NARODNA SVIJEST Br. 38 odnosno ih upropastiti. Obzirom na to dobro je i pa- metno pridržati i nadalje Izabrane Sudove“ za riješa- vanje sporova o visini najamnine. Nesmije se dopustiti ni to da zakupci trguju sa iznajmljenim im stanom, te da podnajmljivanjem soba stvaraju novi obrt zaragjujućči na taj način nekoliko stotina posto više nego što oni plaćaju za cijeli stan kučevlasniku. Sad važeći zakon o stanovima u praksi je po- kazao mnoge manjkavosti, nejasnoče i mnoge nedo- tjeranosti, pa bi to trebalo, da se u novom zakonu sve ispravi. U tu svrhu bilo bi veoma korisno i svrsi shodno, da se sa strane Ministarstva Socijalne Politike zatraži stručno mišljenje odvjetničkih komora, sudova, stambenih vlasti te pravničkih društava, da na temelju njihova iskustva baratanjem u praksi sa stambenim zakonom, saopće i dadu svoje kompetentno i stručno mišljenje o svima manjkavostima, nejasnoćama i ne- dotjeranostima ovog sadanjeg zakona, koje nabrajati nije svrha ovog članka. Budući da se radi o tako važnom socijalnom za- konu, koji se tiče najširih slojeva naroda, njegova zakloništa i njegova džepa, a često i egzistencije, ra- zumljivo je, da ovaj zakon treba donijeti sa najvećom brigom i savješću, da ga treba donijeti tako, da po- šavši zlatnom sredinom skrajno oprečnih zahtjeva za- dovolji trijeznije i objektivnije zakupce i kućevlasnike, uvijek se držeći pri tom granica javnog interesa. Samo ovoliko istaknuti bila je svrha ovog članka. Što je sa otvorom obrine-umjetničke Škole ? Mi smo već nekoliko puta pisali u ovom listu ob ovoj školi, kako bi potakli zanimane faktore, da se pravovremeno zauzmu za njezin osnutak i čim skoriji otvor. Posljednji smo put ob ovom pisali nešto prije zaključka lanjske škol. godine, eda bi se moglo na nadležnom mjestu, kroz ovo megjuvrijeme, sve potre- bito urediti da se ova toliko potrebna škola otvori barem početkom nove škol. godine. Koliko smo informirani, to pitanje i danas se nalazi na istoj točki, gdje je bilo lanjske i prekolanjske godine, radi čega se neće ni ove godine moći otvoriti. Ovo je žalosna. istina, koju moramo otvoreno priznati, ali istodobno i žigosati. Nemar zanimanih kao i memar gragjanstva za ovu toli važnu ustanovu još vijek se osvećuje na veliku štelu našeg pomlatka, koji željno iščekuje školu ove vrsti i od koje se osjeća tolika potreba u ovom gradu. Naš zanatlijsko-obrtni pomladak još je primitivno odgajan i nemože da steče one stručne sposobnosti, koje već imaju u obilju njihovi drugovi u ostalim zradovima naše domovine. Takav im se prosvjetni nazadak gorko osvećuje, jer se svakim danom sve to više doseljuju u naš grad tugji kvalificirani radnici, koji imaju prednost pred domačim, stoga, što su u svojoj struči izobraženiji i sposobniji od naših i tako im otimlju zaradu, na koju u prvom redu imaju pravo da je oni dobiju. Moramo takogjer priznati da i naši zanatlijsko- obrtni krugovi nijesu do sada ništa konkretnog podu- zeli da se oživotvori ova veoma potrebita škola. Oso- bito naša radnička društva u prvom redu na to pozvata, Uspomene što se odnose na dubrovački ustanak od god. 1813 i 1814. (nastavak prijevoda jednog starog rukopisa. Saopćio Y, Medini.) Držalo se, da je nemoguće uspjeti u prvomu naumu, obzirom na otvoreno protivljenje Austrijanaca i na odnose što postojahu megju generalom Milutinovićem i Kabogom, zbog čega se nijedan korak ne bi bio mogao poduzeti potajno (u rukop. valjda pogrešno ,certamente“ namjesto ,secretamente“) ; obzirom takogjer, da nije pristojalo ozlojediti Kabogu, koga samoga ustaška masa bješe se navikla slijepo slušati; s raz- loga napokon, što je bilo nestalno