ni me iri kikiiAd_ po. RE!
a
St. 2.
Učitelji i vjeronauk.
Jedna od najglavnijih tačaka, kojoti še imtaju po:
zabaviti naši učitelji, sakupljeni na skapštiii Udiuženija
Jugoslavenskog Učiteljstva (UJU), jest pitanje pouča-
vanja vjeronauka u ostiovnim školama. Od svih pro+
blema, koji danas ostaju otvoreni u našoj prosvjeti,
liberalni vogje UJU-a nalaze da je najvažnije pitarije
tjeranje svećenika iz škole. Oni su uspjeli da — u
nekim slučajevima i interesantnim načinom — gotovo
sve kotarske sekcije UJU-a donesu rezolucije, u kojima
se traži da vjeronauk ostane u školi, ali da ga ne pre-
davaju svećenici već učitelji i učiteljice, da se na taj
način spriječi uvogjenje ,klerikalizma“ i da se onemo-
gući , pedagoški nespremnim“ ljudima ulazak u školu.
Pošto znamo da megju učiteljstvom ima dosta neupu-
ćenih u ovu stvar, a to pozitivuo znamo, potrebno je
u interesu stvari, da se upozori svijesno, pozitivno
vjerno učiteljstvo na neke činjenice.
U prvom redu treba naglasiti da učitelji nijesu
n>dležni za odlučivanje o ovoj stvari. Po prirodnim i
državnim zakonima, po najvišem državnom zakonu,
Ustavu, roditelji su dužni i vlasni da se brinu o od-
goju svoje djece, kao i o pravcu, u kome će se taj
odgoj kretali. Djeca, koju naš narod povjerava učite-
ljima u školama, moraju biti odgojena onako, kako to
roditelji hoće. I kada se radi o najvažnijem dijelu od-
goja, o vjerskom odgoju tiašeg mladog naraštaja, onda
nijesu nadležni učitelji, već roditelji da kažu, kome i
ma koji način se ima povjeriti taj odgoj. Naš je narod
u svojoj duši par excelence kršćanski i on veoma do-
bro zna da je sam Krist postavio svećenstvo za uči-
telje u vjerskim stvarima. Naš narod se je već jednom
plebiscitarno izjavio u tom smislu, on će se po potrebi
i drugi put da izjasni. :
Kada se naše liberalno učiteljstvo zalaže za isklju-
čenje svećenika iz osnovnih škola i kada traži da ono
poučava našu djecu u religijoznom duhu, treba da se
pitamo, ko su ti koji za sebe traže to pravo. | onda
ćemo vidjeti da to pravo traže za sebe ljudi koji su
odavno sa ,religijom obračunali“. Tako se barem oni
hvale. Pa dobro. Kada i oni sami pridaju veliki značaj
religijoznom odgoju, a mi vjerujemo, da su neiskreni
kada oni to govore, onda se pitamo kakav će taj
religijozni odgoj izgledati, kada ga uzmu u svoje ruke
ljudi, megju kojima ima veliki broj u najmanju ruku
religijozno indiferentnih ljudi ? Zar neće sat vjeronauka
biti onda upotrebljen za dekristijanizaciju naše djece?
Neka kulturkempferi budu uvjereni da nikada u našoj
školi neće moći provoditi svoje opskurne namjere |
Jedan od razloga, na koji se pozivaju liberalci iz
UJU-a, kada traže da se svećenik izbaci iz škole, jest
nedovoljna pedagoška sprema svećenstva. Tu su se
gospoda liberalni učitelji prebacili. Mi im otvoreno do-
vikujemo da su nenadležni kad o tome sude; fenad-
ležni su da sude o kvalifikacijama akademski izobra-
ženih ljudi. O pedagoškoj spremi svećenstva mislimo,
ne treba ni govoriti, jer to je svakom i malo upuće-
nom čovjeku poznato, samo toga ne znaju, ili neće da
znaju naši liberalni učitelji.
