ssa 4 E U Str e naprotiv bi bilo zbilja paradoksalno, da danas uz ova- kove ekonomske prilike netko ide ulagati novac u no- vogradnje, da mu taj u zgrade uloženi novac bude nosio najviše 4-5%. a možda ni toliko, kad može mirno svoj novac uložiti kod banke ili kakovog trgovca i ubi- rati svojih barem 14-15% kamata semestralno ih ka- pitulizirajuć. Uz današnje naše bolesno ekonomsko- financijsko stanje, kako vidjesmo, niti imade za novo- gradnje raspoloživih kapitala niti bi privatniku rentiralo graditi. Iz ovog što je dosada kratko razloženo držim, da je učinjeno dosta vjerojatnim, da ne predstoje oba giavna preduvjeta za gradnju stanova, te da stoga tvrdnja zagovaraoca slobodne dispozicije, da bi odmah po prestanku dosadanjih ograničenja nastala gradnja sta- nova, nije osnovana na realnom i praktičnom prosu: gjivanju prilika. Osim pomanjkanja onih sad izloženih dvaju glavnih preduvjeta za gragjenje novih stanova, imade još i dosta drugih razloga, koji dandanas priječe takovo gragjenje a njih ćemo kasnije spomenuti. Kamo se djede , južno srpsko narječje“? Poznato je, kako središnje (obično zvano »južno“) narodno narječje naša braća Srbi sebi prisvajaju, i kake njihovi pisci i književnici taj govor i ne zovu drugačije, nego južnim srpskim narječjem“. Smatrajući ga isključivo svojim, i ako je ono zajedničko i Srbima i Hrvatima, naši su se Srbi do nedavna ponosili, što mogu tim lijepim i slatkim go- vorom pisati knjige i novine, pa su faktično njime i pisali pogotovu svi Srbi s ovu stranu Drine, ne oba- zirući se u ovome nimalo na Srbijance, koji htjedoše ostati pri svome Specijalitet“, unatoč svemu jezičnom žnanju, svim razlozima i savjetima Vuka Karadžića i Gjura Daničića. Megju srpskim listovima s ovu stranu Drine, koji su se ,južnim srpskim narječjem“ najviše ponosili, i najviše se isticali u njegovu zagovaranju, bila je sara- jevska »Srpska Riječ«, glasilo bosansko-hercegovačkih Srba. Ona ne samo što je uvijek i isključivo pisala hercegovačkim narječjem, već se je znala ljuto oboriti na svakoga, te bi se usudio tvrditi, da je srpska samo ekavština, a ijekavština da nije srpska, već hrvatska. Tako je bilo sve do u posljednje doba, dok nijesu i oko »Srpske Riječi«, u pogledu književnog narječja, počeli drugi pijevci da pjevaju. Ti pijevci, valjda u misli da pravomu, čistomu i nepatvorenomu srpstvu nešto fali, ako pravoslavju i ćirilici ne pristupi, kao karakteristika, još i književna ekavština, dovedoše »Srpsku Riječ« dotolen, da je na njoj, od svega prvaš- njega južnog narječja i Vukova pravopisa, ostala, može se reći, tek gola okosnica, dok je drob lista, da tako rečem, najvećim dijelom ispunjen sremačkom djeveni- com, koja prijeti eće domalo asimilirati u se i samu okosnicu. I tako će, ako svi znaci ne varaju, sarajevska »Srpska Riječ«, postati »Srpska Reč«, da čini društvo Svetozarovoj »Reči« u Beogradu. ' rovljenike, koji jedva čekaju poboljšicu svoga bijed- NARODNA SVIJEST Br. 36. priznavanju privatnog vlasništva. Pošto naša nova | odlučno naglasuje stanovište pravde, to ona nik ne smije i dalje produžiti ovu nepravdu. Mi znam vidimo da treba pomoći saniranju. stambene krize, izjavljujemo, da ćemo u tome pogledu poduzeti ma rado sve, što se dade u to ime učiniti. Mi ć rado i podnašati žrtve koje moraju s nama podni razmjerno i svi porezovnici u državi, a ne samo ćevlasnici. To pitanje ne smije se i dalje, samo m račun i trošak urediti, nego na trošak svih gragj Produljenje zakona, imalo bi vrlo teških poslje ne samo za kućevlasnike već osobito i za same nare, pa i za samo državno kućanstvo, kojemu bi stale neizmjerne štete, a gragjevni obrt, koji d samo vegetira, sasvim bi propao. Samo ukinućem kona o stauovima postići će se oživljenje gragj djelatnosti, a i vlada