\

 

Sna

 

NARODNA SVIJEST

Br. 41.

 

Mjesec molitve za katoličku štampu.

Mjesec listopad je mjesec sv. Gospine krunice. Tog
se mjeseca svaki dan obavlja tako zvana listopadska
pobožnost: to jest moli se krunica, zatim lauretanske
litanije i molitva sv. Josipu. To je jedna od najljep-
ših pobožnosti Majci Božjoj. Pobožni kršćani svuda
rado obavljaju tu lijepu pobožnost, Ove će se godine
s tom pobožnošću zajedno obavljati i pobožuost za
katoličku štampu, to jest iza one molitve sv. Josipu
dodat će se svaki dan još i inolitva za dobru štampu.
Mi svi znamo, da je bezvjerska štampa danas najveći
i najopasniji neprijatelj katoličke vjere i Crkve. Mo-
ramo se dakle od bezvjerske štampe braniti, a obranit
ćemo se jedino tako, ako budemo imali jaku i svuda
proširenu katoličku štampu, katoličke listove, novine i
knjige. Svi dakle treba da je širimo i pomažemo što
više možemo. Ali naš uspjeh neće biti potpun, ako
ne bude pomoći i blagoslova od Boga, a uspjeh će
katoličke štampe biti tim brži i veći, čim bude više
blagoslova Božjega. Dakle, ni u našem nastojanju za
katol. štampu nije dosta da za nju samo radimo, nego
treba da se za nju i molimo. Za to je sastavljena i
od biskupa odobrena molitva za dobru štampu, a Pi.
jevo je Društvo, koje se najviše brine za katol. štam-
pu, zamolilo sve biskupe, neka se u mjesecu listopadu
uz listopadsku pobožnost svaki put doda i molitva za
dobiu štampu. Svi su to biskupi odobrili. I tako će se
sada obavljati ta pobožnost prvi put ove godine kroz
cijeli listopad. | mi svi koji znamo, da štampa odlu-
čuje sudbinom naroda, treba da obavljamo tu listo-
padsku pobožnost, pa će biti obilje Božjega blagoslova
ma svaki naš rad za vjeru i dom onim oružjem, koje
je danas najodlučnije, to jest dobrom štampom.

 

Iskoristimo i šport.

Ako usporegjujemo sistem škola kod nas sa škol-
skim sistemom u drugim državama, opazit ćemo da
postoje izvjesne razlike, koje su od velikog značenja
za kuliurni razvoj naroda i države. Dok na pr. u Er-
gleskoj sav školski sistem ide u prvome redu za tim,
da odgoji gentelmane t. j. jedinice sposobne da zauzmu
svoje dolično mjesto u javnome životu, dotle se kod
nas malo ili nimalo ne posvećuje pažnje i nastojanja
odgojnom momentu, koji bi bez sumnje imao da dogje
u prvome redu u obzir. Svima nam je jasno, da druš-
tvo treba doduše izobraženih, ali još više takovih indi-
vidua, koji su i u etičnome pogledu na svome mjestu.

U Engleskoj igra veliku ulogu u školi šport.
To je elemenat u odgoju gentelmana, koji u mladome
kandidatu za taj ponosni naslov brusi sve one nedo-
statke, koji se veoma rado ispolje u javnome životu
uopće, pogoiovu u političkom. Tako ga igra foot-balla
uči, kako će da podregjuje vlastitu slavu i dobar glas
iateresu skupine u kojoj sudjeluje, jer pravi gentelman
nesmije da napravi goal, ako vidi, da bi mu ga drug

učinio na veću korist svoje skupine. Nadalje, sramota _

je ako se pobjednička skupina ili član njezin bahato
ponaša i tim prouzrokuje poniženje pobijegjenoj sku-
pini ili njezinome članu. Za najsramotnije pak smatra
se, ako se koji stane rugati pobijegjenoj skupini ili

Uspomene
što se odnose na dubrovački ustanak od god. 1813 i 1814.
(svršetak prijevoda jednog starog rukopisa. Saopćio V. Medini.)

Ona dva vlastelina, što iz grada bjehu došla, pored svega
što su od Kaboge bili obaviješteni o ugovoru već utanačenom
s Milutinovićem, htjedoše ipak iznositi nove uvjete. Savezni
zapovjednici lako otkriše, kako izmegju vlastele koji grad op-
sijedahu i vlastele što se nalažahu u gradu, ne postoji nikakav
sporazum, i kako gradski stanovnici ne htjedoše primiti ustaše.
Stoga odlučiše da se posluže zgodnim časom, prije neg se
megju jednim i drugim osnuje i uglavi kakav novi postupak.

