: Dubrovnik 25. rujna 1919. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom do koncu ove godine K 10.— — Plativo i uluživo u Dubrovniku = Uredništ vO Kunićeva_ ul 290. Uprava_ kod Dubr. Hrvat. Tiskare. < Za zahvale i i pri e ui “K pelit.redak, | Oglasi o pi općena | pi ača se. p Oglasi Izlazi svakog četvrtka 80 para petit-redak. — Odgovorni urednik N. Fantela _ Pojedini broj 60 para. Vlasništvo Odbor Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke Slnačke: Se — Rukopisi se ne vraćaju, — — Narodna politika. M. — Pošto smo utemeljili vlasti'u državu i dobili »narodno predstavništvo« cjelokupnoga našega maroda, razmahala se je elo stranačka borba još većom žestinom. Gospoda, koga su za vrijeme prevrata skupa radila stala su se sada svadjali oko toga, tko će da dobije više mjesto i tko će da obnaša veće časti u državi. Bore se u glavnom dvije stranke i to radi- kalna, koja je kroz dugo godina vladala Srbi- jom i »demokratska«, koja je sastavljena u.glav- nom od hrv. srp. koalicije, a takodjer je sve do prevrata vladala u Hrvatskoj. Obje su naučne biti na vladi, pa im je teško ostaviti udobna i unosna mjesta. Postrance se drži »narodni klub«, koji je po svojoj tradiciji iz načela opozicijona- lan, te jugoslavenski klub, kojemu je mrska i odurna ova polilepa za vlašću, te kao predstav- nik težaka većinom Slovenaca, ne će da podu- pire ni radikale ni »d&ćmokrate«, već traži, ekad su jedanput ta gospoda na vladi, da se inedju- sobno nagode, barem dok se potpiše mirovni ugovor, a zalim da se odmah raspišu izbori za ustavotvornu skupštinu (konstiluantu), pa neka narod poda pravac cijeloj politici naše države. Medjutim se gospoda »narodni« predstav- nici ne mogu da sporazume. Svadjaju se o tome iko će biti ministar policije, pa tako pri- godom izbora upotrebiti činovništvo i policiju, da milom ili silom vodi narod, da glasuje za njegovu siranku. Svadjaju se iko ce i kako će se dijeliti zemlja težacima. Svadjaju se o tome oni — »narodni predstavnici«. Kao da narod može htjeti i ne htjeti slobode, kao da narod može htjeti i nehtjeti pravednu podjelbu velikih posjeda i socijalizaciju velikih poduzeća. Narod ne može u isto vrijeme nešto htjeti i ne htjeti. Narod'hoće mnogo slobode barem sada, kada je dobio svoju vlastitu državu. Policija treba da plaši samo iz- dajice, lopove i ubojice, a ne poštene i patrio- tične ljude, pa bili oni pristaše ove ili one po- litičke stranke. Gospoda, koja sada vladaju nijesu pravi narodni predstavnici. Prave će svoje predstav- nike birati narod. A koga će miod birati ? Zar opet ovu istu gospodu? Ne, je bi to značilo ponoviti ovu opasnu igru, koju pred sobom gle- damo. Do sada smo svi, koji smo bili prijatelji naroda bili složni pa bili mi težaci, radnici, gro- fovi i kapitalisti. Svi smo bili složni iz nužde proti zajedničkom neprijatelju našega naroda. Ali došlo je vrijeme da tistiimo pojmove. Ako je vlastelin i težak u istoj stranci, tko će voditi glavnu riječ u toj stranci, ako ne vlastelin i to za to, jer je bogat i pametniji. Kada se bude riješavalo agrarno pitanje, pitanje, novca, oni će ga riješiti, kako je njima u prilog, a ne seljaku. Sada, kada imamo svoju državu, u kojoj svi treba da smo jednaki, sve su stranke jugosla- venske, jer nema drugih narodnosti kod nas. Glavni će sada biti ekonomski interesi, koji će dati smjer politici i okupiti staleže, da se zaje- dnički brane od izrabljivača. Tako će se naći skupa i težak iz Slovenije sa seljakom iz Hrvatske, a svi opet sa seljakom iz Macedonije i Srbije, Kad se oni skupa sa- stanu ne će im biti na umu tko će od njih biti ministar policije, nego će raspravljati o tome gdje će nabaviti bolje plugove i rala, bolje vo- love za rasplod i t. d. Oni ne će nastojati da vlada jedno pleme s drugim, jer će vidjeti, da ima dovoljno polja ' i livada za svakoga od njih, pa. bio on Hrvat, Srb ili Slovenac, samo treba, da to polje dodje u ruke onoga, koji,će iga obraditi. Tako će je- dino doći do pravog. narodnog ujedinjenja i svijest tog ujedinjenja naći će izražaja u zaje- činičkom jugoslavenskom imenu. Težak će s te“ žakom u zajednici interesa naći onaj spoj, koji će ih jednog k drugome privezati. Zemlja će naša onda procvasti i biti će vrt Evrope, što joj njezin položaj osjegurava. Kada se težaci, koji sačinjavaju .skoro devedeset po sto našega na- roda sporazume, ostat će neke umišljene veli- čine na cjedilu, jer narod ne će nasjedati njiho- vim umjetno stvorenim programima. Težaci