i:
i

 

SE

KOTOR. Zaključni ispiti kod kr. Nautičke Aka-
demije. Na 20. o. mj. obdržali su se pod predsjeda-
njem direktora prof. R. Peručića. Proglašeni su zrelim :
Miirević Eugen, Vedić Aleksandar, Sekulović Dušan,
Terzetta Adolf i Vukadinović Vukašin. Za jednoga je
odložen sud do 2 mjeseca.

Napađaj na auto. Dne 21. o. mj. vraćalo se ie
autom iz Crne Gore u Risan šest irgovaca iz Risna.
Kad je auto jurio putem kroz šumu izmegju Grahova
i Grkavca začu se glas: ,Stani“ i istodobno puče
puška. Kad se je automobil zaustavio približiše se
dva čovjeka sa dugačkim bradama te zavikaše: ,gore
ruke“ | Jedan je napadač neprestano pucao iz revol-
vera, a drugi stao premetati putnike. Tom prigodom
opljačkali su im 30—40.000 Din. u gotovini, jedan
prsten a trgovcu Džobniakoviću i sve račune i isprave
što je sobom nosio. Šoferu su digli kožni kaput.
Za banditima pošao je jaki odred žandarmarije.

Potres. U Petak 22. o. mj. u 3 sata noći čuo
se je u Kotoru jaki potres.

 

TT NENNI

 

TN

ANKO KLJAJO. i

 
    

TS

Umro je u nedjelju dne 17. o. mj. u bolnici
Milosrdnih Sestara u Zagrebu Stanko Kljajo kand.
iuris. poslije nagle, ali vrlo teške bolesti.

Pokojni Stanko Kljajo imao je -tek 24 godine.
Rogjen je g. 1902. u Ilićima kraj Mostara od siro-
mašnih roditelja — Gimnaziju je svršio u Mostaru.
Prve godine bio je upisan ma pravnom fakultetu u
Beogradu, dok je druge i treće godine bio u Zagrebu.
Isticao se kao jedan od najtalentiranijih, najsposobnijih
i najradinijih Domagojaca, tako da je koncem lanjske
školske godine bio izabran predsjednikom ,Domogoja“
i urednikom »Luči«, odbornikom Potpornog Društva
na zagrebačkom Sveučilištu. U njemu vrlo mnogo gubi
hrvatski katolički pokret.

U utorak poslije podne u 4 sata otpraćen je na
vječni počinak. Veličanstvenome je pogrebu prisus-
tvovao veliki broj prijatelja, kolega, omladinaca, Fra-
njevački bogoslovi sa profesorima, pitomci nadbiskupske
gimnazije, drugova domogojaca i starešina »Domo-
goja«. U ime preč. episkopata, koji je tih dana održao
svoju plenarnu sjednicu, iskazali su pokojniku počast
svojim prisustvom  preuzv. vrhbosanski metropolita
Dr. Iv. Ew. Šarić, presvij. mostarski biskup O. A.
Mišić i senjski biskup presvij. Dr. Marušić. Sprovodu
je prisustvovo opat presvij. Knežić i prelat Rihtarić.
Iz Hercegovine doputovao je pokojnikov brat Ivko,
zatim mostarski nadžupnik O. fra Bernardin Smoljan
i četiri hercegovačka katolička omladinca kao delegati.
Sprovod su vodili katoličke starješine preč. Krešimir
Pećnjak, Dr. Pavao Lončar i duhovnik J. K. Gj. »Lige«
i J, K. A. D. »Domogoja« mgr. Dr. Stjepan Bakšić.
Pred mrtvačnicom na Mirogoju oprostio se je od po-
kojnika u ime starješina »Domogoja« g. Stjepau Po-
dolšak, a u ime Akademskog Orla stud. phil. Dušan
Žanko, a nad grobom mostarski nadžupnik kao iza-
slanik hercegovačkih starješina, hercegovačkog Orlov-
skog okružja i kao njegov župnik. U ime njegovih
profesora na mostarskoj gimnaziji govorio je nar. po-
slanik prof, Salih Baljić, u ime J. A. N. Potpornog
Društva aps. inr. Bogdan Brujić, predsjednik J. A, P.
D. Potpredsjednik Domagoja cand. iur. Juraj Jurjević
u ime Domagojaca, u ime J.K. Dj. Lige i uredništva
»Luči« stud, iur. Stanko Šarac i konačno u ime pri-