Zapovjedni ton, kojim počinjaše da govori Milutinović,
i način kojim je otpustio bio svu onu vlastelu, shrva sasvim
njihov duh, tako da oni što bjehu došli iz grada ne znadoše
se odlučiti, da se u grad povrate, drugi se pak i ne staviše,
da Milutinović i Englezi namjeravahu počiniti izdajstvo; a.ne-
sretni knez Natali ne bi obaviješten ni o čemu!!

I eto gdje jutrom rano na 28 januara kreće iz Gruža
vojska austrijska i engleška sa svojim generalom i zapovjed-
nicima put grada Dubrovnika. Ne traže oni više našeg guver-
nera, da im se pridruži sa svojim ljudima, kao što se bješe
ugovorilo, već naprotiv: naregjuje se, da dvije topnjače napere
svoje topove protiv kuće gdje je bio smješten naš Opći Kvar-
tir, a putem od Gruža namještaju se topovi, da nijedan Du-
brovčanin ne može proći u.grad, koji isti Dubrovčani opsije-
daše i osvojiše!

(Bilješka pisca. Ova ovako plemenita akcija bješe se
ugovorila megju zapovjednicima austrijskim, engleškim i fran-
cuskim u Kapitulaciji već dan prije potajno zaključenoj. I doista,

a kad rečena Kapitulacija bi u Trstu štampom  objelodanjena,
— doznaše Dubrovčani, da francuska posada člankom XI bješe

zaiskala, da se nijedno čeljade, bilo iz oblasti dubrovačke, bilo
iz drugih mjesta, neće moći približiti gradu Dubrovniku, dokle

članu, — Takav način odgoja uragjai dobrim plodom
u Engleskoj. Mi se divimo, a možda još više čudimo,
kako je moguće, da u Eugleskoj na onakav način teče
na pr. politički život. Za naš mentalitet čini se nemo-
guće, da je danas na vladi Macdonaldova stranka, koja
je u apsolutnoj manjini; a za naše stranke bio bi
nonsens čestitati vladi, koja ih je srušila da sama uzme
državnu upravu. A ipak mi se tome divimo i odobra-
vamo zrelost Engleza. Ta kako i ne bi, kada su oni
u pravome smislu gentelmani, koje odgaja i šport.
Jer ko poznaje odgojni sistem u Engleskoj morat će
poznati da veliki dio zasluge ide športu i to baš foot-
ball-u. I kod nas se u novije vrijeme razvija šport,
osobito foot-ball. Mnogi radi toga kreću glavom i jadu-
kujući kažu: Današnja mladost je poludila. Što će biti
od nje? — To nije ispravno. Mi moramo računati sa
činjenicama. Šport se razvija kod svih naroda. Mnogo
bolje bi bilo, da iskoristimo tu prigodu i nastojimo
da i iz ovog inače modernog pojava izvučemo korist
za odgoj naše mladosti.

Moje je mnijenje, da bi škole morale uzesti šport
(konkretno foot-ball) u svoje ruke, te nastojati da pe-
dagoško uplivaju u smislu kako se to čini u Engleskoj
t. j. da iskoriste u odgojne svrhe sve ono što daje
igra kao takova. — 4. V.

 

Pisma iz naroda.

KOTOR. Upisivanje novih učenika. U mjesnoj
višoj gimnaziji upisalo se je 86 učenika od kojih ne-
koliko Crnogoraca i Grbljana, dočim kod nautičke
akademije upisalo se je samo 6 učenika u prvi tečaj,
od kojih je jedan Čehoslovak, a u trgovačkoj školi
upisalo se je 8 učenika.

Ribolov. Pretprošle Nedielje bilo je na ribarnici
na prodaji 400 glava polanada po Din. 12 kig. i 20
komada tunovine po D. 16. Stotinu komada polanada
ponešeno je u Crnugoru.

Odbori za suzbijanje skupoće svukud su se
obrazovali, doč m u Kotoru nema im ni traga. Zato se
n. p. šećer prodaje u jednom dućanu po 19 D., kod
činovničke zadruge po 18 a u trećem dućanu po 17 D.
Takove razlike i anomalije mogu vladati uprav ovdje,
gdje se radi bez ikakve kontrole. Do koga je neka
providi, a na ovo pitanje osvrnut će mo se podulje. —
(Tješite se time, da i mi ovdje imamo odbor za suz-
bijanje skupoće samo na papiru ! Op. slagara).

SPLIT. Novi kanonici splitskog stolnog kaptola
imenovani su i to preč. gg. Don Ivo Lubin, župnik
u Kaštel Staromu i Dr. Josip Carević, kateheta realke
i duhovnik bisk. sjemeništa. (Prečasnoj gospodi i naše
uredništvo najljepše čestita).

Za Podupravitelja zavoda sv. Jeronima u Rimu
imenovan je Dr. Ivo Butković rodom iz Vrbnika (Krk)
dosadanji profesor bogoslovije u Splitu. Čestitamo Ur.)

