Poštarina plaćena u gotovu.
Narc
God. VI
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrv, Tiskare.
[ Na pravom putu.
Nedjelja, 14. o. mj. historičan je dan ne samo
(za našu državu, već i za naš narod. Hrvati, koji su se
u velikoj većini okupili oko svog vogje Stjepana Ra-
dića, toga su dana na najsvečaniji način manifestovali
lideju bratskog sporazuma sa Srbima.
Mi se na osobiti način veselimo toj veličanstve-
[noj manifestaciji, jer su time Hrvati stupili na čvrsto
ll ilo, krenuli pravim putem do bolje budućnosti.
Već u početku našeg izlaženja naglašavali smo,
[da i Srbi i Hrvati i Slovenci mogu svoju sretnu bu-
|[dućnost osigurati jedino u zajedničkoj državi, koju
limaju megjusobnim sporazumom urediti prama svojim
slraznolikim kulturno-socijalnim potrebama. Jedni od
[drugih sasvim odijeljeni imali bi neprestano pogibeljno
jugroženu egzistenciju ne samo državnu već i narodnu,
Radi toga s osobitom boli u duši gledasmo, kako se
aj idesl sporazumnog zajedničkog državnog života sa
aznih strana sve više rušii uništava najprije sijanjem
nepovjerenja u mogućnost sporazuma, zatim nijeka-
(njem potrebe sporazuma, pa napokon širenjem prave
[mržnje megju braćom. Pa dok smo s jedne strane osu-
|gjivali hegemonističke, apsolutističke i korupcionističke
[metode velikosrpskog režima, nijesmo prestali upozo-
lravati na ogromne štete neplodne apstinentske politike
(lvećine hrvatskih narodnih zaslupnika, te zagovarali
[ljedino uspješnu politiku realnosti, I u zadnje vrijeme
stanje je bilo postalo očajno, neodržive, te je svakog časa
|lmoglo da nastane veliko zlo sa užasnim posljedicama.
Megjulim prava narodna svijest i zdrav razum po-
[češe da se trijezne: tomu pomogoše unutrašnji razvoj
prilika: u državi uslijed groznog radikalskog sistema,
a i škola iz vana. Hrvatski zastupnici prihvaćaju realnu
[bazu parlamentarne borbe, čiju smo potrebu neprestano
lurgirali, i tim činom ruši se prva zapreka sporazumu:
[PP režim. Vodstvo državnog broda drže hrv. zastup-
nici na svojim rukama, a nužna je posljedica toga
djela, da se za nj uzme i potpuna odgovornost: pre-
luzimlju se ministarski porifelji!
|, To će biti uzrok da se pregje ktrijeznom i po-
štenom radu — stvaranju sreće t. j. zadovoljstva i
blagostanja.
: Hvala Bogu, napokon se naša politika nalazi na
pravom putu...
| Cijena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
Dogogjaji u Bugarskoj.
U ltaliji i Bugarskoj učestala su u zadnje vrijeme
politička zločinstva : ubijaju se istaknnte političke lič-
nosti i to u _ltaliji tajno, a u Bugarskoj javno. Ovi
dogogjaji skreću na se pažnju cijelog kulturnog svijeta
i mogu da imaju jačih posljedica u razvoju i unutrnje
i vanjske politike dotičnih država.
