Sin & NARODNA SVIJEST Br. 46. CRNI DOLI Nakon što mješovita komisija na licu mjesta sve potanko pregleda i prouči, utanači iznova u selu her- cegovačkom Sćenici u danima 24. i 25. augusta 1883. da je prava i starinska granica ona starodrevna, već spomenuta, sa križima urezana, koja da ima izgledati kao politička granica izmegju pokrajine Hercegovine i Dalmacije. Nu pošto je prijeporno prodolje bilo u pos- ljedno vrijeme, u gornjem svome predjelu, na dva mjesta samo posjedovano od žitelja Šćenice, odredi komisija, da ta dva usurpirana mjesta slijede oni i dalje uživati; dočim u svemu ostalome ogromnome prostoru, da slijede žitelji Gromače, a s njima tako- gjer ona sela župe Kliševo uživati starodrevno pravo svog zakonitog posjeda, to jest ispašištem, napojali- štem, drvarenjem, sijanjem i svega ostaloga, što su onda vršili. Tu presudu priznade i ondašnje c. k. ko- tarsko Poglavarstvo u Dubrovniku sa odlukom 1. jula 1884. Br. 9. koja je bila izdata na temelju otpisa Mi- nistarstva Unutrašnjih posala u Beču 17. aprila 1884. Br. 5932. I ova po redu dvanaesta komisija učini iz- nimku, da je naime nešto popustila hercegovačkom selu Šćenici, ali i to samo na nešto posjeda, dok sve ostalo zemljište priznade zakonitim vlasnicima Groma- čanima, i potvrdi staru sa križima označenu granicu. Gromačani pako kao oštećeni vlasnici, ali kao dobro- čudni ljudi željom da sa svojim susjedima u miru i ljubavi budu živjeli, to krnjenje svoga posjeda mučke prepustiše. Nu hercegovačka protivna stranka naime Šćeni- ćani dobivši ta dva posjeda u Crnim Dolima mješte da se tim zadovolje, te se već jednom umire, oni se naprotiv još više osiliše. Ta zašto i ne bi silom još štogod dobili u tom prodolju, kada su već na taj na- čin dobili i ona dva komada zemljišia. I od tada da- nomice počeše goniti stoku, sjeći drva i čak neke si- janice obragjivati u tom prodolju. Sve su to činili pro- računano, a to na račun nesloge dalmatinskih sela, jer su znali vrlo dobro, da im se za sve to neće o- prijeti druga dalmatinska sela osim Gromačana i to neke zadruge Gromače, koji su od starine bili i de facto i de iure gospodari ne samo ispašišta i drvare- nja već i onih oranica, dok druga dalmatinska sela uživala su samo pravo ispaše, napojališta i drvarenja, što im je od davnina ustupljeno od Gromačana, kako smo već spomenuli. Radi toga vodila se oštra borba megju Groma- čanima i Šćenićanima. Na dugo bismo otišli, kada bismo Htjeli ovdje nanizivati krvave epizode, što su se zbile u Crnim Dolima na tom prijepornom zemljištu, a i nije nam zadaća da to iznašamo, zato čemo preći preko toga. Jedino ćemo spomenuti, da je austrijska (Nastavak) vlada bila usilovana ponovno poslati na lice mjesta jednu mješovitu komisiju, a to je bilo. godine 1912. I tada ja dorično povjerenstvo proučivši sve spise i pregledavši vas teren ustanovilo staru granicu ozna- čenu sa križima kao pravu zakonitu megju Hercego- vine i Dalmacije, a vlasnost zemljišta bi priznata kao ono godine 1883. : Ai nakou sloma Austrije a ustanovljenja Jugo- slavije Šćenićani kao Srbi istočne vjere podigoše uši misleći, da su u Velikoj Srbiji, te kako svugdje do- maći naši Srbi, tako su se bili i oni osilili, pa u svo- joj megalomiji počeše pravo svoje širili na to prije- pomno zemljište grubom otimačinom. Radi te očite sa- mosile Gromačani. se sa svoja druga susjedaa četiri sela lako uznemiriše, da su bili na jednoj svojoj skup- štini čvrsto