Odgogien otvor škola. Radi skrleta, koji se još
uvijek širi, ponovno je odgogjen otvor srednjih i os-
novih škola u Splitu do 18. oktobra.

Amerikansko sveučilište kao filijala privatne uni-
verse u Dakoti imalo bi se otvoriti u Splitu. Već su
poduzeli potrebiti koraci i općina je izišla ususret
ovom naumu.

s... it d., i da su austrijski general i engleški komandant na
to pristali.)

Na vratima od Ploča stupa naprijed jedan engleški oficir,
i hineći da dolazi kao parlamenter, daje odstraniti ustaše, što
se ondje nalažahu s knezom Natalićem, te ulazi u grad Du-
brovnik. Njegovi vojnici zapremaju odmah vrata, i ponovno ih
zatvoraju. Engleški oficir pušta na slobodu generala Montri-
charda, i tek mu tada čini potpisati onu kapitulaciju Dubrov-
nika, koju oni bjehu ugovorili, da potamne i uzurpiraju slavu
Dubrovčana. Narodnoj se Straži naregjuje da razvali zid, kojim
Francuzi bjehu zatvorili vrata od Pila, koja se nalaze u pravcu
protivnom onijem od Ploča, gdje je još stajao knez Natali.

Misle Dubrovčani, da će onuda vidjeti ući ustaše domo-
roce. sa savezničkom vojskom; ali ulaze sami Austrijanci i
Englezi, koji puštaju na slobodu cijelu francusku posadu. Po-
svuda se izdižu zastave austrijske i engleške. Pukovnik Natali
dobija naredbu, da se povuče sa svim svojim ljudima, dok u
istom času biva raspuštena Narodna Straža, kao da bi bila
kakva neprijateljska posada. Pustiše ipak da se za cijeli onaj
dan viju zastave republike dubrovačke.

Nemoguće je izraziti očaj i bjesnilo, koje zahvati Žup-
ljane i Brgaćane, kad vidješe, da se moraju povući s gradskih
vrata. Žeštočiji od njih pokušaše čak i da žrtvuju samog kneza
Natalića, a on se dragovoljno izlagaše njihovim udarcima, da
ne nadžive slavu domovine. Ali kreposniji megju njima obra-
niše | sačuvaše život tako čestita rodoljuba.

Sutradan zatraži austrijski general od dubrovačkog maire-a
(načelnika), da se skine dubrovačka zastava. Ovaj mu magistrat
odgovori: ,da ju je narod razvio, i da on nema prava da ju
skine“. Nato ju general Milutinović dade skinuti obnoć od
samih svojih vojnika. Zatim bi dozvoljeno svoj, vlasteli koji
bijahu s ustašama, pa i samim ustašama, da mogu privatno
ući u grad.

Engleška zastava bi kasnije odstranjena sa svakog mjesta.
Engleška eskvadra otplovi i ostavi u Dubrovniku samo vojsku
i zaštave Austrije. :

Iz dubrovačke okolice. Pokvareni ukus i naše
narodne nošnje. Sa svih strana preporuča nam se, da
čuvamo i uzdržimo naše lijepe narodne nošnje, kojima
se i strani svijet divi. I naše su strane još dobro saču.
vale to narodno blago. Nešto se na žalost gubi, ali
ne toliko, koliko drugovdje i baš kod muških se je
puno toga povrglo, dok ženske brižljivije čuvaju svoj
narodni nakit i ures. Ko polazi u strani svijet ili u
škole, taj većinom povrgne i narodnu nošnju. Iznimak:
u tomu ima malo ili bolje nimalo. Kako se pak koć
nas sada Bogu hvala otvaraju narodne škole i dolaze
nam većinom narodne učiteljice, nadali smo se, da ći
se time bolje uščuvati i naša narodna nošnja. Ali sw
se u mnogo slučajeva ljuto prevarili. Ne tražimo ni i;
daleka da i učiteljica obuče jačermu i opanke, (to nek:
učine samo u pokladama) ali mislimo da kvari dobr
ukus, kad dogje i u selo i u školu više gola nego |
obučena. Ne bi ti za živu glavu naša manjgura išl;
ni u postelju, kako neke dolaze odjevene u crkvu, us
kliknuo je jedan starac, gledajući ovu sadašnju modu go
lotinje, kojoj se neznaju oteti ni naše narodne učiteljice
Bilo bi dobro, da naše učiteljice na selu zagovaraji
narodni vez i nošnju, a da same ne kvare dobar uku:
kod našeg naroda.

