stn 2

Pisma iz naroda.

LISAC. Otvor narodne osnovne škole u Trnovici.
G. J. Kovačević, kad je došao na upravu naše općine
u Ston, živo se je zauzeo za tri najveće narodne po-
irebe: za puteve, vodu i školu, jer smo u svemu tome
baš najviše oskudijevali. Zahvaleći njegovom nastoja-
nju lanjske smo godine popravili nešto puteva i kamo
sreće da smo se veselo i pripravno odazvali njegovom
pozivu, te s više mara radili na popravku neprohod-
nih naših puteva! Njegovim nastojanjem nadamo se,
da će nam se skoro popraviti stare lokve i providiti
voda, koja je osobito za naše blago neophodno po-
trebita. Ali je najveća njegova zasluga otvor novih škola
u našoj općini, kojih je kroz ovu godinu dana otvo-
reno na broju 7. Jedna od tih novootvorenih škola
nalazi se i u malom i zabitnom seocu Tinovici. Tr-
novčani su osobito sretni, što su mimo sva ostala i
veća sela ove župe dočekali ovu sreću. I zato su htjeli
da dan otvora i blagoslova škole svečano proslave i
da dadu oduška svojoj radosti i sreći. Ujutro 27. ok-
tobra okupili su se svečano raspoloženi u seosku cr-
kvicu na sv. Misu, kojoj su prisustvovala sva školska
djeca sa svojom prvom učiteljicom g.com Anticom Vla-
šić. Preko mise protumačio je župnik Du. Spaso Ko-
runić korist i potrebu škole i čestitao na sreći današ-
njeg dana. Poslije mise bio je blagoslov škole iza
koga je progovorlo g. Kovačević, g.ca učiteljica i g.
župnik. Sad se je razvio pravi narodni zanos, koji je
svršio u kasnu noć. Na objedu, kojemu su uz g. upra-
vitelja, g. župnika i gcu učiteljicu prisustvovali i sta-
rješine seoskih obitelji, redale su se čestitke, napitnice,
i svatovske narodne popjevke, a sve je začinilo na-
rodno kolo, koje u našem kraju osobiti znak veselja
i svečanosti. Današnji dan ostati će u miloj i neza-
boravnoj uspomeni svih Trnovčana, a Bog će dati da
bude na korist njihovog mjesta.

Vukovi. . Ovih dana pojaviše se vukovi u nepo-
srednoj blizini naših kuća. U selu Čepikuće iznad kuće
Stijepa Čurčije samih 150 koraka opazili smo u Ne-
djelju 26. oktobra 3 vuka zajedno, te su navalila na
stado ovaca. Na sreću odmah su navalile pastirice i
seljaci, te brzo rastjerali ove neželjene goste, a da ni-
jesu učinili teških šteta, osim što su zaklali jednu
ovcu, a drugu teško izmrevarili. Vukovi su otjerani,
ali svakako nijesu daleko zašli, te moramo biti spravni
i na skori njihov ponovni posjet. Teška se zima sprav-
lja i nama i našoj stoci, kad se već sada vukovi u
čoporima pojavljuju. Molimo nadležne Vlasti, pogla-
vito općinske uprave i sreska Poglavarstva, da češće
upriličuju hajke na vukove, e da bi se kakogod ova
maša teška nesreća istrijebila ili odstranila iz naše o-

17. i 18. vijeka, dok smo mi Hrvati i Srbi na tom
polju još spavali. Spominjem samo neke, kao Janeza
Gladiča (1635-1663) i Rainbalta (1666-1740), a iz 18.
stoljeća: Plannera, Tomu Jamšeka, Fr. Jelovšeka. Oni
se poznaju po žigu sivoće, koja se ipak lijepo doimlje.
Jači umjetnik od njih bijaše Valentin Metzinger (1702-
1759), rogjen u Bohinju, koji je volio snažne boje u
vidu monumentalnosti, a za njim Fortunat Wergant,
koji za Metzingerom zaostaje u kompoziciji, ali ima
dobar kolorit i izvrstan crtež.

Znamenit je slikar Leopold Lajer, koji izragjuje
slike iz biblije, premda su neke njegove figure.više
manje — drvene, bez života. Megju. svima se ističe
Matevž Languš, koji je radio pod utjecanjem Tiepola
i Rafaela i — čigova velebna slika ,Uznesenje Mari-
jino“ u katedrali svetog Nikole označuje vrhunac cr-
kvenog slikanja u Sloveniji. Njegovim pravcem udariše
njegove učenice: Josipa Štus, Amalija Oblak i Teie-
zija Lipić, dok je Janez Wolf radio uspjele slike i na
lijepu i na platnu......

Na večer u Narodnom Gledališču slušam reprizu
čisto nacionalne opere Feršterovog ,Gorenjskog Slav-
čeka“. Scenerija nije prvoklasna, sredstva čedna, ali
pjsvački korovi? Svi kao jedan glas. Soliste ? Materi-
jal, koji se ne bi stidio u Beču i Parizu. Fuzija or-
hestra sa pjevačima — savršena. Solisti Lovšetova i Ba-
novec, kao Minka i Franjo študent, pa Šubelj i Smo-
lenska kao Chansonette i žena mu Ninon — pobiru
buru pljeskanja i zanosa prepunom u teatru. Gospogje
u ložama i u parleru onjevene ukusno i — vrlo pri-
stojno, bez razgoličenih ruka i dojki... Kokota u. Slo-
veniji ima ali nema kokota sa francuskim naglaskom ...

