Dubrovnik 11. rujna 1919. Cijena je Jistu sa .donašanjem u kuću ill ove godine K 10. Plativo i uluživo u Dubrovniku Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr. Hrvat. poštom Što, da radimo ? Sad smo jedna država Jugoslavija ili kako se službeno nazivljemo kraljestvo Hrvata, Srba i Slovenaca. Najidejalnije bi bilo, za mašu sretnu budućuaost, kad bi sva. ova tri.imema izčezla i pretvorila se.u Jugoslaven, jer bi se time ostra- nile mnoge beskorisne prepirke i ueumjesne za- djevice. No to je za sada vrlo teško, ali možda s vremenom dodjemo i do toga; u tom smjeru trebalo bi, da poradi svaki pravi otadžbenik. Nego mi moramo da računamo sa činjenicama, i da udesimo svoj rad \prama današnjim prili- kama, Dakle, dok opstoji ime Hrvat, dotle će opstojat i ime Srbi Slovenac. Ali pri tome ne smijemo zaboraviti da smo braća sa tri imena, u jednoj dižavi i da mam je zajednički cilj: sreća našeg naroda. Mi Hrvati moramo, da s naše ttrane propagiramo bratsku ljubav i slogu, kao što bi morali Srbi i Slovencito činiti i s njihove sirene. Možemo se uporedo razvijali pomagajući jedan drugoga bez ikakva uštrba za zajednicu. svi produkti bili/ materijalni bili moralni moraju nam biti zajednički jugoslavenski. Kao što mo- žemo bratski živjet uz različitost vjera, to može- mo i uz različitost plemena, dok nas vrijeme ne ujedini i vjerski i plemenski. Suzbijat nam je supremaciju jednoga nad drugim, šibati ekciju, _ čupati radik: ome u svemu. Sroki ebični otadžhenici meka Ravnopravnos| i požrtvovniji či uzmu prva mjesta na upravi državne lagje, i tek će tada naša država cvasti uporedo s drugim narodima. Javna je kritika tu, da budnim okom pazi na razvoj svega, pa da hvali, što se mora hvaliti, a kudi, što se mora kuditi. Osobne borbe i tričarije neka gospoda medju sobom rješavaju, a suprema lex esto salus patriae — domovina pad sve! : Nažalost osobnosti mnogo puta dovode i do trzavica u cijeloj državi, a to mora svak ži- gosati. Stranaka je bilo i mora da bude, ali ove ne smiju, da zaborave na sveopći interes naroda. Onoj stranci, koja bude imala bolji program pra- na interesima cjelokupne države, i taj bude doi- sta djelom provadjala, trebalo bi da se svak priključi i radi za nju. Više puta narod je bio i zaveden, pa se poslije pokajao, pa stoga treba do konca Tiskare. | tom smislu, Izlazi svakog četvrtka Pojedini broj 60 para dobro otvoriti oči kamo ćeš i kuda, jer poslije smrti janja. Prošlost nas je mnogočemu ramo se osvijestiti. & dužnost je našeg novinstva, kove stranačke mržnje prosudjuje osobe, da pazi na njihov rad, te obrusi «svakome bez pardona ono, ide. unaprijeda, te budno paziti nema poka- naučila, mo- što ga U našoj mladoj drža+i hoće se ljudi požr- tvovnih, nesebičnih i karakternih. Dakle, danas, kad se gradi naša država, kad se radi da bu- demo imali sretnu budućnost, ne smijemo da budemo tjesnogrudni, apatični, ali ni lakovjerni. O nama samim ovisi naše dobro ili zlo. Pora- dimo svi u svom pravcu za sreću i procvat naše ujedinjene domovine i tim ćemo pokazati, da smo pravi DAO, koji ne vičemo, 680 zadimo Mi i politika. Naš je list uzeo sebi za zadaću budjenje jedinstvene narodne svijesti u ovim našim. kra- jevima južne Dalmacije. U lom se pogledu naš rad ne može nazvati političkim u onom _ sinislu, u kojem se je do sada kod nas smatrao