mora naći nekih 40—50 mili dinara za gradnju malih stanova i za svoje urede iz izvadi iz privatnih kuća. Ukinuće zakona o s vima, smanjit će se oskudica stanova, jer će svi koji danas uživaju lijepe i luksusne stanove tak kuć badava, ove će napusliti i nastanit će se u nove, koji odgovaraju njihovim imućnim prilika Ukinućem zakona o stanovima, prestati će imenil dustrijalno iskorišćavanje naših stanova po slučaj stanarima, na štetu kućevlasiika, osobito onih nomsko slabiji, koji su cijeli svoj vijek mučili štedili, da si osiguraju malu rentu za svoju star koju sada njihovi stanari na vrlo lak i udoban n uživaju, a vlasnici ovih kuća oskudijevaju i trpe | i bijedu, jer nemogu više da rade za sebe i svoji rodicu. Razumije se po sebi, da ćemo mi sa 58 organizacija u državi poduzeti najodlučnije ko! da bi se ovo pitanje uredilo pravedno i u slučaji trebe na trošak svih porezovnika, ali nikako sam štetu kućevlasnika. Molimo maše članove, neka mire, a mi ćemo s naše strane ujedno sa svim | lim organizacijama pravovremeno sve poduzeti, 4 uvede u ovo pitanje potpuna pravednost za sve, Društvo kućevlasni Pisma iz naroda. _ SPLIT. .Slika Marka Marulića. »Obzor« 0 t. m. br. 224. donaša objektivni opis sa pravom sl pjesnika Marka Marulića, koju je izradio g P. Škarica iz modeia nadgrobne ploče nakon njeg marljivog proučavanja. Ako se pak g. dopisnik skog »Novog Doba« ne slaže iz ljubomornos opravdava nehajnost ili neopažljivost, kazivajući, taj lik na nadgrobnoj ploči ,monumentum“ ,m rone“, nije ova zbrka opravdana. Uopće su sve sane glave mascherone; ali ovi mascheroni, kak: tumače književnici i pisci, uragjeni su i po pra licu osobe i po izmišljenom liku. I stoga kada je numentum“ onoga vremena sa dotičnim natpiso! mjenjen osobi ,Marco Marulo magno“ i sa [ njegovim obiteljskim grbom vezan cvijetcima u vi uzdržan od angjela, tada je vjerojatno da i pr. dugoljasto lice na istoj ploči prikazuje njegovu glavu. — Izmišljena je ona slika, koju su proš dine sastavili iz fantazije, iz same mašte. — M I tako će ,južno srpsko narječje“, napušteno od bosanskih Srba, postati isključiva književna svojina Hrvata, Muslimana i Srba Crnogoraca, koji zadnji od- bacuju i neće da znadu za ekavštinu, unatoč svemu upornom naturavanju od strane Beograda. Od svega će pak najsmješnije biti to, da će se megju samim onim Srbima, koji sada u knjizi napuš- taju svoj lijepi rogjeni govor, svejednako naći više neg jedan, koji će rećl, da su im njužno srpsko narječje“ — akrali Hrvati! — V. M Ponzije drž. službenika van Srbije i Grne Gote. Iz krugova drž. umirovljenika. Kako u br, 36. »Nar. Svijesti« od 26. aug. spome- nusmo, društvo se drž. umirovljenika u Dubrovniku obratilo predstavkom na Centr. Udruženje Umirovlje- nika u Zagrebu te ga zamolilo, neka bi se ono zau- zelo na Višem Mjestu, da umirovljenici dogin što prije do svojih protnzakonito im sustezanih tražbina. — Na tu predstavku stiglo je od Cenir. Udruženja iz Za- greba ovo saopćenje od 23/8 : ,Pozivom na primljeni cijenjeni dopis od 14. t. m. br. 39, čast nam je saop- čiti Vam, da smo učinili sve nužne korake, da sečim prije udovolji svim našim zahtjevima, zakonom zajam- čenima, te smo u tom pogledu već i primili pismenu obavijest g. ministra financija, da će u najskorije vri- jeme slijediti povoljno riješenje, .a krivci toga zateza- nja biti povučeni na odgovornost. — Podjedno smo opetovano molili i upozorili g. ministra na sve one u gore spomenutom Vašem dopisu označene okolno- sti itd. — te imađemo stalnu nadu, da će nova vlada sve učiniti, kako bi nas u svakom pogledu zadovoljila, nu ne smijemo od nje tražiti, da ona za svoga 14 dnevnoga cpstanka, izvrši sve ono, što je pregjašnja kroz skoro 6 godina zanemarila“. Sigurni smo, da će ta vijest obradovati sve Umi- noga stanja, a kod toga su već bili izgubili svaku nadu, da će istu ikad dočekati! — B. Kućevlasnicima na znanje. Zamoljeni od nekoliko kućevlasnika prenosimo što donosi spljetsko >»Novo Doba«: »Netom je nova vlada u Beogradu preuzela državno kormilo u ruke, počelo se je po novinama intensivnije pisati o zakonu za stanove, koji prestaje važiti prvim janu- ara 1925. Uslijed toga svi naši članovi obraćaju se k nama velikim strahom i tjeraju nas na obranu naših prava. Naša se organizacija stara oko toga i neumorno radi, ujedno sa našom centralom i svim ostalim dru- štvima u cijeloj državi, kako da jednom svrši ova ne- pravda, koja upropašćuje jednu cijelu kastu najdrža- votvornijih elemenata, i ona ostaje uvijek na stanovi- štu, da zakon o stanovima ima svršiti koncem ove godine, i da se ne smije produljiti pod nikakov uvjet. Ovaj zakon sadrži u sebi veliku nepravdu vlasnicima kuća, te se uopće protivi ne samo našem, već svim ustavima svih civilizovanih država, koje se baziraju na =a Uspomene što se odnose na dubrovački ustanak od god. 1813 i 1814. (nastavak prijevoda jednog starog rukopisa. Saopćio V. Medini.) Oko polovice januara, i dok se Milutinović nalazio u Boki-Kotorskoj, povrati se i markiz Bona iz Trsta. On izvi- jesti svoje domoroce, kako mu je engleški admiral odgovorio, da napuci njemu dani ograničeni su na samo potpomaganje austrijskih vojnih operacija na Jadranu; pa da stoga on nije mogao narediti engleškim zapovjednicima, da uspostave dubro- vačku Republiku. Ali kad bi sami Dubrovčani preuzeli svoj stari ustav, kad bi razvili dubrovački stijeg, kad bi digli oružani ustanak i kad bi taj za tim išao, da se ratuje protiv Francuza, tad da će ih pomagati pomorske vojne sile, koje se pod njegovom zapovijedi nalažahu oko Dubrovnika. Isti admiral preda rečenomu markizu Boni jedno pismo za kapetana Lowena, s naredbama u smislu ovog odgovora ; reče mu napokon, da buduć ovo stvar čisto politička, trebalo bi da se raspravi kod Glavnog Kvartira udruženih vladara, te predloži gosp. Boni, da se onamo pošlje jedna uoblaštena osoba, da raspravlja s ministrima Saveznih Vellkih Sila, kao što su to uradile druge njemačke republike, koje su već bile uspostavljene. Još izvijesti markiz Bona, da će megjutim lon- donski Dvor biti obaviješten, kako je njega dubrovačko plemstvo poslalo k engleškom admiralu, neka reklamuje aristo- kratsku vladu Republike, koje se nigda odrekli nijesu, i kako mu je sam admiral obećao, da će svog ministra obznaniti o svemu ovome. : Markiz Bona nije mogao predati Lowenu admiralovo pismo, buduć da se Lowen nije više nalazio u Gružu. Otkrije megjutim gosp. Bona, što iz konferenaca održanijeh s Kabogom, što po izvještajima danim mu od poručnika Macdonalda, što po vlastitijem svojim opažanjima, da postupanje Kaboge nije nipošto bilo iskreno prema domovini. Pospiješi stoga te predloži ovome Guverneru sastanak plemstva, svrhom da se preuzme aristokratski ustav; ali Ka- boga nije bio misljenja, da se prihvati nešto, čemu se Austri- janci ne bi bili priklonili. Biše dakle zamišljeni kojekakvi izgo- _ vori, kojijem bi se nužno naveo general Milutinović, da prizna jednu komisiju, koju će Kaboga imenovati, da se namakne ono sastanak u Rijeci, u kući kneza Gjorgji. — Vlastela što je trebovalo financijama opsjedatelja. 