HREHRNENNNSESPIT NEO IT roi SDS NO
Poštarina plaćens u gotovu.
Br. 52.
DUBROVNIK, 29. decembra 1926.
God. VIII.
Narodn
tjena je listu
: PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
iza
Tjedan Katoličke Štampe.
Jedan američki katolički dnevnik piše, da me-
isički katolici ne bi nikad bili doživjeli ovoliko stra-
tovite vjerske progone, da su se za vremena osigurali
akom i svuda raširenom katoličkom šlampom. Danas
e štampa ona snaga, koja pokreće cijelu ljudsku
eulturu, te je nemoguće, da se održi ijedna kultura,
koja se ne osigura jakom štampom.
| Mi Hrvati imamo svoju tisućugodišnjicu kato-
ličku kulturu, ali nju će razrušiti moderna bezvjerska
kuliura, ako pustimo, da hrvatski narod ostane bez
jake katoličke štampe. I kod nas se pojavljuju kon-
iure strahovite kulturne borbe, kakvu proživljavaju
Meksiku. Promašimo li pravo vrijeme za
katolici u
organizaciju svoje katoličke štampe i katoličkoga
čitateljstva, katastrofa po primjeru Meksika je
neizbježiva. :
Zato suratimo ovaj put više nego ikada dosad
“pažnju propagandistićkoj akciji Tjedna Katoličke
'Štampe, koji se upriličuje od 1. do 8. siječnja na
početku nove godine! Upotrijebimo sve svoje sile i
sve svoje energije u tim prvim danima nove godine
za rad oko što većeg proširenja katoličke štampe!
Neka nas pri tom vodi misao : Ne smije biti
nijedne katoličke kuće, koja ne bi držala bar jedan
katolički list! Barem jedan mjesečni a gdje god je
moguće, uz mjesečnik i tjednik. Upozorujemo i na
silnu potrebu katoličkog dnevnika! Budimo svi do
jednoga apes' tatoličke štampe, jer toj apostolat
svade megju najveće potrebe za očuvanje hrvatske
katoličke dašnjosti i budućnosti ! — Pijevo Društvo.
\m Mim
i Tjedan dobre knjige
. Kod svih katoličkih naroda posvećuje se jedan
tjedan propagandi i širenju dobre knjige, U tome se
tlednu svi svijesni katolici naročito brinu, da u svaku
katoličku kuću dogje bar jedna dobra knjiga. Sve kato-
ličke novine, svi katolički izdavači i sve katoličke knji-
žare nastoje u tome tjednu biranom reklamom što više
upozoravali na dobre knjige, da cijela javnost što više
posegne za njom. A katoličko svećenstvo i katolička
6 inteligencija daju se u tome tjednu na pravi apostol-
\ ski rad za dobru knjigu. | čitamo i čujemo; da_takve
propagandističke akcije donose sjajnih uspjeha katoli-
_čkoj knjizi. U takvom tjednu znadu se proširiti stotine
= hiljada dobrih knjiga. Stvaraju se prava čudesa za du-
ševno dobre naroda. ;
Takav ćemo tjedan dobre knjige evo i mi Hrvati
TT
5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
skoj kući božićna radost i veselje. I tkogod zakuca na
vrata, prima se kao mili gost. Dajmo dakle, da u
svaku kršćansku kuću u.te dane ugje dobra knjiga!
Nikada neće doći kao miliji gost, nego li baš u te
dane. Nikada ne će biti objeručkije primana, nego baš
u toj božićnoj radosti. Nikada joj se katoličke duše
ne će više radovati i veselije priklanjati, nego li baš
u tom blagdanskom svetom raspoloženju, kada slavimo
dolazak Onoga, koji je utjelovljeno Dobro svega svijeta.
Pozivamo dakle sve naše povjerenike, sve sveće-
nike i inteligenciju i sve katolike dobre volje, neka se
posvete, štogod više mogu, propagandi i širenju dobre
knjige u ove božićne i novogodišnje dane. Neka ugju
u svakn katoličku kuću čestitajući Božić i Novu Go-
dinu, te neka usput preporuče dobru katoličku knjigu.
Malo će tko odbiti, ako se upotrebi zgodan način. A
za to nema doista zgodnijeh dana, nego baš u tome
tjednu. Slavimo rogjenje Spasiteljevo. Nikad bolje zgode,
da upozorimo svakoga, kako pravi katolik mora poz-
navati Spasitelja, a najbolje će Ga upoznati iz knjige
,lsus Krist“, koju je tako lijepo napisao dr. Rudolf
Vimer. Ili drugi primjer. Prvu proslavu Božića uz ja-
slice uveo je sveti Franjo Asiški. Slaveći Božić moramo
se sjetiti i tog velikog Sveca, treba da ga upoznamo,
a zato opet nema zgodnije knjige, nego što su romani
Božji Vitez“ i ,Božii Sirotan“, koje je napisao dr.