odlučili silom odbiti tu usurpaciju drskih Šćenićana pa makar svi prije poginuli, nego li da pu- ste svoje starodrevno zakonito a po življenje vitalno pravo. Pomisao svih ovih dalmatinskih sela, da mogu popuštanjem svako pravo izgubiti pa i ispašište i na- pojilište za svoju stoku, združi ih čvrstom slogom a odlučnošću i na skrajna srestva. Dalmatinske vlasti to donjušiše, te hvalevrijedno uznastojaše, e se predu- sretne eventualnom ponovnom krvoproliću jednokrvne braće radi ovog spornog zemljišta. Vlada odredi četr- naestu mješovitu komisiju, koja će na lice mjesta umi- riti zavagjenu braću i stvar odrediti po pravici. I doi- sta godine 1921. bi sastavljeno jedno povjerenstvo u kojem su bili zastupani nadležni zvaničnici bosansko- hercegovačkih i dalmatinskih vlisti. Komisiji je pred- sjedao i njezinim poslovima rukovodio on lašaji okružni načelnik mostarski g. Vulović, koga je Ministarstvo unutrašnjih djela kao svog delegata postavilo pročel- nikom komisije. Komisija je ispitala sva mnogobrojna akta austrijske uprave ob ovom sporu, mnoge turske hartije i dubrovačke bilješke u »Libro verde«, izvidila cijeli sporni terea na licu mjesta, saslušala interesi- rane stranke. Stručnjaci su pak te komisije sa svake strane ispitali sve činjenice, koje bi za riješenje spora bile od važnosti, dali svoja pismena mišljenja, koja su članovi pravnici komisije a napose njen pročelnik svestrano ocijenili. Sav taj višednevni rad komisije bio je zapisnički utvrgjeu. Svi elementi, koji bi dolazili u obzir savjesno su i sa znanjem svih članova ocije- njeni i rasugieni, a resultat je bio da je komisija jednoglasno riješila; - da se sporni teren podijeli tako da hercegovačkom selu Šćenici pripane jedan dio zem- ljišta, a dalmatinskim selima Gromača-Mravinjac, op- ćine Zaton u Orašcu, pripane drugi dio sporne povr- šine, te da se prama tome povuče i granica izmegju sela, koja su se iekom dugih godina na tom zemljištu svagjala, a ne rijetko i krv prolijevala. : Gromačani, pravi i zakoniti vlasnici tog zemljišta akoprem nezadovoljni tom riješenju, ipak prignuš: glave ne prigovorivši niti riječi protivnosti, te su tin kao ljudi željni mira i bratinske ljubavi sa pogranič kim susjednim hercegovačkim selom bili pripravni, d doprinesu još i ovu golemu žrtvu sa gubitkom jedno, dobrog dijela svojih Crnih Dola. Bilo je više nego očekivati, da će Ministarstvc ako ne već ispraviti pravorijek komisije u korist da matinskih sela, — a za to bi bilo imalo dovolju oslona u mišljenju stručnjaka, — a ono svakako pi tvrditi u cijelosti pravorijek, kako je to i predložio bi .delegal Ministarstva i pročelnik komisije g. Vulovi Nu vrag ne spava, a tako i tamne sile, kole u B ogradu mogu da utiču na velevažna riješenja Mini tarska. Tako i ovdje Ministarstvo riješava, da cio spori teren ima da ostane u isključivoj državini sela Sć nice, a granica njegova po hercegovačkoj karti u is vrijeme ima da bude sadašnja i buduća granica i megju Hercegovine i Dalmacije, a dalmatinska se odbijaju se od polaganja prava na uživanja i ola: nost spornog ispašišta kao i prava na napojalište drvarenja kao neosnovanog i ničim neopravdan: Ta odluka sadrži nekoliko slabih razloga, koji bi htj da opravdaju to riješenje, a kulminiraju u ničim ned kazanoj tvrdnji, da je odluka mješovite komisije dor sena iz oportuniteta, a riješenje Ministarstva, da temelji na pravnome osnovu. 