hoće li komandant Hoste, koji se je od časa do časa očekivao u gruškoj luci, podupri- jeti našu stvar protiv Austrijanaca, buduć da je već bio ozlo- jegjen zbog Kabožine ambicije. Voljelo se stoga prihvatiti drugi prijedlog, kojim se ni Austrijanci ni Engleži nijesu otprto vri- jegjali, a kojim se je i Kabožino častohlepje moglo naći zado- voljno i polaskano. Izjaviše na posljetku vlastela dubrovačka svečanim aktom od 18. januara, da su se sastali na osnovu domovinskog Ustava £,a forma delle Patrie Constituzioni*). S Uzeše potom da raspravljaju o mjerama koje smatrahu najzgodnijim da se poprime. Odlučiše da se pošalje gosp. markiz Miho Bona, kao odašlanik, k općem Kvartiru saveznih Vladara, da raspravi s njima o uspostavi naše republike. Odlučiše da se zamoli gosp. Miho Božović u Carigradu neka bi se zauzeo kod Visoke Porte u prilog naše domovine. Priznaše kneza Kabogu privremenim Guvernerom našeg naroda. Poslaše zatim senatora kneza Karla Natali vrhovnom austrijskom generalu u Dalmaciji, da_ga obavijesti o našim operacijama, i najzad izabraše odbor od pet vlastelina, koji će predstavljati plemstvo dubrov. republike, sa zadaćom da rade, koli u zemlji toli u anstvu, za stvar republike. U tu svrhu biše jednoglasno nijesu baš ništa poradila, kako bi uplivala na nadležne faktore, da se pravovremeno pobrinu da se ova škola čim prije ostvari, što je osobito njima od eminentne koristi za budući odgoj njihovih članova. Pored ne- mara zanimanih gragjanskih krugova, mora se poku- diti i nehaj koli državnih ustanova, toli naše općine, koji nijesu tom pitanju posvetili skoro nikakovu pažnju i kroz godine su puštali da ovo toli važno pitanje još uvijek ostane mrtvo slovo. Koliko smo informisani, država je već davno predračunala sva potrebita novčana srestva za osnutak ove škole, ali je još uvijek glavna zaprijeka njezinu ostvarenju pomanjkanje prostorija. I ako je ovo pomanj- kanje moglo da bude zaprijekom za neko stanovito vrijeme, ipak se je moglo i tome doskočiti sa malo više zauzimanja i dobre volje. U našem gradu imade mnogo državnih objekata, koje se je moglo makar i privremeno preudesiti za otvor takove škole, samo da je bilo više interesa i zauzimanja sa strane pozvanih a osobito od strane općine. Kad se je otrag nekoliko mjeseca pokrenulo pitanje, da se u našem gradu otvori i ženska gra- gjanska škola, na ustuk već postojećoj kod koludrica na Pilama, onda su se općin. upravitelj i ostali svi listom podigli i odma našli pomješća te udesili sve, kako bi ova škola mogla još u novoj škol. godini započeti svoje djelovanje. Kad je pitanje inada, onda su svi bez razlike na ždrijelu i ako se za takovu školu ne osjeća tolika potreba kao za obrtno-umjetničku. Mnogo je krivnje i na našoj županijskoj oblasti, koja nije nadzirala pripravni rad oko osnutka ove škole i požurivala zanimane faktore da učine ono, što treba i što je njihova dužnost da učine. Radi svih ovih razloga, mi eto nećemo ni u no- voj škoi. godini imati ove škole, a to je na našu sra- motu neoprostivi grijeh svih zajedno pozvanih čimbe- nika, za koje propuste treba da odgovaraju svojoj savjesti i narodu. Apeliramo stoga na nadležne faktore centralnih vlasti u Beogradu, da poduzmu čim prije energične korake, da se ova toli potrebna škola neodgodivo otvori, jer to zahtjevaju vitalni interesi našeg naroda a posebice našeg grada. To zahtjevamo i očekujemo od pozvanih faktora. — Gragjanin. Orlovsko slavlje u Djakovu.' (Naše posebno izvješće.) U kat. Djakovu doživjela je Orlovska ideja veliko slavlje, koje je prešlo svako naše očekivanje, a dabome i naših protivnika. Jedna mlada organizacija, koja