Poštarina plaćena u gatovu. Br. 36. "Narod DUBROVNIK 26. augusta 1924. : ne na je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din, mjesečno. PLATIVO [ UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, pd w . . .. Lučonoše i graditelji. Grad naš miluje na svom krilu miljenike naše : lučonoše svijetla — graditelje kulture. Zaneseni ljubavlju za gradom našim, začarani skom njegove slave, pohitiše u njegov zagrljaj, se razblaže na krilu njegovih čari, pouče na djelima daka neumrlih, A svaki kutić kamenog nam grada dovikuje : i srca Tu je očit kontrast historije i sadašnjice : Negda ilan život, bujan kultuini razvitak, a danas zastoj. Razlog?! Negda čitav narodni život i privatni i javni imao čvrstu podlogu vječnih vjersko-moralnih načela : dno tlo za bujni razvitak i napredak. Danas kruti, hladni materijalizam pritišće duhove, račio je horizonte ; hedonizam pretvara zamamljivi it u zagušljivu baruštinu, u kojoj propadaju i naj- ši Ideali, strađaju svi zdravi organizmi. — Naš k obilježio se je značkom bezbošiva, te svuda pa d nas hoće da ruši dosadanje čvrste temelje kul- og napretka, što ih je udario genij kršćanstva. Ali je isti Voltaire u času iskrenosti napisao : iheisme speculatf est la plus ins'que des folies, heisme pratique le plus grand des crimes: Teoret- je bezboštvo. najveća ludost, a praktično bezboštvo eći zločin. I narodi se trijezne ! Svuda se po svijetu opaža težnja za ljudskom ovom. Duhovi .traže nešto višega, hoće da nutrinu u podignu. Itu posižu za najčvršćim, najsolidnijim : anskim. Kod svih naroda ističe še glasno i postavlja čvrsti temelj preporoda: vječna načela najvećeg agoga Krista ! Pcslije duga lutanja svjetska se pe- ogija vraća Evangjelju ! A naš narod? Zar da i on zaluta po iminama ošiva, da se guši u baruštini hedonizma, gdje ga | neminovna smrt? Ne! I kod nas tražimo reformu srca, renesansu a, noveg čovjeka, zdrav, plemenit i kulturan narod ! Lažni, licumjerni liberalizam revoltirao je naciju, to bratstva posijao — mržnju, mjesto jednakosti o nam — diktaturu kapitalizma, mjesto slobode opstvo. A mi hoćemo čvrsto gragjen, udoban, pri- iv Dom naš bratske ljubavi i mira. 1 svi upiremo oči u lučonoše i graditelje naše! Lučonoše ! Svijetlite narodu našem neprevarljivim tlom bažanskog nauka — Evangjelja. Graditelji ! Gradite Dom naš, ne na pjesku već vrstom temelju, ako nećete da trud Vaš bude bes- an, je je Mudrac kazao: Ako Gospod ne sazida a, uzalud se muče, koji ga grade (Ps. 126, 1). Iu tom idealnom punom odgovornosti Vašem , lučonoše i graditelji naše narodne kulture, prate naši pozdravi i najljepše želje! Odgovor Sv. Pribićeviću. Na kilometrički Pribićevićev govor u Skupštini 1o se je g. Dr. Momčilo Ivanić u »Radikalu«, kaže megju ostalim: ,G. Sv. Pribićeviću, prije a današnja vlada nije vlada sporazuma, što ne ti i većinu Srba pored Hrvata i Slovenaca. Kad azmjerno broju manđata uzmu megjutim u obzir iči ,g. Lj. Davidovića, vlada ih ima 280,000, više 100 zemljoradnika i barem 30.000 ostalih, što znači lada ima uza se oko 425.000 srpskih glasova, a \bezmalo koliko radikalna stranka ima pristalica. v, Prićević je sračunavao brojne odnošaje prema | poslanika. Izgubio je pri tome iz vida da je alna stranka prošlih izbora dobila izmegju 30 i landata više uslijed toga što izborni zakon rela- | većinu u znatnoj mjeri pojačava. G. Sv. Pribićeviću ova vlada nije vlada