1 tako što nije ni turs ni austrijska uprava učinila praviin i jedino zakonit vlasnicima spornog ovog terena, učinila je ova_ sadaši domaća država. A nije se ni čuditi, kada se znade sve makinacije pojedinih ljudi, koji su u ime srps svojima Srbima Šćenićanima pomagali u Beogradu kompetentnom Ministarstvu proti dalmatinskim ,l: nima“ i Hrvatima, te se je našao jedan neozbilji nesposobni upravnik, koji je podmetnuo na pot ondašnjem ministru unutrašnjih djela Marinkoviću o kovo riješenje tog spora, s kojim se je posvema iskl čilo dalmatinska sela od izvršivanja stoljetnih pra Ovo riješenje Ministra unutrašnjih djela za Bosni Hercegovinu bi od 11. maja 1922. broj 116., koje ne samo pristrano, već i ćoravo, nesmisleno, jer od gjuje megjaš, koji bi osjekao nekoliko prostor: obragienih zemalja iz dalmatinske mape, što Dal: tinci Gromačani mirno i tvorno posjeduju i za to jedinci plaćaju porez. Lineja bi dakle izmegju He: govine i Dalmacije, po ovom nepravednom riješe Ministarstva, išla sa Debele Grede na Sinji Vrh Kosinoj Kuli put Bračeva Brda na Pakleno, a sa klena na Bijelu Vlaku do Velikog Bucelja, što to čiui, kako istaknusmo na početku ove raspr: jedan luk ili prama Dalmaciji put juga jednu i binu, tako da svaki i najprostiji gledalac nalicu mji mora da tu usjeklinu na dalmatinskom zemljištu 0| i čudom se čudi, zašto je tako nemarno krivulj: odregjena granica. Slušam nepoznati angjeoski alt nepoznate šum- ske driade: ,Bom šel na planince Na strme gorć, Bom slišal od caleč Zagorske zvonć!.. Megju selima, zabranima, vajatima i zamcima diže se u vis po koji visoki dimnjak, sa kolutima dima — to su tvornice, što zaposluju stotine radnika, Dok se u drugim zemljama iadustrija drži većih prometnih središta i gradova, u Sloveniji često malo seoce ima po koju tvornicu, a redovno ima po koju potrošnu zadrugu, štedionicu, školu, čitaonicu, pučku knjižnicu, te razna društva, koja -promiču vjerski uzgoj i pro- svjetu naroda. Taj mali narod ima izvrsne organiza- tore, u prvom redu svećenike sa nebrojenim organi- zacijama, koje promiču i drže tečajeve. za kućanstvo, štednju, uzgoj, socijalno pitanje, industriju. Jedno malo mjesto, kao Homec ima ne samo gospodarsku zadrugu, nego je dapače u svakoj seljačkoj kući, magazi i štali uvedeno ništa manje nego — električno svijetlo — toliki je tu red tako krasno upućeno racionalno go- spodarenje. Na dnevnom su redu večernja predavanja. Težaci umorni dolaze sa poljskog rada čisto i pristojno obučeni na večernje predavanje za majke, momke, dje- vojke i oce obitelji, da budu upućeni, što im treba, da se mogu uzorno vladati kao vjernici, gragjani i gospodari... U svečane dane dolaze svi zajedno sa najvećim poštovanjem na službu Božju kao i na svete Sakra- mente u odregjene dane. Slovenac, bio on i najimuć- niji gragjanin, ne može pojmiti blagdan bez osobnog saučešća u svim crkvenim funkcijama. Religija sa svo- jom praksom sačinjava kod Slovenca svih stališa, ne izuzimajući niti raprezentante trgovačkog i obrtnog svijeta, dobar dio njegova dnevnog života. Tako je kod ovog malog naroda očevidno moral išao uporedo sa ekonomskim napretkom u divnoj har- moniji, te se od svih Slavena Slovenci najviše pribli- žuju predrataom religioznom životu pobožne Moskve i španjolskih Kastilijanskih visina. Kako je duboko uvriježena pučka prosvjeta — svjedoči činjenica da u Siovenaiji ima jedva 10% ne- pismenih, prema tome je pučka prosvjeta na višem stepenu nego u ltaliji, da ne govorim