Poštarina plaćena u gotova, Br. 47. DUBROVNIK, 23. novembra 1926. God. VIJI. Narodna Cliena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din, mjesečno. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Jedno vitalno pitanje za Dalmaciju. Jedan važan uslov života — uz onaj mizerni ostatak poljskih proizvoda — mogla bi da predstavlja za Dalmaciju morska privreda samo, uz konstatno ra- | cionalno poslovanje, Inače danas — to se razumije — ekonomska situšacija je sasvim obratna. Organizirati stanovništvo na bazi primorske pri- - vrede, to je ono pon s kojim bi se trebalo što prije — majozbiinije zabaviti. Uistinu to je bilo već pokušano = riješiti sredstvom 1ibarskih zadruga. God. 1914, bilo je samo 14 zadruga učlanjeno u | Zadružnom Savezu u Splitu. Nekoje su bile učlanjene u Zadružnoj Zvezi ili u Savezu srpskih zemljoradnič- kih zadruga. Bilo je i onih, koje uopće nijesu bile _ učlanjene u nikakvoj centrali. Naravno, da uz ovakav heterogeni centralni sastav izostao je i svaki uspjeh. , A to jednostavno s toga razloga, što je nedostajala jedna jedinstvena direktiva. Uz ovo nije bilo nikakove inicijative. Posljedica je bila ta, da su se nekoje za- | druge razbile ili likvidirale, a ostale nijesu ni počele da posluju. Pa bome! Megjutim Zadružna Zveza. pokušala je da usta- novi posebni Ribarski Savez, Na pokušaju je sve i svišilo. Zedružni Savez tada je poveo pregovore sa Ribarskim Savezom u smislu zajedničkog poslovanja »u interesu opće stvari“, Iz ovih pregovora teškom mukom rodio se je posebni ribarski otsjek“ kod Za- družnog Saveza, pa i taj nije radio (barem nije ura- < dio l) i opet ništa. A onda — došao je rat. A 'sada — stoji sve još na istome, Zadrugarstvo, kao majkokretnija forma — S pripaualravno isticalo — te kao izravni izražaj | drugi od'ko-solidarističkog nacionalnog duha našega m&roda, ima i jednu dublju etičku sadržinu. Ono može _ da bude glavno sredstvo socijalnog rada. Pa ako se pozorno prouči razvoj i sadašnje stanje zadrugarstva, mora se uviditi zašto se ono nije potpuno razvilo i _ zašto nije donijelo pozitivnih rezultata. Zadrugarstvo u ovoj sadašnjoj formi, onako primitivne strukture ne | odgovara savremeriim potrebama. To je prvo. Svrha je zadrugarstva, da organizira stanovništvo na produkciju, potrošnju i kredit; sredstvo je da se uvećaju prihodi čitavom jedncm staležu. To bi barem : moralo da bude. I moralo bi već jednom da zadruge prestanu biti društva samo za lakšu eksploateciju ne- kojih bankovnih zavoda kao do sada; ovo donekle u svakom pogledu vrijedi osobito za dalm. ribarske za- | druge. Kod malo kulturnijih naroda one su podijeljene prema vrsti (konsumne, produktne i kreditne). Sve su učlanjene u okružne sveze, koje opet imaju svoje cen- rale. Čitav ovaj aparat potpomaže strukovne i gospo- | darske škole. Megjutim kod nas je u tome pogledu | jedna čorbine čorbe čorba. Osjeća se potreba, da se što prije provede specijalizacija koliko zadruga toliko | zadružnih centrala. U tom smislu morao bi biti osno- \van posebni Ribar. Savez sa sjedištem u Dalmaciji, koji bi izradio jednu konkretnu osnovu rada poput pne od g. 1914. i sazvao anketu predstavnika ribar- Bkih zadruga. Reorganizirao bi one, koje već postoje, e osnivao ujedno nove. To bi moralo maići na po- iBvemašnje shvatanje ,kompetentnih faktora“ : — neop- [odno je potrebna subvencija, koja bi omogućila lakšu lamortizaciju investiranog zadružnog kapitala. Zadruge maime jedino kao nezavisne, samostalne organizacije, mogu da uspješno posluju, a polje njihova rada dosta e veliko. — Bilo se je već ozbiljno pokušalo i sa trane nekojih pojedinaca konserviranjem ribe (boit) te |vogjenjem iste na talijanska tržišta. Od toga exporta moralo se je odustati, jer je bilo nemoguće jedino radi velikih uvoznih carina da se uspješno konkurira portugalskoj i tuniškoj robi. U ovom smislu potrebne su izmjenične adekvatne koncesije, da se olakša export ma strana tržišta. — Megjutim i u nettunskim konven- cijama opet, što se tiče toga, nije uragjeno ništa. A to je minimum želja onih, koji su .izvarani, izmrcva- reni i popljuvani, koji su mnogo toga dali, a nijesu dobili skoro ništa, I već bi bilo vrijeme, da one pre Stanu biti samo glas vapijući u pustinji. | Rad ma socijalnom organizovanju rad je na n stavku narodnog oslobogjenja. Kad naša socijalna stru [tura izigje iz faze primitivnosti, tada će sva naša p litika dobiti drugi značaj i drugu sadržinu, Više eko+. omski problemi, a ne ličnosti diktirat će nove grupacije. = Trpanj, novembar. Fran S. Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. Jedan Srbin o Strossmayeru. Prigodom otkrića Strossmayerovog spomenika napisao je u zagrebačkim novinama posebni članak g. J. V. Povolni, dugogodišnji pariški i petrograd- moskovski novinar, Iz tog članka radi premskog pro- stora prenosimo samo glavnije stavke.; Neka bude i meni dozvoljeno da kameni lik velikog biskupa i Hrvata ogrlim toplim riječima. Od djetinjstva sam bio poštovalac Strossmayera u krugu lica, koji su ga poštivali, U životu sam vigjao ljude od značaja, koji su ga uživali i u Parizu i u Beču i u Petrogradu : Fran- cuza, Rusa i drugih pa i Srba u Beogradu. Svuda i svukuda sam vidio, da :su u njemu gledali velikog katolika i velikog Hrvata. Nikada nijesam našao koga megju tim značajnim ljudima, koji bi mu osporavali ili u sumnju doveli njegovu duboku katoličku i hrvatsku dušu. Mnogi su bili očarani njegovim umom, drugi njegovim širokim čovjekoljubljem, ali i kad je govorio ljubavlju o pravoslavnoj crkvi i o njenom ujedinjenju sa kaloličkom u njemu se osjećao veliki katolik, a kada je govorio ljubavlju o slavenstvu, jugoslavenstvu i na- ročito o Srbima, u njemu se osjećao veliki Hrvat, jer je htio da u jugoslavenstvu Hrvali i Zagreb budu prvi. Strossmayer je bio veliki čovjek ali — mali biskup, mali ili nikakav Hrvat vele jedni zavodeći se za jednim sitnim malim čovjekom, koji i ako svećenik kao si- tničar nije bio u stanju da ocijeni biskupsku veličinu Strossmaycrovu. Zar ne bi to bila anomalija poniženja njegove veličine kao čovjeka, da nije bio veliki i kao biskup i kao Hrvat? Zar ima tome primjera u životu velikih ljudi, da oni nijesu ujedno bili veliki u svome pozivu i u svojoj nacijonalnosti. To bi moglo biti slučaj samo da je Strossmayer bacio bio mantiju i postao internacionalistom pa lutao po svijetu. Ali mi znamo da to nije, znamo da se brinuo za katoličku crkvu i da je vršio svoje pastirske dužnosti, Koliko je biskup J. J. Strossmayer bio veliki katolik i veliki Hrvat, vidi se i po tome, što je bilo mnogo Srba od položaja, koji su ga se pored svog ličneg poštovanja za života bojali kao opasnog čo- vjeka, koji je u stanju da srpski narod katolicizira i pohrvati, kao što sam od njih to često slušao. Moja mati odlučno pravoslavna Srpkinja bila je od svog strica, srpskog pravoslavnog prote, dobrog ličnog prijatelja Strossmeyera, smještena na vaspitanje u katoličkom samostanu u Djakovu i dandanas se sjeća blagog pastirskog ophogjenja biskupovog. Tako su nekada živili i Srbi i Hrvati, i pravoslavni i katolici u prijateljstvu i poštovanju jednoga prema drugome poštujući jedan drugcme vjeru i narodnost, pa je bila megju njima i lijepa sloga i suradnja svakako više i bolje nego što je sada pored ,integralnog jugosla- venstva“ i raznih ,sporazuma“. Ima ih koji prigovaraju toj proslavi, jer ima čisto hrvatski i katolički karakter, a tobože Strossmayer ne pripada samo Hrvatima nego i Srbima i Slovencima i Bugarima, čak ga i , Jugoslaveni“ vindiciraju. Pa neka ako sva ta gospoda nalaze da trebaju da slave Stros- smayera, neka ga slave. Hrvati sigurno protiv toga neće imati ništa. Ali u Zagrebu, u staroj prijestolnici Hrvatske, on treba da se slavi poglavito kao što je bio za Hrvate veliki Hrvat i katolik, a u drugim mjes- tima neka ga slave kako hoće, Glavno je da Zagreb i hrvatski narod tako | shvaćaju tu proslavu pa je tako i obavljaju. Može im biti sporedno, kako stvar shva- _ (Gaju drugi. Pošto sam uvijek i ja bio njegov pošto- valac u istom smislu zato sam se priključio iz daljine toj proslavi, čim je radi toga bila napadnuta. - Prošlogodišnja izdanja društva sv. Jeroni a mogu još članovi dobiti, jer društvo ima na skladištu još lanjskih knjiga. Iznimno još za ovu godinu i knjige za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik prošle godine daju se članovima samo uz člansku (polu) cijenu. Tako se može dobiti g Život Isusov“ od Dr. Wimera I. dio za samih 12 Din. (knjiž. cijena 24 | Din.) i ,Božji Vitez“ (I. dio života sv. Frana) isto