«Nema ni — židova. U Sloveniji nećeš naći velike ži-
dovske radnje ni banke, jer je ovdje provedena pot-
puna demokratizacija kapitala u duhu zadrugarstva,
gdje svaki udionik — seljak — čuva svoje, pa naravno
da tu ne može da se uvriježi tiranija kapitala u pan-
džama pojedinaca. Taj troskot — židove — sudbina
je darovala Rusima, Poljacima, Madžarima i — Hrva-

NARODNA SVIJEST

kolice, budući je ovom kraju u tom pogledu ovih
zadnjih godina naneseno velikih šteta.

Masline. Ovogodišnji je rod masline dobar. Po-
glavito je da su one do sada zdrave, te ne opadaju,
kako što je slučaj posvuda u našoj okolici, a pogo-
tovo prema Slanome. :

TRSTENO. Predavanje u Hrv. Katol. Oml.
Društvu. U Nedjelju 26. pr. mj. g. D. Ivo Ostoić dr-
žao je predavanje u Hrv. kat. oml. društvu o aukori-
tetu. Cijelo je oml. Društvo velikim interesom pratilo
govor predavača, koji je u kratko razložio važnost
poznavanja ovog pitanja, jer se na žalost u današnje
tobože moderno doba vrto malo pazi na auktoritet.
Svi su prisutni potpuno ostali zadovoljni, a na koncu
se je predsjednik društva g. D. Lepeš zahvalio u ime
Društva g. predavaču i zaželio da nas i opet što prije
posjeti. Poželino bi bilo, da se ovakova i slična pre-
davanja što češće održe po našim selima. Bog živi!

STON. Tropska malarija. Više manje Ston je u-
vijek bio poznat kao malarično mjesto, a to radi raz-
nih baruština. More je blizu i kad ga bi se uvelo u sve
baruštine, nestalo bi komaraca, tih uzročnika malarije.
Ove se je pak godine od augusta pojavila malarija u
mnogo jačoj mjeri. Do sada ima preko 500 slučajeva.
Malo je ko ostao poštegjen; neke je lako shrvala, da
su morali tražit lijeka u promjeni zraka, a bilo je i
desetak smrtnih slučajeva. Malarija zahvatila i Mali
Ston i Hodilje. Posebna komisija, koja je dolazila u
u tu svrhu, analizirala je krv od preko stotine boles-
nika i našla je do 30% slučajeva tropske malarije.
Uzročnik je komarac »Ampheles«. Ako se malarija
odmah u početku ne izliječi, oslabi srce i baca boles-
nika na zlu bolest. Kinin se dijeli pučanstvu, ali mi-
slimo, da bi trebalo poduzeti i u tom pravcu jačih
mjera. A ponajprije trebalo bi očistiti sve kanale, ba-
ruštine dobro nasuti ili u iste uvesti more, e da se
jednom ovo mjesto radikalno riješi legla malarije.

SPLIT. Vjejski život. Unatoč vjerske razvratnosti
koja se kao u svakom većem gradu širi, ipak možemo

Br. 47.

ustvrditi da je Split u dostatnoj mjeri prožet kršćan
skom atmosferom. To najbolje osvjetljuju česte crkven;
pobožnosti, procesije i mnogobrojne kongregacije. Pos
ljednje crkvene svečanosti najbolji su dokaz, da j
vjerski život grada na doličnoj visini. Proslava ,700
godišnjice rana Sv. Frane, najsvečanije je obavljen
uz sudjeiovanje stotina vjernika. Listopadska pobo:
nost kod OO. dominikanaca privukla je svake veče
neopisiv broj ljudi, koji su sa osobitim zanimanje!
pratili cdlične propovijedi vrsnog propovjednika O. H
jacinta Belića o najaktueluijim problemima moderno
života. Omiljela crkvica OO. Isusovaca dnevno je pu:
pobožncg svijeta, učlanjena u raznim kongregacijam
Psovke. Energičnim zauzimanjem vlasti nesta
malo po malo psovke, te grdne mane našeg narod
Svaki se slučaj kazni većom novčanom globom, pa :
nadamo, da će se sasvim iskorijeniti, Ova kulturt
akcija trebalo bi da se provede po svim našim mj
stima. — Red. :
DANČANJ. Otvor škole. | naše malo mjesto e
je Bogu hvala svečano proslavilo otvor pučke škol
Sve se selo obuklo u svečano ruho kao na posebi
seosku svečanost. Zvona svečano slave, maškuli p
caju, a iza sv. Mise upućuje se ophod do škols
zgrade. Gosp. župnik svečano blagoslovi školsku zgra
u prisutnosti gosp. općinskog upravitelja J. Kovai
vića, mjesne učiteljice g.gjice Anke Kalinić sa djeco
roditeljima i mješćanima. Kao gosti uzveličaše svei
nost g. učitelj iz Boljenovića I. Dulčić i g.gjica
Kolić, učiteljica iz Sparagovića. Nakon blagoslova iz
koše govore gg.; župnik, općinski upravitelj i mjes
g.giica učiteljica, a zatim u školskoj zgradi biše lije
počašćeni svi gosti i vigjenije ličnosti mjesta. Na tr
niju uspomenu fotografijski biše snimljeni učesnici
ukusnom školskom zgradom lijepo uregjenom od vl
nika g. M. Prčević, seoskog glavara. Zahvaljujei
svima, koji su bilo kako doprinijeli, da dogje
otvora naše škole, a na pose vrlom rodoljubu g. Migu
Mihanović. Bilo na sreću, diku i korist našu i n
djece i ljepšu budućnost našeg mjesta — Mješćar