o drugim našim tužnim pokrajinama. Dok naše pučko književno dru- štvo Svetog Jeronima u Zagrebu raspačava na godinu jedva 80.000 poučnih i zabavnih knjiga u hrvatskom dijelu naroda od preko 4 milijuna, društvo«svetog Mo- horja šalje godimice u narod, koji sada broji oko 1 milijun Slovenaca, najmanje 500.000 knjiga, što se kvalitativno i po cijeai mogu natjecati sa svim sličnim pučkim izdanjima u tugjini. To je nešto. Pa dok svaki naš hrvatski pisac kuša tantalske muke, d>k nakladnik raspača njegovu poučnu ili čisto literarnu knjigu, te obično svako književno izdanje — kao i sve revije ostaju u — pasivu, jer nema kupaca odnosno čitalaca, mnoga slovenska poučna i beletristična djela doživlja- vaju danas. više izdanja, dok čisto znanstvena izdanja Jugoslavenske. Akademije u Zagrebu, namijenjena Hr- vatima i Srbima — jaoh nama ! — tiskaju se u jedva 1000 primjeraka, a čita ih samo oko 250 katoličkih popova — elementi crnog mraka ? — nekoliko učitelja i koji par zanimanih profesora. Trgovci, obrinici, ban- kari, poslovni ljudi niti drže niti čitaju niti pokazuju kakovo zanimanje za dobru lektiru, koju bi jedino oni danas mogli kupovati : naš obrtnik i radnik zadovo- ljava se u najboljem slučaju kakovim borbenim poli- tičkim listom, po koji trgovac čita i »Jugoslovenski Lojd«, odnosno koji drugi njemu slični list, a da o iznimkama ili bijelim muhama — što potvrgiuju pra- vilo — neću da govorim... Pučki list »Bogoljub« prima 60.000 pretplatnika a to znači da taj list čita publika od 100.000 seljaka i seljakinja, da ne govorim o »Domoljubu« i drugim vrlo dobrim. pučkim listovima, dok je svakomu po- znato, da su slovenski dnevnici najbolji i najbolje formirani u državi i to na svakom području, 030! »Slovenec«, organ pučke stranke i »Jut Nazad nekoliko dana vratio se iz Rurskog područ Holandije Janez Kalan, koji mi reče, da je išao ti da proučava religiozni, prosvjetni i ekonomski Ž najbogatijih zemalja — tako da u Sloveniji s! dnevno o novim i boljim metodama kulturnih org zacija, dok mi župnik Mrkun javlja, da brzo osniva je list za promicanje karitativnih društava, dok s2 u qas manji filantropski pokušaj ili djelo vješa o veliko zv Dok se slovensko »Učeno društvo« i »Slove! Matica« bavi sa poljem znanosti i sa uspjehom Šš narodu svoje publikacije, Glazbena Matica u glav gradu zemlje širi u narodu pravu muzikalnu izobra te Slovenci slove kao najmuzikalniji dio našeg nar Nema skoro većeg sela, gdje nema muzikalnog štva, što goji strogo crkvenu i profanu glazbu učiteljskim institutima glazba je obvezatan predm je učitelj ujedno i orguljaš u crkvi i kapelnik pjeva društva u svome selu. Vraćajući se iz Celja naigjem u kupeju n: trgovca, koji iza sna teru snene oči i protežu m Jedan od njih traži papire u svojoj kožnat>j lis! kaže, da je Srbin iz Milanovca i polazi na Ljublji velesajam. Sve stanice su okićene velikim ukusnim sima za velesajam, koji istom nazad dva daan otv: Jato brbljavih vrabaca preleti preko lokom što kao bijesan pas u brzom tempu bahti i štekć sadno, a ja ugledah u daljini ljubičasti kaštel | njen tamnim pinijama, kako pokazuje na svome nožju prijestonicu Slovenije — Ljubljanu. Žeč podnevnom suncu gledam ispod druma djevojče, se hladi i poji mlazom bistre vode iz ždrijela S istočnika. Iz jedne varošice zatalasa se preko Pp djeteline, pasulja, bundeva i kukuruza - bakarno po! Moli, Angeluse, za nas, moli za one, ko mole!... _ (Nastavit če :