Na prigovor liberalnog učiteljstva da vjerski odgoj
povjeren svećenstvu slabi državnu i nacijonalnu svijest
kod omladine nećemo da odgovaramo, već čemo ih
uputiti na izjave najvećih državnika svijeta izmegju kojih
NARODNA SVIJEST
sadaštijeg predsjednika američkih Sjedinjenih Dižava
Coolidge-a i engleskog premijera Magdonalda. A na
prigovor da čjera nije u suglasju sa faikom puštatilo
da odgovara naš veliki Stroštayer : Sud što še na
polji učenosti i umjetnosti, t. f. n& polju prave pro:
svjete proizvelo, te zaslužilo neumrlost i vječnit slavit,
sve je to plod vjere.“
Mi u ime našeg kršćanskog naroda. dovikujemo
liberalnome učiteljstvu, da je zagrizlo u kiselu jabuku.
Naš narod katolički, a nadamo se i pravoslavni, neće
dozvoliti da se vjerski odgoj prepusti ljudima, koji ni-
jesu spremni, niti pružaju dovoljno garantije za pravi-
lan vjerski odgoj naše mladeži. Naš će narod, poput
čehoslovačkog, znati do potrebe da i bojkotaje školu,
iz koje bude odstranjen svećenik ili vjeronauk. Jer
naš narod veoma dobro zna da uzgajati mladi na-
raštaj i ne obazirati se na religiju znači liječiti čo-
ujeka i ne poznavati njegove bolesti.
S. Zaninović, abs. jur.
Pisma iz naroda.
STARIGRAD. Skupština kotarskog učiteljskog
udruženja. Otrag vremena držana je skupština učiteljske
sekcije na Jelsi. Na njoj bi zaključeno, uz mali broj
prisutuih, da svećenik ne ima predavati vjeronauk.
Na 1. Augusta držala se skupština cijelog kotara Hvar-
skog u Staromgradu. Gosp. Klenjak, upr. gragjanske
škole na Hvaru, iznio je pred skupštinu, izvan dnevnog
reda, opet to pitanje. Htio je valjda dati direktivu svo-
jim sumišljenicima kako će se vladati na skupštini
svih učitelja u Dubrovniku. Gosp. Klenjak ne samo
da je protivan, e učitelj predava vjeronauk, već da se
vjeronauk uopće eliminira iz škole. Za razlog navodi
da vieronauk ne iziskiva pedagogija i da ga Grci i
Rimljani ne učahu (!), a da_se takav počeo učiti u sred-
njem vijeku. Reče i ostade živ | Kroz govor je izjavio
svečano : ,Ja ne pripadam nikakvoj religiji, ja nemam
nikakvih religijskih čuvstava“. Na to će g. učitelj
Škarpa: ,Kad tako govorite, vi ste nedostojni učitelj
i uzgojitelj i sramim se, da spadate megju učitelje,
kad takova šta nijesam nigda čuo od jednog učitelja“.
Ovo je izazvalo veliku galamu te se sedmorica uda-
ljiše a sedamnaestorica jednoglasno izjaviše : »Vjero-
nauk van škole“. Nije mi ovdje moguće pozabaviti se
glupostima g. Klenjaka, već ću samo žapitati: Ko jd
uoblastio g. Klenjaka i njegov& sudiiišijačtike, da oni
tiješavaju tako žamašii pitanje, koje uopće ne spadil
na njih, već nd roditelje? Kad hoće da riješavaju ovo
pitanje po svojim bazvjefskim načelitiia, nek ostaviji
naše škole, koje diže i uzdržava naš vjerni kršćans
katolički narod, a za svoju vlastitu djecii fiek osnivajij
bezvjerske škole! — A što onda, ako budu morali
drukčije, a proti svom uvjerenju, raditi po naredili
s višeg mjesta i kompetentnijih vlasti ? Odgovorit ćemi
na ovo što je izjavio privatno jedan Klenjakov sumilii
ljenik: ,Onda ćemo obući koticu i služiti kateht
misu“. Takovih karaktera i vrtikapa, gospodo, ne trebi
naš narod! — Što je još žalosnije ovoj skupštini pri
sustvovahu i daše svoje glasove nekolicina, koji svdj
nauk i naobrazbu duguju uprav svećenicima. Time s
pokazaše najcrnijim nezahvalnicima i pogrdiše uspi
menu svojih dobročinitelja. Crna nezalivalnosti, iml
ti je stamota! — Napokon pitamo, kako nadležni
vlasti trpe i dozvoljavaju, da se ovakove skupštini
drže i ovakovi zaključci na učiteljskim skupština
stvaraju ?.... Posmatrač, |
Iz općine ZATONA. Zakonom 25. 10. 189
(L. D. Z. br. 220) uvedeno je plaćanje lične dohodi
rine, od koje bijahu oprošteni, sva ona lica čigoj
prihod neptolazi visinu od Kr. 1200— po ondašnj
valuti Sterlina 50— tako da mi težaci — ne imaj
već samo posjede — ne bijasmo oporezovani, sto
što naši realni prihodi ne prolazahu gornju visinu 1
Kr. 1200. :I to je tako išlo sve dok se ratom ti
obustavilo. — Zadnjih godina, osobito tekuće, ud
Kot. Por. Vlast pozivlje više nas težaka, da prikažeti
svoje fisije dohodaka za god. 1923. prilažeć odnosi
arke za popunjanje istih ili da se to usmeno u
na zapisnik u njenom uredu, prijetnjom globe
Din. 500 za ogluhu. I to sada, biljegom Din.