1 doista Milutinović znati kako stvari stoje. Markiz Bona izloži iznova sve bješe zaiskao novaca od dubrovačkih vlasnika. Tim je Kaboga engleški admiral bješe rekao i svjetovao; izloži nade u imao da iznova počne raditi bez ovlaštenja Milutinovićeva, tavljenje naše republike, nade, koje su se mogle osni čije potrebe nijesu dopuštale da se opire, a megjutim bila bi vijestima o već postignutom uspostavljenju drugih vili se ustanovila jedna vlast, koja bi se, malo po malo, mogla se u Dubrovniku još znalo nije; izloži takogjer nade, bila legitimno miješati i u političke poslove domovine. mogao imati iz dopisivanja što ga je imao sa svojim | Kaboga odgagjaše da učini ovaj korak, pa i da ga pred- nom ocem, markizom Mihom Bona, koji je stanovao loži generalu, dok na povratku s konference, koju je imao i proštije nekoja njegova pisma. Ovaj senator bješe v s Milutinovićem one večeri kad se ovaj bješe povratio iz Boke, mjesecu uputio spomenicu na engleški Dvor, te je: pokazujući se shrvan, reče: ,Počinjem uvigjati, da ,il faut pribavio zaštitu uglednih Engleza u prilog svoje d se battre, ou plier“ (,da treba ili se biti, ili se prignuti“). postigavši istodobno, da i ostali dvorovi saveznih Gosp. markiz Bona nije se mogao dalje uzdržati, te budu obznanjeni, da je dubrov. republika biia silom pi zaište od Kaboge, neka se odmah sastane svekoliko plemstvo, ali da se svojih pravica nije nigda odrekla ; i osim tog: i svaki vlastelin da odluči o interesima domovine u tako teškoj izvještajima što ih je dobio od svoga sina, da su naro prilici. Engleški oficiri i malobrojna vlastela što se nalazila u tela dubrovačka prihvatila oružje, da izvojšte sv! našem Glavnom Kvartiru podupriješe prijedlog markiza Bone. ustav. To je isto saopćio, preko kneza Ayala, go: Kaboga, pored svega što je još nosio naslov guvernera dubro- Božoviću u Carigradu, neka bi zgodnim načinom zainti vačke republike, odbije i ne htjede izdati naredbu za sastanak Visoku Portu; držao je dapače, da treba njemu samomi plemstva, kome jedino pripada pravo, da ustanovi aristokratsku pisati Reis-Efendiji, te ga izvijestiti o dogagjajima u Dl vladu. * — Nato markiz Bona, onom jakošću koju mu davaše buduć da niti njegov sin, niti iko od Dubrovčana ne | njegova gorljivost za domovinu i njegov značaj vlastelina, ništa pisao na Dvor carigradski, niti ga o ičemu oba' otvoreno izjavi, da će on plemstvo sakupiti. I doista on u Pošto markiz Frano Bona izloži sve ovo, prihvati društvu gosp. Pava Nikše kneza Gozze obagje svu državu da i on sa svoje strane izvijesti o položaju. Istakn: dubrovačku te pozva svakog vlastelina na jedan opći sastanak. prijatno raspoloženje naroda, da se nastavi ustanal U noći od 18. januara pogje muza rukom obdržati jedan da se podupre uspostavljenje republike, ali upozori na koja prijeti od ideja, što ih je on nadazreo u austrijsk ralu, koji da ukrštava naše operacije te upotreblje sredstva, da zavede naše seljane. Reče da ga je ode sam general propitivao o sastanku plemstva, i da_se ( dužnim, da saopći. Milutinoviću sve odluke što na budu prihvaćene. 3 Saslušavši ta izvješća, prijegje “zbor da raspra * U ,memoarima“ Frana Bone, što ih je objelodanio g. 1882. prof. Gelcich, u ,Arch. flir oesterr. Geschichte“, nalazi se, na jednake riječi, slijedeća primjedba : ,Ovdje se ipak ima primjetiti, da puk koji se u građu bješe pobunio protiv Fran- cuza, te već bio gospodarem tvrgjava i gradskih ključa, za- htijevaše ustav aristo-demokratski, koji bijaše za puk priklad- niji, da tako ujedini stranke i osnuje republiku na tvrdim teme- ljima narodne nezavisnosti. Ovo je bila želja svih patriota, ali bi, obzirom na stanje u kom su se stvari nalazile, | francuski general Montrichard, pošto bješe već zaključio kapi- nije da se odlučno proglasi uspostava republike u s tulaciju sa saveznicima, učini te se izjaloviše rodoljubne težnje nim odnosima, i političkim i administrativnim ; ili ć za uspostavom republike — nezavisne — dubrovačke, koja je konstituiše u zakonitom karakteru, da uzmože djelov: na taj način mogla uživati zaštitu saveznika, poput slobodnog tičkim odnosima, te se u prijatnim prilikama um grada Kfakova. administrativne poslove domovinske vlade. (Nasta