a donašanjem
ove godine K 10.—
Plativo i utuživo u Dubrovniku

g

 

 

Narod i država.

Politička je neupućenost jedna od najvećih
nesreća za jedan marod, te može za nj bili od
strašnih posljedica. ,

No ne samo, da prosti i neuki narod ne
shvaća značenja onih prava, koja mu jedna ustav-
ua i demokratična država pruža, nego dapače
niti f. zv. inteligencija ne podaje često važnosti
svojim državljanskim pravima, pa niti ne osjeća
dužne odgovornosti prama zajednici. Ako oma i
imade neko svoje uvjerenje, nije to sto plod
zrelog razmišljanja i proučavanja kulturnih i so-
cijalnih problema, nego su je stalne stranačke
novine tako uputile, a ona sve to prima pod
gotov groš. Sve što se na vlas ne slaže s time,
sve je protunarodno, izdajničko itd. Ta nam či-
mjenica najbolje dokazuje, da u polilici kod nas
prevladava površnost nad trjezvenošću i čuvstvo
nad razborom.

Mi smo od početka svoga izlaženja nagla-
sili, da će mam glavnom zadaćom biti osvješći-
nje maroda i to u nacijonalno-političkom, so-

"Inom i kulturnom pogledu. Za danas ćemo
se ograničiti samo na to, da predočimo ukratko
upliv naroda na način državne uprave. Kod naj-
širih je naime narodnih slojeva uvriježeno mišlje-
nje, da marod nema nikakvih prava, nego samo
dužnost da sluša. No to nije tako.

Čovjek po svojoj naravi teži, da se razvija
i napreduje. Pojedinac ae može sam to postići,
nego se udržuje. Tako se stvara najprije obitelj,
općina te napokon država. To nije nastalo sa-
movoljom pojedinih osoba, nego je to EO
zakon, kojega je Bog čovjeku u srce usadio. I
obitelji je već po prirodi. odredjena glava (. 3
otac obitelji, a u državi je to prepušteno narodu,
Narod po tom ima po prirodi pravo, da sebi bira
glavara i to kralja, kneza ili predsjednika. Narod
se dakle sporazumi te izabere izmedju sebe oso-
hu, koja predstavlja najvišu vlast u državi, a
imade toliko prava, koliko joj ga) narod dade.

Bilo je vrijeme, kada narod nije bio svije-
slan toga svoga prava. Kralj je onda s punim

u kuću ill poštom do konca

. Uprava | kod _Dubr. _Mlrvat. Tiskare.

Dubrovaik 6

6 studenoga 1

Izlazi . svakog Gladi

Pi br! oi

60 pi

pravom mogao reći: »država sam ja« to znači,
što je kralj htio, tako je moralo biti u državi,
Isto takav pojam o4 vrhovnoj vlasti imade još
danas naš narod. Sve dobro što sa strane države
primi, kao što i sve zlo, pripisuje on kralju.
Kralj njemu dijeli zemlju, dava potporu itd. No
lo je pogrješno. Narod nije naime prenio na
svoga vladara svu vlast, nego je pridržao veći
dio za sebe tako, da sam kralj bez maroda ne
može ništa. Evo to je važno, da narod zapamti.
Kada to znade vidjeti će, da narod vlada, stvara
zakone, jer je u njemu izvor vlasti. Naš se na-
rod, koji toga nije svijestan često prepušta sud-
bini misleći, da' mora biti tako kako jest, te da
se lome ne da pomoći. Pa i samu državu shvaća
naš narod, poput nekih modernih  socijologa,
samo kao sredstvo za iskorišćavanje nižih slo-
jeva sa strane viših. Oa smatra državnu upravu
za pčelara, koji svake godine pokupi iz ulišta
med, a pčelama ostavi.tek onoliko, koliko im je
preko zime potrebito da preživu, a ostalo odnese.
Čovjek bi rekao, da skoro imaju i pravo. Težak
radi cijelu godinu, dodje trgovac, koji prekupi
svu ljetinu, dobije izvoznicu, i zasluži ou više
za par dana, nego cijelo selo za 10 godina.
To nam dokazuje, da država nije uredjivana
onako, kako bi morala biti, jer se opće blago-
stanje zapostavlja dobru pojedinca. | to se sve
radi u ime naroda baš radi političke neupuće-
nosti najširih slojeve, zpog koje je u državi otvo-
ren put samovolji vladajsće manjine,
rod samo igračka u rukama političkih špekulans(i
Narod mora dakle da vlada državom. No .o
on ne čini neprosredno; nego preko svojih za-
stupnika, stoga treba, da dobro pazi na to, kome
povjerava sebe, svoju obitelj i svoje imanje.
Treba, ća svaki čovjek bude svijestan one ogrom-
ne odgovornosti, što je ima naprama svojoj djeci
i potomstvu. Često se je do sada dogodilo, da
se je neuki narod dao zavesti raznim obećanji-
ma, a kako je bezbroj puta izvaran, postao je
nepovjerljiv naprama svakomu. To ga može naj-
bolje uvjeriti, da se ne pouzdava više u poje-
dinca čovjeka, nego neka se tzda u načela, koja