znadu, da treba da bude i drugih staleža : radnika, zanatlija i učenih ljudi, te da svi ljudi ne trebaju, da rade jedino plugom ili motikom. Neko treba i da upravlja. Ali narod mora zahtjevati od svakoga da radi, a ne ljenčari. Gospodarski i kulturni procvat treba da bude jedini cilj prave narodne politike. Medjutim će uvijek biti onih, koji će htjeti na tudji račun živjeti, ali neka se ne nadaju, da će u ime na- roda što odlučivati. Naša država treba da u glavnom bude da- kle težačka država. Putrebe i želje težaka treba da su zakon, a te zakone ne smiju stvorati oni, koji naroda ne poznaju, ma i željeli mu učiniti dobra, jer će se dogoditi ono, što se dogadja kad krojač sašije odijelo za osobu, koje niti ne pozna. Skrojiti će joj odijelo prekratko ili pre- dugo, usko ili preširoko, a nikad kako valja. Što nam je dakle činiti ? Težaci-seljaci, koji su srčika našega naroda, treba da se organizo- vani pripreme na izbore i u parlamenat pošalju ljude narodne, one ljude, koji su pokazali prak- tično da hoće i znaju ze narod raditi, :a uz to, da pošalju u parlamenat i veliki postotak selja- ka, težaka i radnika, kao što je to učinila pučka stranka u Sloveniji. Tada će parlamenat moći raditi, jer težaci ne će vrijeme gubiti u razne osobne raspre i ražna natezanja, nego će nasto- jati, da, svoje vrijeme iskoriste za dobro najširih narodniti slojeva, koji su ih tamo i/poslali. Ali bez čvrste geizicje — ništa. Oko riješavanja krize. Dok ovo pišemo još kriza ministarstva nije riješena. Demokrati su, kao svoga kandidaia za ministarsko predsjedništvo predložili dra Draža Pavlovića. On je bio već i stupio u pregovore sa radikalnim, narodnim i jugoslavenskim klu: bom, kojima je izjavio, da je od regenta. primio mandat, da sastavi ministarstvo. Poznato je, da je ministarstvo, koje je od- stupilo obrazložilo svoju demisiju teškim vanj- skim položajem, stoga je vodja radikala Stojan Protić izjavio, da ne će stupiti u vladu, dok ne dodju naši delegati sa mirovne konferencije dr. Trumbić i Pašić. Isto je izjavio i dr. Laginja za »narodni«, a dr. Korošec za jugoslavenski klub ; što je posve i shvatljivo, jer se kriza, koja je nastala zbog vanjske politike, ne može riješiti bez ministra vanjskih poslova i mirovnih delegata. Medjutim listovi javljaju, da dr. Draža Pa- vlović nije ni bio dobio nikakva mandata, da sastavi vladu. oO kokoši. + U dvorištu mog susjeda Ogragjenom plotom, Živjelo je više koka S jedniiem kokotom. Živjeli su kO obično U potpunom miru, Debljajući s dana na dan Pri dobrome žiru. Plodna ljubav megju njima Nigda ne zataja: Sve kokoši redovito Nosile su jaja; A tokot je, s višeg mijesta Vladajući dvorom, U sve glase kukuriko Svako jutro zorom. Nego — vigji ti belaja! — Jednog ljetnog dana, A u doba kad obično - Probavlja se hrana, Dok u vrtu mirno sjedim Hladeć se na zraku, Bukažne Čujem neku čudnu buku U kokošinjaku. Mišljah.... Što je uzrok bune? Valjda su se prestrašile Jastreba jal' kune ?.. I u misli da će brzo Pobuna se sleći, Ostah mirno ko i prije Na stocu sjedeći. Al;megjutim u dvorištu Nemir dalje traje, Kriještanje se jače čuje, Uštah s mjesta, uzeh ljestve, Popeh se vrh plota, Da pogledam koji vrag se S kokošima mota. Ele, braćo !... ele zajsta Smiješnoga vigjenja ; Ele zajsta velikoga Čuda i zlamenja!. «Stoji -kokot sred dvorišta Na jednom kamenu, Neprestano kukuriče Iza svijeh snaga, Oči su iskočile, što to može biti ? Potuljene, ćule, Čas se opet tule, Da ih vidiš samo, prestaje. : Aoh, moja mamo | One koke blage, I svakomu drage. Glava im 'se puši, Silno se kostruši; Oči im pomamne, Huhor mu se zažario, Regbi u plamenu... Već se iznemaga... A spram njega tri kokoši Cas se dižu, u vis skaču, A kakve su, majčiu sine, Od čuda bi uskliknuo : To već nijesu ni s daleka Priljubične, .miloćudne, Huhor im se nadignuo, Vratno perje nabujalo Kljun rastvoren, jezik pružen, Rep uzdignut već ne skriva Golotinje sramue. Netom pijevac vrat nalčgne Da ispusti pijeće, _ Svaka od njih bjesomučno Na njega nalijeće. On se brani.... one opet Ko u inad njemu, Razlijeću se, kriješteć jako, Po dvorištu svemu ; I dok tako“ pomamljene Dvorištem se gone, Bi l' vjerovao? .... jest, tako mi! Pjevaju i one!!! Dosta! rekoh,... što ćeš više? I digoh se s, plota, Govoreći sam u sebi: Jadnoga kokota! , U dvorištu i na dalje Sve do u noć samu &ut je bilo kokošinju Kriku i galamu. Posljedice bile teške, A najgora ta je: * Da od onda nijesu snijele :Ni vraguto jaje! ke Šeremeta. Mače: