|najmanje imali prava da

li ni vjerski uzgoj, a

 

Dubrovnik 2. listopada 1919.

 

 

 

 

   

 

 

 

 

dieca pripadaju njima.

Izmedju temeljnih prava roditelja ma djecu
spada i pravo, da roditelji, jer su djeca njihova,
mogu odlučivati, kako da se djeca odgajaju. Dr-
žava i škola mogu imati na djetetu interesa, sli
dijete njima ne pripada; i država i škola imaju
doista na dijete neka prava, u koliko i dijete spa-
da u ljudsko društvo, ali ta su prava tek spo-
redna, prava drugoga reda, dok prvotno pravo
na dijete imaju roditelji, Na roditelje dakle spada
nasilja pravo obzirom na dijete, naime pravo
na uzgoj, t.j. roditelji imaju neosporivo pravo,
da odlučuju, kako će se dijete odgajati. Pa kad
roditelji svoje dijete i u školu dadu, ni onda ne
prestaje njihovo pravo da odlučuju u kojemu
smjeru da se njihovo dijete odgaja.

To je nesumnjivo pravo roditelja i toga
prava treba da roditelji budu svijesni. .

To pravo roditelja ma odgoj svoje djece

treba danas osobito istaknuti i naglasili, jer eto
— u doba slobode — ustaju neki, koji bi hijeli
\|fo pravo roditeljimđ# oteti! Neki ljudi, koji bi

o djeci govore, a još

(manje o odgoju djece, htjeli bi ništa manje nego

da odlučuju o odgoju djece. A, to roditelji ne

smiju i neće nikada dopustiti |

Da se razjasnimo! Dok se svuda u našoj
državi naglasuje sloboda i jednakopravnost svih
triju plemena i vjeroispovijesti, dok se iz s
grla viče, da nećemo kulturne borbe, dotle samo

vega

ministarstvo prosvjete bezobzirno hoće da vriječja

katolike i sve uvjerene vjernike ostalih vjeroispo-
vijesti. Dok oni ljudi, koji sjede u tom ministar-
stvu nijesu imali vremena da se pobrinu, da naše
|Škole dobiju svoje knjige, imaju. vremena da
stvaraju nacrte kako će iz naših škola negdje
potpuno izbaciti vjeronaučnu obuku i s njom
u nekim je ograničiti.
Pa dok u mjesnim školskim vijećima ima pristupa

iz školskih vijeća strukovnjaka u odgoju — sve-
ćenika !

Nije nam' ovdje na umu uzimati u obranu
svećenika, jer smo uvjereni, da mu time ne čini-
mo nikakovu uslugu, budući za svoj rad u školi
i za školu nije ni u najmanjoj mjeri dolično pla-
ćen. Ali hoćemo da upozorimo roditelje na po:
gibelj, koja prijeti njihovoj djeci i da im stavimo
pred oči njihovo prirodno pravo, što ga imaju
obzirom na odgoj svoje djece.

Naš troimeni narod: Hrvata, Srba i Slovenaca,
je kršćanski narod i hoće da mu se djeca odga-
jaju u kršćanskoj vjeri. To treba da narod jedno-
dušno stavi do znanja bezvjerskoj gospodi na
ministarstvu prosvjete !

S toga je H. Katolički Narodni Savez u Za-
grebu poduzeo veliku akciju, da svi roditelji za-
jednički pošalju na ministarstvo prosvjete glasni
protest proti ne samo ukinuću već' bilo kojem
ograničenjn vjerske pouke i odgoja u našim ško-
Jama. U tu se svihu sakupljaju po svoj našoj
domovini potpisi roditelja. S toga pozivljemo sve
svijesne kršćanske roditelje, da čim prije potpišu
ovaj protest, da se na vrijeme zapriječi zlo, koje
prijeti našoj djeci.

U nekim su se mjestima već potpisi kupili
i roditelji, shvativši važnostastvari, listom potpi-
saše protest. Samo ne možemo da shi vatimo po-
anje nekih mladih učitelja |
rodu proti potpisivanju protesta, ali ne razlozima
već — lažima!

