Poštarina plaćena u gotovu.

DUBROVNIK, 9. novembra 1926.

Ni

n

 

Narod

na Svije

 

 

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

 

 

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare

Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FI& — Dubrovnik,
(zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

 

Josip Juraj Strossmayer.

Hrvati se napokon odužuju velikom meceni di-
žući mu spomenik,

Katolička je crkva megju svojim svećenicima dala
hrvatskome narodu mnoge velikane, koji su svojim dje-
lima pronijeli hrvatsko ime širom Evrope. Da ne spo-
menemo nego samo Strossmayera, Mahnića i Bulića.
Ova tri imena su dovoljna da utvrde našu tezu i da
utvrde davnu istinu, da je hrvatski narod ušao u krug
| evropskih kulturnih maroda jedino hvaleći ulozi, koju
| je katol. crkva igrala u našoj historiji,

Ovaj fakat nije po volji našim liberalcima i oni
su uvijek nastojali prikazati, da su baš ovi ljudi bili
drukčijeg mišljenja o ulozi katoličke crkve u kulturnom
i nacijonalnom životu našega naroda. Mahnića nijesu
| mogli falsificirati i s toga ga ignorišu, megjutim su
| pokušali i još danas kušaju da falsificiraju i Strossmayera
| i Bulića. Nadamo se, da će ih Bulić izričito sam de-
| mantirali,_a u ovom članku mi ćemo pokazati Stros-
| smayera u njegovoj pravoj slici, koja će pokazati,
kakvim se falsifikatima služe liberalna gospoda, da
| iskrive pravo lice velikog vladike,

i Bazirajući svoju argumentaciju na govore Stros-
| smayera u vatikanskom koncilu, liberalci tvrde; da je
"Strossmayer bio veliki protivnik papine nepogrešivosti.
| Pustimo, da ih vladika sam demantuje. U biskupskoj
| korizmenoj poslanici od g. 1891. veliki biskup piše:
»Vječita pobjeda Crkve Božje i nepogrešivost najviše
(| i najjače se u svetom Petru i u njegovim naslijedni-
(| cima očituje. — Bez vrhovnog ugleda i bez ne-
| pogrešivosti svetoga Petra i njegovih nasljednika
\ostao bi sav sustav sv, Crkve, ako tako smijem
reći, kinjav ji tašt,,, — nepogrešivost“ se kao naj-
| veći dar Duha Svetoga i kao najveće pravo, koje
| je Isus Crkvi ostavio, najviše očituje u sv. Petru i u
| njegovim naslijednicima, koji, kad u svetom zvanju
| svom djeluju i namjerom i odlukom govore, da sav
| svijel u svetoj vjeri pouče i potvrde, Isusa samoga
| predstavljaju i nepogrešivi su“. U okružnici od g. 1881.
[o sv. Ćirilu i Metodu piše: ,Slaveni braćo! Vi ste
| očevidno Bogom opredijeljeni, da velike stvari i u Aziji
[i u Evropi izvagjate; vi ste čini mi se, pozvani, da
prestarjelo i u skrajnu neku sebičnost zagrezlo društvo
apada preporodite i u njega više srca i ljubavi, više
jere i zakona, više ćudi za pravednost i snošljivost,
a mir i slogu unesete; ali znajte da ćete u tom pravcu
[na općenitu korist i vašu slavu samo tada uspjeti i sve
&romne vaše unutarnje i vanjske neprilike svladati,
ko se sa crkvom zapadnom izmirite i sporazumijete
tako svijet od onih predsuda i onih sumnja, s koji-
na danas sve vaše i najplemenitije čine prati, oslobo-
dite“, Koliki je Strossmayer bio pobornik ideje ujedi-
njenja crkava u Petru, vidi se po tome, što je katedralu
posvećenu »jedinstvu crkava“ posvetio baš sv. Petru.
| Strossmayer je bio veliki prijatelj znanosti i to
ttršćanske znanosti. U raspravi ,Tri riječi našem sve-
čilištu“ piše: ,Kad bi poleg današnje nestalnosti i
rujanosti moguće bilo, da sunce svijetla kršćanskoga
lestane, tada bi krajnji nered i užasni prevrat nadvla-
lao, koji bi Evropu za kratko vrijeme u groblje pre-
|ibratio. Kršćanstvo nikada umnom napretku na putu
tije bilo. Kršćanstvo se nikada nije slobodnom istra-
livanju u nijednoj struci opiralo, nikad nije od naj-
mjelijih hipoteza zaziralo... Naš narod želii zahtijeva
a mu se mladež svagdje, a najpače na sveučilištu u
uhu kršćanskom othranjuje. Tko dakle toga duha nije,
ema pravo zasjesti učiteljsku stolicu ; jer bi griješio
oti maročitoj volji narodnoj, proti Duhu Svetomu,
i budućnosti našoj, kad bi se kano nevjernik i
pošto] nevjerstva na stolicu učiteljsku popeo“.
Još bismo mnoge citate mogli navesti, ali sma-
imo, da su ovi dovoljni, da pokažu Strossmayera
odličnog katolika i velikog biskupa. Razumije se,
a će liberalci i dalje nastojati da falsificiraju ličnost
fossmayerovu, vjerujući da je širokim masama ne-
poznato pravo djelovanje njegovo. Oni računaju na
znanje i 'liberalnu zatucanost njihovih sljedbenika,
Li sami veoma dobro znadu, da se njihove kule brzo
še na reflektorima istine.

