostarski nadžupnik kao iza- slanik hercegovačkih starješina, hercegovačkog Orlov- skog okružja i kao njegov župnik. U ime njegovih profesora na mostarskoj gimnaziji govorio je nar. po- slanik prof, Salih Baljić, u ime J. A. N. Potpornog Društva aps. inr. Bogdan Brujić, predsjednik J. A, P. D. Potpredsjednik Domagoja cand. iur. Juraj Jurjević u ime Domagojaca, u ime J.K. Dj. Lige i uredništva »Luči« stud, iur. Stanko Šarac i konačno u ime pri- # NARODNA SVIJEST“ ' e jatelja iz Hercegovine stud.»iur.*Ivan Raić. Svi su isti- cali velike vrline, energiju, sposobnost i radinost po- kojnikovu te veliki“gubitak za katolički pokret, domo- vinu i hrvatski narod. # Još nami je svima u ugodnoj uspomeni pokojni Stanko sa dubiovačkog kongresa, kad bi ma samu nje- govu pojavu nastala bura pljeska i oduševljenja, oso- bito srednjoškolaca, s kojima je pokojnik:kao urednik »Luči« bio u stalnoj vezi. A kome nije orosio oči onaj njegov ganutljivi govor na lopudskom groblju nad grobom pok. domagojca druga Labaša. Tko bi onda bio rekao, da ćemo doskora zaplakati i nad njegovim ranim grobom... Počivao u miru! iz Jugoslavije. Biskupske konferencije u Zagrebu. Biskupske konferencije započele su 1l ov. mj. i trajale su sve do 20. o. mj. pod predsjedništvom nadbiskupa dr. Bauera. Na konferencijama bile su zastupane sve 23 katol. biskupije Jugoslavije. Na konferencijama se je raspravljalo o vrlo važnim crkvenim pitanjima, o čemu je izdan opširan komunikej, Izmegju ostaloga rasprav- ljao se o školskoj osnovi za osnovne i srednje škole i kako je stanovište kat. crkve prema njoj; o agrarnoj reformi i štetama, koje je usljed reforme pretrpjela crkva u svim krajevima države, Glede ovoga pitanja upućena je posebna predstavka Vladi. Raspravljalo se o budgetu za 1927—28. i istaklo se kako je prema broju svojih vjernika kat. crkva prikraćena : zatraženo je što skorije uredjenje kongrue, a do tada da se sve- čenicima udijeli mjesečna pomoć barem od 1000 di- nara; da se krunske plate i pensije pretvore u dinarske, da se ne odbija 15 posto na dodatke, itd. Raspravljalo se dugo o katoličkoj akciji, o spaljivanju mrlvaca protiv čega je episkopat ustao posebnom predstavkom, o progonstvima grkokatolika u Bosni i Hercegovini, o duhovnoj pastvi u Americi, o modi i plesovima, o zajedničkom katekizmu u školama, o hrvatskom ritualu, koji bi imao biti doskora gotov, o glagolskom misalu koji bi koncem godine imao biti doštampan, te o svečanoj proslavi 1100—godišnjice rogjenja sv. Ćirila i Metoda. Politička situacija. Ni Pašićev ni Radićev dola- zak u Beograd nije razvedrio naše političko obzorje. Značajno je bilo, da je Radić dočekao i pozdravio Pa- šića na kolodvoru u Zagrebu, kad se je ovaj vraćao u Beograd. A _u Beogradu nijesu ga dočekali ni radikal- ski ministri. Spor izmegju radikala centrumaša i Pa- šićevaca nije uklonjen. Prema ustavu na 20. oktobra otvorio se je prvi redovni sastanak skupštine i birana je nova uprava tj. potvrgjena stara: predsjednik: Marko Trifković, potpredsjednici : Nikola Subotić i Josip Pa- sarić, sekretari: Kobasica Stjepo, Josip Zagorac, Rude Bačinić i Stojan Pavlović. Ovom je zgodom bio bolestan g. Marko Trifković, Na 22. o. mj. kraljevim ukazom otvoren je redovni saziv narodne skupštine. Ovom je zgodom bio bolestan ministar predsjednik, pak je ukaz kraljev pročitao Dr. Ninčić. Ta je sjednica bila veoma kratka i prošla je potpuno mirno. Poslije podne istog dana izabran je financijski odbor i odbor za agrarni zakon u Dalmaciji. — No za to je puno živahniji rad van skupštine. Dogovori i pregovori neprestano se vode. U svim političkim krugovima predvigjaju