Što misle ta mlada gospoda? Zar žele da
djeca i miadost u uašoj mladoj državi bude ras-
puštenija nago li su sada? Jer djeca bez vjerskog
odgoja moraju biti raspuštena, budući da jedino
vjerski odgoj kroti strasti i zle sklonosti. A si-
gurno nijedan pravi narodni prijatelj, narodni
prosvjetitelj ne smije željeti, da djeca budu ras-
puštena. Naši pak pučki učitelji moraju biti na-

 

 

   

Gijena Je listu sa donaši injem u kuću il Dočom šao) “konca i JE zahvale i priopćena plaća s al se ik petit ediR e Oglasi
ll ove godine K i i zlazi. svakog četvrtka 80 para  petit-redak. Odgovorni urednik  N.  Fantela ,
- ativo i uluživo u Dubrovniku e Vlasništvo Odbor Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke _
š 10 Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr, Hrvat. Tis pilom SO 60 ie _ Hrva ke će Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju, ke =
Prirodno pravo roditelja. i lugar i mrtvozorac i svaki drugi, koji se u rodni ljudi, jer ih narod plaća znojem svoga
SRO SO O BU pitanje odgoja najmanje razumije, dotle taj na- lica, porezom, pa ne smiju raditi ništa, što je
Roditelji davaju život svojoj djeci, s toga  predni (1) ministarstveni naukovni nacrt izbacuje proti općem dobru naroda. A izmedju ostaloga

je i dobar odgoj naroda opće dobro. Drago nam
je ovdje utvrditi činjenicu, da su naši pučki uči-
telji u velikoj većini na svome mjestu — pravi
narodni prijatelji i prosvjetitelji. S toga smo uvje-
teni, da će naši učitelji znati braniti pravo na-
roda na odgoj svoje djece, a ne pomagati  zati-
rati to. prirodno njihovo pravo, te da će osuditi ne-
dolične ispade svojih još nedozrelih drugova.

Mi smo podigli svoj glas na obranu na-
rodnih prava, a na ostalom narodu je, da pokaže,
da i sam želi i hoće braniti svoja prava.

Bez vjere nema“ poštenja, nema pravice, ne-
ma prave ljubavi, koja jedina može, da uvede
red, pravdu i dobre odnošaje medju ljudima. Za
to tražimo vjersku obuku i odgoj u svim našim
školama !

Hoćemo da budemo narod poštenjaka |

Nekoliko roditelja.

 

Naši mirovni delegati
i unutarnja politička kriza.

Na upit dopisnika »Slovenca«, kakvu je pot-
poru očekivala naša delegacija na konferenciji
mira od domovine i da li ju je dobila, odgo-
vorio je član delegacije dr. Ribarž: »Ugled di-
plomatskog zastupstva u inozemstvu ovisan je
-Od ug |. moći dotične države. Meuredijeni od.
"hošaji i domovini i slabost uplivaju “ takodjer
vrlo neugodno na položaj u inozemstvu. To je
morala okušati i naša mirovna delegacija. Još
danas je u inozemstvu, a takodjer i medju našim
saveznicima, rašireno uvjerenje; da sjedinjenje
ne odgovara pravoj volji narođa te da se Slo-
venci i Hrvati ne će moći sporazumjeti sa Srbi-
ma. Na političarima iz domovine je bilo, da pro-
tivno dokažu i s time ojačaju poziciju delegacije
na konferenci. U koliko su oni to učinili prepu-
štamo sudu javnosti«. — Ova se izjava potpuno

 

 

 

 

 

 

Poklonik.

(Peta crta šeste stranice izvjesnoga lista.)

sna Gospara i Povijesti; tišine i blijede mjese-
čine isprepletenih oko smirenih i  priklonjenih

|vrhova vitkih čempresa, šutljivim granama i pre-

livenih opustjelim bijelim i mašinom obraslim
pločama grobova i usnulih sarkofaga. Nigdje se
me miče ništa. Nepomičnost prediskonskoga
Ništa. i a

Pred ulazom u groblje škrine pijesak ispod
noge Sjene. Ona unidje. Pogleda na desno, na

 

lijevo; korakne i stane izmedju grobova. — Gro-
bovi, kanda uzdahnuše teško. — Sjena se mna-
|sloni na željeznu ogradu jednoga od njih i, pre-
križenih ruku na prsima, zatvori oči.