Poznato je, da naši dohodci — razmjerno zlatne
jednosti — smanjeni su, dočim potrošak uzdržavan
— osobito gledom cijena odijela, čega težak dot
troši — povećano je. Ipak svota za oprost dotiči
poreza Kr. 1200 — St, 50 — bačena je ua St. 15.1
iznos od St. 15 — Din. 5000 — kolikim se s
oprašta poreza, pokazuje nepravdu, za koju nemi
dostojnog izraza da je nazovemo pravim imeno
Jer dohodak od Din. 5000 uračunav ovdje rentabiln
uanazen273
asinvue
»Pravog :FR
ime »Franck«
Nedvojbena
obilježja
ANCKOVOG: dodatka kavi« i to:
i »mlinac« naročito se ističu na
novoj, smedje-plavo-bijeloj
»Pravi :FRANCK: s mlincem« nenadkril
aromi, teku i izdašnosti. —
etiketi, za kutije.
jiv je u
otimahu sve šte im je do ruka dolazilo, držeći spremište pokra-
denih stvari u Gružu i u Lapadu, pod samim okom Kaboge,
i u kući hromog Marlaća, a da se Kaboga nije pobrinuo da
zapriječi i pronagje ta skrovišta zločinačka.
Stanovnici Predgragja moljahu i zaklinjahu Kabogu, neka
bi oni sami pošli i prenijeli svoje stvari u Gruž, ali to nijesu
nigda mogli postignuti. Mržnja i kletve nesretnika iskaljivanu
se na Kabogu, kome ostajahu još privrženi samo oružani ljudi,
kojih grabežljivost neki su štitili, drugi otvoreno trpjeli.
Priskoči megjutim, nakon okršaja od 9. decembra, kapetan
Lowen iz Cavtata, te podupre naše u Gružu su pedeset ljudi
od engleške vojske i su dvije lagje topnjače pod njegovom
komandom.
Nastavljaše se tako za cijeli mjesec deeembar najsteg-
nutija blokada grada Dubrovnika i njegovih tvrgjava, te s po-
uzdanjem u posljednji engleški proglas kretahu naši trgovački
brodovi s pošiljkama gosp. Guvernera Kaboge pod zastavom
dubrov. Republike. Stigavši na Senjsku Rijeku, ti brodovi biše
primljeni, ali im austrijska vlada ne dopusti, da krenu s Rijeke
pod istom zastavom, te ih prisili da izvjese zastavu austrijsku.
Markiz Frano Bona bješe već otišao (iz Trsta) u Dubrovnik,
a da nije nigda saznao što se amo bješe dogodilo. N. B.
Čovjeku se ne da vjerovati da knez Kaboga nije nigda htio
da saopći niti na bilo koji način obavijesti markiza Frana
Bonu o onome što se bješe dogodilo u Dubrovniku. Samo
Kaboga može protumačiti uzrok toga muka, ali je stalno da
kad bi se gosp. Bona još bio nalazio u Trstu kod 'admirala
onda kad stigoše oni brodovi s dubrovačkom zastavom, on bi
bio o stvari upitan. All što bi igda bio odgovorio? Držan bi
bio varalicom. Kaboga nije mogao neznati, da ga izlagaše
jednom tako ponizujućem slučaju.
