Dubrovnik 11. rujna 1919.

 

 

 

 

 

Cijena je Jistu sa .donašanjem u kuću ill
ove godine K 10.
Plativo i uluživo u Dubrovniku
Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr. Hrvat.

poštom

 

Što, da radimo ?

Sad smo jedna država Jugoslavija ili kako
se službeno nazivljemo kraljestvo Hrvata, Srba
i Slovenaca. Najidejalnije bi bilo, za mašu sretnu
budućuaost, kad bi sva. ova tri.imema izčezla i
pretvorila se.u Jugoslaven, jer bi se time ostra-
nile mnoge beskorisne prepirke i ueumjesne za-
djevice. No to je za sada vrlo teško, ali možda
s vremenom dodjemo i do toga; u tom smjeru
trebalo bi, da poradi svaki pravi otadžbenik.
Nego mi moramo da računamo sa činjenicama,
i da udesimo svoj rad \prama današnjim prili-
kama, Dakle, dok opstoji ime Hrvat, dotle će
opstojat i ime Srbi Slovenac. Ali pri tome ne
smijemo zaboraviti da smo braća sa tri imena,
u jednoj dižavi i da mam je zajednički cilj:
sreća našeg naroda. Mi Hrvati moramo, da s naše
ttrane propagiramo bratsku ljubav i slogu, kao
što bi morali Srbi i Slovencito činiti i s njihove
sirene. Možemo se uporedo razvijali pomagajući
jedan drugoga bez ikakva uštrba za zajednicu.
svi produkti bili/ materijalni bili moralni moraju
nam biti zajednički jugoslavenski. Kao što mo-
žemo bratski živjet uz različitost vjera, to može-
mo i uz različitost plemena, dok nas vrijeme ne
ujedini i vjerski i plemenski.

Suzbijat nam je supremaciju jednoga nad
drugim, šibati ekciju, _ čupati radik:

ome u svemu. Sroki
ebični otadžhenici meka

Ravnopravnos|
i požrtvovniji či
uzmu prva mjesta na upravi državne lagje, i tek
će tada naša država cvasti uporedo s drugim
narodima. Javna je kritika tu, da budnim okom
pazi na razvoj svega, pa da hvali, što se mora
hvaliti, a kudi, što se mora kuditi. Osobne borbe
i tričarije neka gospoda medju sobom rješavaju,
a suprema lex esto salus patriae — domovina
pad sve! :

Nažalost osobnosti mnogo puta dovode i
do trzavica u cijeloj državi, a to mora svak ži-
gosati. Stranaka je bilo i mora da bude, ali ove
ne smiju, da zaborave na sveopći interes naroda.
Onoj stranci, koja bude imala bolji program pra-
na interesima cjelokupne države, i taj bude doi-
sta djelom provadjala, trebalo bi da se svak
priključi i radi za nju. Više puta narod je bio
i zaveden, pa se poslije pokajao, pa stoga treba

       
     
 

 

do konca

Tiskare.

| tom smislu,

Izlazi svakog četvrtka
Pojedini broj 60 para

dobro otvoriti oči
kamo ćeš i kuda, jer poslije smrti
janja. Prošlost nas je mnogočemu

ramo se osvijestiti.

& dužnost je našeg novinstva,
kove stranačke mržnje prosudjuje osobe, da pazi
na njihov rad, te obrusi «svakome bez pardona
ono, ide.

unaprijeda, te budno paziti
nema poka-

naučila, mo-

što ga
U našoj mladoj drža+i hoće se ljudi požr-
tvovnih, nesebičnih i karakternih. Dakle, danas,
kad se gradi naša država, kad se radi da bu-
demo imali sretnu budućnost, ne smijemo da
budemo tjesnogrudni, apatični, ali ni lakovjerni.
O nama samim ovisi naše dobro ili zlo. Pora-
dimo svi u svom pravcu za sreću i procvat naše
ujedinjene domovine i tim ćemo pokazati, da
smo pravi DAO, koji ne vičemo, 680 zadimo

Mi i politika.

