NARODNA SVIJEST

Br. 38

 

odnosno ih upropastiti. Obzirom na to dobro je i pa-
metno pridržati i nadalje Izabrane Sudove“ za riješa-
vanje sporova o visini najamnine.

Nesmije se dopustiti ni to da zakupci trguju sa
iznajmljenim im stanom, te da podnajmljivanjem soba
stvaraju novi obrt zaragjujućči na taj način nekoliko
stotina posto više nego što oni plaćaju za cijeli stan
kučevlasniku.

Sad važeći zakon o stanovima u praksi je po-
kazao mnoge manjkavosti, nejasnoče i mnoge nedo-
tjeranosti, pa bi to trebalo, da se u novom zakonu
sve ispravi. U tu svrhu bilo bi veoma korisno i svrsi
shodno, da se sa strane Ministarstva Socijalne Politike
zatraži stručno mišljenje odvjetničkih komora, sudova,
stambenih vlasti te pravničkih društava, da na temelju
njihova iskustva baratanjem u praksi sa stambenim
zakonom, saopće i dadu svoje kompetentno i stručno
mišljenje o svima manjkavostima, nejasnoćama i ne-
dotjeranostima ovog sadanjeg zakona, koje nabrajati
nije svrha ovog članka.

Budući da se radi o tako važnom socijalnom za-
konu, koji se tiče najširih slojeva naroda, njegova
zakloništa i njegova džepa, a često i egzistencije, ra-
zumljivo je, da ovaj zakon treba donijeti sa najvećom
brigom i savješću, da ga treba donijeti tako, da po-
šavši zlatnom sredinom skrajno oprečnih zahtjeva za-
dovolji trijeznije i objektivnije zakupce i kućevlasnike,
uvijek se držeći pri tom granica javnog interesa.

Samo ovoliko istaknuti bila je svrha ovog članka.

Što je sa otvorom obrine-umjetničke Škole ?

Mi smo već nekoliko puta pisali u ovom listu
ob ovoj školi, kako bi potakli zanimane faktore, da se
pravovremeno zauzmu za njezin osnutak i čim skoriji
otvor. Posljednji smo put ob ovom pisali nešto prije
zaključka lanjske škol. godine, eda bi se moglo na
nadležnom mjestu, kroz ovo megjuvrijeme, sve potre-
bito urediti da se ova toliko potrebna škola otvori
barem početkom nove škol. godine.

Koliko smo informirani, to pitanje i danas se
nalazi na istoj točki, gdje je bilo lanjske i prekolanjske
godine, radi čega se neće ni ove godine moći otvoriti.
Ovo je žalosna. istina, koju moramo otvoreno priznati,
ali istodobno i žigosati. Nemar  zanimanih kao i
memar gragjanstva za ovu toli važnu ustanovu još
vijek se osvećuje na veliku štelu našeg pomlatka,
koji željno iščekuje školu ove vrsti i od koje se osjeća
tolika potreba u ovom gradu.

Naš zanatlijsko-obrtni pomladak još je primitivno
odgajan i nemože da steče one stručne sposobnosti,
koje već imaju u obilju njihovi drugovi u ostalim
zradovima naše domovine. Takav im se prosvjetni
nazadak gorko osvećuje, jer se svakim danom sve to
više doseljuju u naš grad tugji kvalificirani radnici,
koji imaju prednost pred domačim, stoga, što su u
svojoj struči izobraženiji i sposobniji od naših i tako
im otimlju zaradu, na koju u prvom redu imaju pravo
da je oni dobiju.

Moramo takogjer priznati da i naši zanatlijsko-
obrtni krugovi nijesu do sada ništa konkretnog podu-
zeli da se oživotvori ova veoma potrebita škola. Oso-
bito naša radnička društva u prvom redu na to pozvata,

 

Uspomene
što se odnose na dubrovački ustanak od god. 1813 i 1814.
(nastavak prijevoda jednog starog rukopisa. Saopćio Y, Medini.)

Držalo se, da je nemoguće uspjeti u prvomu naumu,
obzirom na otvoreno protivljenje Austrijanaca i na odnose što
postojahu megju generalom Milutinovićem i Kabogom, zbog
čega se nijedan korak ne bi bio mogao poduzeti potajno (u
rukop. valjda pogrešno ,certamente“ namjesto ,secretamente“) ;
obzirom takogjer, da nije pristojalo ozlojediti Kabogu, koga
samoga ustaška masa bješe se navikla slijepo slušati; s raz-
loga napokon, što je bilo nestalno hoće li komandant Hoste,
koji se je od časa do časa očekivao u gruškoj luci, podupri-
jeti našu stvar protiv Austrijanaca, buduć da je već bio ozlo-
jegjen zbog Kabožine ambicije. Voljelo se stoga prihvatiti drugi
prijedlog, kojim se ni Austrijanci ni Engleži nijesu otprto vri-
jegjali, a kojim se je i Kabožino častohlepje moglo naći zado-
voljno i polaskano.

