Str. 2.

Alaupovića, sveuč. profesora Corovića i druge gospode.
Općina beogradska bila je sastupana po vijećniku
g. Kokanoviću. Poslije blagoslova bio je priregjen svim
spomenutim skromni objed u novom manastiru,

Poslije podne istog dana kat. omladina priredila
je veoma uspjelu akademiju u »Kat. domu«, a uvečer
je u crkvi držao zaključni govor gen. vikar Mer. Ge-
can: ,Sv. Frano i socijalno pilanje“. Pjesmom ,Tebe
Boga hvalimo“ i pontifikalnim blagoslovom završena
je svečanost.

Na beogradsaom uni ersitetu. Osim crkvene
proslave održala se i na beogradskom Umniversitetu na
7 dec. uvečer svečana komemoracija 700 god. smrti
sv. Frane. Bilo je to valjda prvi put, da se na beogr.
Universitelu odaje čast jednom kat. Svecu, pak je bilo
veliko zanimanje za tu proslava. Ispala je preko sva-
kog očekivanja i učinila duboki utisak na Beogragjane.
Jedan stari universitetski profesor izlazeći poslije iz
dvorane kazao je, da je rijetko koja proslava na beogr.
universitetu bila tako impozantna, ozbiljna, svečana
kao ova. O tom su donijele beogradske novine opšir-
nije izvještaje. Evo n. pr. izvadak iz izvještaja »Pravde«,
u kojoj je i sam program donešen :

»U svečanoj sali Starog Universiteta održana je
sinoć proslava 700 god. Sv. Frana Asiškog. Svečana
sala bila je neobično puna. Megju mnogobrojnom i
otmenom publikom primećivani su Papin Nuncije Mgr.
Herm. Pellegrinetti, beogr. Nadb. g. Rodić, rektor Uni-
versiteta g. P. Popović, bivši ministri gg. Jovan Žuje-
vić, Živan Živanović, dr. Dragoljub Arangjelović i dr.;
austrijski poslanik g. Hofinger, italij. otpravnik poslova
(g. Petrner) s više osoblja tal. poslanstva, predstavnici
poljskog i magiarskog poslanstva, veliki broj profesora
universita i gimnazija, katoličkih i pravoslavnih itd.

Proslava je otvorena pozdravnim govorom g. dr.
Tugomira Alaupovića, potpres. Držav. Saveta. On je
u neobično lepom i interesantnom govoru ocrtao zna-
čaj sv. Frana Asiškog, govoreći o samim Franjevcima
kao posebnom kalugjerskom redu, govornik kaže,
da su oni poznati kao najširokogrudniji i majtole-
rantniji.

Konsultor (kanonik) beogr. Nadbiskupije g. Petar
Vlašić održao je neobično topal i osećajan govor o
samoj ličnosti sv. Frana. Naročito se zadržava na opisu
njegovih unutrašnjih osobina. Podvlači sjajnu osećaj-
nost i neobičnu energiju, koja se majbolje ogleda u
niegovoj devizi ,sve ili ništa“,

Prof. univers. g. dr. Vladimir Ćorović crta ulogu
Franjevaca u našoj istoriji... Franjevci podižu ugled
katoličkoj crkvi...

Na kraju rektor universiteta g. Pavle Popović
govori o ulozi Franjevaca u našoj književnosti, umet-
nosti i nauci...

Koncert majstor g. Karel Holub dao je Šubertovu
Ave Mariu“ na violini kao i Bahovu sonalu. Gca Vr-
hunec, članica Opere, otpevala je dve pobožne pesme
(sv. Frano pod Križem). Na klaviru je umetnicu pratio
g. L. Matačić, dirigent Opere. S tim je proslava bila
završena“.

Tako beogr. »Pravda« u 336 br. (8. dec.) t. god.

NARODNA SVIJEST“

Pisma iz naroda.

