Br. 43. Poštarina plaćena u gotovu. DUBROVNIK 14. oktobra 1924. God. VE Cijena je listu 5. PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Dan katoličke akcije. Prije se slavio u kasnu zimu na _ Svijećnicu, a stog ukinutog blagdana prenesen je od ove godine u jesen na dan 1. studenoga t. j. blagdan Sviju Svetih. Učinjeno je to na zahtjev mnogih, zaključkom vodstva, koje organizira taj dan, a s odobrenjem jugosl. episkoputa. Taj dan propovijeda se i moli za katoličku prosvjetu, misli se o radu u svim katol. društvima i o osnivanju novih katol. društava, u erkvi se i izvan nje kupe darovi za katoličke orga- nizacije i traže članovi za Hrvatski Katolički Na- rodni Savez, kao središnjicu kulturno-prosvjetne katol. akcije megju Hrvatima. Tko daje D 10.-- postaje član prinosnik i dobiva na spomen, kao kućni bla- goslov, prekrasnu umjetničku sliku izragjenu u bo- jama, a otisnulu kao diplomu na fini tvrdi papir. Toga dana raširuju se edicije Hrv. Kat. Narod. Sa- veza, a na pose njegova ,Popularno-naučna knjižnica“. Treba mnogo moliti, raditi, agitirati i sabirati za našu hrvatsku i katoličku stvar. Nemojte se tu- žiti, da je toga ,odviše“, jer je nažalost još svega premalo. — Najteže je sabirati darove! Zaista, ali samo su tri, odnosno dva dana općeg sabiranja da- rova i to jedan ljeti (Dan dobre štampe) i jedan u jesen (Dan katoličke akcije), onaj zimi je ukinut, a u proljeću je uže organizovani Orlovski dan. Ne zaboravimo megjutim, da mi nemamo ni bogatih zaklada, ni imućnih dobrotvora već moramo, sve što trebamo, skucati paru po paru od naše sirotinje. Srećom sirotinja radije, laglje i prije daje od imuć- nika, ai po tri puta je blagoslovljen dar maloga čovjeka. Opaska: Agitacioni muterijat i sabir. arci će se razašiljati oko 15. o. mj. Tko želi raditi neka se izvoli obratiti na svoj župski ured ili na Hrv. Kat. arod. savez u Zagrebu — Kaptol 27. Vjeronauk i škola. (Odgovor gosp. J. Škaviču.) Kako smo već spomenuli, gosp. Josip Škavić, prof. učit. škole u Zagrebu, koji je na glavnoj skup- štini UJU u Dubrovniku bio referent za pitanje ,Reli- gijska nastava u osnovnoj školi“, našao je potrebitim, da u beogradskoj »Narodnoj Prosveti«, organu UJU, upravi ,Nekoliko riječi »Narodnoj Svijesti«“ i to radi potpunijega objašnjenja samoga predmeta i da time može jasnije istaći i preciznije razraditi ono staja- Din. IJ za ko 10 Di io Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. lište, što ga je u tom pitanju zauzelo nar. učiteljstvo. Gosp. Škavić hoće da dokaže, kako su učitelji sasma kompetentai i kako imaju potpune spreme za tretiranje tog pitanja, jer da je pitanje religijske na- stave ponajprije pedagoško pitanje i da je posao škole, pedagogije i učitelja, kako će se mladež religijski obra- zovati, a ne može da bude to stvar teologije i crkve. Nadalje umuje g. profesor: Škola je javna državna institucija i u njoj ima da odlučuje samo stručni fo- rum t. j. samo učitelji. To je, pak kriva predpostavka, na kojoj temelji sve svoje argumente. Anglia docet ! U Engleskoj — a gosp. prof, će priznati, da je to na- predna zemlja — država ili vlada nema apsolutno ništa da radi ni sa osnovnim ni sa srednjim školama; — tamo škola nije državna institucija već je u privat- nim rukama posve slobodna. A naprednom Englezu ne treba diukčije ni da bude. Ako roditelji imaju duž- nost, da odgajaju djecu imaju i pravo da paze kako će njihovi zamjenici t. j. škola njihovu djecu odgajati, osobito pak u vjerskom pogledu. — Crkva pak ima božansku misiju poučavanja svojih vjernika u vjeri, pa joj to pravo mora priznati i država obzirom na njene vjernike. — To pravo i roditeljima i Crkvi, ob- zirom ma vjersku pouku, priznaje i naša država u članu 16. Ustava. Samo to pravo neće da prizna UJU, čije nam stajalište pedagoško i školsko-političko u ovom pitanju postaje veoma prozirno, pošto ono nije u in- teresu ni škole ni naroda! Učitelji, kaže dalje g. prof., obrazuju mladež re- ligijski i drugim predmetima i tim se razvija opća čo- vječanska a ne konfesijska religioznost, a te dvije religioznosti kadar je da dovede u sklad opet samo učitelj. Ali nam nije kazao dali na korist ili štetu re- 'ligijske nastave i? — G. Škavić nam priznaje da može na dijete da jedinstveno utječe i više osoba... ali on želi osigurati jedinstveniji utjecaj škole ma die po jednoj osobi; uza sve to nije nam dokazao, da će taj jedinstveniji utjecaj biti i uspješniji obzirom na reli- gijski odgoj. — G se profesor ispravlja obzirom na svoju općenitu tvrdnju, da je religija stvar čuvstva, i to još lošijom ispravkom : da se , religijski život osniva na čuvstvima“. Religijski se život osniva na čvrstom uvjerenju, da je to Bog objavio i zapovjedio. — Dali je religija stvar srca ili razuma ili obojega, za gosp. Škavića nema mnogo odlučne vrijednosti, prem su E od tih tvrdnja od Crkve osugjene ! Da di je vjeroučitelj i pedagoški kud i kamo stručno obrazovaniji od učitelja, to g. Škaviću nije jasno, glac ŽE i enii po EE ČA 1 urednik A. FiI&. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — Narodna Svijest Odgovorni Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — a niti će mu biti, jer zna, da je velika razlika izmegju onoga, kome je neko znanje sporedno i onoga, komu je to znanje glavno i upravo hljeb svagdašnji. A sada je li svećeniku ili učitelju vjeronauk hijeb svagdašnji, o tom g. Škavić neće da raspravlja s posebnoga raz- loga da ne bi zapao u onaj polemični ton, šlo piscu članka ,Vjeronauk i škola“ tako od srca i iz pune duše teče, i koji se time ogriješuje o temeljno načelo hriš- ćanske ljubavi. I predbacuje nam, da pisac »Nar. Svi- jesti« zaboravlja gledom na religijsku obrazovanost učitelja, da su mekada preprosti ribari tisuće i tisuće bolje religijski obrazovali od današnjih doktora teolo- gije. (Reče i ostade živ, a ujedno imamo dokaz za kul- men megalomanije, kojom je zadahnut g. referent !) — G. profesor osobito naglasnje: ,Mi smo se narodni učitelji sastali, da raspravljamo naša staleška pitanja, sastali smo se iz ljubavi prema narodu i ta ljubav (!) diktovola nam je, da počnemo rješavati i ono pita- je, koje najviše smućuje taj narod, pitanje religijske nastave“, jer je religija naš narod podijelila itd. itd. Što se tiče polemičnog ,tona“ i ljubavi hrišćan- ske neka gosp. profesor izvoli radije dati u »Narodnoj Prosveti« nekoliko ,lekcija“ onim učiteljima, koji su na skupštini ostavili rekord u Dubrovniku radi onako skladnog i ušesnog raspravljanja. I vrapci pak na krovu znadu, ko smućuje naš na:od, koji traži, da njegova djeca budu odgojena na vjerskom temelju. Smutilo je naš narod ovo, što uči- telji idu dirat u tako delikatno pitanje. I bude li po- trebe, narod će znati reći svoju i proti UJU. Smućuju narod i svakog misaonog čovjeka rezolucije UJU, koje siju razdor izmegju dva riajvažnija faktora za uzgoj na- roda, izmegju crkve i škole, izmegju svećenika i učitelja. Vjera, tvrdi i dalje g. prof., smeta jedinstvu na- rodnom i državnom! To pak može g. prof. tvrditi koliko hoće, ali to su samo tvrdnje bez ikakve dokazne moći. Poznato je, da su u Engleskoj, u Americi, u Francuskoj i Njemačkoj i drugdje rasijane konfesionalne škole raznih vjeroispovjesti, pa zar će g. profesor moći ustvrditi, da utim zemljama megju slijedbenicima raz- nih vjeroispovijesti nedostaje osjećaja državnog i na- rodnog jedinstva ? Ako u našim krajevima tog osjećaja nedostaje nije mu dakle uzrok religija, nego nešto drugo ! Nijesu li Srbi bili Srbi, a Hrvati — Hrvati još i prije istočnog raskola?! Ne smatraju li se još i da- nas Slovenci Slovencima, a Hrvati Hrvatim4 prem su uvijek bili iste vjere i pripadali istoj crkvi?! — G. prof. se ispravlja te mu sv. Augustin nije više prvi or- N. Subotić: Paljetkovanje s puta. — Do Zagreba i Ljubljane — i i Kad se OO da idem u pohode gnijezdu [Zlatareva Zlata, da vidim, vrca li još iskra života onog starog Zagreba, koji nam je dao dušu slavnih Iliraca, razdarušni blagoslov iz očinske ruke Strosmajerove i ljubav domovine Ante Starčevića, tad znate — sve. Znate, da me tamo mne