Poštarina plaćena u gotovu. DUBROVNIK, 9. novembra 1926. Ni n Narod na Svije PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare Vlasnik - izdavač - urednik: Antun FI& — Dubrovnik, (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Josip Juraj Strossmayer. Hrvati se napokon odužuju velikom meceni di- žući mu spomenik, Katolička je crkva megju svojim svećenicima dala hrvatskome narodu mnoge velikane, koji su svojim dje- lima pronijeli hrvatsko ime širom Evrope. Da ne spo- menemo nego samo Strossmayera, Mahnića i Bulića. Ova tri imena su dovoljna da utvrde našu tezu i da utvrde davnu istinu, da je hrvatski narod ušao u krug | evropskih kulturnih maroda jedino hvaleći ulozi, koju | je katol. crkva igrala u našoj historiji, Ovaj fakat nije po volji našim liberalcima i oni su uvijek nastojali prikazati, da su baš ovi ljudi bili drukčijeg mišljenja o ulozi katoličke crkve u kulturnom i nacijonalnom životu našega naroda. Mahnića nijesu | mogli falsificirati i s toga ga ignorišu, megjutim su | pokušali i još danas kušaju da falsificiraju i Strossmayera | i Bulića. Nadamo se, da će ih Bulić izričito sam de- | mantirali,_a u ovom članku mi ćemo pokazati Stros- | smayera u njegovoj pravoj slici, koja će pokazati, kakvim se falsifikatima služe liberalna gospoda, da | iskrive pravo lice velikog vladike, i Bazirajući svoju argumentaciju na govore Stros- | smayera u vatikanskom koncilu, liberalci tvrde; da je "Strossmayer bio veliki protivnik papine nepogrešivosti. | Pustimo, da ih vladika sam demantuje. U biskupskoj | korizmenoj poslanici od g. 1891. veliki biskup piše: »Vječita pobjeda Crkve Božje i nepogrešivost najviše (| i najjače se u svetom Petru i u njegovim naslijedni- (| cima očituje. — Bez vrhovnog ugleda i bez ne- | pogrešivosti svetoga Petra i njegovih nasljednika \ostao bi sav sustav sv, Crkve, ako tako smijem reći, kinjav ji tašt,,, — nepogrešivost“ se kao naj- | veći dar Duha Svetoga i kao najveće pravo, koje | je Isus Crkvi ostavio, najviše očituje u sv. Petru i u | njegovim naslijednicima, koji, kad u svetom zvanju | svom djeluju i namjerom i odlukom govore, da sav | svijel u svetoj vjeri pouče i potvrde, Isusa samoga | predstavljaju i nepogrešivi su“. U okružnici od g. 1881. [o sv. Ćirilu i Metodu piše: ,Slaveni braćo! Vi ste | očevidno Bogom opredijeljeni, da velike stvari i u Aziji [i u Evropi izvagjate; vi ste čini mi se, pozvani, da prestarjelo i u skrajnu neku sebičnost zagrezlo društvo apada preporodite i u njega više srca i ljubavi, više jere i zakona, više ćudi za pravednost i snošljivost, a mir i slogu unesete; ali znajte da ćete u tom pravcu [na općenitu korist i vašu slavu samo tada uspjeti i sve &romne vaše unutarnje i vanjske neprilike svladati, ko se sa crkvom zapadnom izmirite i sporazumijete tako svijet od onih predsuda i onih sumnja, s koji- na danas sve vaše i najplemenitije čine prati, oslobo- dite“, Koliki je Strossmayer bio pobornik ideje ujedi- njenja crkava u Petru, vidi se po tome, što je katedralu posvećenu »jedinstvu crkava“ posvetio baš sv. Petru. | Strossmayer je bio veliki prijatelj znanosti i to ttršćanske znanosti. U raspravi ,Tri riječi našem sve- čilištu“ piše: ,Kad bi poleg današnje nestalnosti i rujanosti moguće bilo, da sunce svijetla kršćanskoga lestane, tada bi krajnji nered i užasni prevrat nadvla- lao, koji bi Evropu za kratko vrijeme u groblje pre- |ibratio. Kršćanstvo nikada umnom napretku na putu tije bilo. Kršćanstvo se nikada nije slobodnom istra- livanju u nijednoj struci opiralo, nikad nije od naj- mjelijih hipoteza zaziralo... Naš narod želii zahtijeva a mu se mladež svagdje, a najpače na sveučilištu u uhu kršćanskom othranjuje. Tko dakle toga duha nije, ema pravo zasjesti učiteljsku stolicu ; jer bi griješio oti maročitoj volji narodnoj, proti Duhu Svetomu, i budućnosti našoj, kad bi se kano nevjernik i pošto] nevjerstva na stolicu učiteljsku popeo“. Još bismo mnoge citate mogli navesti, ali sma- imo, da su ovi dovoljni, da pokažu Strossmayera odličnog katolika i velikog biskupa. Razumije se, a će liberalci i dalje nastojati da falsificiraju ličnost fossmayerovu, vjerujući da je širokim masama ne- poznato pravo djelovanje njegovo. Oni računaju na znanje i 'liberalnu zatucanost njihovih sljedbenika, Li sami veoma dobro znadu, da se njihove kule brzo še na reflektorima istine. 