je 1 Str. 2 imao pravo, a svećenik krivo. Pak »dato sed non concesso« svi ti slučajevi ostaju žalosne iz- +. mimke. Većina naših učitelja ore uporedo i složno sa svećenstvom slabo izoranu njivu naše narodne prosvjete. Koliko je pak učitelja našlo u sveće- miku ne samo. dobra savjetnika, već prijatelja i dobročinitelja. Pak uopće nije li idealno, da ova dva narodna pregaoca rade sporazumno i složno. Obojicu prati ista sudbina — bar kod nas — slaba nagrada za mukotrpni njihov rad, slabo priznavanje njihovih zasluga, a često i crna ne- hvalnost baš od onih, za koje se najvećma žrtvuju. sti I sad nova načela misle da će spasiti mo- ral, vjeru i kulturu našeg naroda, ako rastave ova dva narodna borca i bace medju njih kamen smutnje. Prozirne su vaše svrhe liberalni nazovi demokrati, koji hoćete po što po to razdor iz- medju svećenika i učitelja i tako da svratite vodu na svoj mlin. Vi ste istina stare lije, ali ste već dolijale. Najbolje ste to dokazali svojim dosada- njim radom, otkako ste priuzeli vladu mlade nam države u svoje ruke. i Svijesni učitelji i svećenici krčiti će i dalje Tame uz rame neizoranu narodnu brazdu i raditi samoprijegorno kao i do sada za vjeru, moral i kulturu, ta najveća dobra jednog naroda. Njihov _ složan rad može da donese blagoslova; inače zlo i naopako za budućnost mlade nam Jugoslavije. Lokrum za državu! Povodom zadnjih vijesti o sekvestraciji i euzimanju Lokruma sa strane državnih funci- jonera u stanju smo da danas donesemo potanje točne informacije. Do danas je uknjižena vlasnica Lokruma »>Njezina Cesarska i Kraljevska Visost Kneginja Windischgraetz, rodjena Nadvojvotkinja Austrij- ska u Beču.« Ko je ta gospodja i kako je došla = u posjed Lokruma, jasno nas uči javna zemlji- | šnička knjiga za poreznu općinu Dubrovnik | (broj zemlj. uloška 12). Prvi upis u listu B ove knjige izvršen je od. 1884, stoga je naravno, da bilježi ondašnje 'stanje (posjed Rudolfa Habsburškoga) a svaka- 'ko je interesantno ovdje napomenuti i prvi hab- zburški posjed na Lokrumu, koji ga je imao brat Franje Josipa I. Nadvojvoda Maksimilijan do svoje tragične smrti u Queretaru 1867 (kupio ga u Miha Tomaševića g. 1859). Nakon toga prešao otok u privatne ruke, a kao takova po- sjetio ga je Franjo Josip I. g. 1875, kada je od- lučio, da ga opet nabavi. I tako imamo prvi upis na temelju ugovora u Zadru od g. 1878 na korist »Njegove Cesar- ske Kraljevske Visosti Nadvojvode Rudolfa«, sina Franjina ondašnjeg nasljednika habzburškog prijestolja. Neposredno zatim drugi je upis na temelju odluke Vrhovnog dvorskog maršalskog 1reda u Beču od g. 1889 na korist Njezine cesar. i kr. Vis. Nadvojvotkinje Jelisave Marije, maloljetne, kćeri Rudolfove kao generalne nasljednice nje- govih dobara, a ta već nije niko drugi nego na- pred spomenuta današnja uknjižena vlasnica, slučajno udata knjeginja Windischgraetz. Radi potpunosti treba spomenuti, da je g. 1891 Lokrum bio formalno »prodan«, a faktično darovan O.O. Dominikancima uz uvjet, da ga ne smiju ni darovati ni prodati, a za spomenutu vlasnicu bilo je ugovorom osigurano >»pravo prednosti za 500 fiorina«, kojim se je pravom ona i poslužila g. 1914, kad je sklopila posebni ugovor sa O.O. Dominikancima, da Lokrum ne smiju opteretiti pravom zaloga preko stalne svote (K 100.000), te je g. 1917. ponovno stupila u ' ge posjed otoka isplativši fratrima traženu odštetu za uzdržavanje i čuvanje otoka, a ta svota nije bila veća od one naznačene u ugovoru od 1914. Po svemu tome jasno je, da je današnja gospodja Jelisava Windischgraetz u posjedu o- toka Lokruma samo kći Rudolfova, te kao tako- voj (vlasnici Lokruma a nasljednici Rudolfovoj) miko nije kadar ničim pobiti članstvo prijašnje carske porodice. A za posjeda članova habzbur- ške carske porodice važe propisi $ 12 slovo a) prethodnih odredaba za provodjenje agrarne re- forme, koje je državna vlada izdala 25. veljače t.g., s 7 se takovi posjedi oduzimaju bez odštete. 