Naš je list uzeo sebi za zadaću budjenje
jedinstvene narodne svijesti u ovim našim. kra-
jevima južne Dalmacije. U lom se pogledu naš
rad ne može nazvati političkim u onom _ sinislu,
u kojem se je do sada kod nas smatrao politički
rad, koji se je sastojao u praznim naklapanjima
i madmudrivanjima, besplodnim državopravnim
natezanjima i u uzdizanju pojedinih ličnosti do
polubogova.

Nama će pri našem radu biti glavna svrha,

"da najšire krugove naroda politički odgojimo u
prava...

da ih.uputimo«.u niihova_
dužnosti. MNajširi mnarodni slojevi često nemaju
niti pojma o slobodi, koju im jedna ustavna dr-
žava pruža. Narod mora znati, da je on pozvan,
da stvori sebi vladu i odredi način vladanja. On
treba da znade, da niti ministar ne može ostati
ministrom, niti poglavar. poglavarom, niti načel-
nik načelnikom, ako ga narod neće. Kad narodu
bude sve to poznato, iek će onda znati kako da
se posluži tim svojim pravom. Tek će onda na-
rod osjetiti onu slobodu, o kojoj mu se često
govori, a koju on ne vidi, jer se ne zna poslu-
žiti svojim pravom, koje mu nije dano ničijom
milošću, nego Božjom voljom. Narod mora biti
svijestan svoje slobode, jer je tek onda znade
cijeniti i žrtvovati se, da je sačuva.

Politički raditi ne znači voditi neupućeni
narod u izbore i napunjati ga strašću i mržnjom

Za zahvale i priopćena plača se
90 para
Vlasništvo Odbor Narodne Svijesti. =
Hrvatske

da bez ika-.

 
 

. — Oglasi
N. Fantela.
Dubrovačke

petit-
uredn

Tisak

Rukopisi se ne vraćaju,

IK

petil-redak. — Odgovorni

Tiskare.

na protivnika, nego politički raditi znači uputit
točno narod u njegova prava i dužnosti kao dr-
žavljanina. Narodu se me smije samo naredjivat:
imaš plaćati porez, imaš ići u vojsku itd., nego
mu se mora i kazati: Ti narode, sačinjavaš dr-
žavu, moraš je uzdržavati porezom, braniti -je
svojom snagom, 'ali li po svojim zastupnicima
odredjuješ našto će se plaćati porez i koliko će
ga se plećati, ti odredjuieš da li će se voditi rat
itd. Politički raditi znači daije zainteresovati na-
rod za sva razna pitanja i za svaku narodnu
potrebu, te za način kako se sve to dade postići.
Samo će se tako osloboditi narod od političkih špe-
kulanata, koji izrabljuju narod prikazujući se
njegovim zastupnicima, a radeći protiv njego-
vih interesa.
Uvjereni smo,
dobro naroda vrjedniji i
politiziranje staroga kova.
Da narod dade izražaja svoje volje, treba
da se organizira u političke stranke. Samo poli-
tički farizeji, koji bi htjeli u mutnom loviti, ka-
, da ne treba političkih stranake. Ali političke
stranke, koje hoće da budu narodne, treba da
su izrasle iz naroda te nikle iz svih njegovih
materijalnih i duševnih potreba. Samo takve
stranke imaju pravo na opstanak.
No ima interesa, koji su važniji od interesa
pojedinih osoba, pa i od pojedinih narodnih slo-
jeva, a po tom i od. interesa Bpoirdne političke

i ar E
si. Via bisino m

 

da je takav nesebični rad za
potrebniji, nego li je

 
 

stratike To
biti svi složni. Jedan je od takvih interesa i bu-
djenje jedinstvene narodne svijesti, pa se niti naš
list nije stavio na stanovište jedne političke stran-
ke, već smo ga postavili na širu bazu, na kojoj
je moguća suradnja svih onih elemenata, kojima
je stalo do općeg narodnog dobra.

