derat Se A onanroa So M AO E AP maramu BENI. Str. 2. Pisma iz naroda. Iz okolice dubrovačke. Plesovi u prodajama živeža i širenje turbekoloze. Policajna nočna ura. Pitamo organe javnoga zdravlja: Kako se može trpjeti, da se po našim selima pleše svake nedjelje i blagdana u javnim lokalima (dućanima, pivnicama), u kojima se prodavaju i živežne namirnice za puk ? Poznato je danas svakome, da se tuberkuloza, taj bič koji je zahvatio i naša sela, širi najveće okuženom prašinom u zatvorenim mjestima; ako je pak tu i jestiva, to ne samo škodi nazočnim, nego je velika Opasnost da se okuži i hrana, koju narod kupuje, i to tim lakše što se u tim lokalima i puši i pljuca, a ljeti znoj užasno zaudara, Evo gospodi sanitetskim referentima gradiva za zdranstvena predavanja! Drugo je pitanje policajnim vlastima: zašto se pušta da na selu, na veliku štetu domaće ekonomije i javnog morala, javni lokali mogu bit otvoreni do zore, bez ikakova nadzora, tako da su neka naša sela u ovo poratno doba raspojasnosti počela užasno ćudoredno propadati ? Dobro je bilo dok nam je selo bilo neokuženo i zdranstveno i mo- ralno; no sada sve ide brzim korakom k propasti. Ovdje treba radikalnih i brzih i ustuka: Crkva, škole i vlasti neka se maknu. IZ ŽUPE: Naša pošta i ona za Cavtat i Konavle dolazi iz Dubrovnika parobrodićem , Gruž“. Sada zimi progje i više dana da je nemožemo imati. Zašto se pozvani ne pobrinu, da nam je opreme po kraju? Ta barem kod nas je autobusa na pretek. Zanimani. TRPANJ. Zla godina — crna zima. Lov srgjela ove je godine prošao slabije no ikada. Od preko 80 godina starci se ne sjećaju, da nije niti jedna srgjela posoljena, ni u magazu donesena. Tvornica srgjela ostala bez posla, a toliki radnici bez zarade. A poz- nato je, da je naše mjesto svake godine izvozilo veću količinu ribe i posoljene i konservirane. I lov cipola u augustu izdao. ,Butarga“ se posve malo osušilo, pak im je cijena poskočila .na 300 Din. kilogram. Maslina bilo sasma malo, a vina u cijeloj općini za polovinu manje od lanjske. Javnih radnja nema, pak nam se ove zime crna piše. Lov jegulja. Poslije jakih jesenskih kiša počne iz naših rijeka i jezera izlaziti u more veliko mnoštvo jegulja, koje u jatima putuju put nepoznatih strana. Osobito se to dogagja kod Neretve i Vranskog jezera. Kod Trpnja ribari dočekuju jegulje i hvataju ih ruč- nim posebnim mrežama : oko obruča kratka mreža sa držalom zvanom ,janka“ ili ,šačić“. Sa vranskog jezera osim podzemnog kanala napravljen je i po- sebni kanal za spoj sa morem. To je zgodno za lov jegulja, Tu ih se hvata veliko mnoštvo, pak se že- ljeznicom preko Šibenika šalju u Zagreb. Jegulje iz , Vranskog jezera idu za Split i Zagreb, a one iz Ne- % retve prodaju se najviše osušene po okolici i na Pe- lješcu. Pošto izdaje ribanje, bilo bi vrijeme, da se državnom potporom uredi naravni ribnjak ,Blace“, koji bi dao mnogo koristi Trpnju. Osim toga trebalo bi, da se Trpanjci opet vrate k obragjivanju zemlje, jer bi sada zapuštena zemlja, kad bi se obradila i posadila lozom i voćkama, mogla hraniti dobar dio Trpanjske varoši. Kad bude više rada, sloge i ustraj- nosti, bit će i više kruha. x KOTOR. Gospa od zdravlja svetkovala se u Ne- djelju 21. novembra u crkvi poviše grada od starine nazvata ,Madonina“, koja je bila od vijekova za zavjet sagragjena. Uoči svečanosti bila je popodne krunica i blagoslov uz pucanje mužara, a uveče rasvjeta i ba- canje vatrometa. Iz grada je na onoj visini bilo baš divno gledati taj prizor. Na sam blagdan izjutra je bilo više sv. misa, a popodne krunica i blagoslov. Preko svake mise crkva je bila puna naroda osobito na prvu, kad narod za zavjet ide bosonog. Ove su godine Odol je pionir znanosli! Odol je djelo kulture! Prema današnjem slenenu znanosli je. najbolje sredstvo za njegu zubi : i ustiju ,NARODNA SVIJEST“ prisustvovali na prvoj misi i tamburaši. Cast svima onima, koji su se zauzeli, da što sjajnije ispane ova zavjetna naša svečanost. Blagdan sv. Cecilije pokroviteljice glazbe, ove je godine za prvi put prošao u Kotoru bez glazbe. Zato imamo biti zahvalni g. B. Jovoviću, Lom Predsjedniku općine, kao i većini opć. vijeća, koji su poradili, da Kotor ostane bez glazbe. ZATON (kod Gruža). Bič lične dohodarine. Ovih dana poreski vrhovoditelj kupi porez po našoj općini. Bio je iu našem mjestu. Čovjek bi rekao, da se nalazi u kakvom bogatom slavonskom ili vojvogjanskom selu, gdje su seljaci većinom gazde, pa moraju plaćati toliku lični dohodarinu radi obilnog prihoda što imaju. Skoro polovina obitelji morala je ovdje platiti ličnu dohodarinu. Prije rata plaćale su samo 3 obitelji iz ovog mjesta, kad je bilo i više prihoda i bolje živlienje. Danas pak, kad je tako nevoljno i oskudno življenje, moraju toliki plaćati. Ljudi se pitaju, zašto tako ogro- man porez u tako siromašnom selu? Ta blizu smo Dubrovnika, gdje je sijelo poreske vlasti, pa se lako može doznati, da je ribolov sasvim izdao ovih zadnjih godina, da ulja nema ni lanjske ni ove godine, da je buhač sasvim bezcijen, da drugog prihoda nema ovaj narod, a ipak se udara na mnoge tolika lična doho- darina. Ako slučajno ovdje težak uhiti jednu godinu malo više ulja, onda mu se odmah udari lična doho- darina, a ne računa se, da ulje rodi možda treće ili četvrte godine, pa da se ne može računati na onu rodnu godinu, kao da je svaka. A službeni ljudi misle, da je svake godine isti prihod ulja, ribe, buhača itd., kao što je ista činovnička plata. Mnogi se idu tužiti i prave žalbe, mole, plaču, ali bez uspjeha. Jedni krive ove, drugi one, megjutim je glavno da se mora pla- titi, a odakle? Beograd je daleko, a zastupnika ne- mamo, koji bi progovorio i zauzeo se za ovaj jadni narod. U ovakvoj našoj raspuštenosti ne brine se nitko hoće li se ovakvim postupkom mnogi upropastiti, hoće li službeni organi navući na sebe mižnju, a po tomi na državu, hoće li se ozlovoljiti sasvim ovaj narod, da ne ljubi svoj rogjeni kraj, kao da nikoga za ništa nije briga. Plati i muči. A hoće li se moći uvijek mu- čati? Za to što je čovjek miran, zar ga se mora još većma bezdušno daviti ? Nek se gospoda propitaju kod savjesnih ljudi, koliko se u Zatonu utjera od ribe, ulja, buhača vina itd. pa će ih mislimo zaboljeti malo srce, pa bilo i tvrgje, nad pretjerano udarenom ličnom dohodarinom kod većine slučajeva u našem selu. — Za danas dosta, a svremenom ćemo progovoriti malo drukčije. Oporezovani. Iz okolice Nina. Naše novčano poslovanje na žalost još je uvijek ovisno o Zadru. Sve novčane po- šiljke iz inostranstva dolaze na zadarske banke, osim sasma rijetkih. U Zadru se pak sve isplaćiva u talij. lirama. To stvara dosta muke našem dobrom i još dosta nesvjesnom narodu, nadasve vanka tako zvane ekonomske zone. — Zaamo, to ovisi i o svijesti naših iseljenika i pomoraca, koji bi se morali u inozemstvu posluživati našim novčanim zavodima ili zatražiti da njihov krvavi novac bude doznačen u našemu novcu. Najbolje riješenje bilo bi, da bi se u Prekom ili u Biogradu n. .m. :kao u mjestima najpristupačaijima, ustanovila podružnica ili filijala koje naše solidne banke, na koju bi bio upućen sav novac iz inozemstva. — U cijeloj sjevernoj Dalmaciji nemamo nijedne banke, ni podružnice | — Da bi se toj ljutoj potrebi što hit- nije doskočilo, ne bi se i u novčanom bankarskom poslu robovalo Zadru, koji je pun raznih banaka, koje se tove krvavim zaštednjama naših iseljenika i pomoraca. O netunskim konvencijama svaki svijestan i ro- doljuban domorodac nada se i drži da moraju biti revidirane. Svak upire oči u H. S.S. i strepi, hoće li i ona popuštati ili zahtijevati i izvojštiti reviziju, inače nam zlo i naopako. Evo jednog primjera : neko vajno ZALA Odo! dokazivo im Domi a parobrod. zadarsko društvo »Zaratina« u cijeloj sje- vernoj Dalmaciji vrši malu kabotažu, tiče i mrtve luke i vanka ekonomske zone. Tijem stavlja u nepriliku i našu financijalnu kontrolu i naš narod neopskrbljen putnicama. Neznamo kako je tomu glumačkom i rekla- mnom parobrod. društvu mogao da bude odobren i od naših vlasti današnji raspored. — Jadranska Plo- vidba hvalevrijedno dandanas pristaje 'u svaku našu važniju luku, parobrodi su dosta zgodni, a osoblje uslužno. "Neka se dakle odstrani malo tugja kabo- taža. Neka naša Jadranska Plovidba obali putne i trgo- vačke cijene, barem iznimno u ovoj bijednoj izloženoj zoni, u najgorem slučaju nek nas spoji barem sed- mično sa Zadrom, onda će uašemu patničkom narodu biti dosta olakšano. — /. & ć. Drvenik kraj Makarske. Osnivanje pošte. Mini- starstvo Pošta i Telegrafa donijelo je već u augustu mjesecu ove godine riješenje, kojim se u Vali-Drvenika osniva ugovorna pošta. Narod je ovog kraja sa odu- ševljenjem pozdravio ostvarenje ove svoje životne po- trebe, te pouzdano očekuje od Direkcije Pošta i Tele- grafa u Splitu, da će u najkraće vrijeme odluku mini- starstva i provesti. Pošumljivanje. Veliki župan dubrovačke oblasti na policaj zauzetnog glavara Drvenika g. Jure Ivičevića pk. Mije potvrdio je riješenje kr. Sreskog poglavara u Makarskoj, kojim se ograničuje broj koza po obitelji na deset grla u ovom odlomku, te je ujedno naredio da se pojedini dijelovi općinske šume, koji su pusto- pašnom pašom koza, poharani, ponovio pošume. Tako općinsko upraviteljstvo u Gradcu nije do danas ništa poduzelo, za izvršenje te korisne odluke, a politička je vlast prama spomenutom zakonu dužna, da na troš- kove odnosne općine provede zabranu, kad bi se općina ustručavala da to učini. Seljani onog odlomka, u brizi za kulturu svojih zemalja, a u želji da ovaj lijepi primorski kraj ne stigne sudbina hercegovačkih sela, očekuju od sreskog poglavara g. A. Stalia, da će čim prije narediti gradskoj općini neka postupa u smislu odluke velikog župana, te da će seoske lugare - | pozvati na odgovornost, što dozvoljavaju da se op- ćinska šuma ništi. Kozari i ako ih je maleni broj u ovom odiomku (s nekoliko hiljada koza), podigli su kuku i motiku proti glavaru radi ove zabrane, progla- \ sivši ga čak i komunistom, — (jer ii syoioi,z2stia = ljenosti i egoizmu identificiraju rad za opće dobro sa komunizmom), ali su svi oni, kojima koze nijesu odu- zele pamet, uvjereni da će načelo pravde, dobrog i | lijepog prije ili poslije pobijediti. Preporučujemo gla- varu Ivičeviću neka mastavi svojim radom za opće dobro, jer je nevolja hercgovačkih sela na našoj gra- nici dovoljna opomena onima, koji od koza očekuju neko dobrostanje i spas. Drveničani, Donjo-Valci ! Da vam koze nijesu uništile šumu, lozu i maslinu, nebi ste svoju djecu danas tjerali u Australiju trbuhom “ za kruhom. Lukobran. Ovoga ljeta boravila je u Vali-Drvenika komisija Direkcije Pomorskog Saobraćaja, da se na licu mjesta uvjeri o potrebi izgradnje lukobrana. Kako dolazak ove komisije nije uslijedio prije izbora, vjeru- jemo da se je ovo pitanje ozbiljno uzelo u pretres i da će nas Direkcija lukobranom — usrećiti. Rod maslina je u ovom odlomku srednji. U pri- morskim. krajevima "masline su uništene od mušice. Kako lanjske godine nije maslina u ovom kraju uopće | dala plod, te polovicu seljaka neće ove godine biti opskrbljeno uljem — tom jedinom začinom našeg seljaka. 3 : Vinarsko-uljarska zadruga kako čujemo osno- vana je u Vali Drvenika. Zadruga je već protokolirana te se vode pregovori o mabavci potrebne mašinerije. Preporuča se Velikoj Županiji, da pripomogne ovu korisnu ustanovu, jer sela naše oblasti koja su uda- ljena od cijele oblasti imaju jednaka prava kao i ona, koja su u njenoj neposrednoj blizini, — M. a