Poštarina plaćena u gotovu,
Br. 42.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Politika skore budućnosti.
| Dr. I, M. — Ulaskom predstavnika HRSS u vladu
lupa naš politički život u novu fazu. I ako se ne
može reći, da se nalazimo u fazi normalnih političkih
prilika, svakako im se približujemo.
Pojava Radićeve stranke nije jedna obična stra-
tačka pojava. Radić danas prestavlja skoro čitav hr-
atski narod. Svakako nije normalna pojava, da se či-
iilv jedan narod, i to narod kulturnih pretenzija, nagje
jednoi političkoj stranci. Abnormalne su prilike iza-
ale i ovu abnormalnu pojavu.
Pustit ćemo na stranu pitanje, da li je za narodni
uzvoj od koristi ova pojava. Mi, koji pristajemo uz
holitiku Hrv. Pučke Stranke, smatramo da nije. Uvijek
o naglašavali potrebu reakcije sa strane Hrvata na
lelikosrpski centralizam. I za to ako Radićeva stranka
ači jedan hrvatski pokret, znači isto to i Hrv. P. S.
le treba to posebno dokazivati, Općenito je poznato,
la je posebice u Dalmaciji prvih godina iza ujedinje-
ja jedino Hrv. Puč. Stranka raprezentirala hrvatsku
ieju. I u Dubrovniku su dobro poznati napadaji na
"Jhedstavnike Hrv. Pučke Stranke, te najomraženije
separatiste“. Pučka se je stranka nalazila u borbi
| jedne strane s radikalima, demokratima i zemljorad-
icima, kao predstavnicima velikosrpskog centralizma,
is druge strane s komunistima, kao nosiocima ,in-
trnacijonale«, Tu je borbu Hr. P. Stranka u Dalma-
lji vodila i s uspjehom te kod prvih izbora dobila
lativnu većinu glasova u Dalmaciji.
| Kod drugih izbora i to g. 1922. Pučka Stranka je
Ičitavoj Dalmaciji dobila tek nešto preko 7 hiljada
lasova, za polovinu manje nego li kod prvih izbora.
lazlog je poznat. Velika se je većina dalmatinskih
rvata opredijelila za Radićevu stranku. Bez dvojbe ne
ato, što je smatrala da će razni Gorete,. Bačinići i
hući znati bolje zastupati opće hrvatske, a posebno
lilmatinske interese od jednog dr. Dvlibića. Oni, po-
tbice intelektualci, koji su prešli u Radićevu stranku
lpravdali su svoj korak potrebom, da svi Hrvati budu
kupljeni u jednoj stranci, jer će tako biti jači. Mnogi
d njih ne samo da nijesu ništa imali protiv kultur-
tg i socijalnog programa Pučke Stranke, već su o-
pbravali i njezin državopravni aulonomistički program,
lipak su glasovali za Radića, radi sloge. Kao da se
loga nije mogla postići i na drugi način n. pr. stra-
lčkim koaliranjem, kao što su se složile stranke Radića,
lorošca i Spahe u federalistički blok.
s Ovakovu su slogu predlagali predstavnici Hr. P. S.
lidiću, ali on takovu slogu nije htio, već je tražio, da
Wii Hrvati glasuju za njegovu stranku. Hrvatska Za-
tlnica je pristala na taj njegov zahtjev, a Hrv. P. S.
ije mogla. Glavni razlog je bez dvojbe bio načelan.
tznato je za HRSS da joj i program i taktiku odre-
je sam Radić. Isto tako su poznati Radićevi vjerski
zori. O tom je pisao pk. Dr. Mahnić ovako :
|. Masaryk je jedan od najodličnijih i najustrajnijih
tjovnika proti katoličkoj vjeri. A isti Masaryk nastupa
fo najodlučniji bojovnik proti bezvjerstvu i vjerskom
liferentizmu, bori se za vjerstvo i ćudoregje. Proti ka-
ličkoj vjeri ne nastupa kao bezvjerac već kao krivo-
trac, kao fanatični sektant, uprav zato ima u svojoj
Bibi još više uspjeha, dakako samo u negativnom
ivcu ... Masaryk je dokazivao, daje vjera potrebna
MH življenje i umiranje ... da potrebujemo vjeru, a da
[katoličanstvo za nas nemoguće; potrebna je nova
(ličanska sekta, nova vjera. Hrvatski se Masaryk zove
epan Radić, U Masaryka se je Radić iškolovao. Ka-
| učitelj, takav učenik“. (Hrv. Str. 1915. br. 5).
a Radić nije promijenio svoje kulturno nazira-
t dokazao je prošlih dana. Kaošto je nekada skupa
i |Svetozarom Pribićevićem vodio pokret naprednjačke
adine, tako navješta i sada da će sa liberalim de-
kratskim ministrima voditi borbu proti kulturno
liservativnim Slovencima i Muslimanima. To je u
ivatu« i »Domu« navilestio ovim riječima : »Hrvat-
publikanska seljačka stranka poslala je u mi-
tvo takve ljude, koji će s naprednim srbijanskim
strima dati jedan slobodnjačko-demokratski smjer
#
;
Pojedini broj 1:50 Din.
