Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom do konca

ove godine K 10.—
Plativo i utuživo u Dubrovniku —
Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr. Hrvat

29. listopada.

Dan propasti jedne vojničke imperije,
slobode narodne.

Sa drevne je crkve sv. Marka odjeknulo
zvono narodnog Uskrsnuća, sa Markovog trga —
trga mučenika — zaorila je pjesma slobode.

Zaorio je glas slobode sa naše Akropole i
odjeknuo diljem naših zemalja.

Na milijone je srdaca radošću uzdrhtalo, na

“ milijone se očiju orosilo suzama radosnicama.

Hrvatski je «sabor, popunjen izaslanicima
ostalih krunovina, prekinuo tisućgodišnje veze
s »bratskom« Ugarskom i carevinom Austrijom
prenijevši suverenost na .»Narodno Vijeće« sa-
stavljeno od prvaka narodnih,: pod predsjedni-
štvom vodje naroda u borbi za slobodu —
dra Korošca.

Dan 29. listopada je dan, kad su otpali

, zardjali lanci sa ruku narodnih, dan svršetka o-
nih patnja, kojima smo tamo od preko osam-
stotina godina izvrgnuti bili.

: Dosta je dugo trajalo : mučeništvo naše,
muaogo je krvi i suza prolito za slobodu naroda
našega. San narodnih junaka Zrinskih i Franko-

/ pana, Gubca i Kvaternika, Starčevića i Strossma-
yera obistinio se je, kao plod muka naših, kao
plod truda mezaboravnoga Kreka, Trumbića i
Korošca i plejade mučenika, napose hrabrih le-
gijonaša i nepridobive, vojske naše, kao plod
volje čitavoga naroda. :

= No naša je radost kratko potrajala. Pjesma

| je zamukla na usnama, a riječ veselja zapela u
grlima. Tisućljetni je dušmanin, »saveznik« lu-
kavi Latin lancima svojih gjemija okovao obale
naše, a sela i gradove našega primorja i otočja
»osvojiše« junaci od Kobarida.

Ideje vječne Pravde i idealiste Wilsona po-

_ dlegoše pohlepi latinskoj. Pohlepna vučica Roma,

za koju i sam njezin pjesnik kaže, da je poslije \

jela gladnija, nego prije, hoće da pruždere naj-
divnije krajeve naše. Pozivajući se na »pravo«
mletačkih trgovaca, hoće da otkine funtu. mesa
sa živog tijela maroda našega. I mi ne imadosmo
| snage, da joj se opremo. Jer čustvo i riječi ne
| koriste mno; za prvog veselja i senlimental-

Dubrovnik 30. listopada 1919.

 

 

 

Izlazi svakog četvrtka = |
Pojedini broj 60 para

 

nosti slijedilo i. doba realističkog rasudjivanja.
Došlo je doba, kada su se prvaci naroda morali
dati na rad trijezven i ozbiljan, ali toga nije bilo.
I danas nakon godinu dana vidimo, da je polo-
žaj malo povoljniji od onoga dana, kada su se
raspršane armade u neredu vraćale zemljama
našim. Prometje nesiguran, a cijene hrani skaču.
i Organizain naše države trpi u glavnom od
dvije bolesti, dva su bakcila, koja mu prijete,
da ga unište. To je strančarstvo i korupcija.

»Stranka nada sve« to je načelo, koje vlada da- *

nas kod nas. Ne gleda se na sposobnost i spre-
mu onoga, kome se povjerava uprava. Danas,
kada bismo na vodećim mjestima trebali ljude
spremne i energične, pa bili oni pristaše ove ili
one političke stranke, ljude koji bi ono poput
dra Korošca znali gvozdenom rukom urediti svoj
resor, dobivamo i na ministarskim stolicama
ljude sumljivih kvalifikacija, u najboljem slučaju
mediokritete, koji imaju samo tu prednost, da
su pristaše stanovite političke stranke. Pojedinac
je sposoban za sve resore. Kao u ministarstvima,
tako je samo još i gor. na ostalim važnim mje-
stima. ,Nikad ne smije o da zaboravimo, da je
najveći neprijatelj naše domovine onaj, koji bi

kušao da njene gradjane razlikuje po strankama“

rekao je u jednom svom govoru veliki američki
državnik Roosvelt. Kod nas je obratno.