#

NARODNA SVIJEST“ '
e
jatelja iz Hercegovine stud.»iur.*Ivan Raić. Svi su isti-
cali velike vrline, energiju, sposobnost i radinost po-

kojnikovu te veliki“gubitak za katolički pokret, domo-
vinu i hrvatski narod. #

Još nami je svima u ugodnoj uspomeni pokojni
Stanko sa dubiovačkog kongresa, kad bi ma samu nje-
govu pojavu nastala bura pljeska i oduševljenja, oso-
bito srednjoškolaca, s kojima je pokojnik:kao urednik
»Luči« bio u stalnoj vezi. A kome nije orosio oči
onaj njegov ganutljivi govor na lopudskom groblju
nad grobom pok. domagojca druga Labaša. Tko bi

onda bio rekao, da ćemo doskora zaplakati i nad
njegovim ranim grobom...

Počivao u miru!

iz Jugoslavije.

Biskupske konferencije u Zagrebu. Biskupske
konferencije započele su 1l ov. mj. i trajale su sve
do 20. o. mj. pod predsjedništvom nadbiskupa dr.
Bauera. Na konferencijama bile su zastupane sve 23
katol. biskupije Jugoslavije. Na konferencijama se je
raspravljalo o vrlo važnim crkvenim pitanjima, o čemu
je izdan opširan komunikej, Izmegju ostaloga rasprav-
ljao se o školskoj osnovi za osnovne i srednje škole
i kako je stanovište kat. crkve prema njoj; o agrarnoj
reformi i štetama, koje je usljed reforme pretrpjela
crkva u svim krajevima države, Glede ovoga pitanja
upućena je posebna predstavka Vladi. Raspravljalo se
o budgetu za 1927—28. i istaklo se kako je prema
broju svojih vjernika kat. crkva prikraćena : zatraženo
je što skorije uredjenje kongrue, a do tada da se sve-
čenicima udijeli mjesečna pomoć barem od 1000 di-
nara; da se krunske plate i pensije pretvore u dinarske,
da se ne odbija 15 posto na dodatke, itd. Raspravljalo
se dugo o katoličkoj akciji, o spaljivanju mrlvaca
protiv čega je episkopat ustao posebnom predstavkom,
o progonstvima grkokatolika u Bosni i Hercegovini,
o duhovnoj pastvi u Americi, o modi i plesovima, o
zajedničkom katekizmu u školama, o hrvatskom ritualu,
koji bi imao biti doskora gotov, o glagolskom misalu
koji bi koncem godine imao biti doštampan, te o svečanoj
proslavi 1100—godišnjice rogjenja sv. Ćirila i Metoda.

Politička situacija. Ni Pašićev ni Radićev dola-
zak u Beograd nije razvedrio naše političko obzorje.
Značajno je bilo, da je Radić dočekao i pozdravio Pa-
šića na kolodvoru u Zagrebu, kad se je ovaj vraćao u
Beograd. A _u Beogradu nijesu ga dočekali ni radikal-
ski ministri. Spor izmegju radikala centrumaša i Pa-
šićevaca nije uklonjen. Prema ustavu na 20. oktobra
otvorio se je prvi redovni sastanak skupštine i birana
je nova uprava tj. potvrgjena stara: predsjednik: Marko
Trifković, potpredsjednici : Nikola Subotić i Josip Pa-
sarić, sekretari: Kobasica Stjepo, Josip Zagorac, Rude
Bačinić i Stojan Pavlović. Ovom je zgodom bio bolestan
g. Marko Trifković, Na 22. o. mj. kraljevim ukazom
otvoren je redovni saziv narodne skupštine. Ovom je
zgodom bio bolestan ministar predsjednik, pak je ukaz
kraljev pročitao Dr. Ninčić. Ta je sjednica bila veoma
kratka i prošla je potpuno mirno. Poslije podne istog
dana izabran je financijski odbor i odbor za agrarni
zakon u Dalmaciji. — No za to je puno živahniji rad
van skupštine. Dogovori i pregovori neprestano se
vode. U svim političkim krugovima predvigjaju nove
trzavice u vladi g. Uzunovića, ne samo megju koali-
ranim strankama, već i megju redovima samih radi-
kala. Posljedica toga biti će brzi i neminovni pad i
pete vlade g. Uzunovića.

 

Br. 43.

Rezerviranost u političkim krugovima. U po-
litičkoj situaciji nema jačih potresa. Dogodjaji se razvi-
jaju veoma sporo. Svi su krugovi puno rezervirani.