3 Strossmayera često hoće naši »integralni jugosla- veni“ da proglase svojim duševnim ocem. Strossmayer je bio veliki prijatelj i zatočnik jugoslavenstva, ali ne onog krivog ,integralnog“, već iskrenog i pravog ju- goslavenstva. On nikada i nigdje nije zaboravio da je Hrvat, On je čak prekinuo sve prijateljske veze sa Jo- vanom Sundečićem, kad je ovaj u polemici sa Starče- vićem ustao proli hrvatskoj državnosti i hrvatskom državnom pravu. A u hrvatskom saboru 1861. on kaže: »Mi smo, gospodo, ponajprije Hrvati“. Govoreći o cemtralizmu kaže: ,Centializam ne odgovara duhu pravde i evangjelja, koje ne samo u privatnom, nego još više u državnom životu zapovijeda: što nisi rad da drugi tebi čini, ne čini ni ti drugomu; centralizam je preimućsivo i gospodstvo jedne narodnosti nad drugom, nije dakle sloboda, nego upravo sužnjivanje neprivilegiranih“, Ovo su bila nacijonalna, politička i kulturna na- čela velikog vladike. I-nije stoga nikakvo čudo, da su hrvatska i katolička društva skoro jedina kompaktno uzela učešća u proslavi velikog narodnog vogje i do- bročinilelja. Hrvati će i unapred ići utrtim stazama velikog vladike ostajući vijerni njegovim riječima: ,Na- čelo ravnopravnosti i slovjanske uzajamnosti uvijek je bilo i bit će sjajna ona zastava, pod kojom će hrvatski narod za slobodu i prava čovječnosti se boriti“, Na toj zastavi će pisati geslo Strossmayerovo : »Sve za vjeru i domovinu“, Pitanje električne centrale i pitanje vode. Kako je već poznato, prvim januara općina ima da preuzme električnu centralu i u tu svrhu imenovala je posebni -odbor. «Kako-je-ovo pitanje-od velike za- mašitosti za naš grad, to ga cjelokupno gragjanstvo prati sa najvećim interesom. U koliko nam je bilo moguće, nastojali smo se što bolje informirati, ma čemu stvar stoji. I po onome, što smo doznali, jasno odskače pre- okret u tretiranju ovih važnih vitalnih pitanja. Dok je za vrijeme komesarijata krivnjom vrlo pogrešno shva- ćene komunalne polilike ovim pitanjima posvećena vrlo površna pažnja, sadašnja opć. uprava je prionula na posao onako, kako odgovara duhu vremena, u želji da ne zaostane za drugim općinama poimence upravi Splitske i Zagrebačke općine. Odbor za preuzimanje električne centrale kao i odbor za opskrbu vodom radi do sada punom parom, proučavajući svestrano ova pitanja, Svi uvigjaju, da Dubrovnik mora da se prene i da mora da bude stva- ranja, a ne mudrovanja i nadmudrivanja, kojim se je postiglo to, da je prošlo 8 godina, a da grad nije do- živio ni jedne jedincate investicije, koja bi bila doni- jela koristi gradu i pučanstvu. U pitanju za preuzimanje električne centrale od- bor je pokupio vrlo opsežan materijal, pak bi uskoro mogao preći na završne pregovore. Da se nije još moglo da dogje do riješenja, ima se pripisati okolno- sti što još nije riješeno pitanje o hydrecentrali, koje zahtijeva vrlo temeljilo proučavanje, Radi se o tome, dali će se ova dva glavna pitanja, naime vode i elek- trike, dati riješiti putem hydrocentrale ili će ih trebati riješiti na drugi način. i : U javnosti su diskutovani neki momenti, koji su važni pri riješavanju ovih pitanja, pak se nadamo da će općina sa svojim odborima uzeti stvar čvrsto uruke i da neće propustiti ni najmanji detalj, koji bi mogao biti od koristi, Radi se o tome, da naš grad bude već jednom osvijelljen onako kako dolikuje glasu koji uživa u svijetu i da bude snabdjeven količinom vode, bez koje mora da opane svaki promet, a naročito pro- met stranaca. š = Ima još i danas onih, kojima se ne žuri sa rije- šenjem ovih pitanja i koji bi radije produžili: megju- sobnim nadmudrivanjem, ali očajne činjenice, da su neki predjeli