Broj 16.

 

Dubrovnik 17. prosinca 1919.

God. I.

 

 

 

 

 

 

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec
decembar K 3.—

Watvoi utuživo u Dubrovniku —

Uredništvo Kunićeva ul, 290. Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare.

Izlazi svake srijede
Pojedini broj 60 para

 

 

Za zahvale i priopćena plaća se 1 K petit-redak. — Oglasi
80 para petit-redak, — Odgovorni urednik N. Fantela.
Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke
Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju,

 

 

&tegentu za rodjendan !

Čekasmo Te ko proroka, da nam navijestiš
zoru ljepših dana. Čekasmo Te k6 slavskog Moj-
siju, da oslobodiš Narod od teutonske Valhale.
Čekasmo Te k0 sjajni meteor, da se spustiš u
naše sfere, da zdrobiš kosti hunske hijene, koja
je sisala kroz vijekove kru naroda našega. Sa-
njasmo o Tebi k6 o proljetnoj ruži, da miru-
hom svojim opojiš naše patničke grudi. I vapi-
smo: Ah, dodji već!

Po Petrovoj se Gori šuljala kroz vijekove
sjetna sjena Velikog Svačića, plačući nad ljutom
kobi stada svoga, upiruć u Te svoje oči, čeka-
juč da otkupiš narod njegov, da sakupiš uda
kraljestva njegovog, da osvetiš udes njegov i
jecao je: Ah, dodji!

Na obalama je divuog ali uzburkanog Ja-
drana sjedila »Lijepa Mare«. Bolna suza kva-
sila_je njezino lijepo lice, bolni uzdah kidao je
njene grudi. Oko joj bludilo diljem mora, diljem
gora, uzdišući za svojom krunom, nudjajući
svoje veliko srce onom divu, tko će joj iznijeti
iz mora utopljenu krunu. [ vapila je: Ah dodji!

Na Markovu trgu stiskala se šaka Gup-
čeve sjene te gledajuć u izrodjene dvore, i u
goruće svoje prijestolje, škripala je zubima: Ah,
dodji već, da kleti Aman zajaše na prijestolje ono!

U špiljama Balkana sjedila je besmrtna
Ravijojid; okamenjena srca, okamenjenih očiju
iza smrti velikoga Marka, kukajući sa sestrama
svojim: Ah, dodji na garište naše! Dodji, da
tresneš topuzinom svojom, da u naše rovove
grane svijetlo, a sunce na Markovo pleme! Dodji,
da operemo i počešljamo zapuštenu siročad pa-
inika naših!

I došo si, ljubimče naš poput istočnog Alek-
sandra na Bucefalu — Šarcu Markovu. Jer si
bio i lijep i dobar i Junak, zavoliše Te dubo-
kom ljubavi lijepe, slavske Vile, spremne da Te
ogrnu sjajem svojim.

Tisuću si puta uzdahnuo na lješinama si-
nova Svojih ! Tisuće se Orlova sakupilo sa kraj
svijetla, da vide Tebe, ljubimca naših Vila, da
vide Tebe, munju sred mutnog  jugoslavskog
neba ! Tisuće Te ocalnih smrtnih cijevi čekalo,
da sadju s Tobom na dno pakla! Milijoni su
slušali isnod Tebe Markovog Šarca, da utihne
Svačićev uzdah ! Bezbroj je neprijatelja steralo
pred Tobom svoje tirjanske šije, da ih zgaziš !

I došo si k6 novi Aleksander .... ko po-
bjednik istoka i sjevera! Tuoja su triumfalna
kola škripala sa teških lovor-vijenaca, sa neču-
venog plijena ! Putove su Ti postirale suze oikup-
ljenika, jecaj ganuća siročadi, pjesme junaka !

Ah, da si nam dobro došo ! Ah, da si bla-
gosljen! Ah, da si uzdisan i opjevan do vijeka!

| 1 danas, kad se dižu k nebesima blijede
zjene sirota i patnika, da izmole blagoslov za
Tebe, Ljubimče — i danas, kad se dižu pred
nadzemni Prijesto bijele ruke sveštenika, da Ti
isprose sreću i spas — i danas, kad tisuće Tvo-
jih besmrtnih boraca čuva Tvoje sjajno prijesto-
lje, da opet skoče u boj, pa bilo proti kojoj
Ačdaji — i danas, kad Te s ushitom pozdravlja
razoren, popaljen, krvav slavski Jug, pristupa-
mo i mi pred Tvoje prijestolje, kličući: Slava
Ti, naš Ljubimće ! Slava Ti, naš Vodjo / Slava
Ti, naš Osloboditelju !

