je 1 Str. 2

imao pravo, a svećenik krivo. Pak »dato sed

non concesso« svi ti slučajevi ostaju žalosne iz-
+. mimke. Većina naših učitelja ore uporedo i složno
sa svećenstvom slabo izoranu njivu naše narodne
prosvjete. Koliko je pak učitelja našlo u sveće-
miku ne samo. dobra savjetnika, već prijatelja i
dobročinitelja. Pak uopće nije li idealno, da ova
dva narodna pregaoca rade sporazumno i složno.
Obojicu prati ista sudbina — bar kod nas —
slaba nagrada za mukotrpni njihov rad, slabo
priznavanje njihovih zasluga, a često i crna ne-
hvalnost baš od onih, za koje se najvećma

žrtvuju. sti
I sad nova načela misle da će spasiti mo-

ral, vjeru i kulturu našeg naroda, ako rastave
ova dva narodna borca i bace medju njih kamen
smutnje. Prozirne su vaše svrhe liberalni nazovi
demokrati, koji hoćete po što po to razdor iz-
medju svećenika i učitelja i tako da svratite vodu
na svoj mlin. Vi ste istina stare lije, ali ste već
dolijale. Najbolje ste to dokazali svojim dosada-
njim radom, otkako ste priuzeli vladu mlade
nam države u svoje ruke. i
Svijesni učitelji i svećenici krčiti će i dalje
Tame uz rame neizoranu narodnu brazdu i raditi
samoprijegorno kao i do sada za vjeru, moral i
kulturu, ta najveća dobra jednog naroda. Njihov
_ složan rad može da donese blagoslova; inače zlo
i naopako za budućnost mlade nam Jugoslavije.

 

Lokrum za državu!

Povodom zadnjih vijesti o sekvestraciji i

euzimanju Lokruma sa strane državnih funci-

jonera u stanju smo da danas donesemo potanje
točne informacije.

Do danas je uknjižena vlasnica Lokruma
»>Njezina Cesarska i Kraljevska Visost Kneginja
Windischgraetz, rodjena Nadvojvotkinja Austrij-
ska u Beču.« Ko je ta gospodja i kako je došla

= u posjed Lokruma, jasno nas uči javna zemlji-
| šnička knjiga za poreznu općinu Dubrovnik
| (broj zemlj. uloška 12).

Prvi upis u listu B ove knjige izvršen je
od. 1884, stoga je naravno, da bilježi ondašnje
'stanje (posjed Rudolfa Habsburškoga) a svaka-
'ko je interesantno ovdje napomenuti i prvi hab-
zburški posjed na Lokrumu, koji ga je imao
brat Franje Josipa I. Nadvojvoda Maksimilijan
do svoje tragične smrti u Queretaru 1867 (kupio
ga u Miha Tomaševića g. 1859). Nakon toga
prešao otok u privatne ruke, a kao takova po-
sjetio ga je Franjo Josip I. g. 1875, kada je od-
lučio, da ga opet nabavi.

I tako imamo prvi upis na temelju ugovora
u Zadru od g. 1878 na korist »Njegove Cesar-
ske Kraljevske Visosti Nadvojvode Rudolfa«, sina
Franjina ondašnjeg nasljednika  habzburškog
prijestolja.

Neposredno zatim drugi je upis na temelju
odluke Vrhovnog dvorskog maršalskog 1reda u
Beču od g. 1889 na korist Njezine cesar. i kr.
Vis. Nadvojvotkinje Jelisave Marije, maloljetne,
kćeri Rudolfove kao generalne nasljednice nje-
govih dobara, a ta već nije niko drugi nego na-
pred spomenuta današnja uknjižena vlasnica,
slučajno udata knjeginja Windischgraetz.