Izjaviše na posljetku vlastela dubrovačka svečanim aktom
od 18. januara, da su se sastali na osnovu domovinskog Ustava
£,a forma delle Patrie Constituzioni*).

S Uzeše potom da raspravljaju o mjerama koje smatrahu
najzgodnijim da se poprime. Odlučiše da se pošalje gosp. markiz
Miho Bona, kao odašlanik, k općem Kvartiru saveznih Vladara,
da raspravi s njima o uspostavi naše republike. Odlučiše da
se zamoli gosp. Miho Božović u Carigradu neka bi se zauzeo
kod Visoke Porte u prilog naše domovine. Priznaše kneza
Kabogu privremenim Guvernerom našeg naroda. Poslaše zatim
senatora kneza Karla Natali vrhovnom austrijskom generalu
u Dalmaciji, da_ga obavijesti o našim operacijama, i najzad
izabraše odbor od pet vlastelina, koji će predstavljati plemstvo
dubrov. republike, sa zadaćom da rade, koli u zemlji toli u
anstvu, za stvar republike. U tu svrhu biše jednoglasno

nijesu baš ništa poradila, kako bi uplivala na nadležne
faktore, da se pravovremeno pobrinu da se ova škola
čim prije ostvari, što je osobito njima od eminentne
koristi za budući odgoj njihovih članova. Pored ne-
mara zanimanih gragjanskih krugova, mora se poku-
diti i nehaj koli državnih ustanova, toli naše općine,
koji nijesu tom pitanju posvetili skoro nikakovu pažnju
i kroz godine su puštali da ovo toli važno pitanje još
uvijek ostane mrtvo slovo.

Koliko smo informisani, država je već davno
predračunala sva potrebita novčana srestva za osnutak
ove škole, ali je još uvijek glavna zaprijeka njezinu
ostvarenju pomanjkanje prostorija. I ako je ovo pomanj-
kanje moglo da bude zaprijekom za neko stanovito
vrijeme, ipak se je moglo i tome doskočiti sa malo
više zauzimanja i dobre volje.

U našem gradu imade mnogo državnih objekata,
koje se je moglo makar i privremeno preudesiti za
otvor takove škole, samo da je bilo više interesa i
zauzimanja sa strane pozvanih a osobito od strane
općine. Kad se je otrag nekoliko mjeseca pokrenulo
pitanje, da se u našem gradu otvori i ženska gra-
gjanska škola, na ustuk već postojećoj kod koludrica
na Pilama, onda su se općin. upravitelj i ostali svi
listom podigli i odma našli pomješća te udesili sve,
kako bi ova škola mogla još u novoj škol. godini
započeti svoje djelovanje. Kad je pitanje inada, onda
su svi bez razlike na ždrijelu i ako se za takovu školu
ne osjeća tolika potreba kao za obrtno-umjetničku.

Mnogo je krivnje i na našoj županijskoj oblasti,
koja nije nadzirala pripravni rad oko osnutka ove
škole i požurivala zanimane faktore da učine ono,
što treba i što je njihova dužnost da učine.

Radi svih ovih razloga, mi eto nećemo ni u no-
voj škoi. godini imati ove škole, a to je na našu sra-
motu neoprostivi grijeh svih zajedno pozvanih čimbe-
nika, za koje propuste treba da odgovaraju svojoj
savjesti i narodu.

Apeliramo stoga na nadležne faktore centralnih
vlasti u Beogradu, da poduzmu čim prije energične
korake, da se ova toli potrebna škola neodgodivo
otvori, jer to zahtjevaju vitalni interesi našeg naroda
a posebice našeg grada. To zahtjevamo i očekujemo
od pozvanih faktora. — Gragjanin.

 

Orlovsko slavlje u Djakovu.'
(Naše posebno izvješće.)

