Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom do konca ove godine K 10.— Plativo i utuživo u Dubrovniku — Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr. Hrvat 29. listopada. Dan propasti jedne vojničke imperije, slobode narodne. Sa drevne je crkve sv. Marka odjeknulo zvono narodnog Uskrsnuća, sa Markovog trga — trga mučenika — zaorila je pjesma slobode. Zaorio je glas slobode sa naše Akropole i odjeknuo diljem naših zemalja. Na milijone je srdaca radošću uzdrhtalo, na “ milijone se očiju orosilo suzama radosnicama. Hrvatski je «sabor, popunjen izaslanicima ostalih krunovina, prekinuo tisućgodišnje veze s »bratskom« Ugarskom i carevinom Austrijom prenijevši suverenost na .»Narodno Vijeće« sa- stavljeno od prvaka narodnih,: pod predsjedni- štvom vodje naroda u borbi za slobodu — dra Korošca. Dan 29. listopada je dan, kad su otpali , zardjali lanci sa ruku narodnih, dan svršetka o- nih patnja, kojima smo tamo od preko osam- stotina godina izvrgnuti bili. : Dosta je dugo trajalo : mučeništvo naše, muaogo je krvi i suza prolito za slobodu naroda našega. San narodnih junaka Zrinskih i Franko- / pana, Gubca i Kvaternika, Starčevića i Strossma- yera obistinio se je, kao plod muka naših, kao plod truda mezaboravnoga Kreka, Trumbića i Korošca i plejade mučenika, napose hrabrih le- gijonaša i nepridobive, vojske naše, kao plod volje čitavoga naroda. : = No naša je radost kratko potrajala. Pjesma | je zamukla na usnama, a riječ veselja zapela u grlima. Tisućljetni je dušmanin, »saveznik« lu- kavi Latin lancima svojih gjemija okovao obale naše, a sela i gradove našega primorja i otočja »osvojiše« junaci od Kobarida. Ideje vječne Pravde i idealiste Wilsona po- _ dlegoše pohlepi latinskoj. Pohlepna vučica Roma, za koju i sam njezin pjesnik kaže, da je poslije \ jela gladnija, nego prije, hoće da pruždere naj- divnije krajeve naše. Pozivajući se na »pravo« mletačkih trgovaca, hoće da otkine funtu. mesa sa živog tijela maroda našega. I mi ne imadosmo | snage, da joj se opremo. Jer čustvo i riječi ne | koriste mno; za prvog veselja i senlimental- Dubrovnik 30. listopada 1919. Izlazi svakog četvrtka = | Pojedini broj 60 para nosti slijedilo i. doba realističkog rasudjivanja. Došlo je doba, kada su se prvaci naroda morali dati na rad trijezven i ozbiljan, ali toga nije bilo. I danas nakon godinu dana vidimo, da je polo- žaj malo povoljniji od onoga dana, kada su se raspršane armade u neredu vraćale zemljama našim. Prometje nesiguran, a cijene hrani skaču. i Organizain naše države trpi u glavnom od dvije bolesti, dva su bakcila, koja mu prijete, da ga unište. To je strančarstvo i korupcija. »Stranka nada sve« to je načelo, koje vlada da- * nas kod nas. Ne gleda se na sposobnost i spre- mu onoga, kome se povjerava uprava. Danas, kada bismo na vodećim mjestima trebali ljude spremne i energične, pa bili oni pristaše ove ili one političke stranke, ljude koji bi ono poput dra Korošca znali gvozdenom rukom urediti svoj resor, dobivamo i na ministarskim stolicama ljude sumljivih kvalifikacija, u najboljem slučaju mediokritete, koji imaju samo tu prednost, da su pristaše stanovite političke stranke. Pojedinac je sposoban za sve resore. Kao u ministarstvima, tako je samo još i gor. na ostalim važnim mje- stima. ,Nikad ne smije o da zaboravimo, da je najveći neprijatelj naše domovine onaj, koji bi kušao da njene gradjane razlikuje po strankama“ rekao je u jednom svom govoru veliki američki državnik Roosvelt. Kod nas je obratno. : Nemoral i korupcija vlada u državi u svim granama ,od ministarstva do najnižega ureda“ — kako“ veli naša.omledine/ ke SvommeskosgiescT u Zagrebu. Izvozničarska politika, sg-arna reforma provadjana ne omako,:kako bi bilo na korist naroda, nego u agitacijone svrhe, umaša u našu državu boljševizam, koji nijesu mogli iz vana unijeti razni agenti, ali ga evo uspješno unašaju ,oni odozgor“. iN : Izgleda, da je krv prolita za slobodu, pro- livena za blagostanje naroda s8 Siona i njima srodnih neobrezanih duša. Od ovih bakcila trpi cijela naša država. Jedaa je ipak kraj znao da odoli i toj zarazi, a to je ona pokrajina, nad kojom još lebdi organi- zacijoni duh velikoga Kreka — Slovenija. No organizam je našega naroda jak., Ono preko osamdeset postotaka naroda muči i čeka, za : a Šeremelti. Lukav, a ne šaljiv samo Ti si, Šeremeta, "Prema tebi Cigo Ramo Ludi. je remeta. Ustale su memilice' e Proti tebi žene Djevojčice, udovice, I s mužem združene ; Pa ti reče: »gdje na sv'jetu, Tako vam imena! K?o u našem ženskom cv'jetu, Pametn'jih'je žena? E Ne govore već jedino Naški i jekavski ; Eno znadu u tren fino Sremski i ekavski !l« — »Veni, vidi, vici« pravo! Sve si ih dobio. Nego ti si još mudrotu Š