__ Dubrovnik 9. listopada 1919.
Gljena je ia sa donašanjem u će ill poštom “o konca
ove godine K 10.
Plativo i utuživo u Ditto iki
štvo Kunićeva ul. 29
Na putu
»Non datur saltus in noi.“
da u prirodi skokova nema. U 1
miru sve se od iskona razvija |
njega na više, od nesavri na savršenije po
stalnim od Bega odreg; akonima.
Tome općenom zakonu razvoja podvrženi
su i narodi sa svim svojim osebinama,' megju
kojim jezik jest jedna od poglavitih.
Sadašnji narodi nalaze se, kako koji, jedan
na višem, drugi ma nižem stepenu razvoja. Do
potpune evolucije nijedan od njih još nije dopro.
Što se tiče našega natoda, ou koraca već od
davnih vremena stazom razvoja; sadanje njegovo
stanje može se prilikovati stanju plića poletarca.
Trebat će još dosta vremena, dok se dovine ste-
pena razvoja inih kulturnih naroda, a dok stigne
do potpunog razvitka sam Bog zna koliko će
još vremena proteći. Što pak io znači »potpuni
razvoj«, u čemu će taj sastojati, tako da se moć
bude reći: dovle, ne dalje! — to ljudski um ne
može da opredijeli. Svakako, bude li sa sve to
većim kulturnim napretkom spojen sve to vaći
djeloredni nazadak, kao što to žalibože vidimo
da biva, moglo bi se lako dati, da umišljeno
postignuta. najviša kulturna »gradacija« bude u-
ia je riječ
u božijem sve-
ostepeno, s ma-
jedno početak nezaustavljive degradacije čovjeka:
u svemu i svačemu.
Sualioviti svjetski rat zatekao je naš narod
u stanovitom nesavršenom stadiju razvoja, a sa
| svjetskim ralom i slom Austrije i 0Snovanje po-
sebnog nezavisnog kraljevstva Srba, Hrvata. i
Slovenaca na jugu bivše monarhije. I baš-ta či-
njenica, da u času prvog stvaranja naše slobodne
narodne države mi sami sebe nijesmo znali ili
nijesmo mogli drukče nazvati nego narodom Sr-
ba, Hrvata i Slovenaca, dok nas izvanjski svijet
uopće — izim t. zv. »službenoga« — nije voljan
da pozna pod drugim imenom nego pod ime-
nom »Jugoslavena«, »Jugoslavije«, dokazom je
iašeg sadanjeg nepotpunog nacijonalnog razvitka.
Zar da se stvoriteljima znamenitog Kriskog
Pakta, dvjema poglavilim našim ljudima, srpskom
| Pašiću i hrvatskom Trumbiću, upiše u grijeh, što
nijesu odmah naše kraljevstvo nazvali »Jugosla-
vijom«, a nas »Jugoslavenima«, nego naziv, ude-
siše tako da budu u njemu izrazito naglašena
tri, tako da rečem, koeficienta u jednoj jedinstve-
noj narodnoj i državnoj misli? — Ne cijenim.
To su doista oni mogli učiniti, ali tim bi možebit
i za više decenija bili pretekli prirodnu evoluciju
našega naroda. Oni su računali s realnošću, sa
onim što jest, a ne s onim, što bi željet bilo
da bude. Jer faktično, kako su stvari stale onda,
i keko još i danas stoje, kod nas ne može još
da se govori o Hrvatu i/i Srbinu, nego još uvi-
jek o Hrvatu i Srbinu.
Isticanje, pače i samo konstatovanje ove či-
njenice činit će se kome gorko; bit će ih, koji
će najvoljeti da se preko ove stvari pregje mu-
kom kao da i ne bi postojala. Nu ja sam uvje-
ren, da prostim nijekanjem ili pritajivanjem či-
njenica stvar se neće ispraviti, kao što se u pro-
i
šlim predratnim vremenima stvar srpska nije:
nimalo ispravila tim što su nijekali Hrvate, niti
je hrvatskoj stvari išta pomoglo to, što su nijekali
Srbe: usprkos svemu nijekanju jedni i drugi
ostali su tu, i sastavljači krfskog pakta morali su
da o tome vode računa, ;pa mora da ga vodi i
sadanja Jugoslavija, kojoj onaj pakt, ako. se ne.
može reći, da je temeljem za svu budućnost,
* Zamoljeni od g. pisca donosimo rado :ovaj članak. ,
\
Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare,
Izlazi svake; četvrtka
s Pojedini bro“ 60 para
tpunom narodnom jedinstvu.
