Dubrovnik 28. listopada 1919. Cijena je listu : sa uonašanjen u kuću ill poštom do konca, ove godine K 10.— — Plativo i uluživo u Dubrovniku — vO Kunićeva ul. 290. _Uprava kod Dubr. Hrvat, Tiskare. Izlazi sva ka R Za zahvale. i priopćena plaća CERIK petit-re ak. — Oglasi kog četvrtka či para nose — Odgovorni urednik N. Fantela asništvo Odbor Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke Pojedini proi 60 WA MiG _ Tiskare. - : Birači _ Rukopisi se se ne vraćaju, PR. Demokratizami. Mć. — Općenito se naglašuje, da je naše doba, doba demokracije. I onaj težak, što radi po cijeli dan na suncu, i onaj gazda, što se sa- mo voza automobilima, i onaj lihvar, što guli svoga bližnjega — svaki naglašuje svoj de- mokratizam. : Nekada su se ljudi dijelili po krvi. Ovaj je bio plave-gospodske krvi, a onaj prosti plebejac. Doba feudalizma je prošlo, a svi su ljudi danas ravnopravni pred zakonom, — mno to je samo na papiru. Nešto je drugo danas, što ljude di- jeli u stališe, a to je — imanje. Nekada se je to sastojalo u glavnom. od velikih zemljišta — latifundija, a danas od novaca. Tko je bogat, on zapovjeda, a tko siromah, on mora da sluša. Govoriti tu o: jednakosti, bilo bi smiješno. Oni koji se osjećaju više potištenim, opiru se tom zapostavljanju, a opet oni koji se dočepaše vlasti udružuju se, da se održe na vlasti. Tako i u današnje demokratsko doba imamo staleže, ali ne po krvi, nego po društvenom položaju. I tako su nastala razna stališka udiuženje, a najprije čvrsta falanga — socijalne demokracije. Što hoće socijalisti ? Oni hoće diktaturu proletarijata, t. j. samoviadu onih stališa, koji ništa na suncu ne- maju, dakle gradskog radništva. Diktatura pro- letarijata je.ona magična riječ, koja privlači rad- ništvo pod crveni barjak. Organizuju se, te se pripremjigk do vlasti u državi te stvoriti već na ovoj zemlji raj. No Rusija nam kaže, da su prije od. ove zemlje kadri učiniti pakao, nego li raj. Ova de- mokracija najviše prijeti onim zemijama, gdje ima više tvornica, mo organizovano radništvo, pa i malobrojnije može, da i silom i:ametne svoju volju kudikamo većem broju neorganizo- vanog seljaštva. Tako n. pr. u Rusiji. Ali i kod nas, premda smo poljodjelska zemlja ima to radništvo veliki upliv na državu, tako, da je neko vrijeme ministrom za agrarnu reformu, daki< za posao koji se tiče težaka-poljodjelaca, vodio rad- nik-postolar, a ne kako bi odgovaralo — jedan poljodjelac. Radnik i. zamatlija, neka vodi ono ministarstvo, koje se tiče tih stališa, a ministar- stvo, koji se tiče zemljoradnika- isel neka vodi — težak. Dakle i boljševizam, koji progoni i uništava ostale staleže, jast jedna demokracija i to soci- jalna demokracija, drugo nego socijalizam provedem do skrajnjih posljedica. Osim ovih demokrata imamo i druge demo- krate, to je gradjanska demokracija.« Vlada ovog staleža je vlada gradskog čovjeka, kapitaliste, koji me trpi da država niti itko drugi zaviruje u nje- gove račune niti poslove. Hoće slobodni kon- kurenciju, u kojoj će onaj, koji je bio bogat još više obogatili, te raznim manevrima onog, što ORO malo ima, posve uništiti. Njoj uz ostale pripa- daju i oni procenti lihvara, kriomčara, gulikoža, koji su, da zavaraju težaka, proti kapitalizmu nekretnina (pa su dapače i za agrarnu reformu), ali su za kapitalizam novčani. Pomoću novaca, \izvoznica, podmićivanja, pa do potrebe i