sloge, jer 1. Spahn postao Ministar Finansija, a ne neki de- ata, Isto tako vlada mu nije stručna, jer jeg. Ve- k — po Sv. Piibićeviću — malo obaviješten u ju agrarne reforme, ali je bio mnogo obavješten Hinko Krizman, koji kao ministar sijeda i piše Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. naročitu uredbu, protivno zakonu, samo da bi jednoj starici za dvojicu demokratskih agitatora mogao oteti jedino jutro i p0 zemlje. Pa je g. Edmund Lukinić bio naročito kvalifikovan za ministra pošta, jer je glup kao poštanski konj i njegov Većeslav Vilder, žalosni novinar, jer se pokazao sposoban za žandarma, kad je u svojstvu državnoga podsekretara u Ministarstvu Unutrašnjih djela prije sudske presude uhapsio sušač- koga novinara Polića. Naposljetku sam Sv. Pribićević se pokazao naročito sposoban za Ministra Prosvjete, kad je za radikalno-demokratske koalicije po Ustavu tražio plate i dodatke za 2.000 učitelja više nego što ih je stvarno bilo“. Slavlje Plem. Tijela Bokeljske Mornarice. Na 7. septembra bil će u Kotoru svečanim na- činom proslavljeno odlikovanje barjaka Plemenitog Tijela Bokeljske Mornarice. U tu svrhu odbor sveča- nosti izdao je slijedeći proglas: Fides et Honor. Gragjani ! Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar, Vladar narodne krvi i u istinu naš, kojemu je uz kc- lijevku pjevala o rodu jugoslavenskom Vila Lovćenka, udostojio se da odlikuje barjak hiljadugodišnjeg (od god. 809.) Plemenitog Tijela Bokeljske Mornarice or- denom sv. Save lil. stepena. To će Visoko Odlikovanje primiti Mornarica na 7 septembra ove godine. Kotorani, Bokelji! Dočekajte i pozdravite ovo rijetko slavlje srcem punim zanosa i ushita, dušom punom vjere. Mornarica davna, simbol naše stare moći i veličine, svjedok naših patnja i nada, zadnji ostatak nekadašnje slavne prošlosti, neka preporogjena bude uzdanicom ijamcem naše bolje budućnosti. Mornarica je bila u vjekovima čuvar vrlina gragjanskih, jato smje- lih ratnika i vitezova, majplemenitija organizecija na- rodnih sila, kojom su naši pretci, uvijek složni i smjeli, dizali i čuvali uljudbu i blagostanje ovog predivnog zavičaja našeg. U dugim godinama mraka i ropstva, Mornarica je sačuvala svjetlost svog oružja i jaku iskru bokeljskih tradicija. Pod gordim Lovćenom, ona nije mogla nikada da zataji sebe, i sada, kad se udes Boke vratio u ruke samih Bokelja, neka nas Bog naših pre- daka i Mučenik Sv. Tripun prate na putu slobode i mapretka. Budimo vrijedni starih i dobrim primjerom potomcima | Živjela Boka u slobodnoj i ujedinjenoj Do- movinini! Živio Kralj! Kotor, na 1 augusta 1924. Odbor. Program svečanosti: Dana 6. septembra 1924. U 18 s. glazba svirajući obilazi gradom, pucaju mužari. U 19 s. glazba koncertira pred općinom, poglavarstvom ikomandom Miesta. Dana 7. septembra 1924. .U5*/2 s. glazba obilazi gradom, svirajući na uranak; pucaju mužari. U 6!/a s. glazba sa odborom ide u susret dru- štvima i mornarima okolice : najprije na Škaljarski most, zatim na Dobrotski most. -U 7a s. Mornarica korpo- rativno sa odborom i glazbom dočekuje na obali Ad- mirala, iza toga u 8 s. ide pred Poglavarstvo i Općinu, te prima državni i gradski barjak. (U znak počasti Mornarica ispali salve“). U 8*/a s. odio Mornarice igra kolo pred Crkvom Sv. Tripuna. U 9 s. tiha sv. Misa u Crkvi Sv. Tripuna i cjelivanje Slavne Glave. U 9%2 s, dekorisanje gradskog barjaka Plemenitog