U kat. Djakovu doživjela je Orlovska ideja veliko
slavlje, koje je prešlo svako naše očekivanje, a dabome
i naših protivnika. Jedna mlada organizacija, koja tek
godinu dana razvija svoj samostalni rad pokazala je
takovu životnu energiju i ekspanziju, da neke liberalne
novine kojima je uvijek najpreće da budu antikatoličke,
sa strahom upozoravaju svoju publiku ma opasnu na-
jezdu, koja prijeti od hrv. Orlovstva. Jer dok se Hrv.
Sokol i Jugosokol izmegju sebe bore i jedan drugome
osporava razvoj, dotle Orlovstvo jednodušno kroči
naprijed i hoće da hrv. narod, koji je odvajkada bio
katolički, bude i unaprijed.

Orlovski slet u Djakovu i ako je bio sazvan kao
»pokrajinski“, on je ipak prešao granice pokrajinskog,

* Rađi preobilja gradiva nije moglo prije da ugje. — Ur.

birani g. knez Dživo Kaboga, g. knez Niko Pozza-Sorgo,
g. knez Lukša Gozze, g. Nikša knez Giorgi i g. markiz
Frano Bona.

Taj odbor otide dan poslije svečanim načinom do gene-
rala Milutinovića, da ga obznani o svijem našim odlukama.
On primi naš odbor s običajnim formalnostima, odobri odredbe
što se bjehu prihvatile u korist naše republike, i snabdije putnim
listom kneza Karla Natali.

: Isti odbor saopći pismeno odluke plemstva i komandantu
Hoste-u, koji bješe prispio u grušku luku, ali ne dobi od njega
nikakva odgovora.

Englezi iskrcaše napokon nekoliko mužara za bacanje.

bomba i malen broj topova, čim se napraviše dvije baterije,
jedna za Austrijance, druga za Engleze.

Nakon četiri dana bombarđovanja gradska posada šalje
parlamentarce generalu  Milutinoviću. Započinju konferencije
izmegju austrijskog generala, engleškog zapovjednika i fran-
cuskih parlamentera, dok se za Dubrovčane više ništa ne
mari, te se nastoji da ih se odstrani od vojničkih operacija.
Oni neće da pothvat napuste, nastavljaju vršenje službe, uvje-
reni da tilem načinom čuvaju svoja prava na zauzeće grada
i tvrgjava dubrovačkih. š

Ali se stvari sve to više zamućuju. Predloži tada pu-
kovnik Natali odboru vlastele, da ponude kapetanu Hoste-u
vrhovno zapovjedništvo nad našim narodnim ustankom. U onome
času držao je on da je potrebito steći iznova dobrohotnost
engleškog zapovjednika, ne samo, .nego i odijeliti ijegove inte-
rese i njegovo zauzimanje, od interesa i nastojanja Milutino-
vićeva. Odbor se požuri da kod guvernera Kaboge iznese taj
prijedlog i razlozima ga potkrijepi. Njihovim razlozima ne pri-

_ kloni Kaboga nikakve pažnje. Odbor, da ne da povoda otvo-

renom nesuglasju izmegju njega i Kaboge u tako kritičnom
momentu, morađe napustiti jednu tako korisnu osnovu.

—

jer je tu bilo Orlova iz Vojvodine, Dalmacije, Bosne
Hercegovine. Slavlje je počelo na 13. VIII. u veče s
dočekom gostiju. U 9 sati u veče istog dana daval
su Orlice iz Požege u »Hotel Centralu« dirljiv koma;
Djevica Orleanska“. Kad se je vladika biskup presvi
Akšamović pojavio u dvoranu da prisustvuje presta,
Orlovi su mu priredili burne ovacije, da tim pokaž
svoju sinovsku odanost crkvenom dostojanstveniku
ljubav, koju goje prema svom meceni. Drugi dan
jutro od 6—9 s. bila su natjecanja u biskupskom park:
U 9 s. počelo je Orlovsko zborovanje, gdje se pr
hvatile važne rezolucije osobito glede odnosa djačko
Orla i djačke organizacije, Pred večer priredili su Orlo
i Orlice podoknicu i bakljadu kumi zastave g.gji Bot:
i posvetitelju presvij. Akšamoviću. Podoknica se spo:
tano pretvorila u uprav frenetične ovacije biskup
Akšamoviću i ostalim biskupima, koji su došli r
Orlov. slavlje. Poklici su padali : Živio kat. episkopa
živila kat. Hrvatska, živio sv. Otac papa, živila k:
akcija i slično. Na 15. VIII. Velika Gospa i središ
Orlovskog slavlja. Već u jutro rano vidjele se velil
mase naroda gotovo iz cijele Slovenije i Srijema, ko
su došle na Orlovsko slavlje, pa da u veče istog da!
krenu na Euhar. kongres u Osijek. _