sile, nastoje, da se održe ma vlasti. Najviše gledaju svoju. korist, a za odgoj ih je naroda, njegovu dobrobit i društveno ravnotežje, malo briga. To su često ljudi s golemom sposobnošću \uživanja, a pošto se za uživanje hoće sredstava, ne žacaju se ničega, samo da dodju do novaca. zeko-ćo ue zgodnom.momentu..doći. jer boljševizam nije ništa“. Svi se ovi udružuju sa sebi ravnim te tvore drugu demokraciju, protivnu onoj prvoj socijalnoj. Ovo je gradska demokracija. No takvih nema samo u gradovima, nego ih ima i u selima. Uz ove dvije demokracije, koje hoće pre- vlast nad drugim staležima, ,. ima još jedna de- mokracija, a to je demokracija ravnoteže. Za nju se hoće mnogo nesebičnosti i požrtvovnosti. Nju sačinjava ono preko osamdeset postotaka selja štva, poljodjelaca. Seljaštvo je miroljubiv stalež, prožet kršćanstvom, ne misli na prevlast, već ci- jeni rod i inteligenciju. No seljaštvo razasuto po selima i neudruženo, nije nego nemoćna masa, koju izrabljuju ove druge dvije demokracije u svoju korist, a težačku propast. Pokušai diktature bilo proletarijata bilo gra- djanstva mora se razbiti -o zdrav instinkt orga- nizovanoga, svijesnoga seljaštva — seljačke de- mokracije | Pokušaj dekristijanizacije naših škola. I. »Zadatak je narodnih škola, da vaspitaju djecu u narodnom i moralnom duhu...“ Tako glasi članak prvi zakona o narodnim _ školama, a službeni tumač, koji je pridodan zakonu, veli : »Raniji srpski zakon zahtjeva samo vaspitanje u narodnom duhu, a austrijski i hrvatski zakon ističu i vaspitanje u moralno-religijskom duhu. Naš je zaključak Kompromis obaju stajališta, jer i dodaš: case ligilskog, potrebu moralnog vaspitanja.« Šteta samo, da nam tumač mije razjasnio, čemu ovaj kompromis,i. izmedju koga. Zar iz- medju triju religija ? A ne baziraju li i kaćolici Kakav je to moral bez religije » Može li biti dati sankciju ovom moralu? Ovim su baš po- godjene u živac sve tri religije. Ali reći će nam naši dobromisleći novi zakon zahtjeva i učenje vjeronauka u narodnim školama, pak.možete biti mirni i zadovoljni. Jest, to je istina, odgovaram, ali čem:. učenje vjeronauka, ako zadatak školi nije vjerski uzgoj. Vjeronauk je spao u red pri- rodopisa, zemljovida i gospodarstva. Uči se kao predmet, a ne prožima cijelog odgoja. U kakovom će to moralnom duhu uzgajati učitelj >, Moral je harmonika, koja se rasteže, koliko hoćeš i kako hoćeš, kad ne počiva na solidnoj religijskoj bazi. Ko će imati prava, da zamjeri nastavniku, ako on bude uzgajao u slo: bodnom, svom individualnom moralu. _ Pitamo nadalje, koje bi zlo bilo, da je u glavnom paragrafu ostala riječ u ,religijsko- moralnom duhu.“ Zar bi se-.mogao naći ko uvri- jedjen? Ne bi li to rado i milo primile sve tri naše religije i ne bi li se baš time bilo izbjeglo mnogima prigevorima i ne davalo povoda kul- turnoj borbi ? : Moralni je uzgoi.' bez religijskog nesmisao. Jer što je moral? Prilagodjivanje volje stalnim načelima. Ako su ta načela ljudska — onda su promjenljiva, nikakova. Tu je apsolutno potrebit auktoritet Božji. Uzminio praktičan primjer : Za- što moramo pošteno živjeti. Zar za to, jer to pripisuje državni zakon, koga je \glasovao kakav »izvozničar«. Ili za to, jer to društvo ljudsko hoće ?.A ko je dao pravo. tomu društvu.2: Pak dobro, ja ću onda biti: oprezan,“ (dai vam, udovoljim slovu zakona, kriomice ' činit ću, što me volja; izbjeći