prama muslimanima i Slovencima, koji su zastupnici
konservativnog smjera, ali s kojima će se dabome
slagati u politici. Od sada se mora osjećati, da tu nema
prečana i Srbijanaca, nego da ima jedan slobodarsko-
demokratski pravac, po kojemu se cijela država ima
od sad da vlada“,
Ovim je riječima Radić ne samo pokazao svoju
kulturnu boju, već je najbolje potvrdio, kako su imali
pravo oni, koji su naglašavali, da se hrvati-katolici
mogu složiti s Radićem u politici, ali ne pristupiti
njegovoj stranci te na taj način prihvatiti i mjegove
vjersko-kulturne nazore. Mnogi od Radićevih glasača
nijesu ni sanjali, da će pomagati njega i liberalne
srbijanske ministre u borbi protiv Slovenaca i musli-
mana radi njihovih kulturno-vjerskih nazora.
Normaliziranje političkih prilika u našoj državi
zahtijeva, da se i stranački odnošaji normaliziraju.
Organizacija se političkih stranaka mora temeljiti na
političkoj, kulturnoj i socijalnoj diferencijaciji. Potrebna
je zajednička saradnja svih Hrvata, dok trajno ne osi-
guramo ravnopravni položaj u ovoj državi. Ali la za-
jednička suradnja ne priječi da se provagja i diferen-
siranje prama kuliurnim nazorima. I Radić imade
pravo združiti se sa srodnim srbijanskim liberalnim
elementima, da državnoj upravi dade liberalni pravac,
ali nema pravo to činiti u ime čitavog hrvatskog na-
roda, koji se u velikoj većini u kulturnoj borbi mora
naći na strani vjere skupa s katoličkim Slovencima.
To traže nove političke prilike i to će nam one donijeti.
Napadaj g. Radića na hrv. kat, biskupe.
G. Stjepan Radić održao je 28/9 u Krašiću na
zboru HRSS govor, kojim je na najdrskiji način na-
pao hrvat. katoličke biskupe radi njihove skupne
poslanice na narod prigodom proslave 1000 godišnjice
hrv. kraljevstva. G. Radić napada sve naše biskupe
bez iznimke na ovaj način: 14 hrvatskih katoličkih
biskupa mapisali su pogansko pismo, ti biskupi ne
vjeruju kao ne vjeruju ni gospoda, oni se druže sa
židovima i najpokvarenijom gospodom, g. Radiću bili
su i rimski pogani boiji od naših biskupa i bliže
k istini o jednom Bogu svih ljudi. U okružnici naših
biskupa su divljačke, poganske ideje, u njoj je po-
ganski sadržaj. Naši su biskupi zaboravili na Isusov
nauk ljubavi i mira, mi moramo odbaciti pogansku,
biskupsku politiku. Biskupsko je pismo puno sotonske
oholosti. Biskupi su bili kod Akšamovića na gozbi, iz
koje je moralo izaći pismo puno ne duha Svetoga
nego duha vinskoga. Naši su biskupi poganski lovci,
koji ipak neće moći svojom vražjom šapom uloviti ni
jednu seljačku kršćansku dušu. Velika je sramota i
prava strahota, kazao je Radić, kad biskupi napadaju
na našu katoličku vjeru. Poganstvo je, kad biskupi
plaše narod srdžbom Božjom. Htio je g. Radić biti i
teolog, pa davati lekcije biskupima i svećenicima, što
smiju, a što ne smiju naučavati. Biskupi ne smiju reći,
da je nas Hrvate Bog pomagao i sačuvao, biskupi ne
smiju naučavati, da ćemo postati narod Božji budemo
li Boga slušali. Odsad ne smiju govoriti, da je Isus
kralj naš. Po nauci g. Radića ima svaka duša ravan
put k Bogu, i tu ne treba popovskth mešetara, I o
molitvi i o ispovjedi i pokajanju govori g. Radić s ten-
dencijom, da odvrati narod od crkve i ispovjedaonice.
Na čitavom svijetu nije nijedan svećenik i biskup ustao
| protiv svetskog klanja, nego da su u ime Boga po-
zivali ljude ua klanje. Na najprostiji uprav uličarski
način napada apoštolskog. nuncija msgra Pelegrinetti.
To je eto sadržaj jednog od ouakovih Radičevih
govora, koje će g. predsjednik, dosljedan sebi, opet
ispraviti, ne jedan put, već možda više puta. Ali g.
predsjednik se vara, ako misli, da se ovakvi govori
dadu ispravljati. Jer ovo nije ništa novo od g. Radića,
ovo on naučava od svoje mladosti i u govorima i no-
vinama i ,znanstveno“ i pučki. Pa makar se g. Radić
trudio da ne priznaje kontrole nad sobom, ona ipak
postoji. Postoji i megju kat. inteligencijom i pukom,
pače postoji i u njegovoj stranci. Već sada mnogi nje-
govi pristaše, a kasnije će i većina njih reći: ,Pred-
urednik A, Flie.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
_ DUBROVNIK di oktobra 1924. _ God. VI.