svakako mora da joj bude (emeljem za ENA
Mimogred mi je ovdj& naglasiti, da mi Du-
brovčani i uopće južni Dalmatinci u prosugjiva-
nju općenarodnog položaja ne valja da mjerimo
slvari-našim posebnim, da tako rečem, dubro-
vačkim aršinom. Nama, koji smo većinom odgo-
jeni u duhu »sloviustva«; koji od matera svojih
ne naučismo nazivati naš narod drukče nego
slovinskim, a naš. jezik naškim ; nama, koji te
nazive i do sadašnjeg vremena «pridržasmo u
obiteljskom životu unatoč nonrestanom namela-
nju posebnih plemenskih imena preko knjiga,
škola, novina, a nadasve preko strančarskih bor-
ba, koje preživjesmo: namia, velim, biva dosta
lakše prihvatiti jugoslavensko ime, nego što je
to onima — a ti su daleko mnogobrojniji od
nas — kojim je već od malenih nogu srpsko
ili hrvatsko ime već kao u krv prešlo, da se ne
mogu tako lako i tako brzo toga imena odreći.
Tu treba dakle da oni nešt; pregore, a, kad se
dobro promisli, nije mala stvar koju bi trebalo
da oni pregore, dočim mi u tome pogledu ne-
mamo baš što da pregorifno.
Jer i ako, u smislu+krfskog pakta, za po-
sebnim srpskim, hrvatskim i slovenskim imenom
ne stoji ni razlika po krvi, ni razlika po jeziku;
i ako je, kako se ondje veli, naš narod jedin-
stven +po osjećaju svoga jedinstva, po jedinstve-
__nosti i nerazdjelivosti zeml išta, na kome živi, i
po zajedničkim životnim interesima svoga narod-
noga opstanka i općenitoga svoga "moralnoga i
materijalnoga razvitka« — to ipak za onim trima
imenima stoji nešto, što tumači, a donekle i o-
pravdava njihovo izričito i ponovno spominjanje
u rečenom paktu, a to nešto sastoji u tome, što
za svakim od onih triju imena sloji posebni dr-
čavni i posebni kulturno-ujerski razvoj.
Nije se dakle čuditi, što u rečenom paktu,
pored sve tako jako naglašene jedinstvenosti na-
šeg naroda, ipak nalazimo izraze kao što su ovi:
»Država (dotično kraljevstvo) Srba, Hrvata i Slo-
venaca«; »mi ovlašteni zastupnici: Srba, Hrvata
i Slovenaca«; pače i sam naslov kralja nema da
glasi drukče nego: »Kralj Srba, Hrvata i Slove-
naca«. Uz ta tri posebna imena spominju se i
posebni barjaci — srpski, hrvatski i- slovenski,
ravnopravni doista kao što su ravnopravna ime-
na i kao: što ravnopravne moraju da budu sve
tri vjeroispovijedi i oba pismena, latinica i ćiri-'
lica, ali ipak ne kao proste uspomene nečesa,
što je jednom bilo i više ne postoji, nego kao
obilježje nečesa, što je u narodu još živo, i tako
živo, da ozbiljni politici treba da na to računaju,
pače da i sam uspjeh tako velikog poduzeća, kao
što je stvorenje jedinstvenog jugoslavenskog kra-
ljevstva, vežu s priznanjem te činjenice.
Na poznatoj javnoj skupštini držanoj neki
dan u našemu gradu, jedan je govornik upro
prstom na ovu pojavu kod nas, pripisujući ju
još potpuno nerazvijenoj narodnoj svijesti i na-
glasujući, da dokle god budu kod nas postojala
ta tri posebna imena, dokle god budu jedni go-
vorili: mi smo Srbi, drugi: mi smo Hrvati, tre-
ći : mi .smo Slovenci, dotle neće biti u Jugosla-
viji pravog nacijonalnog jedinstva.
Bit će da je vrijedni govornik u svom za-
nosnom govoru neke stvari pretjerao; bit će da
se je u inače opravdanom svome ogorčenju u
čemugod i odviše zaletio; ali u tome što je re- .
kao, da ova naša mlada država neće biti potpuno
jedinstvena, dok se svi nje gračjani ne budu
Za ahvale i i | priopćena plača s se IK p petit-re ak. — Oglasi
80 para petit-redak.+ — Odgovorni urednik N. Fantela
Vlasništvo Odbor Narodne Svijesti. -
brvatske Miskare
Tisak Dubrovačke
— Rukopisitse ne vraćaju, —
jednim imenom nazivali — rekao je istinu.
