Dubrovnik 16. listopada 1919 mai Cijena je lislu s sa doni išanjem u kuću ill poštom do konca ove godine K 10.- Plativo i uluživo u Dubrovniku Uredništ /O. > Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Izlazi svakog četvrtka Pojedini broj 60 para Za zahvale i priopćena plaća se 1 K petit redak. — Oglasi 80 para petit-redak. = — Odgovorni urednik N, Fantela Vlasništvo Odbor Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Rukopisi se ne vraćaju, — Političke stranke. Mć. — Jedan od dobrih poznavaoca razvoja ljudskoga društva veli, da svakom novom pravcu, što nastaje, treba s početka pristaša, koji će slu- žiti zastavi, pod kojom su se sabrali, a ne koji će raspravljati o njoj: treba mu apsolutne pod- redjenosti i apsolutne uniformnosti. Samo uz ovaj uvjet može se nadati, da će sebi probiti put i uspjeti. I doista vidimo, da su svi maši političari, koji se onako sada u Beogradu svadjaju, nekada zajedno stupali pod istim barjakom, da oslobode svoju domovinu od tudinskoga jarma. Svi su se onda borili za Jugoslaviju ne pitajući kakva će ona biti. Sada, kada je taj ide&l postignut, do- lazi do razlučivanja, pa i do svadje. Svi su se oni postavili na stanovište narodnoga jedinstva, a tome dosljedno i državnoga jedinstva, (e pokazali, da hoće i žele živjeti pod istim krovom, u jed- dnoj zajedničkoj državi Stoga i vidimo, da oni elementi, koji ne priznavaju narodno, a dosljedno ni državno jedinstvo (osim možda malenoga broja vojvodiuskili srp. radikala) nemaju svoje rapre- zentacije u parlamentu. Jedino, što u tom po- gledu stranke danas dijeli jest metoda provadja- nja narodnog i državnog jedinstva. Jedni bi htjeli naprečac preći preko svili tradicija, a drugi ne itd. Kaže se, da je vrijeme: najbolji liječnik, te će ono izgladiti one opreke, koje u tom pogledu sada postoje. Što će biti zatim? Zar onda ne će biti više političkih stranaka ? Hoće, jer ih u jednoj ustav- noj i slobodnoj državi mora biti. Po čemu će se onda narod dijeliti u političke stranke? Na to bi nam pitanje mogla odgovorili Evropa, napose Njemačka, gdje su stranačke podjelbe dosta tačno odredjene. No mi ne moramo ići u tudjinu, kad i u svojoj kući imađemo jedno pleme, najbliže Evropi i kulturno majrazvijenije, koje nam :poka- zuje zdravu stranačku podjelbu. To su Slovenci. Oni se nijesu ni do sada razlikovali po državo- pravnim programima. Nije kod njih postojalo pitanje, da li je zgodno priznavati ili nueprizna- vati nagodbe, kad nikakova nagodba kod njih nije ni postojala. Kod cijeloga je naroda bila jedna želja, a to je, da se čim prije otrese tu- djinskoga jarma. Medju njima je nikla svibanj- ska deklaracija, medju njima je i najvišeg oda- ziva našla. . Narodnim i državnim ujedinjenjem otpadaju | kod nas državopravna pitanja, oko kojih se je 'stoje kulturni i socijalni programi, okretala cijela naša dosadašnja politika. Pitanja te vrsti, koja danas postoje spadaju više, kako sam spomenuo u metodu, niego li u princip, jer narodno jedinstvo traži i jedinstvenu državu, a drugo je pitanje, kako će se lakše i zgodnije do toga doći. Što je dakle podijelilo Slovence u političke stranke ? Podijelio ih je nazo% o svijetu, dakle kulturno i o, njemu suvislo socijalno (društveno) stanovište. Sa socijalnog stariovišta dijele se oni u pristaše gospodarskog liberalizma, što drugim riječima znači u pristaše kapitalističkoga društve- nog uredjenja, gdje jedni plivaju u bogatstvu, a drugi ginu u siromaštvu. Zalim u komuniste, koji hoće da riješe i malog posjednika svakog vlasništva, le mu uskrate i ono malo zadovolj- stva, što još ima. Treći i to pretežitiji dio traži ravnopravnost svih stališa, što nastoji postići v- druživanjem naroda po stališima. Uz prve iji uz kapitalistički društveni poredak «pristaju, što je posve naravno, gospoda i kapitalisti, koji bi poioću činovništva te raznih komisara i žandara htjeli vladati ostalim staležima. Uz komunizam pristaje dio radništva, koje opet hoće diktaturu proletarijata, kao sada mn. pr. u Rusiji. kategoriju, koja hoće ravnopravnost sastavljaju seljaštvo t. j. težaci, poljodjelci, kao i veliki dio radništva, koje je organizovano u »stru- kovnoj svezi«. Svi su se pak ovi okupili u pučku stranku. Ona ne zabiijega diktaturu bilo kojega staleža, već hoće da-se sponizadnio vlađa; ranu cm O da se uvažuju interesi težaka i rad-- nika, ier oni sa svojih devedeset postotaka sači- njavaju državu. 3 U kulturnom pogledu socijalisti te liberalci (kapitalisti) stoje na protukršćanskom, ,materija- lističnom stanovištu. (Taj ih kulturni nazor spaja, preinda se liberalizam odnosi prema socijalizmu kao ekstrem prama ekstremu). Seljaštvo i dio radništva stoji na vjerskom, kršćanskom stano- vištu, držeći se one Washingtonove da su vjera i moral dva nužna stupa državnog bla- gostanja, te da nebi bio rodoljub, tko bi kušao ta dva stupa porušiti. Poćeci se ove podjelbe zapažaju i kod nas. No kod nas se uz ovakove iri stranke, iza kojih formiraju i druge stranke privremenog značenja bez kulturne i socijalne boje, kao ostaci ti&dicija. Još je. jedno stanovište, koje je mjerodavno kod diobe u političke stranke, a to je, državo- pravni program. Taj jedino u pojedinom mo- Trecu svih staleža, mentu povijesti može doći do tolikog upliva, da bude mjerodavan za podjelu u političke stran- ke; inače je okvir, u kojem se pojedina stranka nada, da će lakše oživotvoriti svoj kulturni i so- cijalni program. Take »demokratska« stranka hoće centralizam. Pučka stranka hoće upravnu auto: “* nomiju s pokrajinskim kontrolnim organima, od naroda biranim. Neki pripisuju »narodnom klu- bu« federalističke tendencije. A zašto ne bi bio zgodan i federalizam ? pitat će kogod. Evo zašto. Medje bi se sa Slovencima dale prilično 'tačno odrediti. No drvgačije je medju Hrvatima i Sr- bima. Nema mnogo, da je bio objelodanjen neki ugovor izmedju »Narodnog kluba« i »srpskih ra- dikala«, po kojem bi i južna Dalmacija pripala Srbiji. O Bosni, da i ne govorimo. Kad bi to tako bilo, naravno, da bi Hrvati u toj državi bili zapostavljeni, a isto i Srbi u Hrvatskoj. Došlo bi ponovno do svadje medju nama, što bi naši zajednički. neprijatelji jedva dočekali. Netko će kazati, da i sada i onako ima zlo- poraba i zapostavljanja. To bi se moglo otsira- niti ustanovljenjem pokrajinskih vijeća, u koja će narod birati ljude svoga povjerenja, koji će nad- zirati svu upravu pokrajine. Na taj će se način jedino izbjeći zapostavljanjima _i pristranostima, a uprava zemlje ne će biti prepuštena samovolji pojedinaca. No narod mora to bijeli i jedno: glasno reći: tako mora.biti:i ko drukčijev = u RREOPRISSNENSNNENNSE Pokušaj dekristijanizacijen naših škola. Uspjelo .nam je pribaviti »Načela o jedin- stvenom uredjenju osnovnih i učiteljskih škola«, po kojima bi se mogla urediti osuovna pučka na- stavana jedinstveni način u cijelom kraljestvu SHS. Hladno. ćemo i mirno zaviriti istini u oči, a onda ko ima zdravu pamet, nek i sam prosudi. Očito se hoće da se istisne vjeronauk iz viših razreda srednjih škola. Tu smo na čistu i to je posebni temat, na koji ćemo se napose osvrnuti. »Načela« za pučke škole toga glasno ne vele. Ona dapače neće »da dodje do sukoba izmedju sveštenika i učitelja« i zato je »isključen iz mjesnog odbora aušobrižnik kao član po po- ložaju (virilni čin), ali ga za to može izabrati općina kao svoga delegata«! Ako puše s opći- nom. u isti rog, sigurno će ga općina izabrati, a »gdje je sveštenik na svome mjestu, vjerojatno je, da ga opština pri tom neće mimoići.« Drago nam je, da tumač zakona tako dobro poznaje naše mizerije, pak i on sumnja u to, te stavlja e* < Piše Milka: Moje janje belol... Srce, dušo 1... ti si moje Melovanje celo ! Od kad si mi odleteo Put dalekog Srema, Za ,vas svet sam ja postala I glu'a i nema. Ja za tebe uvek molem Sve nebeske svece ; Rad tebe je potamnelo Moje belo lece. Kad se šetam: po Brsaljam Uvek mislem na te! Kad će doći sretno vreme Da se verim za te! A ti Savo, dragi Savo, Duše ne ogreši, I uvek se sećaj mene, a I peši mi, peši l« E Naša Milka i Srijemac Savo. Naša Milka zaćurila Za vojnikom Savom, Tako da joj često dogje Da zavrti glavom. ?a se pišu jedno drugom Milo moje lane, I knjige im žurno lete U daleke strane. /oli Savo njoj da piše »Naški — dubrovački«, A i ona njemu voli Pisat po »sremački«. ad bi oni da ugode Jedno drugom tako, Al im poso, uz svu muku, Ide maopako. »Dragi Savo, A Savo joj otpisuje Iz pitomog Srijema : »Draga Milko, take Na daleko nema ! Na funestri lego, Veruj da je sav kija Od mene pobego ! Steko' kološencu, »I ne mislim, mila mo Na drugu vet na te, I aptendim ukažijon Da se venčam za te. Da ideš šepando; Kompitaškam .... sa »Kad sam tvoju slatku knjigu »Vera ' moja! od kad tvoju Derboto sam izgubio . Svu soldačku šencu ; »Milo mi je po Brsaljam Da ne pukne škando! »A što pišeš po sremački Ne nalazim greja Al je moja stara mati Pucala od smeja. »Draga Milko, ja se ovde Uz prijana Laza: met Baš imenco dempertiškam : i To budi prevaza | »I veruj mi — ak' ne krenu Kola niza stranu — Ženit ću se cenca duvio O Gjurgjevu danu. ja = »A intando ti pripremaj Ru'o i pogaču, Dok.ja amo spravit oću . Beljac i slamnjaču .. .« * Šeremota. * Savo upotrebljava talijanske riječi n našu prekrojene, te ih opet na svoju pre- kraja: ,kološencu“ .na mjesto konošencu;' . \Šepando“ na mj. šetando ; .kompitaškam*. na mj. kompatiškam i t.d. cure mo _oćo !