Opozicija predvigja izbore. Svi opozicioni po-
slanici bez izuzetka predvigjaju vrlo skore izbore, dok
članovi vladinih stranaka ne daju o tome odregjenih
izjava i u glavnom kažu da treba počekati dok se vidi
kako će se situacija razvijati. Takovo držanje članova
vladinih. stranaka u redovima opozicije se podvlači
kao zuačajno.

O ulasku Dr. Korošća u vladu najviše se piše
i govori. Dr. Korošec nije još dosada učinio nikakvog
popuštanja u pitanju Ustava, to su neobvezni razgo-
vori s njime bili prestali. Medjutim je ponovljena želja
sa mjerodavnoga mjesta da se zvanični pregovori
nastave i u tom pravcu, te je i g. Uzunović nedavnu
svoju izjavu označio kao poziv dr, Korošcu. Ako Ko-
rošec pristane da prizna Ustav kao i Radić, onda će
od ponedjeljka započeli neposredni razgovori izmegju
Uzunovića i Korošca. Megjutin kako se saznaje izgleda
da Korošec ne misli pristati ma ovaj zahtjev.

Sjednica vodstva SLS. Prošlih dana održana je
u Ljubljani sjednica vodstva Slovenske Pučke Stranke,
vrlo brojao posjećena. Sa sjednice izdato je saopćenje,
da je iscrpljiv izvještaj predsjednika stranke g. Dr. Ko-
rošca primljen ua znanje. Vodstvo upozoruje na finan-
cijsku, gospodarsku i socijalnu krizu, koja se sve više
pogoršava osobito u Sloveniji. Stoga pitanje gospo-
darske krize stoji ispred svega javnog života u našoj
državi i traži nužno riješenje. Val nezadovoljstva može
se zajaziti samo tako, da se goruća financijska, gos-
podarska i socijalna pitanja uzmu ozbiljno i odlučno
u pretres i postave kao prva i temeljna točka u pro-
gram vlade. — U taktičnom obziru prepušta vodstvo
SLS. Jugoslavenskom Klubu slobodne ruke. — Zaklju-
čeno je da se kongres stranke drži 14. novembra u Celju.

Talijanske vlasti zatvorile jedino slovensko
kazalište u Gorici. Gorička prefektura donijela je rije-
šenje, da se slovenačko kazalište u Gorici ukine. Ovo
je riješenje bilo odmah i izvršeno. Slovensko Kaza-
lište u Gorici osnovalo je prije pet godina ,Dramatsko
udruženje“. Kroz čitavo ovo vrijeme, što su naša
braća zarobljena, bila je uprava Kazališta najgrduije
šikanirana, a lanjske godine bilo joj je zabranjeno
prikazivanje Nušićevih i Pecijinih stvari. Ukip:ćeta
ovoga kazališta u Gorici, naš je narod ostao bez ijedne
slične institucije. Zar može da bude to, da 700.000
naših ljudi nema jednoga svoga kazališta, a šaka Ta-
lijana u Dalmaciji ima u svakom gradu svoj teatar :
u Splitu »Gabinetto«, u Dubrovniku »Casino«, u ši-
beniku »Lega« itd, Jadna naša vanjska politiko !

U što se troše pare u eri štednje. Čitamo u
zadnjem broju Radićevog »Doma«: Ministarstva po-
ljodjelstva nije do sada uopće bilo, jer je u svim pi-
tanjima, koja na nj spadaju, odlučivala direkcija voda.
Na čelu je te direkcije voda bio do sada neki Francuz,
koji je ubirao ,malu“ godišnju plaću od 200.000 Din.
(preko 16.666 dinara mjesečno !). U sedam je godina
taj Francuz potrošio oko 400 milijuna dinara u razne
planove i nacrte, tako, da tih planova i nacrta ima
sada država za 100 godina unaprijed. Sadašnji mini-
star poljodjelstva Pucelj uklonio je toga stranca. —
Svemu su ovomu komentari suvišni.

Hrvatska pjesma Nikole Tommasea. U zagre-
bačkoj »Hrvatskoj Prosvjeti« objelodanio je vIč. Dn. K.
Stošić jednu hrvatsku pjesmu Nikole Tommasea, koju
je spjevao svojoj ženi Diamanti. Pjesma je popraćena
komentarom, a vIč. Dn. K. Stošić kateheta u Šibeniku
posjeduje original.