Tijela Bo- Oglasi, zahvale i-priopćena po posebnom cijeniku. urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — — Odgovorni : keljske Mornarice pred spomenutom Crkvom. (Deko- racija predati će se u prisustvu crkovnih, vojnih i ci- vilnih vlasti, te društava grada i okolice). U 10 s. sve- čana povorka kreće sa trga Sv. Tripuna na obalu, a sa obale oko grada. (Iza povorke vraćaju se društveni barjaci u svoje prostorije, praćeni od Odbora i glazbe). U 11 s. ,na čašicu“ u kefani ,Dojmi“ (za pozvanike). Za vrijeme toga koncertira glazba. U 16 s. vraća se državni i gradski barjak uz iste počasti kao kod pri- manja. U 17 s. javna ,tombola“ na obali. U 19 s. koncerat orhestra Ratne Mornarice i gragjanske glazbe u bašći Kralja Petra I. (blagohoino sudjeluju : Srpsko Pjevačko Društvo »Jedinstvo« i Tamburaški Zbor »Bo- kelj«) te razne vrtne zabave. Za vrijeme koncerta pale se na obali umjetne vatre. Admiral Plemenitog Tijela Bokeške Mornarice: primilo je pismo slijedećeg sadržaja: ,Kraljeva Kan- celarija ima čast izvijestiti Vas da će Njegovo Veli- čanstvo Kralj podariti sa zadovoljstvom državnu za- stavu Bokeškoj Mornarici, koju će joj predati Njegov izaslanik na dan 7. septembra tek. g. Za ovaj dan odregjena je takogjer i svečanost dekoriranja gradskog barjaka. Penzije drž. službenika vam Srhiie i Crne Gore. Iz krugova drž. umirovljenika. Za ilustraciju o poštenju propale vlade radikala, neka se čuje ovo, što donosimo, a što nije bilo, poz- nato onima, kojih se tiče: =. U beogradskim »Služb. Novinama« za kraljevinu SHS br. 68 od 27. marla 1922., pa i u »Dalm. Glas- niku« br. 27 od 12. aprila 1922. nalazi se obnarodo- van ,Zakon o prevogjenju na dinarske plate drž. služ- benika u krajevima van Srbije i Crne Gore, u kojem se (čl. 7), naregjuje: ,Uzimaju se z penzionim za- konima u krunama naznačeni iznosi opskrbnima u jednakom iznosu jedinica u dinarima“. I taj zakon važi, prema čl. 12. ,za sve službenike već od 1. maja 1921, kao što je od istoga dana važila Uredba za pre- vogjenje na dinarske plate drž. službenika u krajevima van Srbije i Crnegore od 28. aprila 1921. D.P. br. 60.000, te se je prema čl. 3. i 4. ove Uredbe imalo provesti na din. plate i mirovinske prinadležnosti po ustanovama postojećih penzionih zakona. 3 Kralj je potpisao taj zakon dne 14. marta 1922. te je ujedno preporučio Ministru financija, da ga ob- naroduje a svima ministrima, da se o njegovom izvr- šenju staraju, vlastima je pak maređio, da po njem postupaju, a svima i svakomu da mu se pokoravaju“. I zakon bi propisno obnarodovan, u koliko je nama poznato, u gore označenim. službenim glasilima. — A šta doživismo mi jadnici van Srbije i Crnegore?! Uprkos svemu tomu, i previšnjemu naregjenju Kra- ljevu i jasnom slovu zakona, postupa se sa strane vlasti s nama ovako: Iznos mirovinskih opskrbnina u krunama podijelio se sa 4 i mi dobivamo tek 1/4 svoje opskrbnine u dinarima! A komu idu one 3/4 što nam se otkidaju i otimlju ? A k svemu iomu još nam se 2 puta na godinu otkida, od te tako oklja- štrene mirovine, stanoviti broj dinara u ime tecivari- ne (#) i invalidnog poreza (!!) samo da nam ništa ne mREIJEIKa »Pravo; ledvojbena obilježja = :FRANCKOVOG: dodatka kavi« i to: ime »Franck« i »nilinac« naročito ise ističu ma novoj, smedje:plavo-bijeloj etiketi, iza kutije. »Pravi :FRANCK: s mlincem« nenadkriljiv je u. aromi, teku i izdašnosti. —