derat Se A onanroa

So M AO E AP

maramu

BENI.

 

 

 

 

Str. 2.

Pisma iz naroda.

Iz okolice dubrovačke. Plesovi u prodajama
živeža i širenje turbekoloze. Policajna nočna ura.
Pitamo organe javnoga zdravlja: Kako se može trpjeti,
da se po našim selima pleše svake nedjelje i blagdana
u javnim lokalima (dućanima, pivnicama), u kojima
se prodavaju i živežne namirnice za puk ? Poznato je
danas svakome, da se tuberkuloza, taj bič koji je
zahvatio i naša sela, širi najveće okuženom prašinom
u zatvorenim mjestima; ako je pak tu i jestiva, to ne
samo škodi nazočnim, nego je velika Opasnost da se
okuži i hrana, koju narod kupuje, i to tim lakše što
se u tim lokalima i puši i pljuca, a ljeti znoj užasno
zaudara, Evo gospodi sanitetskim referentima gradiva
za zdranstvena predavanja! Drugo je pitanje policajnim
vlastima: zašto se pušta da na selu, na veliku štetu
domaće ekonomije i javnog morala, javni lokali mogu
bit otvoreni do zore, bez ikakova nadzora, tako da su
neka naša sela u ovo poratno doba raspojasnosti
počela užasno ćudoredno propadati ? Dobro je bilo
dok nam je selo bilo neokuženo i zdranstveno i mo-
ralno; no sada sve ide brzim korakom k propasti.
Ovdje treba radikalnih i brzih i ustuka: Crkva, škole
i vlasti neka se maknu.

IZ ŽUPE: Naša pošta i ona za Cavtat i Konavle
dolazi iz Dubrovnika parobrodićem , Gruž“. Sada zimi
progje i više dana da je nemožemo imati. Zašto se
pozvani ne pobrinu, da nam je opreme po kraju? Ta
barem kod nas je autobusa na pretek.

Zanimani.

TRPANJ. Zla godina — crna zima. Lov srgjela
ove je godine prošao slabije no ikada. Od preko 80
godina starci se ne sjećaju, da nije niti jedna srgjela
posoljena, ni u magazu donesena. Tvornica srgjela
ostala bez posla, a toliki radnici bez zarade. A poz-
nato je, da je naše mjesto svake godine izvozilo veću
količinu ribe i posoljene i konservirane. I lov cipola
u augustu izdao. ,Butarga“ se posve malo osušilo,
pak im je cijena poskočila .na 300 Din. kilogram.
Maslina bilo sasma malo, a vina u cijeloj općini za
polovinu manje od lanjske. Javnih radnja nema, pak
nam se ove zime crna piše.

Lov jegulja. Poslije jakih jesenskih kiša počne
iz naših rijeka i jezera izlaziti u more veliko mnoštvo
jegulja, koje u jatima putuju put nepoznatih strana.
Osobito se to dogagja kod Neretve i Vranskog jezera.
Kod Trpnja ribari dočekuju jegulje i hvataju ih ruč-
nim posebnim mrežama : oko obruča kratka mreža
sa držalom zvanom ,janka“ ili ,šačić“. Sa vranskog
jezera osim podzemnog kanala napravljen je i po-
sebni kanal za spoj sa morem. To je zgodno za lov
jegulja, Tu ih se hvata veliko mnoštvo, pak se že-
ljeznicom preko Šibenika šalju u Zagreb. Jegulje iz

, Vranskog jezera idu za Split i Zagreb, a one iz Ne-
% retve prodaju se najviše osušene po okolici i na Pe-

lješcu. Pošto izdaje ribanje, bilo bi vrijeme, da se
državnom potporom uredi naravni ribnjak ,Blace“,
koji bi dao mnogo koristi Trpnju. Osim toga trebalo
bi, da se Trpanjci opet vrate k obragjivanju zemlje,
jer bi sada zapuštena zemlja, kad bi se obradila i
posadila lozom i voćkama, mogla hraniti dobar dio
Trpanjske varoši. Kad bude više rada, sloge i ustraj-
nosti, bit će i više kruha. x

KOTOR. Gospa od zdravlja svetkovala se u Ne-
djelju 21. novembra u crkvi poviše grada od starine
nazvata ,Madonina“, koja je bila od vijekova za zavjet
sagragjena. Uoči svečanosti bila je popodne krunica i
blagoslov uz pucanje mužara, a uveče rasvjeta i ba-
canje vatrometa. Iz grada je na onoj visini bilo baš
divno gledati taj prizor. Na sam blagdan izjutra je bilo
više sv. misa, a popodne krunica i blagoslov. Preko
svake mise crkva je bila puna naroda osobito na prvu,
kad narod za zavjet ide bosonog. Ove su godine

Odol je pionir znanosli! Odol je
djelo kulture! Prema današnjem
slenenu znanosli je.
najbolje sredstvo za njegu zubi

: i ustiju

 

,NARODNA SVIJEST“

prisustvovali na prvoj misi i tamburaši. Cast svima
onima, koji su se zauzeli, da što sjajnije ispane ova
zavjetna naša svečanost.