4 s NARODNA SVIJEST Prilikom naredjenog sekvestrovanja Lokruma bile su konstatovane sve gore iznešene činjenice, te su državni funkcijoneri i to baš od Ministar- stva trgovine i industrije imenovani komesar za sekvestar i od g. Ministra šuma i rudnika po- , stavljeni nadzornik otoka preuzeli Lckrum pozi- vom na spomenute činjenice i citirani zakonski propis. Državna vlada ima sada definitivno da riješi pitanje budućnosti Lokruma, a opravdano je očekivanje, da će ovaj neprocjenivi dragulj na Jadranu brzo postati državna svojina Jugoslavije te Diti upotrebljen za opće interese. Dopisi. Kuna. Opće bezglavje, te je u svijetu zavladalo, nalazi odjeka i kod nas. Općina nam je u teš- koj krizi — upraviteljstvo je u demisiji, nemamo liječnika, ni općinskog tajnika ! Odbor Općinske Opskrbe — onaj ratni — uhvatio se u koštac sa mlagjim elementima, koji hoće, pošto po to, da zavire u račune opskrbe i da iznesu na vi- djelo njezino poslovanje. Bio je već amo revi- zor iz Splita. Što će se izleć, još se nezna. Lanjske godine »španjolica« nas je ljucki ošinula. I ove godine imademo boljetica. Treba da smo zahvalni gosp. Doktorandu Un. Med. Ignatu Ostoja, koji se svojski zauzimlje, da ria- rodu u tom pomogne i nastojanje mu je dosta uspješno. Naša je općina objavila »natječaje« i inače privatno se zauzimala, da bi se našao koji lijekar i za našu općinu, koja je inače do- sta unosna. Bila ih je nekolicina, koji su amo dolazili, da se propitaju i da vide, ali kad vi- diše Kunu odmagliše. Zašto? Nema amo mo- dernih komoditeta .. . Skrajnje je vrijeme, da naša Vlada skroji, čim prije, demokratski zakon, da gospoda lijekari demokrata, budu u istinu to i da dogju na sela — kako učiteljstvo i sveš- tenstvo — da se puku pomogne i da ne gine bez liječničke pomoći. Mnogi mladi život, te je bio sačuvan od ubojitih kuršuma na ratnim irontovima, uvenuo je, radi pretrpljenih patnja, kad nam se kući povratio. U odlomku Pijavičino već četiri ! Opskrba je slaba i preslaba, ovih dana pri- mili smo po tri kilograma brašna na glavu i to, čini nam se, za mjesec dana ? 1 Kod trgovaca slabo se nalazi, a što se nagje to je, razumije se, skupo i preskupo. Vina nam je u srednju rodilo. Vrsta je do- bra, a i cijene su mu dobre. Župa 700 do 800 Kr. hekt., Dingač i Podstup 1000 Kr. hekt. i više. U pogledu šuma stojimo. naopako. Nema nad njima nadzora, pa svak ko pomaman hara... O tom najbolje svijedoči prije malo vremena krasna šuma »niza Trstenik« koju »stari« gojiše i uzgojiše a »mladji« za nekoliko mjeseci Ha-' metom utamaniše. Žalosno! Vlado, gdje si? Na mnogo mjesta u vinegradima, kroz ovo ljeto, loza bi nam požutila i uvenula. Seljaci vele, da to ipak nije žiloždera, nego neka druga boljetica, koju oni zovu metaflora. Ali ipak, neg- dje iznad crkve Sv. Petra, pojavilo se nešto u jednom vinogradu što, po svoj prilici, odaje filokseru ! Baštine su se kroz rat ovdje prilično uz- držale, nadošli iz rata ljudi nastoje svojski, da :maknade, što je zemlja u ratu izgubila. Evala im! Talijani su nam samo blizu, ali knama ne dolaze — daleko im kuća. Mlini. U nedjelju se održala ustanovna skupština prosvjetnog društva »Seljak«, na kojoj su se pročitala pravila i odobrila, a zatim se je upi- salo u društvo oko 50 članova. Izabrana je od- mah privremena uprava. Davna je to bila želja svijeh onijeh, koji hoće dobra mašoj mladosti, koja je bila pripuštena samoj sebi.. Nadamo se, da će svi dobromisleći Župljani stupiti u naše društvo, te ga pomagati i zborom i tvorom. Ne- tom budu pravila odobrena od vlade, započet će društvo svojim radom. Tajnik M. M. Mlado društvo od srca pozdravljamo, kli- čući mu: Cvalo i napredovalo! — Uredništvo. ie Tivat. (+ Mato Fažo.) Na 16. o. mj. umro je po- slije jednogodišnje teške bolesti, u 40.