KOTOR. Javne kupelji. Ima par godina, da se
radi na tom, da se u našem gradu sagradi kupalište,
pak eto Bogu hvala došao je dan i kupalište je skero
dovršeno u jednoj kući na trgu sv. Jozipa. Kupalište
je sagradila Općina uz državnu pripomoć, te je baš
moderno uregjeno, tako da se može kupati i zimi sa
vrućom i studenom vodom. Ovo je baš dobro uči-
njeno, jer nam je bilo potrebito jedno zimsko kupalište,

Zapuštenost grada. Velika je potreba raznih po-
pravaka u našem gradu. Pločnik je polomljen skoro u
svim ulicama i trgovima, a osobito u ulici trgovine
Braće Bjeladinovića, pak u ulici sv. Klare, sv. Marije
Kolegiati, do sv. Ane. Ne samo što je sve užasno
polomljeno, nego je i opasno, jer može ko lako nogu
slomiti, a kada su kišljiva vremena mora se gaziti do
koljena. To su pak najglavnije ulice, kojima prolaze
sve godišnje procesije i svečane povcrke. Radi toga
mislimo, da bi bilo vrijeme, da Općini re ulice uredi
barem onom subvencijom, koju više ne troši za uzdr-
žavanje glazbe. Š Š

Gospa Začeća svetkovala se je u crkvi sv. Klare.
Poslije podne bila je svečana procesija okolo grada.
I ako je bio vjetar i zima, isto je procesiji prisustvo-
valo veliko mnoštvo naroda. Crkva je pak bila bogato
narešena i sjajno rasvijetljena. Moramo pak zamjeriti
nekim radnicima, što su baš za vrijeme procesije radili.
A mislimo, da bii vlasti morale ukloniti buku i galamu
za vrijeme i na mjestima, gdje prolazi procesija, jer
to pokazuje nepoštovanje vjerskih svetinja.

CAVTAT. Blagdan sv. Nikole i Imakulate pro-
slavilo se ove godine osobito svečano. Na sv. Nikolu
novi muški zbor otpjevao je lijepo misu od Schweitzer-a,
a preko mise motet: ,QO Nikola, moli za nas!“ Po
podne Svetotajstvu : Soli bariton, tenor duet orgulje,
Vedopivec. — Na Gospu preko mise otpjevao je teški
moderni ,Ave Maria“.od P. Griesbachera veoma lijepo
svojim krasnim baritonom g. Niko Narsete. Po podne
Litanije Falconara, Tota pulchra De L. Stomislao —
Tantum Ergo od Vodopivca s violinom i ,Ave Maria“
od Griesbachera. — Zbor je pokazao najveće požr-
tvovnosti; po kiši i zimi dolazili su pjevači drago-
voljno i zato se je mogao postići kroz same 2 sed-
mice ovaj uspjeh. Čast pjevačima! Samo tako i
unaprijed !

PONIKVE. Pohvalni Božićni dar braće Andrai
Mata Blitviča. Bez ikakva popravka, od pamtivijeka
gragjena premalena naša crkva matica, gola kako i
ostale kapele u župi, stupit će ovoga Božića kao
odjevena nevjesta pred svoje župljane, a to jedino ima
zahvaliti darežljivosti zahvalnih srdaca prema Bi. Gospi.
Braća Andro i Mato Blitvić iz Sparagovića radili su
u Americi i Andra dopade teška bolest. U nevolji
obojica obečaše bl. Gospi dar, i Utješiteljica nevoljnih
pomože ih. Mato došavši kući daruje Gospi Velikoj
dvije kangjele od kina srebra, a Gospi od Rozarija:
lijepu  girlandu-nikja i 2 para palama od umjetnog
cvijeća, a Andro krasnu pozlaćenu ćoku, koja je ne
samo odlični ures naše crkve-špiljice, nego bi bila na
diku i gradskoj crkvi. I otprije sjećali su se naši de-
moroci svojih crkava i resili ih svojim darovima, ali
braća Blitvići sve natkriliše, vrijednost se darova cijeni
oko 8.000 Din. Bog im nasporio; Naša im hvala, a

potomci im prenosili uspomenu. Hvala i  ,Našoj
Slogi“ na lijepoj radnji. — G.

 

Br. 51.

Proračun dubrovačke općine.