tek godinu dana razvija svoj samostalni rad pokazala je takovu životnu energiju i ekspanziju, da neke liberalne novine kojima je uvijek najpreće da budu antikatoličke, sa strahom upozoravaju svoju publiku ma opasnu na- jezdu, koja prijeti od hrv. Orlovstva. Jer dok se Hrv. Sokol i Jugosokol izmegju sebe bore i jedan drugome osporava razvoj, dotle Orlovstvo jednodušno kroči naprijed i hoće da hrv. narod, koji je odvajkada bio katolički, bude i unaprijed. Orlovski slet u Djakovu i ako je bio sazvan kao »pokrajinski“, on je ipak prešao granice pokrajinskog, * Rađi preobilja gradiva nije moglo prije da ugje. — Ur. birani g. knez Dživo Kaboga, g. knez Niko Pozza-Sorgo, g. knez Lukša Gozze, g. Nikša knez Giorgi i g. markiz Frano Bona. Taj odbor otide dan poslije svečanim načinom do gene- rala Milutinovića, da ga obznani o svijem našim odlukama. On primi naš odbor s običajnim formalnostima, odobri odredbe što se bjehu prihvatile u korist naše republike, i snabdije putnim listom kneza Karla Natali. : Isti odbor saopći pismeno odluke plemstva i komandantu Hoste-u, koji bješe prispio u grušku luku, ali ne dobi od njega nikakva odgovora. Englezi iskrcaše napokon nekoliko mužara za bacanje. bomba i malen broj topova, čim se napraviše dvije baterije, jedna za Austrijance, druga za Engleze. Nakon četiri dana bombarđovanja gradska posada šalje parlamentarce generalu Milutinoviću. Započinju konferencije izmegju austrijskog generala, engleškog zapovjednika i fran- cuskih parlamentera, dok se za Dubrovčane više ništa ne mari, te se nastoji da ih se odstrani od vojničkih operacija. Oni neće da pothvat napuste, nastavljaju vršenje službe, uvje- reni da tilem načinom čuvaju svoja prava na zauzeće grada i tvrgjava dubrovačkih. š Ali se stvari sve to više zamućuju. Predloži tada pu- kovnik Natali odboru vlastele, da ponude kapetanu Hoste-u vrhovno zapovjedništvo nad našim narodnim ustankom. U onome času držao je on da je potrebito steći iznova dobrohotnost engleškog zapovjednika, ne samo, .nego i odijeliti ijegove inte- rese i njegovo zauzimanje, od interesa i nastojanja Milutino- vićeva. Odbor se požuri da kod guvernera Kaboge iznese taj prijedlog i razlozima ga potkrijepi. Njihovim razlozima ne pri- _ kloni Kaboga nikakve pažnje. Odbor, da ne da povoda otvo- renom nesuglasju izmegju njega i Kaboge u tako kritičnom momentu, morađe napustiti jednu tako korisnu osnovu. — jer je tu bilo Orlova iz Vojvodine, Dalmacije, Bosne Hercegovine. Slavlje je počelo na 13. VIII. u veče s dočekom gostiju. U 9 sati u veče istog dana daval su Orlice iz Požege u »Hotel Centralu« dirljiv koma; Djevica Orleanska“. Kad se je vladika biskup presvi Akšamović pojavio u dvoranu da prisustvuje presta, Orlovi su mu priredili burne ovacije, da tim pokaž svoju sinovsku odanost crkvenom dostojanstveniku ljubav, koju goje prema svom meceni. Drugi dan jutro od 6—9 s. bila su natjecanja u biskupskom park: U 9 s. počelo je Orlovsko zborovanje, gdje se pr hvatile važne rezolucije osobito glede odnosa djačko Orla i djačke organizacije, Pred večer priredili su Orlo i Orlice podoknicu i bakljadu kumi zastave g.gji Bot: i posvetitelju presvij. Akšamoviću. Podoknica se spo: tano pretvorila u uprav frenetične ovacije biskup Akšamoviću i ostalim biskupima, koji su došli r Orlov. slavlje. Poklici su padali : Živio kat. episkopa živila kat. Hrvatska, živio sv. Otac papa, živila k: akcija i slično. Na 15. VIII. Velika Gospa i središ Orlovskog slavlja. Već u jutro rano vidjele se velil mase naroda gotovo iz cijele Slovenije i Srijema, ko su došle na Orlovsko slavlje, pa da u veče istog da! krenu