: Nemoral i korupcija vlada u državi u svim
granama ,od ministarstva do najnižega ureda“ —
kako“ veli naša.omledine/ ke SvommeskosgiescT u
Zagrebu. Izvozničarska politika, sg-arna reforma
provadjana ne omako,:kako bi bilo na korist naroda,
nego u agitacijone svrhe, umaša u našu državu
boljševizam, koji nijesu mogli iz vana unijeti
razni agenti, ali ga evo uspješno unašaju ,oni
odozgor“. iN :

Izgleda, da je krv prolita za slobodu, pro-
livena za blagostanje naroda s8 Siona i njima
srodnih neobrezanih duša.

Od ovih bakcila trpi cijela naša država.
Jedaa je ipak kraj znao da odoli i toj zarazi, a to
je ona pokrajina, nad kojom još lebdi organi-
zacijoni duh velikoga Kreka — Slovenija.

No organizam je našega naroda jak., Ono
preko osamdeset postotaka naroda muči i čeka,

 

 

 

 

za :
a Šeremelti.

Lukav, a ne šaljiv samo
Ti si, Šeremeta,

"Prema tebi Cigo Ramo
Ludi. je remeta.

Ustale su memilice' e
Proti tebi žene

Djevojčice, udovice,
I s mužem združene ;

Pa ti reče: »gdje na sv'jetu,
Tako vam imena!

K?o u našem ženskom cv'jetu,
Pametn'jih'je žena? E

Ne govore već jedino
Naški i jekavski ;

Eno znadu u tren fino
Sremski i ekavski !l« —

»Veni, vidi, vici« pravo!
Sve si ih dobio.

Nego ti si još mudrotu
Š njom im proslavio. —
A jesu li one, jesu
Umne i razumne |
Vile tako mudre n'jesu
I dubokoumne.
Što ljekari ne dopr'ješe,
Nek ih valja častit;
Eno, neke već počeše
Krv u djeci mastit,

“Što sramotiš ti im koke, /

Koreć sve jednako,
Kako stare ćoravoke,

I piplice: tako;
"Jer su im se pomamile
(Nu vražjih rabota l)
Kokošice šarokrile
Poradi kokota.
\Pa noktima da .ti ne bi
_ Oči iskopale,
\Baš se fina snjela tebi,
| Da ih smiriš, brale.
Da uzmogne bijes žena.
__Od sebe odvalit, |
Bila vidra, ili bema,
_ Valja je pohvalit.

  

 

Od moska si, tina glavo,
Postao im mio.

Sretan li si! — Činit fraju
Leti ma Trsteno.

Svladao si žensku graju ;
Sve ti je prošteno. —

Blažen kogod žene hvali

(Poradi ljepote,

I, što sad im već ne fali,
Poradi mudrote !

Nek ih hvali samo za to, .
Ako i ne s časti;

On će, kako biser, zlato, : - ha

Njima se «dopasti.

oja

_ Lukav, njima tek ljepotu

Nijesi pohvalio ;

Otkad čuše da će k nama
Doć iz Amerike

Bororo sa pernicama,
Garavci do kike;

Pa počeše strići, sjeći
Brzo pletenice,

I na glavu, i na pleći
'Sadit perjanice.

Prema tomu i jekavski,
I naški im, vala, i

1 sremski je i ekavski
Samo jedna šala;

i I što već im jezik s usta

Crn'jeh mora sklizi ;
Pa im gmizi mora pusta.
Slatka riječ »zizi«.

» čero.

  

Za zahvale i priopćena plaća se | K petit-cadak, —
80 para  petit-redak. = — Odgovorni  urediiik
Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — . tisak
Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju,

  

 

kada će se , gospoda“ sjetiti, da ce
njegovu volju. I reći će, nadamo
ta biti muževna.