—lsidor Kršnjavi.
Ili treći primjer. U knjižici ,Hrvatske narodne
pobožne pjesme“ od Jurja Lahnera čitamo legende o
malom Isusu. Pa zar ima zgodnije vrijeme nego li je
božićno, da se ta knjižica preporuči? Na takav način
može se preporučiti manje-više svaka katolička knjiga
i malo će je tko u ove dane odbiti. I glede novca će
baš u te dane biti najmanje isprike. Gdje se priregiuje
božićni bor, božićni kolači, božićno pečenje i božićno
vino, tu se mora naći koji dinar i za dobru knjigu,
da bude na veselje i starome i mladome.
Knjiga do knjige, i eto prosvjete naroda. Gdje
se ne udomi dobra knjiga, tamo će se zastalno udo-
miti zla knjiga. Zapamtimo, da je naša krivnja, ako
pustimo, da zla knjiga pretekne dobru. I naš je grijeh
ako zanemarujući širenje dobre knjige pustimo, da zla
knjiga hara ljudskim dušama.
Budimo apostoli dobre knjige! Zavjerimo se sami
sebi, da u svejoj najbližoj okolini ne ćemo dopustiti,
da bnde ijedna kuća, u koju u ovom ijednu ne bi
udomili .bar jednu dobru knjigu! A što više, to bolje!
I budimo uvjereni, da svaku dobru knjigu, koju ras-
pačamo, polažemo u temelje nove sretnije budućnosti
hrvatskog naroda. — Društvo sv. Jeronima — Zagreb.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I, Birimiša) — Dubrovnik
izdavač - urednik:
Antun FIe&
Vlasnik -
— Dubrovnik.
Pokret za sjedinjenje crkava.
Utješljiv je svaki i najmanji korak k jedinstvu
zapadne i istočne nesjedinjene crkve. Shvatljivo je da-
kle, da je svaki dobro misleći kršćanin s veseljem
pozdravio najnovije pojave na tom polju u Americi,
u Bugarskoj i u Poljskoj.
U Americi dva biskupa istočnog obreda neutru-
divo rade oko ostvarenja te plemenite misli, a to su
Rusi Nikolaj Krešinski i Stevan Dzubej. Prvi je bio
već u Rusiji prešao na katolicizam, ie je bio prognan
od boljševika i došao u Ameriku, gdje je postao pra-
vim apoštolom jedinstva crkava; pa vruće želi, da se
kao takav vrati u Rusiju. Drugi je pripadao grčko-
katoličkoj sjedinjenoj crkvi u Galiciji ; nu kako je od
pravoslavne ruske crkve bio primio neku novčanu pri-
pomoć, bio je prešao na pravoslavlje i postao pravo-
slavnim biskupom. Kao takav došao je i on u Ame-
riku, gdje je našao put, kojim će da se povrati k vjeri
svojih otaca. Tako je i on i s njim 29 pravoslavnih
svećenika prešlo na katolicizam. A nije na njima sa-
mima ostalo, nego je bilo još mnogo prijelaza poslije
veličanstvenog euharističnog kongresa u Čikagu.
U Bugarskoj su još pod turskim gospodstvom
revno radili oko sjedinjenja crkava tri sjedinjena . bis-
kupa: Mirov, Petkov i Šenov. Balkanski su ratovi, pa
svjetski rat, a i zadnji grčko-turski rat, znatno oteščali
napredak toga blagotvornoga pokreta, jer su mnoge
bugarske porodice morale da bježe sa svojih sjedišta;
ali je u najnovije vrijeme nedavno imenovani bugat-
ski sjedinjeni biskup Kurtev preuzeo od svojih pred-
šasnika započeti rad s lijepim uspjesima, dok se
Velehradu (u Moravskoj) odgaja lijep broj bugarskog
sjedinjenoga svećeničkoga podmlatka, koji će u naj-
skorije vrijeme biti biskupu Kuteru desna ruka.
U Poljskoj se od lanjske godine opaža jaka Že-
lja sjedinjenja kod pravoslavnog svećenstva ukrajin-
skoga; a glavni joj je pokretač arhimandrit Mozorov.
Od lani su ne samo on, nego i 23 pravoslavna sve-
ćenika i svi kalugjeri jednog od najvećih pravoslavnih
manastira u Poljskoj postali najgorljivijim pristašama
unije. Nego, na žalost, poljska vlada smeta ovomu
plemenitomu djelovanju, jer u staroslavenskom bogo-
služju vidi jaku zapreku polonizaciji Ukrajinaca.