Nu za to se, kako rekoh, hoće prijegora;
a kud bi se pitalo: čiji prijegor imao bi da bude
veći, teži, pohvalniji, velikodušniji, da li s hrvat-
sko-slovenačke strane ili sa srpske, ja bih odgo-
vorio : sa srpske. Jer tu treba uvažiti, da sve što
je Srbija u sadanje vrijeme, izravno za slobodu
svoju, neizravno za našu junački izvojevala, sve
je pod srpskim imenom i barjakom izvojevala.
A ipak, nije kud kamo, nuždan j je prijegor s obje
strane: bez objestranog dogovorno učinjenog
prijegora, ako i može da bude Jugoslavije, ona-
ke kakva je sada, ali potpuno u narodnom po-
gledu jedinstvene Jugoslavije ne može da bude.
Svakako, vrijeme će nam i tu jabuku do-
nijeti, ono vrijeme, o kome se obično kaže, da
je najbolji savjetnik. Megjutim proces prirodnog
dozrijavanja ne treba forsirati, jer svaki forsirani
porogjaj ne može iznijeli drugo nego — nedo-
nošće. S vremenom je postala Jugoslavija, s vre-
menom će se i potpuno konsolidovati u nacijo-
nalnom pogledu. Kako sada stvari stoje, ako
proces potpunog ujedinjenja ni kod samih Srba
i Hrvata, koji od valjkada istim jezikom govore,
nije još mogao da dozrije, cijenite li, da će to
tako brzo ići sa Slovencima, koji su može se
reći do jučer bili općenito smatrani narodom na:
ma doista srodnim,* poput českoga i bugarskoga,
ali ipak posebnim narodom, njihov jezik poseb-
nim jezikom, daljim od našega nego što je naš
od Dugarskoga ?
CA kad je riječ o Bugarima, neću da pitam
zašto i oni nijesu u Jugoslaviji, pošto su uzroci
svakome poznati, nego ragje pitam : Što je ono,
što nas od njih dijeli? Zar krv? Zar jezik ? Što
se tiče jezika moje je uvjerenje, da smo bliži
njima nego samim Slovencima, a što se tiče krvi
ili ti soja valja reći, da, što vrijedi o Bugarima,
to vrijedi uopće o svim južnim Slavenima, nai-
me, da su ovi narodi od vremena svog dolaska
na Balkan primili u sebe mnoge pučke elemente
ilirsko-arbanaške i tračko-rumunjske, “tako da se
ne mogu nipošto smatrati kao čisto slavensko
pleme. Ovo red je priznati, pa bilo kome drago
ili nedrago, jer su do ovoga rezultata doveM#
istraživanja antropološke i etnološke znanosti. *
Što je dakle ono što nas od Bugara rastavlja ?
Odgovaram : rastavlja nas ono isto, što je do
nedavno rastavljalo Srbe od Hrvata, koji premda
su ćak i u paroksismu megjusobne borbe priz-
navali, :da su jedan narod, ipak su se klali kao
pašćad. Očito je da narodno načelo i čuvstvo
djeluje dotle, dok se ne križa s političkim i eko-+
nomskim interesima. Dogju li prvi u sukob s
drugim, redovito prevladaju drugi, te sve krvne
i ježične sveze ostanu —— na vrbi svirala. Da je
tako imamo u povijesti mnogo primjera. '
U sadanjem času Slovenci su se priklonili
k nama. i mi smo se sjedinili s njima. Zar iz
samih nacijonalnih poticaja ? Ja velim : koliko iz
nacijonalnih, toliko još više iz političkih razloga.
Ovdje je sretni slučaj, da suse jedni poticaji
s drugim susreli.
ne znam kako bi bilo. Što je u svemu tome
odlučno jest volja naroda. Slovenci su sada s.
nama jedan narod, jer to oni hoce da budu; a
Bugari nijesu s nama jedan narod,
neće, a ni mi ih ne volimo.
Neće, al do kada ? Ne volimo ih,... valjda
za vazda? Ta pitanja ostaju za sada bez odgo- .
vora. Jedno stoji, a to je da se politička :kon-
LI. Zore, štampan u »Slovincu« 1881.
A da toga nije, ja za pravo
jer to oni“
S Vidi o tome članak Dra. Fligier-a, preveden od pok.
M