3

 

 

   
 
  
 
  
    
  
  
  
  
  
 
  
 
 
  
  
  
   
   
  
   
 
   
  
   
  
  
 
 
 
 
  
   
    
  
 
    
 
   

Strossmayera često hoće naši »integralni jugosla-
veni“ da proglase svojim duševnim ocem. Strossmayer
je bio veliki prijatelj i zatočnik jugoslavenstva, ali ne
onog krivog ,integralnog“, već iskrenog i pravog ju-
goslavenstva. On nikada i nigdje nije zaboravio da je
Hrvat, On je čak prekinuo sve prijateljske veze sa Jo-
vanom Sundečićem, kad je ovaj u polemici sa Starče-
vićem ustao proli hrvatskoj državnosti i hrvatskom
državnom pravu. A u hrvatskom saboru 1861. on kaže:
»Mi smo, gospodo, ponajprije Hrvati“. Govoreći o
cemtralizmu kaže:  ,Centializam ne odgovara duhu
pravde i evangjelja, koje ne samo u privatnom, nego
još više u državnom životu zapovijeda: što nisi rad
da drugi tebi čini, ne čini ni ti drugomu; centralizam
je preimućsivo i gospodstvo jedne narodnosti nad
drugom, nije dakle sloboda, nego upravo sužnjivanje
neprivilegiranih“,

Ovo su bila nacijonalna, politička i kulturna na-
čela velikog vladike. I-nije stoga nikakvo čudo, da su
hrvatska i katolička društva skoro jedina kompaktno
uzela učešća u proslavi velikog narodnog vogje i do-
bročinilelja. Hrvati će i unapred ići utrtim stazama
velikog vladike ostajući vijerni njegovim riječima: ,Na-
čelo ravnopravnosti i slovjanske uzajamnosti uvijek je
bilo i bit će sjajna ona zastava, pod kojom će hrvatski
narod za slobodu i prava čovječnosti se boriti“, Na
toj zastavi će pisati geslo Strossmayerovo :

»Sve za vjeru i domovinu“,

 

Pitanje električne centrale i pitanje vode.

Kako je već poznato, prvim januara općina ima
da preuzme električnu centralu i u tu svrhu imenovala
je posebni -odbor. «Kako-je-ovo pitanje-od velike za-
mašitosti za naš grad, to ga cjelokupno gragjanstvo
prati sa najvećim interesom. U koliko nam je bilo
moguće, nastojali smo se što bolje informirati, ma
čemu stvar stoji.

I po onome, što smo doznali, jasno odskače pre-
okret u tretiranju ovih važnih vitalnih pitanja. Dok je
za vrijeme komesarijata krivnjom vrlo pogrešno shva-
ćene komunalne polilike ovim pitanjima posvećena
vrlo površna pažnja, sadašnja opć. uprava je prionula
na posao onako, kako odgovara duhu vremena, u želji
da ne zaostane za drugim općinama poimence upravi
Splitske i Zagrebačke općine.

Odbor za preuzimanje električne centrale kao i
odbor za opskrbu vodom radi do sada punom parom,
proučavajući svestrano ova pitanja, Svi uvigjaju, da
Dubrovnik mora da se prene i da mora da bude stva-
ranja, a ne mudrovanja i nadmudrivanja, kojim se je
postiglo to, da je prošlo 8 godina, a da grad nije do-
živio ni jedne jedincate investicije, koja bi bila doni-
jela koristi gradu i pučanstvu.

U pitanju za preuzimanje električne centrale od-
bor je pokupio vrlo opsežan materijal, pak bi uskoro
mogao preći na završne pregovore. Da se nije još
moglo da dogje do riješenja, ima se pripisati okolno-
sti što još nije riješeno pitanje o hydrecentrali, koje
zahtijeva vrlo temeljilo proučavanje, Radi se o tome,
dali će se ova dva glavna pitanja, naime vode i elek-
trike, dati riješiti putem hydrocentrale ili će ih trebati
riješiti na drugi način. i :

U javnosti su diskutovani neki momenti, koji su
važni pri riješavanju ovih pitanja, pak se nadamo da
će općina sa svojim odborima uzeti stvar čvrsto uruke
i da neće propustiti ni najmanji detalj, koji bi mogao
biti od koristi,

Radi se o tome, da naš grad bude već jednom
osvijelljen onako kako dolikuje glasu koji uživa u
svijetu i da bude snabdjeven količinom vode, bez
koje mora da opane svaki promet, a naročito pro-
met stranaca. š

= Ima još i danas onih, kojima se ne žuri sa rije-
šenjem ovih pitanja i koji bi radije produžili: megju-
sobnim nadmudrivanjem, ali očajne činjenice, da su
neki predjeli grada bili ovog ljeta bez kapi vode, mora
svakoga da zabrinu i potaknu na rad. Interesi općinstva
moraju da budu zaštićeni i to ne samo u ovim pita-
njima već uopće, pak je danas već usvojeno uvjerenje,

da je najbolji preduvjet zaštićivanja općih interesa,
zdrava i moderna općinska administracija.