grada bili ovog ljeta bez kapi vode, mora svakoga da zabrinu i potaknu na rad. Interesi općinstva moraju da budu zaštićeni i to ne samo u ovim pita- njima već uopće, pak je danas već usvojeno uvjerenje, da je najbolji preduvjet zaštićivanja općih interesa, zdrava i moderna općinska administracija. Gore spomenuta pitanja moraju biti riješena; to svak očekiva i bilo bi žalosno, kada bi se oduljili još za samu jednu godinu, ali i druga pitanja dolaze na red i nameću se imperativno. Čujemo, da je Općina poduzela korake da dogje do kapitala potrebitih za ove investicije, a na podlozi svojih dohodaka, koje treba da racijonalno i savjesno upotrebljava, mogla bi do tih kredita lako doći, Ne smije više da bude bezglavog i nesistematskog rada, gdje štete nanesene općinstvu daleko prelaze koristi, Sve što se radi treba da bude ragjeno po tačno i savjesno izragjenom planu. Ovo bi imale biti ideje voditeljice; i buđu li tako radili ljudi, koji su danas na upravi općine, pu- čanstvo se može pouzdano nadati, da će i Dubrovnik krenuti putem, kojim su krenuli Split i Zagreb i po- stati atrakcijona tačka prvog reda. Veliko katoličko slavlje u Beogradu. (Od našeg beogradskog izvjestitelja.) : Na blagdan Krista Kralja, u nedjelju zadnju mje- seca oktobra, beogradski katolici slavili su rijelko slavlje: posvetu svoje proširene i krasno uregjene župne crkve Kristu Kralju, koja sada privremeno služi i za katedralu. Već osam dana prije, na 24. oktobra (četvrta ne- djelja) popodne, sakupilo se mnoštvo naroda pred crkvom, gdje su stajala tri krasna nova zvona, iskićena zelenilom i cvijećem, da budu posvećena. U 4 s. po- svelu je obavio Nadbiskup O. Rafo Rodić uz asisten- ciju svoga Konsistorija (Kaptola), u nazočnosti preuzv.. Apost. Nuncija Dr, Pellegrinettija. Nakon posvete držao je prigodni govor o značenju zvona kanonik O. Krsto Belamarić. Najveće zvono od preko 2 kvintala posvećeno je Kristu Kralju, drugo nešto manje BI. Di. Mariji, a treće najmanje sv. Antunu. Zvona su sli- jedećih dana montirana na zvonik, a prvi su put zvo- nila za čitavo pola sata u predvečerje blagdana Krista Kralja i posvete crkve. I tada je bio skupljen veliki broj beogradskih katolika, koji su s ganućem i radošću slušali prve zvukove svojih zvona. Sutradan u fedjelju 31. okt., jutro je osvanulo kao pramaljetno : vedro bez zime i bez velike topline. Obred posvećenja crkve započeo je već u 7%a s, a trajao je s pontifikalnom Misom do podne. Posvetu je obavio Nadbiskup Rodić sa cijelim katoličkim sve- ćenstvom beogradskim. Bio je prisutan i preuzv. Nuncij sa svojim tajnikom, Načelnik Ministarstva vjera Dr. La- nović s jednim refereniom, a beogradsku općinu za- stupao je vijećnik Dr. Bogdanović. Naroda je već od rana jutra stizalo sve više i više, tako da je oko 10 s. bilo sve prepuno. Svečani govor iza Evangjelja održao je sa nove propovijedaonice u crkvi župnik- kanonik Dr. Vagner. Istakao je, sa zahvalnošću Bogu i svim dobročiniteljima, veliku radost svoju i svojih župljana, što eto vide ostvarenu svoju davnu želju : lijepu, dosta prostranu crkvu, u kojoj će se bez tiske moći unaprijed vršiti služba Božja. Crkva je uistinu krasna i na svakoga, tko ju vidi, čini veoma pri- jatan utisak, Na 1 s. popodrie bio je svečani banket u hotelu »Srpski Kralj“, pri kojem su učestvovali preuzv. Ap. Nuncij sa svojim tajnikom, Nadbiskup sa čitavim kat, svećenstvom beogradskim i zemunskim, zastupnik Mi- nistarstva Vjera, zastupnik beogradske općine i članovi Odbora za gradnju Katedrale. Izrečene su nazdravice Ni. Sv. Papi Piju XI., Nj. V. Kralju Aleksandru, Ni. Pr. Ap. Nunciju, gradu Beogradu i t. d. Čitava svečanost prošla je dostojanstveno, o čemu su opširno izvijestile i beogradske novine donoseći i slike nove crkve. Sutradan na Sve Svete kao i na Mrtvi dan dolazili su opet mnogi ne samo katolici nego i pravoslavni, da se dive lijepoj crkvi, u kojoj je oba ta dana bila takogjer svečana (na Sve Svete) do- tično mrtvačka (na Mrtvi dan) pontifikalna Misa. E Bi