U prošlom smo broju izvjestili o sjednici općin. vijeća,
koja se jedržala u nedjelju 12. ov. mi. od 9-10*/a s. pr.
podne te od 2 po podne do 1 s. po noći, a na kojoj je
prihvaćen proračun za god. 1927. Obećali smo se po-
tanje na isti osvrnuti u ovom broju što ovim i činimo.

Predračun za godinu 1927. iznosi ukupno svotu
od Din 7,047.822:32 p. ti. za Din. 662.738:68 p. je veći
nego li onaj za g. 1926. Od ove ukupne svote pred-
vigjeno je za gradnje Din. 2,256.821, za sigurnost
D. 1,186.344, za upravu D. 1,148.471:85, za zajedničke
troškove D. 676 731:10, za siromaštvo 320.233:11, za
nauk 297,451:50, dok je ostatak od gornje svote pred-
vigjen za dugove, povjereni djelokrug itd.

Predračun zajednice iznosi D. 2,597.532:60, Du-
brovnika 2,869.704:78, Dubrovnika 2 svotu od Din.
1,318.691:19, dok ostatak je predvigjen za odlomke Župe.

Prirez za Dubrovnik predvigjen je sa 220%,
Dubrovnika 2 sa 180%, odlomka Brašina sa 200%,
a ostalih odlomaka Župe sa 300%. Usljed nekih ko-
rektura prihvaćenih na vijeću, prirez će se za Dubrov-.
nik i Dubrovnik 2 nešto sniziti i svakako neće prela-
ziti stavku prireza tekuće god. 1926.

Takse su na uvoz-izvoz znatno povećane, isto
tako povećane su i ostale takse opstojeće u god. 1926.,
dok su uvedene nove takse vatrogasnog prireza, na
firme, glasovire, veslačke lagje i motore, koje će znatno
pridonijeti prihodima općine prama g. 1926. kao no-
vost za naš grad uvedena je i taksa na uzdržavanje
čistoće javnih ulica, koje je već uvedena u svima
većim našim gradovima. Š

Predvigjene su veće radnje u Župi, a i nekoliko.
njih u gradu i Dubrovniku 2, megju kojima gradnja
preko potrebnih zahoda na Pilama i u Dubrovniku 2.

Za gradnju ,radničkog doma“ u Dubrovniku 2
predvigjena je svota od nekih Din. 500.000:—, koji sef
trošak imade pokriti posebnim zajmom.

Rasprava je na mnogo mjesta bila veoma živa,
ali mora se priznati da su i kritike opozicije bile stvarne.
i većina je sve opravdane njihove zahtjeve uvažila,

Raspravljanje bilo je prekinuto od 102 s. pr.p..
do 2 sata po podne usljed molbe gg. vijećnika Nar.
Radikalne Stranke, koji su prisustvovali parastosu pre-.
minulog pok. Nikole Pašića u pravoslavnoj crkvi. Ista.
gospoda nijesu prisustvovala jutarnjem vijećanju veći
samo poldnevnom. i

 

 

 

 

 

 

Mudrost g. Paležanskoga u ,,Pravdi“'

,Gde nam je vera!
Ni Hrista, ni Bude,
ni jednog boga mi nemamo“,
(Paležanski : Plač malih ljudi).

Poštovane Gospogje i cijenjena Gospodo !

Stari je običaj da se g.g. štiocima predstavi svoj
Junak, ali je ta ugodna dužnost meni ovog puta su-
višna, jer je svima Vama dobro poznat moj glavni
Junak, barem po svom širokom misterioznom šeširu,
kojega je i g. R. R. Progonski u svojem glasovitom puto-
pisu ,Novog Čovjeka“ zapazio, t.j. g. Boo Paležanski
qui aliis verbis S. M. (Slobodan Mišić) dicitur. Vama
je poznat kao auktor zbirke modernih i loših pjesama
»Lutanja ka Dadi“, pa kao feljtonista »Večernje Pošte“,
pa kao pisac ,Očaranog Zločinca“, koji je počeo izla-
ziti u svescima, ali je prestao na polovici, što ja lično
s nekim komptoaristicama i s ostalom čitalačkom publi-
. m tog štiva od svega srca žalim, jer sam uvjeren,
da je tamo najbolje uspijevao i pružao najveće nade
i (moralne) koristi našem narodu.