njom im proslavio. — A jesu li one, jesu Umne i razumne | Vile tako mudre n'jesu I dubokoumne. Što ljekari ne dopr'ješe, Nek ih valja častit; Eno, neke već počeše Krv u djeci mastit, “Što sramotiš ti im koke, / Koreć sve jednako, Kako stare ćoravoke, I piplice: tako; "Jer su im se pomamile (Nu vražjih rabota l) Kokošice šarokrile Poradi kokota. \Pa noktima da .ti ne bi _ Oči iskopale, \Baš se fina snjela tebi, | Da ih smiriš, brale. Da uzmogne bijes žena. __Od sebe odvalit, | Bila vidra, ili bema, _ Valja je pohvalit. Od moska si, tina glavo, Postao im mio. Sretan li si! — Činit fraju Leti ma Trsteno. Svladao si žensku graju ; Sve ti je prošteno. — Blažen kogod žene hvali (Poradi ljepote, I, što sad im već ne fali, Poradi mudrote ! Nek ih hvali samo za to, . Ako i ne s časti; On će, kako biser, zlato, : - ha Njima se «dopasti. oja _ Lukav, njima tek ljepotu Nijesi pohvalio ; Otkad čuše da će k nama Doć iz Amerike Bororo sa pernicama, Garavci do kike; Pa počeše strići, sjeći Brzo pletenice, I na glavu, i na pleći 'Sadit perjanice. Prema tomu i jekavski, I naški im, vala, i 1 sremski je i ekavski Samo jedna šala; i I što već im jezik s usta Crn'jeh mora sklizi ; Pa im gmizi mora pusta. Slatka riječ »zizi«. » čero. Za zahvale i priopćena plaća se | K petit-cadak, — 80 para petit-redak. = — Odgovorni urediiik Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — . tisak Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju, kada će se , gospoda“ sjetiti, da ce njegovu volju. I reći će, nadamo ta biti muževna. Na dan političkoga oslobodjeija od jarma tudjinskoga, želimo marodu, da se riješi namet- autihy vodja, koji sisaju njegovu snagu i slabe mu organizam, želimo, da skoro osvane dan so- cijalno-ekonomske slobode najširih slojeva aa- roda — dan pobjede ideja seljačke demokracije. obazru i na č, ali će Zadaća škole i: pučkih nastavnika u Jugoslaviji. Profi. Jovan Bošković s pravom se broji medju najbolje srpske naučenjake i nastavnike. Navlaš u poznavanju našega jezika, iza Vuka i Daničića, mučno da se nadje ko bi se s njime omjerio. Iz njegove besjede, držane u beograd- skoj Velikoj Školi g. 1887, gdje je raspravljao »0 njegovanju srpske marodnosti nastavom i vaspitanjem«, cijenimo da je zgodno donijeti slijedeći odlomak (uz pridržanje pravopisa) : »Meni, kome je kao nastavniku u dužnosti da obraznjem potonje naraštaje, meni se valja obratiti najpre vaspitanju, te u ovom što dolazi pobliže razložiti, šta mogu učiniti nastava. i vas- pitanje za njegovanje narodnog osećanja i rodo- ljubnog načina mišljenja. Da vaspitanje duboko utiče, da utisci, koje nežna i utvorljiva duša de- čakova i mladićeva dohiva rečin i primer em liu-. bljeuoga učitelja, sude često svemu polonjemu životu, to je opšte priznata istina, koju niko ne poriče. A kako bi se srpski dečak i mladić na- stavom i vaspitanjem uputili, da svoju otadžbinu i srpstvo vole, nego sve druge zemlje, tako, da su gotovi, kad budu ljudi, za održanje njihovo da prinesu najveće žrtve, šta više, u krajnom slu- čaju, da polože za njih i sam život svoj? Da bismo nešto ljubili i visoko cenili, treba da, ga kako valja poznajemo, te da ga sa njegove iz- vrsnosti možemo ljubiti. I u tome srpski narod, pored svih svojih slabosti i mana, koje nećemo da poričemo, bolje stoji od gdekojih drugih, imajući da pokaže velike narodne osobine, visu. ke duhovne i moralne zasnove, lep jezik i pri- ličnu književnost, taku istoriju, i lepe i blago- slovene zemlje. Treba samo da pravi čovek, u kome je sastavljeno tačno poznavanje celokup- noga naroda, da se obrati primljivim dušama omladinskim, sa toplo podržavanim oduševljenjem za to, pa povoljni učinak ne može i neće izostati, Prvi nastavni predmet, s kojim učitelj može skopčati budjenje narodnog -osećanja i negovanje rodoljubnog načina mišljenja, i ako više posredno, to je zauka o wveri, koja izvrsno održava narodnu celinu i koja je sama za se dovoljna, da održava narod u skiipu, koji je van države, ili nije u jednoj, kao što vidimo kod Jevreja i u opšte: kod istočnih naroda, kod kojih je verovno .ose- vanje od prirode jače 1 življe, i koji se ne razli- kuju toliko po svojoj narodnosti, koliko po veri. Mladeži valja pre svega ulevati pravu i toplu pobožnost, da sazna svetu dužnost, da otadžbinu i narodnost valja ljubiti kao nešto Bogom dano, koje treba za izvršenje moralnih zadataka ovde, i da je za njih gotova, kad zatreba, i na najteže žrtve. Taj zadatak da bogme da je lakši onde, gde je narod ili bar velika većina njegova jedne vere; ali je mnogo teži onde, gde je narod, kao na žalost naš, podeljen ma iri vere. Mi i rimski katolici stojimo: istina na zajedničkom zemljištu hrišćanstva, ali po shvatanju istoga razdvojeni