Radi potpunosti treba spomenuti, da je g.
1891 Lokrum bio formalno »prodan«, a faktično
darovan O.O. Dominikancima uz uvjet, da ga
ne smiju ni darovati ni prodati, a za spomenutu
vlasnicu bilo je ugovorom osigurano >»pravo
prednosti za 500 fiorina«, kojim se je pravom
ona i poslužila g. 1914, kad je sklopila posebni
ugovor sa O.O. Dominikancima, da Lokrum ne
smiju opteretiti pravom zaloga preko stalne svote

 
 
  
 
 
  
  

(K 100.000), te je g. 1917. ponovno stupila u '

ge posjed otoka isplativši fratrima traženu odštetu
za uzdržavanje i čuvanje otoka, a ta svota nije
bila veća od one naznačene u ugovoru od 1914.

Po svemu tome jasno je, da je današnja
gospodja Jelisava Windischgraetz u posjedu o-
toka Lokruma samo kći Rudolfova, te kao tako-
voj (vlasnici Lokruma a nasljednici Rudolfovoj)
miko nije kadar ničim pobiti članstvo prijašnje
carske porodice. A za posjeda članova habzbur-
ške carske porodice važe propisi $ 12 slovo a)
prethodnih odredaba za provodjenje agrarne re-
forme, koje je državna vlada izdala 25. veljače t.g.,
s 7 se takovi posjedi oduzimaju bez odštete.

4 s

 

NARODNA SVIJEST

Prilikom naredjenog sekvestrovanja Lokruma
bile su konstatovane sve gore iznešene činjenice,
te su državni funkcijoneri i to baš od Ministar-

stva trgovine i industrije imenovani komesar za

sekvestar i od g. Ministra šuma i rudnika po-

, stavljeni nadzornik otoka preuzeli Lckrum pozi-

vom na spomenute činjenice i citirani zakonski
propis. Državna vlada ima sada definitivno da
riješi pitanje budućnosti Lokruma, a opravdano
je očekivanje, da će ovaj neprocjenivi dragulj na
Jadranu brzo postati državna svojina Jugoslavije
te Diti upotrebljen za opće interese.

 

Dopisi.
Kuna.
Opće bezglavje, te je u svijetu zavladalo,
nalazi odjeka i kod nas. Općina nam je u teš-

koj krizi — upraviteljstvo je u demisiji, nemamo
liječnika, ni općinskog tajnika ! Odbor Općinske
Opskrbe — onaj ratni — uhvatio se u koštac

sa mlagjim elementima, koji hoće, pošto po to,
da zavire u račune opskrbe i da iznesu na vi-
djelo njezino poslovanje. Bio je već amo revi-
zor iz Splita. Što će se izleć, još se nezna.

Lanjske godine »španjolica« nas je ljucki
ošinula. I ove godine imademo boljetica. Treba
da smo zahvalni gosp. Doktorandu Un. Med.
Ignatu Ostoja, koji se svojski zauzimlje, da ria-
rodu u tom pomogne i nastojanje mu je dosta
uspješno. Naša je općina objavila »natječaje«
i inače privatno se zauzimala, da bi se našao
koji lijekar i za našu općinu, koja je inače do-
sta unosna. Bila ih je nekolicina, koji su amo
dolazili, da se propitaju i da vide, ali kad vi-
diše Kunu odmagliše. Zašto? Nema amo mo-
dernih komoditeta .. . Skrajnje je vrijeme, da
naša Vlada skroji, čim prije, demokratski zakon,
da gospoda lijekari demokrata, budu u istinu to
i da dogju na sela — kako učiteljstvo i sveš-
tenstvo — da se puku pomogne i da ne gine
bez liječničke pomoći.

Mnogi mladi život, te je bio sačuvan od
ubojitih kuršuma na ratnim irontovima, uvenuo
je, radi pretrpljenih patnja, kad nam se kući
povratio. U odlomku Pijavičino već četiri !

Opskrba je slaba i preslaba, ovih dana pri-
mili smo po tri kilograma brašna na glavu i
to, čini nam se, za mjesec dana ? 1 Kod trgovaca
slabo se nalazi, a što se nagje to je, razumije
se, skupo i preskupo.

