Poštarina plaćena u gatovu.

Br. 36.

"Narod

DUBROVNIK 26. augusta 1924.

 

  

: ne

 

na je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din, mjesečno.

PLATIVO [ UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

pd w . . ..

Lučonoše i graditelji.

Grad naš miluje na svom krilu miljenike naše :
lučonoše svijetla — graditelje kulture.

Zaneseni ljubavlju za gradom našim, začarani
skom njegove slave, pohitiše u njegov zagrljaj,
se razblaže na krilu njegovih čari, pouče na djelima
daka neumrlih,

A svaki kutić kamenog nam grada dovikuje :
i srca

Tu je očit kontrast historije i sadašnjice : Negda
ilan život, bujan kultuini razvitak, a danas zastoj.

Razlog?!

Negda čitav narodni život i privatni i javni imao
čvrstu podlogu vječnih vjersko-moralnih načela :
dno tlo za bujni razvitak i napredak.

Danas kruti, hladni materijalizam pritišće duhove,
račio je horizonte ; hedonizam pretvara zamamljivi
it u zagušljivu baruštinu, u kojoj propadaju i naj-
ši Ideali, strađaju svi zdravi organizmi. — Naš
k obilježio se je značkom bezbošiva, te svuda pa
d nas hoće da ruši dosadanje čvrste temelje kul-
og napretka, što ih je udario genij kršćanstva.

Ali je isti Voltaire u času iskrenosti napisao :
iheisme speculatf est la plus ins'que des folies,
heisme pratique le plus grand des crimes: Teoret-

je bezboštvo. najveća ludost, a praktično bezboštvo
eći zločin.

I narodi se trijezne !

Svuda se po svijetu opaža težnja za ljudskom
ovom. Duhovi .traže nešto višega, hoće da nutrinu
u podignu. Itu posižu za najčvršćim, najsolidnijim :
anskim. Kod svih naroda ističe še glasno i postavlja
čvrsti temelj preporoda: vječna načela najvećeg
agoga Krista ! Pcslije duga lutanja svjetska se pe-
ogija vraća Evangjelju !

A naš narod? Zar da i on zaluta po iminama
ošiva, da se guši u baruštini hedonizma, gdje ga
| neminovna smrt?

Ne! I kod nas tražimo reformu srca, renesansu
a, noveg čovjeka, zdrav, plemenit i kulturan narod !

Lažni, licumjerni liberalizam revoltirao je naciju,
to bratstva posijao — mržnju, mjesto jednakosti
o nam — diktaturu kapitalizma, mjesto slobode
opstvo. A mi hoćemo čvrsto gragjen, udoban, pri-
iv Dom naš bratske ljubavi i mira.

1 svi upiremo oči u lučonoše i graditelje naše!

Lučonoše ! Svijetlite narodu našem neprevarljivim
tlom bažanskog nauka — Evangjelja.

Graditelji ! Gradite Dom naš, ne na pjesku već
vrstom temelju, ako nećete da trud Vaš bude bes-
an, je je Mudrac kazao: Ako Gospod ne sazida
a, uzalud se muče, koji ga grade (Ps. 126, 1).

Iu tom idealnom punom odgovornosti Vašem
, lučonoše i graditelji naše narodne kulture, prate

naši pozdravi i najljepše želje!

Odgovor Sv. Pribićeviću.

Na kilometrički Pribićevićev govor u Skupštini
1o se je g. Dr. Momčilo Ivanić u »Radikalu«,
kaže megju ostalim: ,G. Sv. Pribićeviću, prije
a današnja vlada nije vlada sporazuma, što ne
ti i većinu Srba pored Hrvata i Slovenaca. Kad
azmjerno broju manđata uzmu megjutim u obzir
iči ,g. Lj. Davidovića, vlada ih ima 280,000, više
100 zemljoradnika i barem 30.000 ostalih, što znači
lada ima uza se oko 425.000 srpskih glasova, a
\bezmalo koliko radikalna stranka ima pristalica.
v, Prićević je sračunavao brojne odnošaje prema
| poslanika. Izgubio je pri tome iz vida da je
alna stranka prošlih izbora dobila izmegju 30 i
landata više uslijed toga što izborni zakon rela-
| većinu u znatnoj mjeri pojačava.