Gore spomenuta pitanja moraju biti riješena; to
svak očekiva i bilo bi žalosno, kada bi se oduljili još
za samu jednu godinu, ali i druga pitanja dolaze na
red i nameću se imperativno.

Čujemo, da je Općina poduzela korake da dogje
do kapitala potrebitih za ove investicije, a na podlozi
svojih dohodaka, koje treba da racijonalno i savjesno
upotrebljava, mogla bi do tih kredita lako doći,

Ne smije više da bude bezglavog i nesistematskog
rada, gdje štete nanesene općinstvu daleko prelaze
koristi, Sve što se radi treba da bude ragjeno po tačno
i savjesno izragjenom planu.

Ovo bi imale biti ideje voditeljice; i buđu li
tako radili ljudi, koji su danas na upravi općine, pu-
čanstvo se može pouzdano nadati, da će i Dubrovnik
krenuti putem, kojim su krenuli Split i Zagreb i po-
stati atrakcijona tačka prvog reda.

 

Veliko katoličko slavlje u Beogradu.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja.) :

Na blagdan Krista Kralja, u nedjelju zadnju mje-
seca oktobra, beogradski katolici slavili su rijelko
slavlje: posvetu svoje proširene i krasno uregjene
župne crkve Kristu Kralju, koja sada privremeno služi
i za katedralu.

Već osam dana prije, na 24. oktobra (četvrta ne-
djelja) popodne, sakupilo se mnoštvo naroda pred
crkvom, gdje su stajala tri krasna nova zvona, iskićena
zelenilom i cvijećem, da budu posvećena. U 4 s. po-
svelu je obavio Nadbiskup O. Rafo Rodić uz asisten-
ciju svoga Konsistorija (Kaptola), u nazočnosti preuzv..
Apost. Nuncija Dr, Pellegrinettija. Nakon posvete držao
je prigodni govor o značenju zvona kanonik O.
Krsto Belamarić. Najveće zvono od preko 2 kvintala
posvećeno je Kristu Kralju, drugo nešto manje BI.
Di. Mariji, a treće najmanje sv. Antunu. Zvona su sli-
jedećih dana montirana na zvonik, a prvi su put zvo-
nila za čitavo pola sata u predvečerje blagdana Krista
Kralja i posvete crkve. I tada je bio skupljen veliki
broj beogradskih katolika, koji su s ganućem i radošću
slušali prve zvukove svojih zvona.

Sutradan u fedjelju 31. okt., jutro je osvanulo
kao pramaljetno : vedro bez zime i bez velike topline.
Obred posvećenja crkve započeo je već u 7%a s,
a trajao je s pontifikalnom Misom do podne. Posvetu
je obavio Nadbiskup Rodić sa cijelim katoličkim sve-
ćenstvom beogradskim. Bio je prisutan i preuzv. Nuncij
sa svojim tajnikom, Načelnik Ministarstva vjera Dr. La-
nović s jednim refereniom, a beogradsku općinu za-
stupao je vijećnik Dr. Bogdanović. Naroda je već od
rana jutra stizalo sve više i više, tako da je oko 10
s. bilo sve prepuno. Svečani govor iza Evangjelja
održao je sa nove propovijedaonice u crkvi župnik-
kanonik Dr. Vagner. Istakao je, sa zahvalnošću Bogu
i svim dobročiniteljima, veliku radost svoju i svojih
župljana, što eto vide ostvarenu svoju davnu želju :
lijepu, dosta prostranu crkvu, u kojoj će se bez tiske
moći unaprijed vršiti služba Božja. Crkva je uistinu
krasna i na svakoga, tko ju vidi, čini veoma pri-
jatan utisak,

Na 1 s. popodrie bio je svečani banket u hotelu
»Srpski Kralj“, pri kojem su učestvovali preuzv. Ap.
Nuncij sa svojim tajnikom, Nadbiskup sa čitavim kat,
svećenstvom beogradskim i zemunskim, zastupnik Mi-
nistarstva Vjera, zastupnik beogradske općine i članovi

Odbora za gradnju Katedrale. Izrečene su nazdravice

Ni. Sv. Papi Piju XI., Nj. V. Kralju Aleksandru, Ni.
Pr. Ap. Nunciju, gradu Beogradu i t. d.
Čitava svečanost prošla je dostojanstveno, o čemu
su opširno izvijestile i beogradske novine donoseći i
slike nove crkve. Sutradan na Sve Svete kao i na
Mrtvi dan dolazili su opet mnogi ne samo katolici
nego i pravoslavni, da se dive lijepoj crkvi, u kojoj
je oba ta dana bila takogjer svečana (na Sve Svete) do-
tično mrtvačka (na Mrtvi dan) pontifikalna Misa.
E Bi