 

Beogradski Radikal“ za južno književno
uarječje.

Cijela je naša štampa bila javila, da je Ministar-
stvo Prosvjete imenovalo stručnu komisiju u svrhu iz-
jednačenja pravopisa i terminologije. Ta se je komi-
sija doista i sastala u Beogradu na vijećanje; nu već
prije nego je započela svoj rad, izašao je u beograd-
skoj »Politici« članak g. prof, Belića proti južnom knji-
ževnom narječju, dok je u zagrebačkomu »Obzoru«
preč. Dn. V. Medini objelodanio dva svoja članka u
prilog južnom književnom narječju. Odmah je zatim
beogradski »Radikal« majprije preštampao u cjelini
oba članka preč. Medina nadodavši neke kratke pri-
mjedbe, a onda, i to baš u broju < 25. prošlog au-
gusta, glavni je urednik »Radikala« (organa nezavisnih
radikala) g. Dr. Momčilo Ivanić donio u svojem listu
dug članak, u kojemu razložito, stvarno i ozbiljno vo-
juje za prednost južnoga narječja kao književnoga.
Žao mam je, što mam prostor lista ne dopušta, da taj
lijepi članak prenesemo u cjelini, pa se nažalost mo-

ramo ograničiti, da samo u malo riječi obavijestimo
svoje čitatelje o njegovom sadržaju.

G. Dr. Momčilo Ivanić najprije žali, što se pita-

nje zajedničkog narječja kao književnog ne postavlja
za sve Južne Slavene, nego samo za Hrvate i Srbe,
od kojih su prvi još u Gajevo doba usvojili štokavsko
južno ili jekavsko kao književni jezik, a drugi ekav-
sko, premda je ,otac nove srpske književnosti“, Vuk
Stefanović Karadžić, bio za jekavsko južno, a ne za
ekavsko istočno. Zatim iznosi razne poteškoće u pri-
hvaćanju zajedničkoga jezika i pravopisa, koje su ta-
kove, da će — ako ne sasvim omesti — barem za
dugo vrijeme otegnuti spor i odgoditi jedinstvo; pak
obzirom na to, dok se to škakljivo pitanje konačno
povoljno riješi, predlaže, da se privremeno uvede staro
»jat“ (e) svuda, gdje mu je po etimologiji mjesto, pa
neka ga svak izgovara onako, kako je navikao. Sličnih
primjera ima i u drugim jezicima, a ovakovo bi pri-
vremeno riješenje bilo podesno i za slučaj, kad bi i
Slovenci i Bugari htjeli da usvoje zajednički književni

jezik s Hrvatima i Srbima. — Sada slijedi najmarkan-

tniji pasus članka g. Dra Ivanića, što ga donosimo
u cjelini :

»Kad je reč o tome, koje narečje treba da uzmu
Hrvati i Srbi za konačni književni jezik, po mome
mišljenju tu treba da presugjuju pre svega razlozi,

koje je narječje u svakom pogledu najbolje i najlepše.
Tu smo, čini mi se, u ogromnoj većini saglasni. Mi
što smo rogjeni i vaspitani kao ekavci, ne možemo se,
dabogme, tako lako navići na novinu. Ali, kako sam
već rekao, ovde nije pitanje toliko za sadašnjicu ko- .
liko za sutrašnjicu i budućnost, i svoju decu možemo
bez ikakvih teškoća preko škole vaspitati, kako na-
gjemo za najbolje i onako kako se složimo. Iz ovoga
što rekoh samo po sebi otpada kao sasvim neozbiljno
merilo, koliko se govori koje narječje. To nije nigde.
u svetu igralo presudnu ulogu, pa zašto bi igralo
nas ? Ni francuski, ni nemački, a ni italijanski književni
jezik današnji nisu bili govoreni od nekakve većine.
pre nego su dospeli do visine književnog jezika celo-
kupnoga naroda. Još bih obratio pažnju na to, da ć
iz svih narečja u književni jezik ući automatski sv
ono što je u njima bolje i lepše nego u glavnom na
rečju. To se pak ne može i neće. preko noći 'postići
Razviće književnoga jezika zahteva čitave periode,
dugo vreme kao i svaka druga stvar, vezana za isto-.
rijski razvitak i napredak“. “ ža
Ovo ne piše kakav zadrti Hrvat-separatista, ne
Dr. Momčilo Ivanić, Srbin, radikal i — rogjeni ekave