. Zalutali duh s obale rijeke zaboravi?..
Nije! Smrtnik je, koji još prašinom staze ovo-
emnoga svijeta ostavlja za sobom slijed svoje
noge... I samo mijena na tom svijetu stalna jest!
Sa istoka i sjevera dojuriše valovi novih na-
roda; Balkan je uzdrhtao pod njihovom težinom;
jegovi se stožeri potresoše i uzdrmaše od sve-
azome sile njihovih punih grudiju i ponosnih
ela, Potop je barbarstva zaprijetio uništenjem

 
   
  
  
    
 
  

jutra, kadno se podigoše bijela jedra ispod epi-
aurskih zidina -i puznuše prema u more sru-.

ljenoj hridi podno brda, da spase miroljubive
imske Penate.

 

Mir! Mir lapadskoga Mihajla o ponoći;.

ijekova i stoljeća. I tada: bilo je to jednoga:

 

  

 

Vijekovi zaploviše okeanom vremena od
: onoga jutra i uroniše u njegove cčubine bez sje-
ćanja i zaboravi. — Na Hridi se: zabijeliše miri.

* Al zamrzle već bjehu žile boginji Grada. I
tada ona — lijepa Latinka — srkne iz pehara
mlađe barbarske krvi, da u sjeni pomina lista
narodi djecu novome Gradu. I rodi je — djecu -
rimske duše i slavenskoga tijela; djecu pleme-
nitu, kao bogove i lijepu i jaku, kao mlade hra-
stove. :

Projuriše stoljeća.

Nova nečuvena još do tada pjesma začuje
se sa bijele Hridi. Bila je lijepa poput lika Zore,
kadno jutrom kaže svoje prebijelo lice na istoku ;
draga, poput gdlubova leta prema gnijezdu sni-
ježngs golubice. Ona se širila kopnom i plovila
je mjrem, — prema nebu se dizala na krilima
ševe. Sa istoka i sa sjevera dolažahu putnici, da
je čuju i da joj se dive. Mnogi zaboravljahu pu-
tove, koji ih vraćahu u domovinu njihovu. —
Ona — pjesma — pili je tako lijepa i tako u-
godna sluhu!

I onda, kadno ono novi iili valovi noći
dojuriše sa istoka na balkanske gore i uništiše

: ponajbolje šume, bijela slavenska Hrid pod okri-
ljem latinskoga Genija ostade poštedjena. Valovi

: dojuriše i do njezinoga podnožja, no ne preba-"

. ciše se preko njezinih zidina. — Vječna je Pro-
misao uščuva, e bude zaklonom pucima, koji
bježahu pred posvemašnjim uništenjem.

 

Novi poklik zanosa prolomi vazduh, kadno
se jednoga jutra zabijeli na pučini morskoj sni-
ježani barjak sv. Parca, koji je vodio iz Levanta
brod krcat zlatom i dragim kamenom. Boginja
Grada proslavi pir Pastira i Pastirice — slavila
se svadba Miljenka i Dubravke. Nad Gradom je
sjalo sunce.

Al... — jutrom je osvanuo = Grad u ruše-
vinama! Majke su izdisale pod težinom srušenih
kuća, a oci rukama razgrćahu porušene zidove
svojih domova, da oslobode svoju djecu od mu-
ka, koje im tjerahu posljednju snagu života u
krik boli i vapaj spasa. Grad je izdisao pod te-

"Žinom ruševina vlastitoga tijela. Boginja je Grada

prolazila ruševinom svoje ljepote i života: pognu-
ta, nijema, lica blijeda, u dugome crnome pla-
štu boli.

Susjedi ostadoše tronuti. Ali ipak! odije
zdvojiše. Prepuni su bili svijesti života, a da ;
u suzi mogli tražiti spas; prejaki, a da su se.

mogli osuditi na beznadnu smrt š istrijebljene

posljednjega. Balkanske su zimske. \staze primile
slijed stopa njihovih i podunavska je tamnica
istrošila njihove kosti, ali Oni... — spasiše:
Grad! Spasiše.ga, jer ga ljubljahu! — »Ljubav:
je jaka, kao smrt« — njihova bijaše jača. —
Povrh zidina Grada ponovno .je zalepršao
barjak sv. Vlaha;. pod njegovim okriljem ponovno
djipnuše sa lapadske obale brodovi novi i za-
ploviće Jadranom, Levantom i Sredozemnim mo-

 

 

đ

O