nove trzavice u vladi g. Uzunovića, ne samo megju koali- ranim strankama, već i megju redovima samih radi- kala. Posljedica toga biti će brzi i neminovni pad i pete vlade g. Uzunovića. Br. 43. Rezerviranost u političkim krugovima. U po- litičkoj situaciji nema jačih potresa. Dogodjaji se razvi- jaju veoma sporo. Svi su krugovi puno rezervirani. Opozicija predvigja izbore. Svi opozicioni po- slanici bez izuzetka predvigjaju vrlo skore izbore, dok članovi vladinih stranaka ne daju o tome odregjenih izjava i u glavnom kažu da treba počekati dok se vidi kako će se situacija razvijati. Takovo držanje članova vladinih. stranaka u redovima opozicije se podvlači kao zuačajno. O ulasku Dr. Korošća u vladu najviše se piše i govori. Dr. Korošec nije još dosada učinio nikakvog popuštanja u pitanju Ustava, to su neobvezni razgo- vori s njime bili prestali. Medjutim je ponovljena želja sa mjerodavnoga mjesta da se zvanični pregovori nastave i u tom pravcu, te je i g. Uzunović nedavnu svoju izjavu označio kao poziv dr, Korošcu. Ako Ko- rošec pristane da prizna Ustav kao i Radić, onda će od ponedjeljka započeli neposredni razgovori izmegju Uzunovića i Korošca. Megjutin kako se saznaje izgleda da Korošec ne misli pristati ma ovaj zahtjev. Sjednica vodstva SLS. Prošlih dana održana je u Ljubljani sjednica vodstva Slovenske Pučke Stranke, vrlo brojao posjećena. Sa sjednice izdato je saopćenje, da je iscrpljiv izvještaj predsjednika stranke g. Dr. Ko- rošca primljen ua znanje. Vodstvo upozoruje na finan- cijsku, gospodarsku i socijalnu krizu, koja se sve više pogoršava osobito u Sloveniji. Stoga pitanje gospo- darske krize stoji ispred svega javnog života u našoj državi i traži nužno riješenje. Val nezadovoljstva može se zajaziti samo tako, da se goruća financijska, gos- podarska i socijalna pitanja uzmu ozbiljno i odlučno u pretres i postave kao prva i temeljna točka u pro- gram vlade. — U taktičnom obziru prepušta vodstvo SLS. Jugoslavenskom Klubu slobodne ruke. — Zaklju- čeno je da se kongres stranke drži 14. novembra u Celju. Talijanske vlasti zatvorile jedino slovensko kazalište u Gorici. Gorička prefektura donijela je rije- šenje, da se slovenačko kazalište u Gorici ukine. Ovo je riješenje bilo odmah i izvršeno. Slovensko Kaza- lište u Gorici osnovalo je prije pet godina ,Dramatsko udruženje“. Kroz čitavo ovo vrijeme, što su naša braća zarobljena, bila je uprava Kazališta najgrduije šikanirana, a lanjske godine bilo joj je zabranjeno prikazivanje Nušićevih i Pecijinih stvari. Ukip:ćeta ovoga kazališta u Gorici, naš je narod ostao bez ijedne slične institucije. Zar može da bude to, da 700.000 naših ljudi nema jednoga svoga kazališta, a šaka Ta- lijana u Dalmaciji ima u svakom gradu svoj teatar : u Splitu »Gabinetto«, u Dubrovniku »Casino«, u ši- beniku »Lega« itd, Jadna naša vanjska politiko ! U što se troše pare u eri štednje. Čitamo u zadnjem broju Radićevog »Doma«: Ministarstva po- ljodjelstva nije do sada uopće bilo, jer je u svim pi- tanjima, koja na nj spadaju, odlučivala direkcija voda. Na čelu je te direkcije voda bio do sada neki Francuz, koji je ubirao ,malu“ godišnju plaću od 200.000 Din. (preko 16.666 dinara mjesečno !). U sedam je godina taj Francuz potrošio oko 400 milijuna dinara u razne planove i nacrte, tako, da tih planova i nacrta ima sada država za 100 godina unaprijed. Sadašnji mini- star poljodjelstva Pucelj uklonio je toga stranca. — Svemu su ovomu komentari suvišni. Hrvatska pjesma Nikole Tommasea. U zagre- bačkoj »Hrvatskoj Prosvjeti« objelodanio je vIč. Dn. K. Stošić jednu hrvatsku pjesmu Nikole Tommasea, koju je spjevao svojoj ženi Diamanti. Pjesma je popraćena komentarom, a vIč. Dn. K. Stošić kateheta u Šibeniku posjeduje original. Beogradski Radikal“ za južno književno uarječje. Cijela je naša štampa bila javila, da je Ministar- stvo Prosvjete imenovalo stručnu komisiju u svrhu iz- jednačenja pravopisa i terminologije. Ta se je komi- sija doista i sastala u Beogradu na vijećanje; nu već prije nego je započela svoj rad, izašao je u beograd- skoj »Politici« članak g. prof, Belića proti južnom knji- ževnom narječju, dok je u zagrebačkomu »Obzoru« preč. Dn. V. Medini objelodanio dva svoja članka u prilog južnom književnom narječju. Odmah je zatim beogradski »Radikal« majprije preštampao u cjelini oba članka preč. Medina nadodavši neke kratke pri- mjedbe, a onda, i to baš u broju < 25. prošlog au- gusta, glavni je urednik »Radikala« (organa nezavisnih radikala) g. Dr. Momčilo Ivanić donio u svojem listu dug članak, u kojemu razložito, stvarno i ozbiljno vo- juje za prednost južnoga narječja kao književnoga. Žao mam je, što mam prostor lista ne dopušta, da taj lijepi članak prenesemo u cjelini, pa se nažalost mo- ramo ograničiti, da samo u malo riječi obavijestimo svoje čitatelje o njegovom sadržaju. G. Dr. Momčilo Ivanić najprije žali, što se pita- nje zajedničkog narječja kao književnog ne postavlja za sve Južne Slavene, nego samo za Hrvate i Srbe, od kojih su prvi još u Gajevo doba usvojili štokavsko južno ili jekavsko kao književni jezik, a drugi ekav- sko, premda je ,otac nove srpske književnosti“, Vuk Stefanović Karadžić, bio za jekavsko južno, a ne za ekavsko istočno. Zatim iznosi razne poteškoće u pri- hvaćanju zajedničkoga jezika i pravopisa, koje su ta- kove, da će — ako ne sasvim omesti — barem za dugo vrijeme otegnuti spor i odgoditi jedinstvo; pak obzirom na to, dok se to škakljivo pitanje konačno povoljno riješi, predlaže, da se privremeno uvede staro »jat“ (e) svuda, gdje mu je po etimologiji mjesto, pa neka ga svak izgovara onako, kako je navikao. Sličnih primjera ima i u drugim jezicima, a ovakovo bi pri- vremeno riješenje bilo podesno i za slučaj, kad bi i Slovenci i Bugari htjeli da usvoje zajednički književni jezik s Hrvatima i Srbima. — Sada slijedi najmarkan- tniji pasus članka g. Dra Ivanića, što ga donosimo u cjelini : »Kad je reč o tome, koje narečje treba da uzmu Hrvati i Srbi za konačni književni jezik, po mome mišljenju tu treba da presugjuju pre svega razlozi, koje je narječje u svakom pogledu najbolje i najlepše. Tu smo, čini mi se, u ogromnoj većini saglasni. Mi što smo rogjeni i vaspitani kao ekavci, ne možemo se, dabogme, tako lako navići na novinu. Ali, kako sam već rekao, ovde nije pitanje toliko za sadašnjicu ko- . liko za sutrašnjicu i budućnost, i svoju decu možemo bez ikakvih teškoća preko škole vaspitati, kako na- gjemo za najbolje i onako kako se složimo. Iz ovoga što rekoh samo po sebi otpada kao sasvim neozbiljno merilo, koliko se govori koje narječje. To nije nigde. u svetu igralo presudnu ulogu, pa zašto bi igralo nas ? Ni francuski, ni nemački, a ni italijanski književni jezik današnji nisu bili govoreni od nekakve većine. pre nego su dospeli do visine književnog jezika celo- kupnoga naroda. Još bih obratio pažnju na to, da ć iz svih narečja u književni jezik ući automatski sv ono što je u njima bolje i lepše nego u glavnom na rečju. To se pak ne može i neće. preko noći 'postići Razviće književnoga jezika zahteva čitave periode, dugo vreme kao i svaka druga stvar, vezana za isto-. rijski razvitak i napredak“. “ ža Ovo ne piše kakav zadrti Hrvat-separatista, ne Dr. Momčilo Ivanić, Srbin, radikal i — rogjeni ekave