Nutarnje vrijenje u Bugarskoj traje već od nekoliko
godina; njezine prilike iza sloma ne mogu još da se
srede, Prošlih dana ubijen je vogja macedonske revo-
lucionarne organizacije Todor Aleksandrov, koji je
najvećma radio u Macedoniji protiv naše države. Treba
pak istakuuti, da je macedonska revolucionarna orga-
nizacija faktična vlada u Bugarskoj. Ona je pred go-
dinu dana oborila zemljoradnički režim Stambulijskoga
i postavila na vladu gragjanski blok sa Cankovoni na
čelu, koji je morao da bude pokorno oružje u rukama
meacedonskih revolucionaraca. Je li se sada ovim uda-
rom htio Cankov osloboditi tutorstva makedonstvujućih,
ili ubistvo Todo:ova treba tražiti u rascjepu, koji je
nastao_u samoj macedonskoj organizaciji, to se pitanje
sada raspravlja po svim novinama. Jedna naime grupa
Macedonaca orijentirala se je u boljševičkom pravcu
i hoće da se pitanje Macedonije riješi podizanjem re-
volucije na Balkanu. Proti ovoj struji stajao je Todor
Aleksandrov, vogja macedonske nacionalističke gripe.
Sve su ovi vidljivi dokazi unutarnje nesregjenosti.
Moguće da smrt Todcra Aleksandrova bude žrtva,
da se riješi bugarska kriza, pak da i ta država dogje
u sklop velike Jugoslavije. Tim bi se riješilo i mace-
donsko pitanje kao i uopće pitanje mira i sigurnosti
svih Slavena na Balkanu. Dao Bog!
Kulturne vijesti.
Križ na rimskom Kapitolu. Na zvoniku rimskoga
Kapitola blistao se je od onoga doba, kada je kršćan-
stvo potpuno zavladalo Rimom, križ potičući iz VI. v.
God. 1872. odstranili ga slobodni zidari. Sada će dne
4. novembra biti opet uspostavljen — ne doduše na
vrhu zvonika — jer je to tehnički nemoguće — već
na galeriji istoga zvonika. — Križ je bio zabačen te
je zahrgjavio, ali će sada biti obnovljen i pozlaćen.
Važna književna obljetnica. Na 8. septembra o.
g. navršilo se je 450 godina od rogjenja neumrloga
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
urednik
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
A. File. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —
talijanskoga pjesnika Lodovica Ariosta, koji kao stva-
ralački genij pripada ne samo talijanskom narodu,
nego i čitavomu kulturnomu svijetu. Općenito je po-
znat kao auktor svojega najzamašnijega djela »Orlando
Furioso«, romantičkog epa, nepresušiva vrela, iz ko-
jega su crpali svoja nadahnuća najviši geniji, kao Ed-
mund Spencer, Lord Byron, Christoph Wieland i Vol-
taire. Nu Ariosto se je istaknuo i kao lirski i kao dra-
matski pjesnik i kao prozajičar, a pjevao je i latinske
pjesme. Svojim je komedijama (»Cassaria«, »Suppo-
siti«, »Negromante«, »Lena« i »Scolastica«) i svojim
satirama oštro šibao mane i poroke svojega vijeka i
pružio potomstvu živu i tačnu sliku ondašnjega života.
Epohalno je svoje djelo »Orlando Furioso« sastavio
u prvim godinama XVI. v., a izdao ga je prvi put
g. 1516. u 40 pjevanja, drugi put g. 1532. u 46 pje-
vanja. Njegov je sin Virginio objelodanio g. 1545.
novih 5 pjevanja, koja nijesu, kako bi neki htjeli, po-
četak novoga epa, nego nastavak prvog izdanja veli-
kog djela iz g. 1516. Kasnija su izdanja bila znatno
mijenjana i priudeševana, a pravo je kritično i prvo-
bitno izdanje iznio na javnost Ottavio Morali g. 1818.
Ariosto je umr'o u Ferrari 6. juna 1533. u dobi od 59 g.
Rim — Ostia. Rimska luka Ostia, gdje se je ne-
koć iskrcao sv. Petar, propala je u srednjem vijeku,
kada su se male državice italske svagjale megju so-
bom. Luka Ostia se sada obnavlja. Svakoga sata po-
lazi iz Rima u Ostiu novom prugom električni vlak.