vodi pisani vogja sa'cr- enom koricom kao Bedaeker, što broji litanije blazi- anih hotela i drugih nesvetih stvari. Nego da sam levom pelegrinu, koji se nikako ne umije snaći u iitu ni ascensoru, nego bi volio — kao Papiniev »Omo Balvatico« — da usne gdjegod ispod kakve sure lože, i trijemu drevne katedrale, ili na rosnoj travi u hladu e i šuškave omorike. I stoga vidite, ne trebam ni. putnice, koja počiva U \ džepu turiste sa kratkim pantalonima i panama- -klo- lukom, jer kao svoj idem — k svomu, u našu pre- ivelebitsku Maticu. Prve ilirske, slovinske i hrvatske ttamatike za školu dobismo iz Zagreba i na školskim lupama gledasmo u svijet i nauku. očima nove, naše ene, koja ustade iz pepela Dubrovnika, Petra Zrin- oga i Frankopana, Senjskih Uskoka, Trenkovih pan- , iz rodoljubnih. davorija Ferda Livadića i, Vatro« va Lisinskoga, iz pobožne »osmostrune citare »drev- h Remetskih po u znaku one tugaljive: ,Za wojta Odiseju, Marku Polu i sredovječnom Vetrani-; čim hlepiš serce ; moje!“ grebačkih crkava. I ako sveti ii koga nevjernici pecijahu na žeravici, označuje deset kolovoza kao sredinu ljetne žerave, ta večer mi u Zagrebu bijaše veoma hladna, milovana poljupcima lahora, što je u donji Zagreb lulio sa Sljemena.i sa hladne vode muine Save, naše hrvatske Seine. Prvi moj dubrovački ,što“ vjenčao se sa zagrebačkim .,kaj“, kada me ispod fenjera u tihoj ulici upita neki obrijani dobričina za moju želju i ka- zaše mi kao bratu prvi noćni konak. Na skupom le- žaju skromne sobice ne mogah usnuti, jer mi je duša bila tegotna od neugašenih djetinskih čeznuća i ma- štanja, plivah kao labud bijeli u zelenom jezeru do- movinske radosti, da sam tu, na našem posvećenom tlu, gdje mi udarci ponoćnog zvona javljaju, da sam u krilu Griča i njegova svetoga Marka, koji nam je mnogo draži nego mletački campanile ribarima na fa- moznom Rialtu. Kasno, kasno me timirući zvuci glazbe iz nedaleke restauracije k »Janjetu« kao svečani »mo- rendo« svladaše i darovaše san mojim putničkim i patničkim očima kao prve zvijezde na našem prečištom nebu, sjećajući se Siriusa, koji mi svako veće blistaše preko mojeg pelješkog Vitera i prisluškivaše moj raz- govor sa komšijom Nikom na malom pragu ra svetoga Petra. A o što ih slušaše barok za“ x+ a Sutradan u svečanom i sretnom jutru zasja mi srce novog: Zagreba trg Jelačića bana — Ustaj bane, Hrvat- ska te zove!.. zasja mi u skali hiljadu veselih hr- vatskih šara, što igraju vrzino kolo na živim bićima vreva, — našim skromnim i veselim purgarima i piljaricama iz vječno svježe i narodne zagrebačke okolice. Božica Fortuna siplje iz svoga roga bogate darove majke zemije, natopljene znojem radišnih purgara i svibanj- skim čestim rosama, donosi ih amo na golemu plo- katu, da napuni želuce gavana i sirota. Dinamika boja, kretnje, borba nagona i strasti za novcem i užicima. Žila kucavica hrvatske gospodarske metropole. Sliko- vita cjelina, koja je Krizmanu i drugim akvarelistima pružila divnih koncepcija za pravu umjetnost... Cika, ijukanje. Natjecanje u povisivanju cijena... Krasne mrtve naravi svježeg cvijeća u loncima, voća i povrća, da nasite oči prolaznika i halapljivih boga- taša. Potajne suze gladnih zanatlija, radnika, činovnika i mladih učenika, koji potpisuju vječnu kapitulaciju » pred kipom Mamone. A tu svagdašnju ognjicu života na prvom trgu hrvatskog glavnog grada gleda i čuva s boka ggorda palača Prve hrvatske Štedionice, najsta- rijeg hrvatskog i najvećeg novčanog zavoda u državi. Nazad dva tri lustra bješe Zagreb mirna zavjetrina profesora, gragjana prve hrvatske »alma mater«, či- novnika, književnika i razvikanih zakonoznanaca, po- božnih redovnika' i koludrica, prebendara i prelata, sluga Božjih i Njegova Veličanstva Kralja. Gnijezdo birokracije kao Potsdam i naša pobožna, Avilja... Sadu mi je sugjeno, da gledam , Inferno“ hrvatske City, koje nekoć i u donjem gradu steraša svojim ljubite- ljima i hadžijama pitome poljane Eldorada. Uzalud tražim zelene grančice, gdje mogu da stanem nožicom kao Noemova golubica.