Dalo Ti Nebo Markovog Šarca, da kroz
našu Jugoslaviju letiš, te pridižeš ljubavlju su-
morne duše! Dalo Ti Nebo Markovu topuzinu,
da smlaviš glave neprijatelja naših! Dalo Ti

s

 

Nebo dvije vile pratilice: Ljubav i Pravdu, da
dugo — dugo upravljaš slavskom Ladjom, koju
Ti Svevišnji pripravio, koju Ti Orlovi vodili
kroz najgroznije klance i tjesnace! Budi nam
vijekom izvorom: sveopćeg bratstva, sveopće
jednakosti, sveopće ljubavi Dyo Ve.

 

Seljački Sabor u Zagrebu.

U prošlom smo broju našega lista donijeli
kratak izvještaj o prvom seljačkom saboru, koji
je održan dne 3. ovoga mjeseca u prijestolnici
Hrvata u Zagrebu. &

Sve bismo četiri stranice našega lista ispu-
nili, kada bi smo i u kratko htjeli iznijeti sve

ono, što se je tamo govorilo i zaključilo. Na sa- '

boru je bilo 450 seljaka, koji su zastupali 30
hiljada organizovanih težaka iz Hrvatske, Slavo-
nije i Medjumurja.

Govorilo je 60 seljaka. Izaslanici su orga-
nizacija seljačkih demokracija OI o svim
pitanjima, o kojima ovisi napredak i budućnost
našega naroda. Seljaci su sami potanko razvili
i sastavili program svoje pučke stranke.

Do sada je bio običaj, da nekoliko grad-
ske gospode sastavi i nametne narodu program,
a ovo je prvi slučaj kod nas, da narod progo-
vara kako hoće da uredi svoju državu u poli-
tičkom, kulturnom i gosp'darskom pogledu. Nije
Kožešu ote jedno- kako o DiH uredjeno pitanje
novca, pitanje prehrane, a napose agrarna re-
forma. O agrarnoj se je reformi posebice ras-
pravljalo, jer je to životno pitanje seljaka u
mnogim našim krajevima. I o tom su seljaci od-
lučili, da se ima riješiti, kako je njima u ko-
rist, a ne kako se kojem ministru svidi. Neka
država posjednicima dade odštetu i to samo to-
liko, da im omogući prvi početak privrede, a
Crkvi prema vrijednosti. Svaki težak mora da
ima odredjenu najmanju količinu, da može pri-
stojno živjeti.

Traže, da se i nameti udare na ratne mi-
ljunaše, a da se već ne dogodi, da jadnom te-
žaku dignu 20% od ono malo prištednje, što ima.

Za gospodarsko je podignuće našega se-
ljaka odlučeno, da se u svakom mjestu, gdje se
god osnuje Seljačka Demokracija (pučka stranka)
ustanovi seljačka zadruga te prosvjetno društvo.

U političkom je pogledu sabor seljaka osz-
dio nasilnu, protuseljačku politiku sadašnje vlade
te trošenje narodnoga novca bez saborske kon-
trole nadalje podmitljivost i pristranost državne
uprave. Tri dana prije izbora, kao i ma dan iz-
bora, imaju biti zatvorene sve krčme i gostione.

Na to je na prijedlog seljaka Janka Hitreca
zaključeno, da se ukine redovina, lukno i bir te
da se ma drugi način osigura uzdržavanje sve-
ćenstva te crkvi dade samouprava. Iz škola neka
se ne diže vjeronauk. oi

Naposlijetku je izabrano vrhovno vodstvo
stranke za Hrvatsku i Slavoniju od 28 lica i to
24 seljaka-poljodjelca, 2 novinara i 2 izučena
gospodara. č

Eto zato i mi preporučamo našem narodu,
da se organizuje u pučkoj stranci! Jesmo li mo-
gli — osobito težacima — preporučiti stranku
koju, kao n. pr. »demokratsku« u Dalmaciji, vode
razni advokati i plemići? :

A što na sve ovo kažu »gospoda« ? Otvo-
reno proti seljaku nes iju, pa da naš narod u
Dalmaciji odvrnu od'sloge sa svojom braćom,
vele, da je ovo »popovska« stranka. Znamo za-
što oni to vele, Nije im u interesu, da se svi
seljaci skupa slože. Kako je to »popovska« stran-

ka? Valjda nije ono 30.000 do sada
vanih seljaka iz Hrvatske i Slavonije sve sami
»popovi«. Ili su se ona 24 seljaka što gode
pučku stranku u Hrvatskoj — »zapopili« ? Tko
tvrdi, da je pučka stranka »popovska«, nije pri-
jatelj težaka, jer ne će da seljaštvo ima odlučnu
riječ u upravi, nego ga hoće, da upregne u kola
kojekakve »gospode« i izvozničara.