Vina nam je u srednju rodilo. Vrsta je do-
bra, a i cijene su mu dobre. Župa 700 do 800
Kr. hekt., Dingač i Podstup 1000 Kr. hekt. i više.

U pogledu šuma stojimo. naopako. Nema
nad njima nadzora, pa svak ko pomaman hara...
O tom najbolje svijedoči prije malo vremena
krasna šuma »niza Trstenik« koju »stari« gojiše

i uzgojiše a »mladji« za nekoliko mjeseci Ha-'

metom utamaniše. Žalosno! Vlado, gdje si?

Na mnogo mjesta u vinegradima, kroz ovo
ljeto, loza bi nam požutila i uvenula. Seljaci
vele, da to ipak nije žiloždera, nego neka druga
boljetica, koju oni zovu metaflora. Ali ipak, neg-
dje iznad crkve Sv. Petra, pojavilo se nešto u
jednom vinogradu što, po svoj prilici, odaje
filokseru !

Baštine su se kroz rat ovdje prilično uz-

držale, nadošli iz rata ljudi nastoje svojski, da

:maknade, što je zemlja u ratu izgubila. Evala im!

Talijani su nam samo blizu, ali knama ne

dolaze — daleko im kuća.
Mlini.

U nedjelju se održala ustanovna skupština
prosvjetnog društva »Seljak«, na kojoj su se
pročitala pravila i odobrila, a zatim se je upi-
salo u društvo oko 50 članova. Izabrana je od-
mah privremena uprava. Davna je to bila želja
svijeh onijeh, koji hoće dobra mašoj mladosti,
koja je bila pripuštena samoj sebi.. Nadamo se,
da će svi dobromisleći Župljani stupiti u naše
društvo, te ga pomagati i zborom i tvorom. Ne-
tom budu pravila odobrena od vlade, započet će
društvo svojim radom. Tajnik M. M.

Mlado društvo od srca pozdravljamo, kli-
čući mu: Cvalo i napredovalo! — Uredništvo.

ie Tivat.

(+ Mato Fažo.) Na 16. o. mj. umro je po-
slije jednogodišnje teške bolesti, u 40.-toj godini
života, Mato Fažo, trgovac: i barjaktar Plemeni-

 

Cr. 14.

tog Tijela Bokeljske Mornarice. Bio je jako do-
bra i plemenita srca, svakomu poznat. Svima je
dolazio na ruku, fe mnogi i mnogi imaju njemu
zahvaliti, što su izvukli živu glavu iz ovog rata.
Kako je bio obljubljen pokazalo se na sprovodu.
Maoštvo naroda, znanci i prijatelji, preko 20 vi-
jenaca, glazba; počasna straža Bokeljske Mor-
narice pratila ga je do groba. U ime Bok. Morna-
rice oprostio se od njega g. T. Vuković i prija-
telj g. Poljak, obojica ističući njegove zasluge
i vrline koli za IMornaricu, toli za narod; jer
kod njega je uprav vrijedila ona: da nezna lje-
vica, što daje desnica. Za sobom ostavlja rastu-
ženu ženu, kćer i sina, rasevijeljenog oca starog
Mija te petero braće i sestara. Vječni mu pokoj!
Velaiuka.

Na godišnjicu dolaska naših nepozvanih
gostiju Talijana, spremala je ovdješnja tal. voj-
nička posada, da taj dan svečano proslavi. Nji-
hova je živa želja bila, da i narod Veleluke su-
djeluje toj njihovoj svečanosti. U tu svrhu neke
su mamili darovima, nekoje prijetnjama strašili,
ako se sa strane pučanstva štogod na onaj »ve-
liki spomendan« ne učini. Valjalo je dakle nešto
učiniti. 1 učinilo se. U jutro rano na najvišem
vrhuncu jednog brežuljka kraj Veleluke bi izvje-
šena velika — crna zastava, a na njom slova:
»Godišnjica nepozvanih gostiju«. Kad to Tali-
janci opazili, živi da iskoče iz kože. Nastao alarm
cijele vojske. Karabinijeri napetim bajunčiama
išli da skinu zloglasni znak i da traže krivce.
Koga susretoše u blizini tog brežuljka odmah
s njime u zatvor. Zatvoreno ije nekoliko žena i
nekoliko miadića. No jer ne mogu iznaći pravog
krivca, redom jednoga za drugim puštaju. Evala
Velelučanima na takovoj proslavi!