politički rad, koji se je sastojao u praznim naklapanjima i madmudrivanjima, besplodnim državopravnim natezanjima i u uzdizanju pojedinih ličnosti do polubogova. Nama će pri našem radu biti glavna svrha, "da najšire krugove naroda politički odgojimo u prava... da ih.uputimo«.u niihova_ dužnosti. MNajširi mnarodni slojevi često nemaju niti pojma o slobodi, koju im jedna ustavna dr- žava pruža. Narod mora znati, da je on pozvan, da stvori sebi vladu i odredi način vladanja. On treba da znade, da niti ministar ne može ostati ministrom, niti poglavar. poglavarom, niti načel- nik načelnikom, ako ga narod neće. Kad narodu bude sve to poznato, iek će onda znati kako da se posluži tim svojim pravom. Tek će onda na- rod osjetiti onu slobodu, o kojoj mu se često govori, a koju on ne vidi, jer se ne zna poslu- žiti svojim pravom, koje mu nije dano ničijom milošću, nego Božjom voljom. Narod mora biti svijestan svoje slobode, jer je tek onda znade cijeniti i žrtvovati se, da je sačuva. Politički raditi ne znači voditi neupućeni narod u izbore i napunjati ga strašću i mržnjom Za zahvale i priopćena plača se 90 para Vlasništvo Odbor Narodne Svijesti. = Hrvatske da bez ika-. . — Oglasi N. Fantela. Dubrovačke petit- uredn Tisak Rukopisi se ne vraćaju, IK petil-redak. — Odgovorni Tiskare. na protivnika, nego politički raditi znači uputit točno narod u njegova prava i dužnosti kao dr- žavljanina. Narodu se me smije samo naredjivat: imaš plaćati porez, imaš ići u vojsku itd., nego mu se mora i kazati: Ti narode, sačinjavaš dr- žavu, moraš je uzdržavati porezom, braniti -je svojom snagom, 'ali li po svojim zastupnicima odredjuješ našto će se plaćati porez i koliko će ga se plećati, ti odredjuieš da li će se voditi rat itd. Politički raditi znači daije zainteresovati na- rod za sva razna pitanja i za svaku narodnu potrebu, te za način kako se sve to dade postići. Samo će se tako osloboditi narod od političkih špe- kulanata, koji izrabljuju narod prikazujući se njegovim zastupnicima, a radeći protiv njego- vih interesa. Uvjereni smo, dobro naroda vrjedniji i politiziranje staroga kova. Da narod dade izražaja svoje volje, treba da se organizira u političke stranke. Samo poli- tički farizeji, koji bi htjeli u mutnom loviti, ka- , da ne treba političkih stranake. Ali političke stranke, koje hoće da budu narodne, treba da su izrasle iz naroda te nikle iz svih njegovih materijalnih i duševnih potreba. Samo takve stranke imaju pravo na opstanak. No ima interesa, koji su važniji od interesa pojedinih osoba, pa i od pojedinih narodnih slo- jeva, a po tom i od. interesa Bpoirdne političke i ar E si. Via bisino m da je takav nesebični rad za potrebniji, nego li je stratike To biti svi složni. Jedan je od takvih interesa i bu- djenje jedinstvene narodne svijesti, pa se niti naš list nije stavio na stanovište jedne političke stran- ke, već smo ga postavili na širu bazu, na kojoj je moguća suradnja svih onih elemenata, kojima je stalo do općeg narodnog dobra. 