ću tako i državnom i ljad- ' . ali ističe : uopće morala bez religijskog temelja? Ko će. skom zakonu i bit ću pošten, . pa mirna Bosna, Ne vodi li takav moralni uzgoj bez religije do licumjerja i prevare? Ko će zanijekati lopovima, razbojnicima, da ne živu moralno t.j. sukladno sa svojim načelima? Da je još ovaj temeljni članak zakona re- kao uopće »u marodno-moralnom duhu«, ni po jada, bio bi svak mogao bar pomisliti, e tu se podrazumjeva religijski moral, ali onako izričito, hotimično izbaciti riječ »religijsko«, dava po- sebni timbar cijelom zakonu. Sad svaki nastav- nik ima prava reći, ja nisam dužan osvrtati se na vjeru, moj je zadatak samo moralni. A nauk vjere ima da bude ne samo prvi predmet, nego središte, oko koga se okreću svi drugi predmeti. I učitelji-uzgojitelji to su sa pehvalom činili, pak kad bi djeci tumačili i bilinstvo i zemljopis i naše nebo isticali bi i vjerski momenat. Takova škola jedino može da uzgaja, inače bez religij- skog uzgoja nek država uz školu gradi odmah i tamnicu, kako veli jedan uvaženi protetaniski pedagog, a kako i žalosno iskustvo potvrgjuje. Može nam se još reći: Ali ovaj zakon nije uperen proti vjeri. Nije direkte, premda izričito isključuje religijsku svrhu odgoja, što je glavni temelj i prvo obilježje svakom odgoju. Ovaj li temeljni članak našeg zakona mogao bez ikakva uširba pristajati kao svrha i očito bezvjerskoj školi. I ako su gg. sastavljači mislili na koim- promis, tu nijesa postigli kompromis izmedju muslimana, pravoslavnih i katolika, već izmedju Krista i Beliala, izmedju Boga i djavia. Je li moguć takav kompromis? Na to ne treba odgovora. Reći će se još: Ta srpske su škole isticale samo, narodnu svrhu uzgoja, pak im ni sa cr- kovne strane, ni od vjernika nije bilo prigovora. Odgovaramo-«: da je i novi zakon ostavio samo narodni duh kao svrhu odgoja manje bi zlo bilo i bio bi sam u sebi konsekventniji, nego li kad je pridodao moralnu krpu, a izričito zabacio re- ligijsku svrhu. Naš je narod svih triju vjera re- ligijozan, i ko hoće da uzgaja u pravom narod- nom duhu, taj mora da uzgaja ponajprije vier- sko čuvstvo. Novi |. zakon nedosljedan, jer čemu učenje vjeror ka, ako školi nije svrha religijski duh i s drug. strane, kakav će bili taj narodni i taj moralni uzgoj, kad je isključen religijski ? Pak zar da roditelji i katolički i pravoslavni i muslimanski nemaju samo, radi ove stavke i prava i dužnosti, da prosvjeduju proti ovakom uzgoju svoje djece?! Na praktične konseliven- cije ovakovog principa ne ćemo upućivati, jer bi na dugo išli, a imaino raščistiti još neka pitanja, Vlado, na oprez. Kao teška mora pritislo je našu Dalmaciju talij. kopito. Ovi tobožnji čuvari reda pretvoriše se u krvopije. Naš narod izdiše, hvataju mu naj- bolje sinove, vode ih proti svakom pravu na »magareći otok«, bacaju ih u tamnice, more ih gladom, žedjom, gdje toliki svršiše svoje dane. Tko želi za kojim poslom u okupirano područje, svlače ga do gola, ne smije iz parobroda u maj- činom jeziku pozdraviti prijatelja svoga. Vidi se, da smo Jugoslaveni, : dob jima, samo ne sebi. K nama dolazi svaka ial "bagaža, nesmetano go- vori svojim“ jezikom, nesmetano se kreću, ne- smetano rade, što hoće. Nijesmo mi kao talijani, me znademo mjeriti tudjim laktom, nijesmo pro- tivni, da knama dolaze, nijesmo kadri da ih po- dučimo, da su na našem tlu, da poštuju. naša prava