Na dan političkoga oslobodjeija od jarma
tudjinskoga, želimo marodu, da se riješi namet-
autihy vodja, koji sisaju njegovu snagu i slabe
mu organizam, želimo, da skoro osvane dan so-
cijalno-ekonomske slobode najširih slojeva aa-
roda — dan pobjede ideja seljačke demokracije.

obazru i na
č, ali će

 

 

Zadaća škole i: pučkih nastavnika
u Jugoslaviji.

Profi. Jovan Bošković s pravom se broji
medju najbolje srpske naučenjake i nastavnike.
Navlaš u poznavanju našega jezika, iza Vuka i
Daničića, mučno da se nadje ko bi se s njime
omjerio. Iz njegove besjede, držane u beograd-
skoj Velikoj Školi g. 1887, gdje je raspravljao
»0 njegovanju srpske marodnosti nastavom i
vaspitanjem«, cijenimo da je zgodno donijeti
slijedeći odlomak (uz pridržanje pravopisa) :

»Meni, kome je kao nastavniku u dužnosti
da obraznjem potonje naraštaje, meni se valja
obratiti najpre vaspitanju, te u ovom što dolazi
pobliže razložiti, šta mogu učiniti nastava. i vas-
pitanje za njegovanje narodnog osećanja i rodo-
ljubnog načina mišljenja. Da vaspitanje duboko
utiče, da utisci, koje nežna i utvorljiva duša de-
čakova i mladićeva dohiva rečin i primer em liu-.
bljeuoga učitelja, sude često svemu polonjemu
životu, to je opšte priznata istina, koju niko ne
poriče. A kako bi se srpski dečak i mladić na-
stavom i vaspitanjem uputili, da svoju otadžbinu
i srpstvo vole, nego sve druge zemlje, tako, da
su gotovi, kad budu ljudi, za održanje njihovo
da prinesu najveće žrtve, šta više, u krajnom slu-
čaju, da polože za njih i sam život svoj? Da
bismo nešto ljubili i visoko cenili, treba da, ga
kako valja poznajemo, te da ga sa njegove iz-
vrsnosti možemo ljubiti. I u tome srpski narod,
pored svih svojih slabosti i mana, koje nećemo
da poričemo, bolje stoji od gdekojih drugih,
imajući da pokaže velike narodne osobine, visu.
ke duhovne i moralne zasnove, lep jezik i pri-
ličnu književnost, taku istoriju, i lepe i blago-
slovene zemlje. Treba samo da pravi čovek, u
kome je sastavljeno tačno poznavanje celokup-
noga naroda, da se obrati primljivim dušama
omladinskim, sa toplo podržavanim oduševljenjem
za to, pa povoljni učinak ne može i neće izostati,

Prvi nastavni predmet, s kojim učitelj može
skopčati budjenje narodnog -osećanja i negovanje
rodoljubnog načina mišljenja, i ako više posredno,
to je zauka o wveri, koja izvrsno održava narodnu
celinu i koja je sama za se dovoljna, da održava
narod u skiipu, koji je van države, ili nije u
jednoj, kao što vidimo kod Jevreja i u opšte:
kod istočnih naroda, kod kojih je verovno .ose-
vanje od prirode jače 1 življe, i koji se ne razli-
kuju toliko po svojoj narodnosti, koliko po veri.
Mladeži valja pre svega ulevati pravu i toplu
pobožnost, da sazna svetu dužnost, da otadžbinu
i narodnost valja ljubiti kao nešto Bogom dano,
koje treba za izvršenje moralnih zadataka ovde,
i da je za njih gotova, kad zatreba, i na najteže
žrtve. Taj zadatak da bogme da je lakši onde,
gde je narod ili bar velika većina njegova jedne
vere; ali je mnogo teži onde, gde je narod, kao
na žalost naš, podeljen ma iri vere. Mi i rimski
katolici stojimo: istina na zajedničkom zemljištu
hrišćanstva, ali po shvatanju istoga razdvojeni