-toj godini života, Mato Fažo, trgovac: i barjaktar Plemeni- Cr. 14. tog Tijela Bokeljske Mornarice. Bio je jako do- bra i plemenita srca, svakomu poznat. Svima je dolazio na ruku, fe mnogi i mnogi imaju njemu zahvaliti, što su izvukli živu glavu iz ovog rata. Kako je bio obljubljen pokazalo se na sprovodu. Maoštvo naroda, znanci i prijatelji, preko 20 vi- jenaca, glazba; počasna straža Bokeljske Mor- narice pratila ga je do groba. U ime Bok. Morna- rice oprostio se od njega g. T. Vuković i prija- telj g. Poljak, obojica ističući njegove zasluge i vrline koli za IMornaricu, toli za narod; jer kod njega je uprav vrijedila ona: da nezna lje- vica, što daje desnica. Za sobom ostavlja rastu- ženu ženu, kćer i sina, rasevijeljenog oca starog Mija te petero braće i sestara. Vječni mu pokoj! Velaiuka. Na godišnjicu dolaska naših nepozvanih gostiju Talijana, spremala je ovdješnja tal. voj- nička posada, da taj dan svečano proslavi. Nji- hova je živa želja bila, da i narod Veleluke su- djeluje toj njihovoj svečanosti. U tu svrhu neke su mamili darovima, nekoje prijetnjama strašili, ako se sa strane pučanstva štogod na onaj »ve- liki spomendan« ne učini. Valjalo je dakle nešto učiniti. 1 učinilo se. U jutro rano na najvišem vrhuncu jednog brežuljka kraj Veleluke bi izvje- šena velika — crna zastava, a na njom slova: »Godišnjica nepozvanih gostiju«. Kad to Tali- janci opazili, živi da iskoče iz kože. Nastao alarm cijele vojske. Karabinijeri napetim bajunčiama išli da skinu zloglasni znak i da traže krivce. Koga susretoše u blizini tog brežuljka odmah s njime u zatvor. Zatvoreno ije nekoliko žena i nekoliko miadića. No jer ne mogu iznaći pravog krivca, redom jednoga za drugim puštaju. Evala Velelučanima na takovoj proslavi! Po Jugoslaviji. Zauzimanje narodnog poslanika Pučke Stranke. Boraveći nekoliko dana u južnoj Dal- , maciji narodni je poslanik Stanko Banić ne- prestano dolazio u doticaj sa 'svim slojevima naroda. Upoznao je njihove potrebe i bijedu, koja ih tišti, te se je odmah brzojavno obratio na razna ministarstva za pomoć, a obećao je, da će se i osobno zauzeti netom stigne u Beograd.: Tako se je obratio na ministarstvo ishrane radi živežnih namirnica; na ministarstvo. prosvjete za isplatu novoodredjenih beriva pučkim učiteljima, za koja im je već davno obećano, da će ih pri- miti na 1. decembra; na vojno ministarstvo radi unovačenja abiturijenata nautičke škole u Du- brovniku, da bi vojne vježbe učinili blizu mora, a ne u dalekoj Prištini; mapokon na ministar- stvo vjera radi isplate već davno obećanih nad- nica dalm. svećenstvu, koje je jedini stališ, da nije primilo nikakvog ratnog doplatka, niti povi- šice, niti pripomoći, a lišeno je i prihoda u naravi. Pozdrav skupštini seljačke demokracije u Zagrebu. Braći seljacima iz Hrvatske i Slavonije sakupljenoj na svom prvom pučkom narodnom zboru u ime svoje kao i u ime 26 novoorgani- zovanih mjesta u južnoj Dalmaciji šalje topli pozdrav uz poklik: Živjela sloga i pobjeda se- ljačke misli. — Narodni poslanik Banić. Pučka stranka za agrarnu reformu. Na pritužbe seljaka iz Čilipa i ostalih sela Konavala, narodni zastupnik Stanko Banić upravio je sli- jedeći brzojav: — Ministarstvo za agrarnu re- formu, Beograd: Kmetovima Konavala, okruga Dubrovnik, sa strane vlasti bilo zajamčeno, da ne dadu ljetošnje dohotke gospodarima. Sada sudbeno progonjeni izvrgnuti su silnim troško- vima. Narod bespravan i silno uzrujan. Molim najžurnije posredovati oko obustave sudbenog postupka, nagodbe ili privremene odgode do ko- načnog riješenja pitanja. — Narodni poslanik Banić, / Budući izbori. Za poslaničke izbore bit će primjenjen u cijelom kraljevstvu srpski izborni zakon. Po njemu imaju pravo izbora samo po- reznici. Jug. trgovačka mornarica. Kako se doz- naje, ministar je Trumbić brzojavio iz Pariza, da je pitanje trg. mornarice povoljno riješeno i da je udovoljeno našim zahtjevima. Našu državu bi zapalo oko 250.000 tona. Novčani škandali. Otpušteni bankovni či- novnici iz Hrvatske i Slavonije prijaviše u Beo- gradu, da su pojedine banke u Hrvatskoj i Sla- voniji kriomčarile papirnate krune iz Njem. Au- strije i Madžarske i taj novac same žigosale. Vodi se velika istraga proti svim zavodima, koji su bili optuženi, . . Poslanik S. Banić za sadioce duhana. Ko- misiji za otkup duhana u Konavlima prisustvo- vao je prvi dan sam poslanik pučke stranke g. S. Banić, da se lično informira kako se postupa