 

 

jer je ua.

Za zalive
80 para
Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Hivaiske

Oglasi
Fantela
Tisak BESI ES
_ Rukopisi se ne NGI

ale i Diopćena plaća : se | K petit- redak, =
petit-redak. Odgovorni urednik MN.

Tiskare. a

će organizovano ljudstvo samo provoditi i reći: |

tako mora da bude. Jedna snažna ideja treba, da
prožme cijeli narod, na temelju nje da se orga-
nizuje i traži ouaj položaj, koji mu po načelima
pravice pripada. Ideja, koja je jedino kadra, da:
uredi našu državu i usreći naš narod jest ideja
seljačke demokracije, budući, da je naš narod
sa svojih osamdeset postotaka seljački narod;
O seljačkoj je demokraciji bilo govora u prošlim
brojevima, a u budućim o tome više,

Pokušaj deki

 

 

stianizacije naših škola,

 

IH. Prema naerlima novih šk. zakona država
hoće, da uzme potpunoma monopol nad školama,
a još više da školu sasma rastavi od crkve. Tako
se izričito veli. -u tumaču članka 54. načela o
uredjenju osnovnih škola: »Sve škole pak i
osnovne moraju biti državna institucija.« Dalje
»htjela se je dokumentirati nezavisnost škole od
crkve« (čl. 95). Onda »misao o nezavisnosti škole
od vjerskih vlasti« (čl. 62.) Dosljedno tomu za-
stupnik crkve kao takav ne bi imao biti više
član ai mjesnog, ni kotarskog ni pokrajinskog
šk. vijeća. Koja je svrha i kakovi su motivi vo-
dili pri tom »prosvetni odbor«, da udari ovim
putem, ne ćemo da mnagadjamo.  Naglasujemo
samo to, da je pitanje uzgoja mladeži, najaktu-
elnije pitanje za svakv državu. Veliku su pažnju
posvećivali iomu svi državnici od. najstarijih do
najmodernijih: 3 odikurgu, Sćlona
i drugih.

Uzgojni su pak čimbenici; obitelj, crkva i
škola. Ova iri čimbenika treba uporedo da rade,
i da jedan nastavlja djelo drugoga. Medju njima
treba da vlada ne samo potpuna harmonija, već
i što tješnja veza, jer ako radi jedan bez obzira
na drugoga, onako samostalno, to svakako ne
može da koristi, već da šteti općem uzgoju, a
što istom, ako jedan razgradjuje, što drugi gradi?
Po novim nacrtima čak i naše osnovne narodne
škole hotjele bi da se sasma emancipuju: i od
crkve i od obitelji, jer novi zakon ne traži, da
.u mjesna vijeća budu kao članovi ; > pravu i

Ciati A Raa
Sjetimo-se sani

 

_ lugoslaveni iz ie
za svoju domovinu.
(Interwiev sa g. tajnikom »Jugoslav. Relief-a«).

Naše je uredništvo posjetio gosp. Vladimir
Predović, Slovenac, Gin: »Jugoslav. Relief-a« u
Chicagu.