Kažu, da je »popovska«, jer ide skupa sa
slovenskim težakom, koji je u nas najnapredniji
i najprosvjetljeniji, a na tu ga je visinu podigao
dr. Krek — koji je bio svećenik. I mi bi se sa
takvim »popom« ponosili samo da ga imamo!

U pogledu vjere pučka stranka traži, da se
svakoj pusti sloboda, i da se narod radi nje ne
svadja. No naša bi »gospoda« htjela neku novu
»narodnu vjeru«, a da seljaštvo za njima klipše.
Ali su prošla stara vremena, kad je seljak bio
samo izrabivan.

Seljaštvo iz Hrvatske i Slavonije ne će za
tim novim prorocima.

Evo što poručuju svojoj braći težacima iz
Bosne i Dalmacije: »Glede agrarne reforme u
Bosni, Hercegovini i Dalmaciji slaže se sabor
hrvatskih i slavonskih seljaka u Zagrebu sa že-
ljom svoje braće seljaka iz Bosne, Hercegovine
i Dalmacije, .da se ukine kmetstvo, kolonat i slič-

organizo-

braću svom snagom. U isto doba mole hrvatski
i slavonski seljaci Svoje težačke drugove iz osta-
lih krajeva, do ih pomognu u radu za seljačka
prava«.

Izaslanik je iz Slovenije, narodni zastupnik
Brodar, koji je takodjer seljak-poljodjelac, poz-
dravio svoju hrvatsku braću u ime 70.000 čvrsto
organizovanih težaka Slovenaca. Cijela je Herce-
govina takodjer k0 jedan čovjek složna, a i ve-
liki dio Bosne. Dalmacija ne će zaostati za svo-
jom braćom. Srednja Dalmacija je u velikoj ve-
ćini već organizovana, a i veliki je dio južne
Dalmacije nedavno pristupio u bratsko kolo.

Nadamo se, da će i ostalo, još neorganizo-
vano seljaštvo stupiti pod zajednički barjak uz
geslo :

Vjera u Boga i seljačka sloga!

 

Pisma iz puka.

(Težačka politika iz Stonjske općine.) Kada
su predbrojnici »Narodne Svijesti« pročitali do-
pisnicu Uredništva, pitalo se protiv koga će biti
uperen moj članak. A kad je prvi e u jav-
nost od mnogih je bio pohvaljen, a neke je oblilo
crvenilo po licu, kako da je ono upereno protiv
trgovaca i činovnika. Ne, ja nijesam protiv ni-

 

komu, ko zna pomoći sam sebe. Njih 20% zna
steći i uživati gospodstvo i bogatstvo, a 80%
siromašnoga naroda radi 10 do 16 sati dnevno,
ne zna se pomoći, već uvijek čami- u siromaštvu
i viču: lihvari, gulikože itd. Ono je više upereno
protiv ovima, te danas uzimam pero, da obodem
i probudim spavajućeg težaka i radnika veleći
im: težače i radniče, brate zlopatniče, probudi
se, sva se narav budi. Zvjerka se okoti ćorava
ali kad progleda vidi obdan i obnoć, a ti sa
zdravim očima hoćeš da budeš ćorav kroz cijeli
život. Otvori oči, pa gledaj. Trgovina je bogat-
stvo a slobodna za svakoga i više puta vodjena
od žena i djece i tvoga golorukog komšije, od
kojih kroz kratko vrijeme postaju gavani. Mi vi-
kali koliko nam drago, vazda će u selu ili va-
rošu biti nekoliko gavana, a mi ćemo biti siro-
masi i njihovi izmećari. A hoćemo li biti svaki
pojedinac trgovac? Nigda pa nigda. Samo onda

 

ne stare uredbe, pa će pomagali svoju seljačku |.

%
+