G. Sv. Pribićeviću ova vlada nije vlada sloge, jer
1. Spahn postao Ministar Finansija, a ne neki de-
ata, Isto tako vlada mu nije stručna, jer jeg. Ve-
k — po Sv. Piibićeviću — malo obaviješten u
ju agrarne reforme, ali je bio mnogo obavješten
 Hinko Krizman, koji kao ministar sijeda i piše

 

 

 

Izlazi svakog Utornika.

Pojedini broj 1:50 Din.

naročitu uredbu, protivno zakonu, samo da bi jednoj
starici za dvojicu demokratskih agitatora mogao oteti
jedino jutro i p0 zemlje. Pa je g. Edmund Lukinić
bio naročito kvalifikovan za ministra pošta, jer je glup
kao poštanski konj i njegov Većeslav Vilder, žalosni
novinar, jer se pokazao sposoban za žandarma, kad
je u svojstvu državnoga podsekretara u Ministarstvu
Unutrašnjih djela prije sudske presude uhapsio sušač-
koga novinara Polića. Naposljetku sam Sv. Pribićević
se pokazao naročito sposoban za Ministra Prosvjete,
kad je za radikalno-demokratske koalicije po Ustavu
tražio plate i dodatke za 2.000 učitelja više nego što
ih je stvarno bilo“.

Slavlje Plem. Tijela Bokeljske Mornarice.

Na 7. septembra bil će u Kotoru svečanim na-
činom proslavljeno odlikovanje barjaka  Plemenitog
Tijela Bokeljske Mornarice. U tu svrhu odbor sveča-

nosti izdao je slijedeći proglas:
Fides et Honor.

Gragjani ! Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar,
Vladar narodne krvi i u istinu naš, kojemu je uz kc-
lijevku pjevala o rodu jugoslavenskom Vila Lovćenka,
udostojio se da odlikuje barjak hiljadugodišnjeg (od
god. 809.) Plemenitog Tijela Bokeljske Mornarice or-
denom sv. Save lil. stepena. To će Visoko Odlikovanje
primiti Mornarica na 7 septembra ove godine.

Kotorani, Bokelji! Dočekajte i pozdravite ovo
rijetko slavlje srcem punim zanosa i ushita, dušom
punom vjere. Mornarica davna, simbol naše stare moći
i veličine, svjedok naših patnja i nada, zadnji ostatak
nekadašnje slavne prošlosti, neka preporogjena bude
uzdanicom ijamcem naše bolje budućnosti. Mornarica
je bila u vjekovima čuvar vrlina gragjanskih, jato smje-
lih ratnika i vitezova, majplemenitija organizecija na-
rodnih sila, kojom su naši pretci, uvijek složni i smjeli,
dizali i čuvali uljudbu i blagostanje ovog predivnog
zavičaja našeg. U dugim godinama mraka i ropstva,
Mornarica je sačuvala svjetlost svog oružja i jaku iskru
bokeljskih tradicija. Pod gordim Lovćenom, ona nije
mogla nikada da zataji sebe, i sada, kad se udes Boke
vratio u ruke samih Bokelja, neka nas Bog naših pre-

daka i Mučenik Sv. Tripun prate na putu slobode i

mapretka. Budimo vrijedni starih i dobrim primjerom
potomcima | Živjela Boka u slobodnoj i ujedinjenoj Do-
movinini! Živio Kralj! Kotor, na 1 augusta 1924. Odbor.

Program svečanosti: Dana 6. septembra 1924. U
18 s. glazba svirajući obilazi gradom, pucaju mužari.
U 19 s. glazba koncertira pred općinom, poglavarstvom
ikomandom Miesta. Dana 7. septembra 1924. .U5*/2 s.
glazba obilazi gradom, svirajući na uranak; pucaju
mužari. U 6!/a s. glazba sa odborom ide u susret dru-
štvima i mornarima okolice : najprije na Škaljarski most,
zatim na Dobrotski most. -U 7a s. Mornarica korpo-
rativno sa odborom i glazbom dočekuje na obali Ad-
mirala, iza toga u 8 s. ide pred Poglavarstvo i Općinu,
te prima državni i gradski barjak. (U znak počasti
Mornarica ispali salve“). U 8*/a s. odio Mornarice igra
kolo pred Crkvom Sv. Tripuna. U 9 s. tiha sv. Misa
u Crkvi Sv. Tripuna i cjelivanje Slavne Glave. U 9%2 s,
dekorisanje gradskog barjaka Plemenitog Tijela Bo-

Oglasi, zahvale i-priopćena po posebnom cijeniku.
urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —

— Odgovorni :

keljske Mornarice pred spomenutom Crkvom. (Deko-
racija predati će se u prisustvu crkovnih, vojnih i ci-
vilnih vlasti, te društava grada i okolice). U 10 s. sve-
čana povorka kreće sa trga Sv. Tripuna na obalu, a
sa obale oko grada. (Iza povorke vraćaju se društveni
barjaci u svoje prostorije, praćeni od Odbora i glazbe).
U 11 s. ,na čašicu“ u kefani ,Dojmi“ (za pozvanike).
Za vrijeme toga koncertira glazba. U 16 s. vraća se
državni i gradski barjak uz iste počasti kao kod pri-
manja. U 17 s. javna ,tombola“ na obali. U 19 s.
koncerat orhestra Ratne Mornarice i gragjanske glazbe
u bašći Kralja Petra I. (blagohoino sudjeluju : Srpsko
Pjevačko Društvo »Jedinstvo« i Tamburaški Zbor »Bo-

kelj«) te razne vrtne zabave. Za vrijeme koncerta pale
se na obali umjetne vatre.

Admiral Plemenitog Tijela  Bokeške Mornarice:
primilo je pismo slijedećeg sadržaja: ,Kraljeva Kan-
celarija ima čast izvijestiti Vas da će Njegovo Veli-
čanstvo Kralj podariti sa zadovoljstvom državnu za-
stavu Bokeškoj Mornarici, koju će joj predati Njegov
izaslanik na dan 7. septembra tek. g.

Za ovaj dan odregjena je takogjer i svečanost
dekoriranja gradskog barjaka.

Penzije drž. službenika vam Srhiie i Crne Gore.

Iz krugova drž. umirovljenika.

Za ilustraciju o poštenju propale vlade radikala,
neka se čuje ovo, što donosimo, a što nije bilo, poz-
nato onima, kojih se tiče: =.

U beogradskim »Služb. Novinama« za kraljevinu
SHS br. 68 od 27. marla 1922., pa i u »Dalm. Glas-
niku« br. 27 od 12. aprila 1922. nalazi se obnarodo-
van ,Zakon o prevogjenju na dinarske plate drž. služ-
benika u krajevima van Srbije i Crne Gore, u kojem
se (čl. 7), naregjuje: ,Uzimaju se z penzionim za-
konima u krunama naznačeni iznosi opskrbnima u
jednakom iznosu jedinica u dinarima“. I taj zakon
važi, prema čl. 12. ,za sve službenike već od 1. maja
1921, kao što je od istoga dana važila Uredba za pre-
vogjenje na dinarske plate drž. službenika u krajevima
van Srbije i Crnegore od 28. aprila 1921. D.P. br.
60.000, te se je prema čl. 3. i 4. ove Uredbe imalo
provesti na din. plate i mirovinske prinadležnosti po
ustanovama postojećih penzionih zakona. 3

Kralj je potpisao taj zakon dne 14. marta 1922.
te je ujedno preporučio Ministru financija, da ga ob-
naroduje a svima ministrima, da se o njegovom izvr-
šenju staraju, vlastima je pak maređio, da po njem
postupaju, a svima i svakomu da mu se pokoravaju“.
I zakon bi propisno obnarodovan, u koliko je nama
poznato, u gore označenim. službenim glasilima. —
A šta doživismo mi jadnici van Srbije i Crnegore?!
Uprkos svemu tomu, i previšnjemu naregjenju Kra-
ljevu i jasnom slovu zakona, postupa se sa strane
vlasti s nama ovako: Iznos mirovinskih opskrbnina u
krunama podijelio se sa 4 i mi dobivamo tek 1/4
svoje opskrbnine u dinarima! A komu idu one 3/4
što nam se otkidaju i otimlju ? A k svemu iomu još
nam se 2 puta na godinu otkida, od te tako oklja-
štrene mirovine, stanoviti broj dinara u ime tecivari-
ne (#) i invalidnog poreza (!!) samo da nam ništa ne

 

 

mREIJEIKa

 

»Pravo;

 

ledvojbena
obilježja =

:FRANCKOVOG: dodatka kavi« i to:

ime »Franck« i »nilinac« naročito ise ističu ma

novoj, smedje:plavo-bijeloj etiketi, iza kutije.
»Pravi :FRANCK: s mlincem« nenadkriljiv je u.
aromi, teku i izdašnosti. —