I eto najzad, dne 3. januara 1814., stigne u Gruž General-
Major Milutinović, austrijanac, su dva bataljona hrvatske vojske.
On se pridruži malobrojnim Englezima i našim ustašama da
nastavi opsijedanje Dubrovnika. Opsjedatelji činjahu sve ope-
racije naizmjence i u najljepšem skladu. U našem Glavnom
Kvartiru vijaše se zastava dubrov. Republike po sredini izmegju
zastave Austrije i Velike Britanije. Buduć da i Englezima i
Austrijancima nedostajaše hrane i novaca, vas naš narod dopri-
nese, da ih opskrbi onim što im je potrebovalo, smatrajući ih
vazda kao pomoćnike naših rodoljubnih pothvata, General
Milutinović odobri naš ustanak, pusti vijati našu zastavu, pri-
zna Guvernerom Države dubrovačke kneza Kabogu, uz nepres-
tane zamjenite službene pohode ; izrazi se u prvim časovima,
da je on poslan od svoga Ćesara, da istjera Francuze iz Du-
brovnika, ali da on; kao što nema naloga, da ukine našu
Republiku, tako nema ni da je uspostavi.
Ali kapetan Lowen niije mogao dalje podnositi nadvlast,
koju je Kaboga htio k6 navlaš da pram njemu iskazuje u svi-
jem stvarima, što se ticahu opsade. Dolaskom pak austrijskog
generala ne mogaše više trpjeti, da se vidi posve zanemaren,
tim što se Kaboga bješe sasvirii bacio u naručaj Milutinovićev.
I doista megju ovotii dvojicom bijahiu neprestani dogovori, dok
Kaboga puštaše proći po cijele dane a da tie pohodi kapetana
Lowena, koji se fialažaše bolestan u istom kvartiru.
Ozlojegjen Lowen s takog ponašatija uzme kao izgovor
svoju bolest i otiđe na Vis, ostavivši poručnika Macdonalda
s oro malo vojnika, što bijahu pod fijegovom zapovijedi. Tako
se Kaboga nagje slobodani svake podložnosti i obzira prema
onome, kojega je morao sitištrati svojim starješinom; ali
s Lowenom izgubiše Dubrovčani čovjeka, koji do onda bješe
svojski radio samo na njihovu korist.
jesti generala Milutino
da se mora predati,
htieli
voj
Megjutim kapetan Hoste obavi
da je grad Kotor doveden dotle,
Crnogorci, koji bjehu učestvovali u onoj opsadi,
ga zapreme. Na to krene Milutinović sa svom svojom
u Boku-Kotorsku.
Ostade sam Kaboga kao zapovjednik pri opsadi Dill
nika, ali ne više kao dubrovčanin, ne više za uspostavi
brovačke Republike. On je od tada izdavao sve zapo!
po uoblaštenju austrijskog generala. Reče on doista, da
Milutinović naložio da ne čini drukčije, ali se nigda nijed
dao, zašto se nije nigda ni u čem opr'o, i za koji se jeti
podvrgao dotičnim generalovim naredbama, dok je još
uzdržao naslov ,Guvernera dubrovačke Republike“, i dok!
tinović sa svojim ljudima bješe prepustio samim dubrovči
opsijedanje Dubrovnika. :
Austrijska vojska stigne pod bedeme Ercegnovi
dika crnogorski dade zatvoriti gradu vrata, izjavljujući f
kao ruski general, u ime ruskog cara, bješe zapreti
krajinu Boke-Kotorske, pa stoga da ne kreće dalje, sl
da stupi u borbu s njegovom vojskom. Nato se Miltl
obrati s ipitom na kapetana Hoste, i otkrije izdaju, otki
dok ga oftiaj pozivaše da zaposjedne Kotor, bješe se Ve
dao s francuskom posadom. Hoste miu dakle odgovori,
ukrcati topove, i pošto preda onaj grad i tvrgjave vl
komisiji imenovanoj od dviju saveznih provincija Crni
Kotora, da će doći do opsijeda Dubrovnik.
Povrati se dakle Milutinović k opsijedanju Dubri
ali mi mogosmo dobro opaziti, da je njega, jer jel
poučen o učinku ustanaka, bacao u sumnju ustanak dubii
(Nastavit će