U 7 s. krenula je sa vašarskog trga velika pi
vorka predvogjena od orlovske glazbe. U povorci
bilo oko hiljadu Orlova i Orlica_ ne uračunajući mnošti
njih, koji su stajali sa strane. Povorka je krenula pi
veličanstvene katedralke, gdje je prisustvovala porti
kalnoj misi presvij. Akšamovića ; misi je prisustvov:
cijeli kat. episkopat. Iza mise ispred crkve obavlja
se svečana posveta prvog Orlovskog barjaka i to dj
kovskog Orla. Posvetu je obavljao presv. Akšamo\
a prisustvovali su svi kat. biskupi. Iza posvete održ
je Akšamović divan govor Hrv. Orlovima: Orlovi
avantgarda kat. crkve; crkva ih je primila pod sv:
okrilje. Pogubnom liberalizmu, koji nam uništuj
naša sela, suprostavit će se Orao, sin svjetlosti, voj:
Kristov. Završio je govor sa ,Bog živi, hrvatski Orlovi
Iza toga slijedilo je zabijanje čavala. Čavao su zabiji
gotovo svi naši biskupi i mnoge druge ugledne |
nosti. Iza zabijanja čavala krenula je povorka i di
počast posvetitelju i ostalim biskupima, kumi i zaste
Poslije podne u bisk. parku bio je javni nastur
prostim vježbama, na spravama, laka atletika i t.
Sa nastupom možemo biti potpuno zadovoljni p
ponosni. U veče jč u sjemenišnom vrtu bio vrlo usp
animirani komers sa hiljadu učesnika. Sutradan
učesnici krenuše posebnim vlakom u Osijek, dok de

- gati orlovskih društava ostadoše na godišnjoj glav

skupštini Hrv. Or. Saveza. Još moram spomenuti,
su Orlovi i Orlice po prvi put javno stupali u pro
siji Euhar. kongresa u Osijeku. Bog živi! — 0

mamacanaceci

u g =
Ištećenima
U svakom, i najstarijem slučaju kile pruža tra
poboljšanje jedino diplomisani potpasac glasovi
Dra de MARTIN, koga liječnici nazivlju čudotvorn
Za savjet, pregled i namještaj obratifi se :

Dru VLAHU POLJANIĆU
Gundulićeva poljana od 8—10 ura jutrom.

Stiže, megjutim, u Gruž engleški ratni brod , Elizab
pod komandom kapetana Power-a (u rukop. pogrešno ; Lowe!
koji preuze zapovijed nad britanskim vojnim silama. O!
vodi više nikakva računa o našem ustanku.

Ustaše seljaci, videći se tako zapušteni i uvigiajući, |
se snuje, da im se otme čast zauzeća Dubrovnika, i da_Au
janci i Englezi ne mišljahu više da uspostave našu repub
udarahu u proklinjanje i počeše se buniti. Susretavši austrij
generala i komandante engleške, opkoliše ih s oružjem u
Prvomu rekoše, kako, mjesec prije njegova dolaska, grad
brovnik s tvrgjavama bješe sveden na opsadno stanje ; |
bez našeg ustanka, on se sa svojom vojskom ne bi bio m
približiti Dubrovniku i kako, bez pomoći našeg naroda !
se njegovi vojnici mogli bili održati. Englezima predbaciš:
hove proglase, kojim bjehu zaveli Dubrovčane da pog
oružje, da iznova steku svoju slobodu i nezavisnost, |
druge, kojima im bjehu zajamčili zastavu dubrov. republil

General austrijski i engleški zapovjednici ostadoše p
njeni, i upotrijebiše svaki najljepši način da svijet odal
utaže srdžbu ustaša. Ončas zatraži Milutinović da se sa:
s odborom vlastele. Njegovi su prijekori i njegove tužbe
uzbune naših ljudi bile vrlo žive; on zamoli vlastelu,
umire; saopći im kako se baš u onaj čas o tome radi, 4
uglavi predaju s francuskim parlamenterom, koji se n:
kod njega; reče im napokon, da on nije mogao uspos
našu republiku, jer mu je bilo naregjeno da zapremi g
teritorij dubrovački u ime ćesara austrijskoga ; ali da meg
dok bude poznata sudbina Dubrovnika, moglo bi se izt
njega i njih doći do izvjesne nagodbe. DA

Republikanskom odlučnošću odbor mu odgovori, d
hoće niti može zadržati narod, koji bješe i krv prolio
vedno braneći svoju čast u jednoj stvari, koju su do onog
odobravali i potpomagali i sami A enim i Englezi.

_ (Nastavit će