TRPANJ. Imaju uši a ne čuju. Toliko se pisalo
govorilo, vikalo na vas gias o potrebi jedne parobro
darske pruge Trpanj.Mali Ston, ali sve uzalud. Pučan
stvo općine Trpnja, Kune, Janjine i Stona nije tražili
od uprave Jadranske Plovidbe nikakav luksus, neg;
prijeku potrebu : 2 put sedmično lagja bi imala pris
tajati Trpanj, Crkvice, Drač, Bristu, eventualno Neun
i Mali Ston, tako da bi putnik odma mogao da i
Velikog Stona proslijedi lagjom put Dubrovnika. To j
bilo nekoć, a zašto ne bi moglo biti i danas? Dana
pučanstvo Pelješca ne može da vodi megjusobni s
obraćaj, otcijepljeno od svijeta, pa treba gdjekad 10—1
dana, dok pismo iz Trpnja stigne u Ston ili okolici
Naše središte je Dubrovnik. Pa dok u Split imam
dnevni saobraćaj i stižemo isti dan poslije podne
Dubrovnik, gdje je sijelo županijske oblasti, zavod
škole, biskupska kurija i drugo, ne možemo doći is
dan nego željeznicom preko Metkovića u 11/2 sa
večer u Gruž, ili ako imamo stići po danu, tad m(
ramo prenoćiti u Metkoviću, a to je neugodno i opasn;
neugodno, jer se dangubi i uzalud troši, opasno, ji
u Neretvi danas hara iropska malarija, pa je putnik
do toga, da izbjegava Metković, gdje mora gutati k
nine. Neka ovo uzme u obzir uprava Jadranske Pl;
vidbe i sa prugom Trpanj-Ston doskoči ovim nev
ljama. Moguće da bi ova pruga bila za društvo pi
sivna, ali ne toliko kako se misli, dok bi dužno
Jadranske Plovidbe ipak bila, da na jednoj točki :
dobro naroda nešto i — žrtvuje, dok bi vlada ima
ovakove pruge financijalno obezbijediti, jer mislim
da ne opstoji u državi samo Bokeška Plovidba, neg
i još koja, što obavlja poštansku službu. Nadamo s
da ovaj glas ne će biti glas vapijućega u pustinji,
ujedno preporučamo odličnom našem domorodcu kap
tanu Ivu Maćela, nadzorniku Jadranske Plovidbe, :
uprava društva ne bude kao oni koji poput kumi
»imaju uši a ne čuju“... — X. .

-

Ustroji se privremena vlada u ime ćesara austrijske
ali po istomu sistemu vlade francuske, izim nekojih izmjena
civilnom zakonodavstvu i financijam.

Dne 15 veljače general Milutinović učini, da svi civi
činovnici i općinski glavari polože svečanu zakletvu vjerno
ćesaru Austrije, kralju Dalmacije, kralju Dubrovnika i Bok
Kotorske. Ista zakletva bi paka položena od svega dubrov. kle!

Knez Jero Natali, takogjer vlastelin dubrovački, kor
Englezi bijahu povjerili upravu dubrovačkih ostrva, pošto
bjehu zapremili, pokaže se postojanim, te ne htjede podvrgni
otoke austrijskoj vladi. On odgovori generalu Milutinoviću,
se je ondje izdigla sama britanska zastava, prije nego što
Austrija bješe pridružila ostalim saveznim Velikim Silama,
da stoga on, bez izrične naredbe engleškog admirala, neće
nigda podvrći austrijskoj vladi.*

Tako .malena država dubrovačka osta podijeljena izme!
vlade austrijske i engleške, a da na oko nije više postojala
sjena njezine slobode i njene aristokratske vlade, za usposti
ljenje koje borila su i vlastela i puk dubrovački?

1 Riječi: ,Zapovjedni ton itd.,“ ne nalaze se u G. rukopi
2 Ovdje u G. rukopisu ima još i ovo, što je u ovome |
šemu ispušteno: ,,Pošlje tada general Milutinović jednoga
svojih adjutanata britanskoj vladi na Visu, da pita od nje ust
otoka države dubrovačke; ali čini se, da onaj oficir nije do!
zadovoljna odgovora, buduć da su ona ostrva ostala još.
dugo vrijeme pod britanskom vladom. (Tri otoka : Šipan, Lop
i Koločep biše faktično od Velike Britanije ustupljena Aust
dne 13 jula, skupa s Visom, Korčulom i Lastovom, koji pa
izim Visa, sačiniše dio političkog okružja dubrovačkog.
Primjedba objelodanioca).
$ Ovim završnim riječima našeg rukopisa, dodane su
običajne latinske riječi ,Finis coronat opus“, —  Napomen
mi je da oba rukopisa, kako onaj objelodanjen od prof. G
chich-a u , Archiv f. oesterr. Geschichte“, tako i ovaj, čiji |
jevod ja ovdje iznesoh, nijesu, u glavnom, drugo do prije