Na naš upit, kad je stigao iz Amerike, od-
govorio nam je:

Iz Amerike sam stigao u Trst 3 jula o. g.
u društvu sa gg. Petrom  Mladineom, s otoka
Brača, i Josipom Sitar, rodom iz Dolenskog u
Sloveniji.

U koju ste svrhu došli u domovinu ?

Došli smo, da razdijelimo 1774 sanduka
razne robe u vrijednosti od 350.000 dolara. San-
duci su bili razdijeljeni po cijeloj Jugoslaviji
adresatima, kojim su bili upravljeni. Za Dalma-

ciju je razdijeljeno 261 sanduk i time je poslo--

vao g. Petar Mladineo, ali pošto se je on raz-
bolio izručio je robu : »Ženskoj Zadruzi« u Spli-
tu, da ova istu razdijeli. Najviše je sanduka išlo
za Sloveniju, 1013, drugo po Hrvatskoj i Bosni-

Hercegovini. — 158 sanduka postola, platna i.

dr. razdijelilo se je siromašnom Bic aastu NO
Jugoslavije. —| j
Je li tim svršio rad O društva ?

Ne; presjednikom je društva .župnik gosp.

Francis Jager,, Slovenac, iz Isire. U odboru su
po tri Hrvata, Slovenca i Srba. Ovo društvo misli
opei netom mu stignu podatci o prvoj razdiobi
ponovno poduzet akciju u istu svrhu.

Zašto sle došli u Dubrovnik ?

U Dubrovnik sam došao, da se porazgo-
vorim sa mnogim legionašima, koji se sada opet
vraćaju u Ameriku. Mnoge poznam i želio sam
s njima govoriti i dobiti od njih neke informa-
cije, a ima ih oko 600.

Zašto se ovi opet danju u Ameriku ? —

Znate, to su ljudi dostojni divljenja. Oni
su ostavili sve svoje u Americi, trgovinu, rad-
nju, službu, a pohrlili su u pomoć svojoj braći.
Došli su da se bore za slobodu svoje domovine.

.Mnogi u našoj državi ne shvaćaju, koju su žrtvu

doprinijeli ti ljudi na oltar otadžbine, za slobo-
du svoga naroda. —

Sada su izvršili svoju zadaću i opet se via-
ćaju, da ponovno preuzmu svoje DoSloie i oR
koriste svome narodu. —

Ali neki se O da se s njima slabo po-
stupa ?

To je istina, i donekle imaju pravo. Slabo
se priznavaju njihove žrtve i ne postupa se s nji-
ma kako bi trebalo sa tim div junacima. Ali ne-
sredjenost naše države i mnogi drngi uzroci o-
pravdavaju donekle to: ogeivanJe: rekoh done-

kle, jer ipak naša vlada imala i  nalo više bri-
ge posvećivati ovim ljudima i olakotit im po-
vratak u Ameriku. — Ova hrabra četa odlazi opet
preko mora i tamo će biti živa knjiga, koja će
pričati širom cijele Amerike o svome boravku u
domovini; do vlade je same i: svakoga pojedin-
ca, da ovi steku o nama dobar pojam i da o
nama šire dobre glase medju našom braćom u
dalekom svijetu, kojih u Americi ima preko
700.000, te ustreba li, da opet pohrle kao la-
vovi na branik syoje otadžbine. — :

Oni se sada tuže i pokazuju nezadovoljstvo
(a nezadovoljstva sada ima svuda), ali će ipak

jednom uvidjeti, da od oslobodiene domovine, i

ako nijesu bili primljeni kako bi trebalo, da je
tome bio kriv naš nesredjeni položaj. —

Mi im se moramo diviti, a potomstvo će
i ostati harno, na svemu ovomu, što su oni
doprinijeli za našu slobodu. — :

Imate li nam još štogod nadodati ?

“Samo još jedno, da se ipak vidi donekle
zauzimanje naše vlade; ova priskače u pomoć
našoj akciji, te je samo platila vožnju. za od-
nosnu robu iz New-Yorka do Trsta oko 15.000
dolara. —.

I ovim vam | svršavam željom, da ovo izne-

  
 

Eažii hrabrih -legionaša.

listu na opomenu vladi i narodu,