Na obali Ostie, koja je sada skoro cijela otkopana iz
ruševina i naplava, a daleko je ljepša nego li su Pom-
pei, grade se sada prekrasna morska kupališta, koja
svojim terasama sižu nekoliko stotina metara daleko
u more, I tako će biti Rim i opet mjestom, koje ima
svoju luku, kako je to bilo za klasične dobe. Kolo-
dvor pruge za Ostiu stoji sučelice crkvi sv. Pavla.
Dvostruki doktorat jednoga slijepca. Na sveu-
čilištu u Heidelbergu pred kratko vrijeme polagao je
neki Rudcli Kraemer doktorske ispite na filozofskom
i juridičkom fakultetu, te je obadva položio »magna
cum laude«, što je svakako jedan rekord, uvaži li se,
da je Rudoli Kraemer slijep.
kućno srestvo proti bolima
Markove kapliice u žeiucu i poremećenje pro-
bave, dobivaju se uz originalnu cijenu u ljekarni u Gružu.
već preko 60 god. obljubljeno
PRČARNI
(Utisci sa jednog izleta.)
Prošlih dana sreća me nanijela u ubavo mjesto
obne naše Boke — u Prčanj i to baš na dan Male
spe 8. septembra, kad cijelo mjesto slavi slavlje —
lje krsno ime. Već kad smo brzim parobrodom jurili
tomantičnim zalivom Bceke put Kotora, oči svih
hutnika najednom se i nehotice okrenuše prema Prčanju,
la se dive koli njegovom romantično-bujnom prirod-
nom položaju, toli još više lijepim zgradama sagra-
Bjenim kroz dugi niz vijekova iz poznatog našeg bi-
gliati. I tih krasnih gragjevnih spomenika puno je svako
gotovo mjesto čarobne naše Boke, a u tomu je Prčanj
megju prvima. Najljepši pak spomenik gragjevne umjet-
osti Prčanja to je bijela, veličanstvena crkva, baš na
tredini mjesta, na brežuljku od kojih 20 melara visine,
\č već iz daleka u oči upada, kao da hoće da svrati
a se osobitu pažnju. Do crkve pak vode velike, krasne
usno razvedene kamenite stepenice sa finom kolo-
adom. To je nešto osobita. I ta veličanstvena crkva
oja gotovo u svemu sliči na dubrovačku katedralku
Gospu), a opsegom je i malko veća, ima zbilja zani-
livu svoju povijest. Nije to samo remek-djelo umjet-
losli već i živući dokaz odvažnosti i jakosti, slavne i
hogate prošlosti, vjere i kulture starih Prčanjana.
Gradnjom te bazilike započelo se je koncem
iprošlog vijeka: temeljni je kamen postavljen 1790.
dine. Tad je cijela Boka pak i Prčanj bio u naj-
|pšem cvatu; tad je gotovo svaka kuća imala svoj
)d na jedra, a sam Prčanj do stotinu brodova, a ti
| brodovi donašali u zavičaj svoj blago i Đogatstvo
“(! stranog i dalekog svijeta. Uza sve to ipak je smi-
bilo poduzeće starih pomorskih kapetana, da se
u Prčanju gradi takav i tolik hram, koji može da se
takmi sa boljim crkvama u samim Mlecima. I stari
gradnjom započeše, ali ih razne političke neprilike, a
osobito pad mletačke republike, pod čijom su zaštitom
za 377 ljeta slobodno trgovali, ometoše, te je dovršiti
ne mogoše. Trebalo je preko 120 godina, da se to
djelo dovrši i crkva bi posvećena tek god. 1913. Ovo je
ma čast sadašnjem naraštaju, koji je znao i u slabijim
prilikama česno dovršiti veličanstveno djelo započeto
od bogatih svojih pregja. :
Na svečanost spomenutog dana došao je i kotor-
ski biskup, poznati rodoljub, starina Msgr. Frano
Uccellini, te održao svečanu pontifikalnu misu uz po-
dvorbu lijepe kite svećenika. Kazaše mi, da on to čini
svake godine, jer da mu je ia crkva, koju je on po-
svetio, osobito mila. A i njegova je ne mala zasluga,
da se je gradnja kraju privela. Sjajno srebro, što ga
ova crkva posjeduje, svakomu u oči upada: križevi,
svijećnjaci, tablice na oltaru, štionici, knjige, kadionici,
kandila, posuđe za cvijeće i za sv. vodu, štapovi od
nebnica, sve je to od samog srebra, ili srebrom oko-
vano, sve od majstora ragjeno, te ima svoju i povjesnu
i umjetničku vrijednost; U sakristiji je pak pravi muzej
ne samo raznih srebrnih i zlatnih nakita, već i starin-
skih skupocjenih crkvenih odora i slika. Spomena je
vrijedna velika klasična slika iz škole Pavla Veroneš-
kog »sv. tri kralja“. — U toj crkvi nedavno je okušao
svoj kist i mladi slikar Crnogorac Milunović, te je na
zidovima u krstionici naslikao tri oveće slike ,a fresco“.