Blagdan sv. Cecilije pokroviteljice glazbe, ove je
godine za prvi put prošao u Kotoru bez glazbe. Zato
imamo biti zahvalni g. B. Jovoviću, Lom Predsjedniku
općine, kao i većini opć. vijeća, koji su poradili, da
Kotor ostane bez glazbe.

ZATON (kod Gruža). Bič lične dohodarine.
Ovih dana poreski vrhovoditelj kupi porez po našoj
općini. Bio je iu našem mjestu. Čovjek bi rekao, da se
nalazi u kakvom bogatom slavonskom ili vojvogjanskom
selu, gdje su seljaci većinom gazde, pa moraju plaćati
toliku lični dohodarinu radi obilnog prihoda što imaju.
Skoro polovina obitelji morala je ovdje platiti ličnu
dohodarinu. Prije rata plaćale su samo 3 obitelji iz
ovog mjesta, kad je bilo i više prihoda i bolje živlienje.
Danas pak, kad je tako nevoljno i oskudno življenje,
moraju toliki plaćati. Ljudi se pitaju, zašto tako ogro-
man porez u tako siromašnom selu? Ta blizu smo
Dubrovnika, gdje je sijelo poreske vlasti, pa se lako
može doznati, da je ribolov sasvim izdao ovih zadnjih
godina, da ulja nema ni lanjske ni ove godine, da je
buhač sasvim bezcijen, da drugog prihoda nema ovaj
narod, a ipak se udara na mnoge tolika lična doho-
darina. Ako slučajno ovdje težak uhiti jednu godinu
malo više ulja, onda mu se odmah udari lična doho-
darina, a ne računa se, da ulje rodi možda treće ili
četvrte godine, pa da se ne može računati na onu
rodnu godinu, kao da je svaka. A službeni ljudi misle,
da je svake godine isti prihod ulja, ribe, buhača itd.,
kao što je ista činovnička plata. Mnogi se idu tužiti
i prave žalbe, mole, plaču, ali bez uspjeha. Jedni krive
ove, drugi one, megjutim je glavno da se mora pla-
titi, a odakle? Beograd je daleko, a zastupnika ne-
mamo, koji bi progovorio i zauzeo se za ovaj jadni
narod. U ovakvoj našoj raspuštenosti ne brine se nitko
hoće li se ovakvim postupkom mnogi upropastiti, hoće
li službeni organi navući na sebe mižnju, a po tomi
na državu, hoće li se ozlovoljiti sasvim ovaj narod,
da ne ljubi svoj rogjeni kraj, kao da nikoga za ništa
nije briga. Plati i muči. A hoće li se moći uvijek mu-
čati? Za to što je čovjek miran, zar ga se mora još
većma bezdušno daviti ? Nek se gospoda propitaju kod
savjesnih ljudi, koliko se u Zatonu utjera od ribe,
ulja, buhača vina itd. pa će ih mislimo zaboljeti malo
srce, pa bilo i tvrgje, nad pretjerano udarenom ličnom
dohodarinom kod većine slučajeva u našem selu. —
Za danas dosta, a svremenom ćemo progovoriti malo
drukčije.

Oporezovani.

Iz okolice Nina. Naše novčano poslovanje na
žalost još je uvijek ovisno o Zadru. Sve novčane po-
šiljke iz inostranstva dolaze na zadarske banke, osim
sasma rijetkih. U Zadru se pak sve isplaćiva u talij.
lirama. To stvara dosta muke našem dobrom i još
dosta nesvjesnom narodu, nadasve vanka tako zvane
ekonomske zone. — Zaamo, to ovisi i o svijesti naših
iseljenika i pomoraca, koji bi se morali u inozemstvu
posluživati našim novčanim zavodima ili zatražiti da
njihov krvavi novac bude doznačen u našemu novcu.
Najbolje riješenje bilo bi, da bi se u Prekom ili u
Biogradu n. .m. :kao u mjestima najpristupačaijima,
ustanovila podružnica ili filijala koje naše solidne
banke, na koju bi bio upućen sav novac iz inozemstva.
— U cijeloj sjevernoj Dalmaciji nemamo nijedne banke,
ni podružnice | — Da bi se toj ljutoj potrebi što hit-
nije doskočilo, ne bi se i u novčanom bankarskom
poslu robovalo Zadru, koji je pun raznih banaka,
koje se tove krvavim zaštednjama naših iseljenika
i pomoraca.