 

Po Jugoslaviji.
Zauzimanje narodnog poslanika Pučke
Stranke. Boraveći nekoliko dana u južnoj Dal-

, maciji narodni je poslanik Stanko Banić ne-

prestano dolazio u doticaj sa 'svim slojevima
naroda. Upoznao je njihove potrebe i bijedu,
koja ih tišti, te se je odmah brzojavno obratio
na razna ministarstva za pomoć, a obećao je, da
će se i osobno zauzeti netom stigne u Beograd.:
Tako se je obratio na ministarstvo ishrane radi
živežnih namirnica; na ministarstvo. prosvjete za
isplatu novoodredjenih beriva pučkim učiteljima,
za koja im je već davno obećano, da će ih pri-
miti na 1. decembra; na vojno ministarstvo radi
unovačenja abiturijenata nautičke škole u Du-
brovniku, da bi vojne vježbe učinili blizu mora,
a ne u dalekoj Prištini; mapokon na ministar-
stvo vjera radi isplate već davno obećanih nad-
nica dalm. svećenstvu, koje je jedini stališ, da
nije primilo nikakvog ratnog doplatka, niti povi-
šice, niti pripomoći, a lišeno je i prihoda u naravi.

Pozdrav skupštini seljačke demokracije u
Zagrebu. Braći seljacima iz Hrvatske i Slavonije
sakupljenoj na svom prvom pučkom narodnom
zboru u ime svoje kao i u ime 26 novoorgani-
zovanih mjesta u južnoj Dalmaciji šalje topli
pozdrav uz poklik: Živjela sloga i pobjeda se-
ljačke misli. — Narodni poslanik Banić.

Pučka stranka za agrarnu reformu. Na
pritužbe seljaka iz Čilipa i ostalih sela Konavala,
narodni zastupnik Stanko Banić upravio je sli-
jedeći brzojav: — Ministarstvo za agrarnu re-
formu, Beograd: Kmetovima Konavala, okruga
Dubrovnik, sa strane vlasti bilo zajamčeno, da
ne dadu ljetošnje dohotke gospodarima. Sada
sudbeno progonjeni izvrgnuti su silnim troško-
vima. Narod bespravan i silno uzrujan. Molim
najžurnije posredovati oko obustave sudbenog
postupka, nagodbe ili privremene odgode do ko-
načnog riješenja pitanja. — Narodni poslanik
Banić, /

Budući izbori. Za poslaničke izbore bit će
primjenjen u cijelom kraljevstvu srpski izborni
zakon. Po njemu imaju pravo izbora samo po-
reznici.

Jug. trgovačka mornarica. Kako se doz-
naje, ministar je Trumbić brzojavio iz Pariza, da
je pitanje trg. mornarice povoljno riješeno i da
je udovoljeno našim zahtjevima. Našu državu bi
zapalo oko 250.000 tona.

Novčani škandali. Otpušteni bankovni či-
novnici iz Hrvatske i Slavonije prijaviše u Beo-
gradu, da su pojedine banke u Hrvatskoj i Sla-
voniji kriomčarile papirnate krune iz Njem. Au-
strije i Madžarske i taj novac same žigosale. Vodi
se velika istraga proti svim zavodima, koji su
bili optuženi,

. . Poslanik S. Banić za sadioce duhana. Ko-
misiji za otkup duhana u Konavlima prisustvo-
vao je prvi dan sam poslanik pučke stranke g.
S. Banić, da se lično informira kako se postupa