Ovako. bogata zbirka raznih umjetnina jaki nam je
dokaz ne samo nekadanjeg blagostanja, već i kulture
i umjetničkog smisla starih Prčanjana. 1 Prčanj je
doista dao mnogo znemenitih ljudi na svakom polju
ljudskog znanja : bogoslova, pravnika, liječnika, i drugih
naučenjaka. Preko pontifikalne mise lijepo je pjevao
mješoviti zbor, a poslije mise zaori vesela pjesma sa
napjevom, koji je sve prisutne živo pobudio. Propitah
se što je to. Pjesma je lijepa parafraza Zdrave Marije,
a spjevao je g. 1872. domaći pjesnik, kap. Josip Gju-
rović, te počima: Zdravo Marijo — evo dan svečani
poroda tvoga slavimo pobožni. Pričinilo mi se je, da
je svi Prčanjani na izust znadu, a napjev je isti kao i
himne sv. Tripuna. i
Dok su druga mjesta Boke Kotorske na žalost
više ili manje obumrla, te prazne palače snivaju o
slavnoj prošlosti, to se Prčani još živo drži. Još ima
lijepu kitu svojih sinova, koji nastavljaju časnom tra-
dicijom svojih pregja. Čudilo me je, kako stranci malo
dolaze u Boku Kotorsku ma ljetovalište, koja je baš
za to kao stvorena. U Prčanju su pak beogradske lje-
karice otvorile ,Pension Odmorilište“ i tu šalju na
oporavak svoje pacijente. Imao sam prigode, da se
s nekima od tih porazgovaram, pak se sve veoma
zadovoljno nalaze, te misle na io, kako će i drugog
ljeta opet doći na sunce, more, slobodu, tišinu i onu
ugodnu šetnju po onoj lijepoj cesti tik uz samo more
kroz cijelu Boku. =. .
Poslije podne spomenutog dana svečanosti došla
je i kotorska glazba sa posebnim parobrodom punim
izletnika, a i mnogo svijeta i pješice i čamcima iz
okolnih mjesta te je do kasne večeri bilo ugodne za-
bave i razonode. Doznao sam, da se u općinskom
arhivu krije mnogo historijskog blaga za proučavanje
povijesti Boke Kotorske, a domišljam se, da će mnoga
privatna kuća starih pomoraca biti mali muzej. Ima
opravdane nade, da to blago propasti neće i da će
živući rodoljubi sami doći do namisli, da osnuju općin-
ski muzei, koji bi bio otvoren strancima. Dok je Boka
cvala ni ostaloj Dalmaciji nije bilo slabo ; tamo je išlo
toliko radnika i gragje; hoće li doći vrijeme; da opet
Boka ožive a šnjom i ostala Dalmacija ? Pitanje zgodne
željezničke sveze moglo bi da riješi i taj upitnik.
Idemo da vidimo. — D. S. F..