za 12 Din. Ko želi nek se obrati na povjereništvo društva . Jeronima kod Dubrov. Hrvat. Tiskare. urednik : Antun FI&č Vlasnik - izdavač - — Dubrovnik. Pisma iz naroda. TRSTENO. Pala grana platana. Za nevremena na 26. prošloga listopada prešao je preko Trstenoga »Šijun“. Tako je strašno vijao stoljetnim platanima, da se činilo, da će ih skršiti, Tom je prilikom pala debela grana donjega platana uz silni štropot. Bog je dao, da nije bilo štete, a mogla se je dogoditi velika nesreća, jer je u času pada bilo deset osoba u kovače- voj dašćari, nad kojom visjaše grana. Ni na obližnjoj gradnji nije bilo šteta; a da nije lijevala kiša, bila bi valjda ubila kojeg radnika. Jubilejske procesije uspjele su preko svakog oče- kivanja. Za pohod bijahu odregjene četiri mjesne crkve : matica sv, Vida; te kapele Gospe od Snijega, sv. Mihajla i sv. Nikole, sve uz državnu cestu. Sve je tri procesije vodio prije nedjeljne mise naš vIč. župnik. Treća završna bijaše na 7. ovoga. Pogled na onako dugu i urednu procesiju ganjivaše do suza. Bilo je naroda kod na Tijelovo! Svečanu je misu pjevao mp. O. Hilarij Lešić, franjevac iz Dubrovnika, koji je ci- jelu sedmicu narod ispovijedao:a odnosnu propovijed držao je mjesni župnik i na svrhu dao blagoslov s Propećem. Omladinsko društvo pohodio je u nedjelju na 14. ovoga br. Milivoj Mostovac, izaslanik HOS-a iz Zagreba. Pregledao je društvene knjige, održao odulje krasno predavanje, te vježbao omladince u gimnastici i pjevanju. Divan je to brat orao! Bog živi! POPOVIĆI. Orlovski nastup i osnutak Hro. Kat. Orla. Bistro umno oko mladosti iz Popovića već je odavna tuvigjelo, izmegju raznih tipova omladinskih organizacija, da je Orlovstvo jedina organizacija, spo- sobna za prosvjetnu, moralnu i vjerska obnovu mla- deži, a preko nje, čitavog naroda, te take dovede do izražaja sakrivene sposobnosti i životnu energiju čestite omladine, koja inače u najvećem dijelu ostaje neizrab- ljena. U tu je svrhu mladost iz Popovića zamolila vodstvo orlovske organizacije dubr. okružja, da bi u njihovom mjestu osnovali orlovsko društvo. Vodstvo se odazvalo i nakon nekoliko predhodnih informativnih sastanaka, došlo je konačao dne 21. XI, do konstitu- iranja društva u Popovićima, Prigodom tog važnog datuma za Popoviće, priredili su braća Orlovi iz Pri- dvorja, Mandaljene, Postranja te prijatelji iz Dubrov- nika javni gimnastički nastup. Prije nastupa govorio je pred: narodom brat L. Perinić, akademičar, jasno označivši ideju Orlovstva, orlovsko geslo, te važnost orlovskog društva za Popoviće. Govor, koji traži samo moralnu obnovu na principima kršć, prosvjete, bez običnih političkih tirada, bio je pozorno saslušan od naroda i povlagjivan. Iza toga slijedio je nastup gim- nastičkih vježbi svih kategorija sa prostim te lijepim simboličnim vježbama uz pjevanje. Kako su vježbe novitet za onaj narod, to su vježbe bile praćene po- , sebnim interesom. Iza nastupa zanosno je progovorio narodu mladi kapelan Pavao Poša. Nakon toga se na improviziranoj pozornici igrao šaljivi igrokaz, za tu zgodu napisan od br. Ivanović B. Igra je izazvala kod publike široku voljuvi buru smijeha. Prije odlaska od- pjevana je orlovska himna i druge orlovske i narodne pjesme. Po odlasku braće Orlova i gostiju ostali su samo delegati koji su sa omladinom iz Popovića odr- žali glavnu konstituirajuću skupštinu Hrv. Kat. Orla u prostorijama orlovskog prijatelja g. Klaića. Skupština je protekla u zanosnom raspoloženju, Tim je posijano spasonosno sjeme Orlovstva na novoj njivi — Popo- vića, a mi možemo gojiti veliku nadu, da će sjeme brzo proklijati i uzrasti u veliko stablo. _To nam ga- rantuje čila i moralno zdrava omladina, to nam garan- tuje i simpatija starijih ljudi, kojom oni prate Orlovstvo. Mi se nadamo, a Bog neka ispuni našu nadu. Bog živi! Orao. KOTOR. Vojnička krsna slava i hrvatska za- stava, Na 6. o. mj. vojnički je puk u Kotoru slavio krsnu slavu. Vježbalište je bilo iskićeno i državnim i srpskim i slovenskim zastavama, samo nijesmo mogli nigdje opaziti hrvatske zastave. Neznamo čemu takovo postupanje. Zar nema i Hrvata u vojsci pak zašto da se u narodnoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca ne is- kaže jednaka počast i hrvatskoj kao i drugim maci- jonalnim barjacima.