O netunskim konvencijama svaki svijestan i ro-
doljuban domorodac nada se i drži da moraju biti
revidirane. Svak upire oči u H. S.S. i strepi, hoće li
i ona popuštati ili zahtijevati i izvojštiti reviziju, inače
nam zlo i naopako. Evo jednog primjera : neko vajno

ZALA

Odo! dokazivo

im Domi a

 

 

parobrod. zadarsko društvo »Zaratina« u cijeloj sje-
vernoj Dalmaciji vrši malu kabotažu, tiče i mrtve luke
i vanka ekonomske zone. Tijem stavlja u nepriliku i
našu financijalnu kontrolu i naš narod neopskrbljen
putnicama. Neznamo kako je tomu glumačkom i rekla-
mnom parobrod. društvu mogao da bude odobren i
od naših vlasti današnji raspored. — Jadranska Plo-
vidba hvalevrijedno dandanas pristaje 'u svaku našu
važniju luku, parobrodi su dosta zgodni, a osoblje
uslužno. "Neka se dakle odstrani malo tugja kabo-
taža. Neka naša Jadranska Plovidba obali putne i trgo-
vačke cijene, barem iznimno u ovoj bijednoj izloženoj
zoni, u najgorem slučaju nek nas spoji barem sed-
mično sa Zadrom, onda će uašemu patničkom narodu
biti dosta olakšano. — /. & ć.

Drvenik kraj Makarske. Osnivanje pošte. Mini-
starstvo Pošta i Telegrafa donijelo je već u augustu
mjesecu ove godine riješenje, kojim se u Vali-Drvenika
osniva ugovorna pošta. Narod je ovog kraja sa odu-
ševljenjem pozdravio ostvarenje ove svoje životne po-
trebe, te pouzdano očekuje od Direkcije Pošta i Tele-
grafa u Splitu, da će u najkraće vrijeme odluku mini-
starstva i provesti.

Pošumljivanje. Veliki župan dubrovačke oblasti
na policaj zauzetnog glavara Drvenika g. Jure Ivičevića
pk. Mije potvrdio je riješenje kr. Sreskog poglavara u
Makarskoj, kojim se ograničuje broj koza po obitelji
na deset grla u ovom odlomku, te je ujedno naredio
da se pojedini dijelovi općinske šume, koji su pusto-
pašnom pašom koza, poharani, ponovio pošume. Tako
općinsko upraviteljstvo u Gradcu nije do danas ništa
poduzelo, za izvršenje te korisne odluke, a politička
je vlast prama spomenutom zakonu dužna, da na troš-
kove odnosne općine provede zabranu, kad bi se
općina ustručavala da to učini. Seljani onog odlomka,
u brizi za kulturu svojih zemalja, a u želji da ovaj
lijepi primorski kraj ne stigne sudbina hercegovačkih
sela, očekuju od sreskog poglavara g. A. Stalia, da će
čim prije narediti gradskoj općini neka postupa u

 

smislu odluke velikog župana, te da će seoske lugare - |

pozvati na odgovornost, što dozvoljavaju da se op-
ćinska šuma ništi. Kozari i ako ih je maleni broj u
ovom odiomku (s nekoliko hiljada koza), podigli su

kuku i motiku proti glavaru radi ove zabrane, progla- \

sivši ga čak i komunistom, — (jer ii syoioi,z2stia =
ljenosti i egoizmu identificiraju rad za opće dobro sa
komunizmom), ali su svi oni, kojima koze nijesu odu-

zele pamet, uvjereni da će načelo pravde, dobrog i |

lijepog prije ili poslije pobijediti. Preporučujemo gla-
varu Ivičeviću neka mastavi svojim radom za opće
dobro, jer je nevolja hercgovačkih sela na našoj gra-
nici dovoljna opomena onima, koji od koza očekuju
neko dobrostanje i spas. Drveničani, Donjo-Valci !
Da vam koze nijesu uništile šumu, lozu i maslinu,

nebi ste svoju djecu danas tjerali u Australiju trbuhom “

za kruhom.

Lukobran. Ovoga ljeta boravila je u Vali-Drvenika
komisija Direkcije Pomorskog Saobraćaja, da se na
licu mjesta uvjeri o potrebi izgradnje lukobrana. Kako
dolazak ove komisije nije uslijedio prije izbora, vjeru-
jemo da se je ovo pitanje ozbiljno uzelo u pretres i
da će nas Direkcija lukobranom — usrećiti.

Rod maslina je u ovom odlomku srednji. U pri-
morskim. krajevima "masline su uništene od mušice.
Kako lanjske godine nije maslina u ovom kraju uopće

 

|

dala plod, te polovicu seljaka neće ove godine biti

opskrbljeno uljem — tom jedinom začinom našeg
seljaka. 3 :

Vinarsko-uljarska zadruga kako čujemo osno-
vana je u Vali Drvenika. Zadruga je već protokolirana
te se vode pregovori o mabavci potrebne mašinerije.
Preporuča se Velikoj Županiji, da pripomogne ovu
korisnu ustanovu, jer sela naše oblasti koja su uda-
ljena od cijele oblasti imaju jednaka prava kao i ona,
koja su u njenoj neposrednoj blizini, — M.

a