1 ako“usvojimo stari klasični nazor, da je politika skup svega javnog rada za opće dobro, onda je naš rad temeljem nove savremene i je- dino opravdane politike. sau opći it Riješavanje političke krize. Ovih dana ne radi se u našem parlamentu o ničeinu drugome, nego kako bi se došlo do koncentracionog kabineta. Tu se pregovara i do- govara. Vjerojatno je ipak, da će izmedju radi- Narodu momu. Š Hoću, da ti prozborim, moj narode, dvije, iri, onako iskreno, onako od srca, ko što si ti samo srce, sama dobrota. Tobom su se ponosili naši stari, ti si im bio uvijek štit, obrana, nada, ponos, podmladak. Neću reći tebi, ko što su tudji, daleki nam marodi, svoj puk nazivali svje- tinom, pa, kroz usta okrunjenog pjesnika, govo- rili: »Odi profanum vulgus«, već ću (i kazati veselo, da si ti onaj puk, — koji si i meni ro- | ditelj, — što si preporodio i pomladio sve gra- dove, a osobito naš mili grad Dubrovnik. Ti si, dao Šubiće, Hrvoje, Senjanine, Smiljaniće, Kra- ljeviće,, Obiliće, Karadjordjeviće, Jurišiće, Vran- čiće, Lazare, Jugoviće, Hraniće i hiljade div ju- naka na peru i maču. Iz tebe se podiže ono | dobra, ono plemenita, ono uzvišena, što u gra- du ima. . Ti si jak i čvrst, zdrav, plemenit, pa, ko || što si nekad svojim gospodarima tudjinima umio. nametnuti jezik,' običaje, općenje, ćud i pitominu, madam se, da ćeš i sada: otrestit se tudjinske.- rdje, koja ti je u dugu ropstvu na srce, na dušu pala, pa, kad ti budemo čupati kakvo zlo, ne- stranost, tudji rad, da ćeš bistar, ko bistri gor- ski izvor, ti lako razvaliti rupu, što ostane, kad se korov izvadi. Tebe nazivlju besvijesnom masom, koja da lako otvaraš svoje uši lažnim prorocima, te u jednoj samoj sedmici umiješ vikati Hosana i pro- _pni. Nije čuda! Podvrgnuti smo svi raznim u- plivima, udarcima, bolestima, pa umijemo tražiti hljeba i igara (panem et circenses) i zaprijetiti onoj istoj glavi, koju smo do juče pozdravljali : Zdravo Cezare, umirući te pozdravljaju l Ti si meni onaj mili moj narod, koji si u svim vremenima, svim plemenima dao, od zgode do prigode, i cara i kralja i ministara, a znao si i vjekovima robovati. Ja vjerujem, baš hoću da se ne varam, da si ti onaj isti, koji si se Bogu vruće molio u hramu našega parca sv. Vlaha, kad su se tvoja gospoda — tvoji zatira- telji — svađala, da ih Bog i sv. Vlaho razvadi i pomiri. Ti bi to i sada još više učinio, da bi, Bog učuvaj, treba bilo; sad, kad smo svi u je- dnome zagrljaju, u “jednoj kući, zemlja zemlji gospodari, a ne zemlja zemlji deritelji, jednake- pravni, jednokrvni, braća sinovi jedne majke, 'svoji na svome, slobodni na pragu očinskome, a ne kao nekad: kmetovi (čipčije), sluge, potla- čeni, nemalice&, neznalice, golotinja, bosotinja — robovi. To mi govore one gusle javorove, što ti još u milom domu držiš na gredi o čavlu; t mi govore tvoji običaji, dobrota, gostoljubivost ; to mi govori tvoja čarolika milovidna nošnja, to tvoja bistrina, to tvoj krasni jezik; to mi govori tvoje obličje; ta ti si jabuka, koja isto tako raste u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji, Hercegovini i t. d. u cijeloj Jugoslaviji. Ti ćeš mi reći, kako ti se prije ne javljah ovako otvoreno i zašto si se pilto u stoljećima neistinom, koja ti je u krv zašla. Imaš pravo, tako je! Ali znaj, da sve dodje zemanom. Do- movina nam se jadna mnogo mučila, mnogo patila i do skončanja dolazila u vjekovima trud- noće, sagibljući glavu svim udarcima, ali uvijek odolijevala i nadala se, dok nije iz Šumadije krilata lava poprište potjerala, da Kosovo sveti, da krstaše barjake opet razvije, da u zakrilje primi sav svoj rod jednovit sa tri imena. . ; (Nasiaviće se) zašt