1 ako“usvojimo stari klasični nazor, da je
politika skup svega javnog rada za opće dobro,
onda je naš rad temeljem nove savremene i je-
dino opravdane politike.

sau opći it

 

 

Riješavanje političke krize.
Ovih dana ne radi se u našem parlamentu
o ničeinu drugome, nego kako bi se došlo do
koncentracionog kabineta. Tu se pregovara i do-
govara. Vjerojatno je ipak, da će izmedju radi-

 

 

 

Narodu momu. Š

Hoću, da ti prozborim, moj narode, dvije,
iri, onako iskreno, onako od srca, ko što si ti
samo srce, sama dobrota. Tobom su se ponosili
naši stari, ti si im bio uvijek štit, obrana, nada,
ponos, podmladak. Neću reći tebi, ko što su
tudji, daleki nam marodi, svoj puk nazivali svje-
tinom, pa, kroz usta okrunjenog pjesnika, govo-
rili: »Odi profanum vulgus«, već ću (i kazati
veselo, da si ti onaj puk, — koji si i meni ro-

| ditelj, — što si preporodio i pomladio sve gra-

dove, a osobito naš mili grad Dubrovnik. Ti si,
dao Šubiće, Hrvoje, Senjanine, Smiljaniće, Kra-
ljeviće,, Obiliće, Karadjordjeviće, Jurišiće, Vran-
čiće, Lazare, Jugoviće, Hraniće i hiljade div ju-
naka na peru i maču. Iz tebe se podiže ono

| dobra, ono plemenita, ono uzvišena, što u gra-

du ima.
. Ti si jak i čvrst, zdrav, plemenit, pa, ko

|| što si nekad svojim gospodarima tudjinima umio.

nametnuti jezik,' običaje, općenje, ćud i pitominu,
madam se, da ćeš i sada: otrestit se tudjinske.-
rdje, koja ti je u dugu ropstvu na srce, na dušu

pala, pa, kad ti budemo čupati kakvo zlo, ne-
stranost, tudji rad, da ćeš bistar, ko bistri gor-
ski izvor, ti lako razvaliti rupu, što ostane, kad
se korov izvadi.

Tebe nazivlju besvijesnom masom, koja da
lako otvaraš svoje uši lažnim prorocima, te u
jednoj samoj sedmici umiješ vikati Hosana i pro-

_pni. Nije čuda! Podvrgnuti smo svi raznim u-

plivima, udarcima, bolestima, pa umijemo tražiti
hljeba i igara (panem et circenses) i zaprijetiti
onoj istoj glavi, koju smo do juče pozdravljali :
Zdravo Cezare, umirući te pozdravljaju l

Ti si meni onaj mili moj narod, koji si u
svim vremenima, svim plemenima dao, od zgode
do prigode, i cara i kralja i ministara, a znao

si i vjekovima robovati. Ja vjerujem, baš hoću

da se ne varam, da si ti onaj isti, koji si se
Bogu vruće molio u hramu našega parca sv.
Vlaha, kad su se tvoja gospoda — tvoji zatira-
telji — svađala, da ih Bog i sv. Vlaho razvadi
i pomiri. Ti bi to i sada još više učinio, da bi,

Bog učuvaj, treba bilo; sad, kad smo svi u je-

dnome zagrljaju, u “jednoj kući, zemlja zemlji
gospodari, a ne zemlja zemlji deritelji, jednake-

pravni, jednokrvni, braća sinovi jedne majke,
'svoji na svome, slobodni na pragu očinskome,
a ne kao nekad: kmetovi (čipčije), sluge, potla-
čeni, nemalice&, neznalice, golotinja, bosotinja —
robovi. To mi govore one gusle javorove, što ti
još u milom domu držiš na gredi o čavlu; t

mi govore tvoji običaji, dobrota, gostoljubivost ;
to mi govori tvoja čarolika milovidna nošnja, to
tvoja bistrina, to tvoj krasni jezik; to mi govori
tvoje obličje; ta ti si jabuka, koja isto tako raste
u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji, Hercegovini i t. d. u
cijeloj Jugoslaviji.

Ti ćeš mi reći, kako ti se prije ne javljah
ovako otvoreno i zašto si se pilto u stoljećima
neistinom, koja ti je u krv zašla. Imaš pravo,
tako je! Ali znaj, da sve dodje zemanom. Do-
movina nam se jadna mnogo mučila, mnogo
patila i do skončanja dolazila u vjekovima trud-
noće, sagibljući glavu svim udarcima, ali uvijek
odolijevala i nadala se, dok nije iz Šumadije
krilata lava poprište potjerala, da Kosovo sveti,
da krstaše barjake opet razvije, da u zakrilje
primi sav svoj rod jednovit sa tri imena.

. ; (Nasiaviće se)

zašt