Cijena je je sisu 5. Din. mjesečno ; za ozemsno 110 Do Doo o svakog Uiorniks: ona ahvale i priopćena po Bono GO — E
— Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —
sjedniče stani! Političke i socijalne ideologije dadu se
kovati, ali vjera ne I“
Jer okrstiti političara ,magarcem“, pa se isprav-
ljati i dokazivati da si mu htio time učiniti kompli-
menat, dade se, jer to ljude može zabaviti, ali napasti
kat. crkvu i postaviti se za sudiju episkopatu kat. crkve,
nazvat ga najpogrdnijim imenima i sasut na njega
pregišt ogavnih laži, pa ih opozvati, to se ne da.
Narod ne može da opravda ni Radićeve političke sko-
kove iz ,samostalne mirotvorne čovječanske republike“
u monarhiju s vidovdanskim ustavom, na koji će za
koji dan priseći njegovi ministri — a kamo li ovakove
kulturnobojne ispade protiv najvećeg amaneta hrv.
naroda — katoličke vjere.
Radić napada kat, crkvu da nije ustala proti klanju.
To može reći samo ili neznalica ili podli lažac. Jer
cio svijet zna da je ustajao protiv rata poglavica kat.
crkve, baš u ono doba, kada je g. predsjednik Radić,
kako mu protivnici više puta predbaciše, pjevao himne
Habsburgu. Radić napada biskupe, da su izdali Hrvat-
sku cemtralistima, a centralisti ih napadaju da su za-
veli narod u separatizam. Kat. biskupi moraju uvijek
imati krivo kod svih antikatclika !
Zar misli g. Radić da hrv. narod ne čita i ne
prati razvoj dogogjaja kod nas ? Naš narod nije zabo-
ravio, da su kat, radenici i institucije, kat. svećenici i
laici bili napadani radi svoga hrvatstva ne samo po
novinama, već i toljagama od toljagaša.
Hrv. narod nije zaboravio, da je u Splitu bila
polupamna separatistička tiskara ,klerikalnog“ »Jadrana«,
a njen urednik više puta insultiran; nije zaboravio ni
napadaj na separatističku ,klerikalnu“ srednjoškolsku
i akademsku omladinu u Splitu i Sinju; nije zaboravio
ni napadaja na separatiste urednike Matulića i Jakov-
levića i političare Dr. Šimraka, Barića i Dr. Dalibića,
kojima g. Radić sprema vješala.
Popovci“ su uvijek krivi, što su živi, a sada su
najviše krivi za to što g. presjednik mora da ispravlja
svoju ,mirotvornu i čovječansku republiku“ i priuzme
taktiku Hrv. Pučke Stranke, ie pogje u parlamenat ako
hoće da ruši P. P. centralizam, obrani hrvatstvo i omo-
gući mu razvitak, , Popovci“ su krivi, što su već na početku
to istakli. Krivi su dakle, jer su pronicavi. G. Radić
Hrvat ne pozna više Sloveniju, već Kranjsku sa nekul-
turnim popovima. Nu srećom rad slov. popa je djelo,
a ne zbirka govora... Slovenski pop ne stvara ,kul-
iurnu“ Sloveniju korigiranjem tirada, već stvara ,ne-
kulturnu Kranjsku“ : prosvjetnim i gospodarskim orga-
nizacijama. Ako to g. predsjednik ne zna, nek se pro-
šeće preko Satle.
G. Radić je ponovno i ovim govorom poka-
zao da je ostao Radić svoje mladosti, kada se je sa
sadašnjim leaderom Hrv. Zajednice oduševljavao u
Pragu za Masaryka. Vrativši se pak iz tugjine preduzeo
je u zajednici sa Pribićevićem i Lorkovićem, da uništi
katolicizam u hrvatskom narodu. Stoga se sada i nalazi u
društvu sa Lorkovićevim »Hrvatom« i Pribićevićevom
toljagaškom »Riječi«, koji svi skupa kao po dogovoru
jednakom žestinom napadaju hrv. kat. biskupe, Pri-
jatno g. Radiću ! :
G. Stjepan Radić je ušao u narod i uspio samo
zato, jer je na svoj barjak napisao: ,Vjera u Boga“
i jer je pozdravljao narod sa: ,Hvaljen Isus“; Ali ako
g. Radić misli, da će ostati u tome narodu, ako mu
bude pokušao da blati onu Crkvu, koja ga je naučila
vjeru u Boga, onda se vara.
U hrv. narodu se vjera neda krojiti niti učiniti
dijelom drž. administracije i eksekutive Waldeck Rus-
seau-a, jer je hrv. narod duboko uvjeren, da je vjeru,
koju vjeruje donio Isukrsti povjerio je na čuvanje kat.
Crkvi. Katolicima pak, nadasve onim u Radićevoj stranci,
poričujemo : Na oprez!
+ poznato i poradi svog izvrsnog djelovanja
Regmati vrlo cijenjeno sredstvo proti trganju u ko-
stima i mišicama te reumatizmu, što ga
proizvodi Gradska ljekarna u Zagrebu, dobiva se uz
originalnu cijenu u ljekarni u Gružu.
s