Vrlo je važno, kako ovaj pokret shvaćaju kul-
turne zemlje. U Americi, Engleškoj, Francuskoj, Bel-
giji, Nizozemskoj i Čehosiovačkoj ima puno razumije-
vanja i prave susretljivosti prama ovom velikom pro-
blemu ; najmanje pak u Poljskoj, Jugoslaviji i Nje-_
mačkoj. Zašto da baš i mi, koji bi najveću korist od
ša najvažnija zadaća sadašnje dobe.
mati sada 1—8 siječnja. U te je dane u svakoj kršćan-
knjizi : Dr. Joseph Eberle: Gressmacht Presse.
\ I. Novine — svjetska Velemoć. Utjecaj je sve-
šta, knjige, svećeasiva, pučkih predavača ogroman,
još ie veći utjecaj novina. “O samo jednem novi-
rskom poduzeću, kao što je n. pr. američka ,Asso-
ed Press“, koja danomice šalje u svijet 30 milijuna
vina, možemo tvrditi, da utječe na puk jače, nego
utjecali ikada najslav i eroji svjetske historije
“kao Aleksandar Veli ezar," gr Bi:
j
elikoga Papu,
pa, dosta na-
lisionara
i se dan žrtvuje na stotinu
olnicama, siroti \ i zavo-
jersko-
“vijek nedovoljno
.. grafičkog zavoda.
_ kama. vjerskih indiferentista,
da nam saopće novosti o kul«
“odlučivanja najvažnijih pitanja (n. pr.
nazad nekoliko vremena neki nekatolik:; valuta katoli-
cizma stoji hajviše, katolicizam je kao Amerika megju
vjeroispovijestima. Jedino što nemamo mi katolici, to
je što nemamo časopisa, koji bi odgovarali našoj im-
pozantnoj veličini, niti po broju, niti po unutarnjoj
snazi sadržaja.
ili. Broj katoličkih novina zaostaje daleko za
brojem katolika. U takozvanoj kateličkoj Francuskoj
i Italiji ima devet desetina nekatoličkih novina. Svi
pretplatnici sviju talijanskih katoličkih časopisa ne po-
krivaju broja triju glavnih talijanskih liberalnih dnev-
nika. U. Austriji ima pet šeslina, a u Beču samom de-
vet desetina nekatoličkih novina. Nešto bolje, ali još
je u Njemačkoj, gdje naši listovi
je prema nekatoličkim kao 446 : 3.500.
\v. Mi katolici nemamo nijednog auonsnog ureda.
Inseratni je dio hrptenjača svakoj novini. Anonsni uredi
sakupljaju i razašiljaju u velikim množinama inserate
najrazličitijih vrsta pojedinim časopisima te time utječu
i na sam sadržaj lista. Svi su takovi uredi u ruka-
ma liberalaca.
V. Mi katolici nemamo megjunarodnog tele-
Sve su kancelarije ove vrste u ru-
liberalaca, framasona i
židova. O njima ovisi, i
turnim, političnim, ekonomskim i megjunarodnim odno-
šajima. Otud veliko nesuglasje. katolika u momentima
poslijeratni mi-
'rovni_uslovi.): Š
VI. Novine su osobito u današnje doba bojno
polje za vladajuće svjetsko naziranje. Ovoj svrsi
služile su novine od početka: svoga postanka, ali ni-
kada tako kao u sadašnje doba. Što sve ne čine bolj-
ševici i komuniste za svoje novine! Kao što su nazad
nekoliko desetaka godina postali trustovi za izvore
kamenog ulja, rudnika i željeznica, tako se danas ra-
gjaju trustovi boljševika za novine. A države! One
troše miljarde, da podmite novinarstvo. (Simo su na-
sljedne države nekadašnje Austrije za vrijeme pariške
konferencije trošile za ovakovu svrhu 50 milijuna
franaka.) A vjerske sekte!? Nijesu, li zar samo U
Americi odlučili sakupiti za 5 godina 1 miljardu
300 milijuna dolara, da prošire protestantizam po
čitavom svijetu — dakako u prvom redu pomoću
novina !
Vii. I mi katolici treba da se zauzmemo svim
silama za svoje katoličke novine. Ima ih, koji kažu,
da su novine nesreća za svijet, te da bi bilo bolje biti
bez novina. — Ali, ako novine služe milijunima kao
orugje za svoje krive ideale, zašto ne bi isto tako i
nama ? Francuski publicista Louis Venillet rekao je:
Veliki su mi neprijatelj novine — ali sam ipak njima
posvetio čitav svoj život, jer sam uvidio, da je mo-
guće antikršćanski časopis pobijediti samo sa kršćan-
skim listom“. Poznate su riječi Pija X.: ,Uzalud ćete
graditi crkve, dizati škole i držati misije — uzalud
sav vaš rad bez dobrih časopisa, koji će vam služiti
i za napadaj i za obranu“.