Ja Vam danas želim predstaviti njegov , markantno
patriotski“ članak u »Pravdi« od 5., 6., 7., decembra
1926. godine, koji se nikako ne smije propustiti, kad
se bude eventualno govorilo o njegovoj biografiji;
i io sam samo želio predstaviti onima od gospode
šticca, koji taj članak nijesu imali sreću da pročitaju.

+ Primismo od jednog saradnika našeg lista.

Naslov mu je: Problem Jadrana: ,,Nacionalizam,
papizam i moral“, Iz toga konfuznog i razvučenog
članka, kako ga on zove fragmenta, mogla bi se izvući
ova summa summarum : 1.) Po naravi je obezbjegjena
teritorijalna sigurnost Dalmacije, ali je u opasnosti
nacionalna i moralna sigurnost od kulture papizma.
2.) »Specijalno katolička crkva (za razliku od staro-
katoličke i pravoslavne) ne može biti realna činjenica
u životu današnjih ljudi“, jer je ,Papizam davno prošla
prošlost“, i katolička vjera jedino dava ,Utehu“, a
ova opet nije nego ,podstrek inerciji“. 3.) Vrijedne su
samo ,nacionalne crkve“, jer sa ,verom u Boga stva-
raju ješ jednu veću i silniju veru, veru u čoveka Slo-
vena“, 4.) Logički : treba ostraniti katolicizam, jer ,ue

može to kad je neko odan sv. Rimu da bude odan i
Slovenstvu“.

Ieto Vam ga tu! To je taj velevažni problem
Jadrana. To nas, poštovani štioci, treba da ozbiljno
zabrine i baš radi toga hoće g. Paležanski, da poru-
šimo cijelu kulturu i tradiciju, koju u Dalmaciji imamo
(jer je ona iz temelja katotička), A moramo prihvatiti
religiju Slovenstva, jer je to više no Hrišćanstvo“.
Stoga smo, braćo Hrišćani, svi mi jeretici od rogjenja,

stari su maši bili jeretici, Crni i Beli su tvrdokorni'

jeretici, i tako je nužna reforma. Pa jer g. Paležanski
katolicizam zabacuje kao ,davno prošlu prošlost“, a jer
opet i ,nacionalnim crkvama“ diže Boga, treba da
svi mi (Dalmatinci) prihvatimo novu religiju, koju nam

on poštavlja poput Luthera, Husa, Zvinglija — si parva

licet componere magnis — religiju sa slovenskim
Bogom, koji nije ni Perun ni Crt, već Nacionalizam,;
Panslavizam, Antipapizam ..... u jednu riječ rečeno :

Paležanskizam ! i

To je dobro. Ali g. Palaženskome se ne smije
nikako zaboravit originalna tvrdnja, da smo mi Dal-|
matinci ljudi ,nepokretne psihe“, jer nije čuda da naš
publicista ne pozna Dalmaciju ni u prošlosti ni u sa-
dašnjosti, i da je uza sve to Dalmacija ipak uvijek
prednjačila mnogim sestrama provincijama naše mile.
domovine i bila uvijek kao i danas barem za pedeset
godina ispred većine od njih u shvaćanju svega. s

Zašto se g. P. pak boji, da ne bi naš naciona
zam i moral stradao od kulture Rima, kad po njem
izvan ,Čoveka i Sudbine ne postoji ništa (sem vas!
lene i prostora“), to jedino može da razumije njeg;
veliki mozak. S toga ne mora on, da dokuči, kako
nam sinteza strane kulture može za progres samo
koristiti, ako mi imamo iole kreativne moći — da ju
istovremeno transformišemo u čisto našu.

Interesantno je megjutim, da »Pravda« od 5. XI
malo ispred ovog članka piše, kako pri proslavi 70!
godišnjice smrti sv. Frana u Beogradu govore g. D:
VI, Ćorović i g. Popović o ,franjevcima u našoj isto-
riji“ i ,o franjevcima u našoj književnosti, nauci i
umjetnosti“. Dok su potrebiti takovi priznati profeso
univerze, da prikažu zasluge tih neumornih radn