na Euhar. kongres u Osijek. _ U 7 s. krenula je sa vašarskog trga velika pi vorka predvogjena od orlovske glazbe. U povorci bilo oko hiljadu Orlova i Orlica_ ne uračunajući mnošti njih, koji su stajali sa strane. Povorka je krenula pi veličanstvene katedralke, gdje je prisustvovala porti kalnoj misi presvij. Akšamovića ; misi je prisustvov: cijeli kat. episkopat. Iza mise ispred crkve obavlja se svečana posveta prvog Orlovskog barjaka i to dj kovskog Orla. Posvetu je obavljao presv. Akšamo\ a prisustvovali su svi kat. biskupi. Iza posvete održ je Akšamović divan govor Hrv. Orlovima: Orlovi avantgarda kat. crkve; crkva ih je primila pod sv: okrilje. Pogubnom liberalizmu, koji nam uništuj naša sela, suprostavit će se Orao, sin svjetlosti, voj: Kristov. Završio je govor sa ,Bog živi, hrvatski Orlovi Iza toga slijedilo je zabijanje čavala. Čavao su zabiji gotovo svi naši biskupi i mnoge druge ugledne | nosti. Iza zabijanja čavala krenula je povorka i di počast posvetitelju i ostalim biskupima, kumi i zaste Poslije podne u bisk. parku bio je javni nastur prostim vježbama, na spravama, laka atletika i t. Sa nastupom možemo biti potpuno zadovoljni p ponosni. U veče jč u sjemenišnom vrtu bio vrlo usp animirani komers sa hiljadu učesnika. Sutradan učesnici krenuše posebnim vlakom u Osijek, dok de - gati orlovskih društava ostadoše na godišnjoj glav skupštini Hrv. Or. Saveza. Još moram spomenuti, su Orlovi i Orlice po prvi put javno stupali u pro siji Euhar. kongresa u Osijeku. Bog živi! — 0 mamacanaceci u g = Ištećenima U svakom, i najstarijem slučaju kile pruža tra poboljšanje jedino diplomisani potpasac glasovi Dra de MARTIN, koga liječnici nazivlju čudotvorn Za savjet, pregled i namještaj obratifi se : Dru VLAHU POLJANIĆU Gundulićeva poljana od 8—10 ura jutrom. Stiže, megjutim, u Gruž engleški ratni brod , Elizab pod komandom kapetana Power-a (u rukop. pogrešno ; Lowe! koji preuze zapovijed nad britanskim vojnim silama. O! vodi više nikakva računa o našem ustanku. Ustaše seljaci, videći se tako zapušteni i uvigiajući, | se snuje, da im se otme čast zauzeća Dubrovnika, i da_Au janci i Englezi ne mišljahu više da uspostave našu repub udarahu u proklinjanje i počeše se buniti. Susretavši austrij generala i komandante engleške, opkoliše ih s oružjem u Prvomu rekoše, kako, mjesec prije njegova dolaska, grad brovnik s tvrgjavama bješe sveden na opsadno stanje ; | bez našeg ustanka, on se sa svojom vojskom ne bi bio m približiti Dubrovniku i kako, bez pomoći našeg naroda ! se njegovi vojnici mogli bili održati. Englezima predbaciš: hove proglase, kojim bjehu zaveli Dubrovčane da pog oružje, da iznova steku svoju slobodu i nezavisnost, | druge, kojima im bjehu zajamčili zastavu dubrov. republil General austrijski i engleški zapovjednici ostadoše p njeni, i upotrijebiše svaki najljepši način da svijet odal utaže srdžbu ustaša. Ončas zatraži Milutinović da se sa: s odborom vlastele. Njegovi su prijekori i njegove tužbe uzbune naših ljudi bile vrlo žive; on zamoli vlastelu, umire; saopći im kako se baš u onaj čas o tome radi, 4 uglavi predaju s francuskim parlamenterom, koji se n: kod njega; reče im napokon, da on nije mogao uspos našu republiku, jer mu je bilo naregjeno da zapremi g teritorij dubrovački u ime ćesara austrijskoga ; ali da meg dok bude poznata sudbina Dubrovnika, moglo bi se izt njega i njih doći do izvjesne nagodbe. DA Republikanskom odlučnošću odbor mu odgovori, d hoće niti može zadržati narod, koji bješe i krv prolio vedno braneći svoju čast u jednoj stvari, koju su do onog odobravali i potpomagali i sami A enim i Englezi. _ (Nastavit će