 

Izvanrednog kvaliteta _
Travnički sir, Mlado maslo (the Butc

Med pravi domaći iz
uz umjerene cijene

Aleksandrova ul. 375.

tima. Kohni, Weissi, Aroni i Davidi ne mogu da cvatu
u slovenskoj krajini, jer bi se na ovom tlu oni slagali

sa pučkim zadrugama i pučkim ,posujilnicama“ sve-
jedno kao luk i oči.

Na ljubljanskom Velesajmu u Gosposvetskoj cesti

nijesam našao onu razvikanu poeziju, što ju nalazi -

Emerson u tvorničkim četvrtima željeznih gradova, pa
da me ljudi ne gledaju kao nepoznatog gragjanina sa
planeta — Marta, postadoh pozoran kao trgovci i tr-
govčići, koji u elegantno i propisano peglanim hlača-
ma nose kožnate lisnice pod pazuhom i zaredam kroz
ukusno poredane i ukrašene paviljone. Skoro samo
domaća industrija. Slovenska tekstilna industrija po-
kazuje tu svoju solidnost i svoju — moć, ali ne to-
liku, da može još istisnuti tugju konfekciju iz čitave
Jugoslavije. Jaka je industrija zavjesa, čipaka, tankih
i pletenih pokrivača, svih mogućih vrsti pletila i tka-
nina iz tvornice ,Stora“ u svetomu Vidu. Slijede izlozi

šešira muških i ženskih, koja može da suzbije i stranu
konkurenciju.

Divim se napretku slovenske elektrotehničke in-
dustrije, počam od električnih žarulja do najdelikatni-
jih aparata i motora, a ne zaslužuje manju pažnju ele-
ktrotehnička industrija, koja proizvodi sva moguća ke-
mikalija, kromove soli, sulfat, sumpornu kiselinu, sa-
litar i t. d. Sve to potječe od tvornice u Hrastniku,
koja je postala najveća u svojoj vrsti na evropskom
kontinentu. Tu vidiš sapun ,zlatorog“ iz Maribora,
konservirano meso, voće i povrće. Sve to gledaš i ne-
možeš, da se sit nagledaš, dok tu blizu bruje zvona
iz kovinske društvene tvornice u Jesenicama, kožari
sklapaju trgovačke pogodbe na milijune, stranci slaju
i nešto bilježe u bilježnicu, a u drugom dijelu paza-
rišne arene po raznim. restauracijama, paviljonima i
drugim zabavištima odjekuje glazba, ruska pjesma,
gitara, tamburica, gusle, miriše prava turska kava i
srpski ćevapčići, žuti se domaće pivo i rumeni se do-
bra kapljica iz Ptuja i Ljutomera. Čekamo samo još
da ustane prevedri knez Lorenzo il Magnifico, da tu

JOVO TURNIĆ

vrijeska i pelima sve
dobije se u trgovini

Aleksanorova ul. 375.
[

kao ispod floreutinskog plavog neba zabugari sa
jim maškarama onu svoju bećarsku:

Quanto & bella giovinezza,

Ma si fugge tuttavia:

Chi vuol esser lieto, sia —

Di doman non c' č certezza!...

Nakon dobre šetnje od dva sata po ovom '
sajmu ističem zlatnu nit: slovenska industrija |
dobrom putu, relativno boljem nego kod nekih ve
naroda. Jer ono što je glavno: industrija kod tog
log naroda napreduje, a da nili najanje ne za|
razvoj poljodjeljstva u zemlji, jer je ovo zanim
sveudilj brojčano najjače zastupano, naime 65%,
da je Slovenija tako gorovita, da je obragjena otp:
samo jedna petina sveukupne površine.

Aferim, braćo Slovenci! Tako naprijed, uprit
ustrajno, malo bolje, obujte nas, obucite nas, u
nam stanove, opskrbite nam skladišta i hambar
se odslije ne bani moć tugjeg kapitala kod nas!

Vaša pobjeda znači pobjeda našeg čitavo;
roda!....

Jedno vedro prije podne posvetih Galeriji
moderne slovenske umjetnosti. Nijesam tu našao
go, ali sam u cjelini našao — Dobro. Dobar je
zam Ivana Franketa, i Jože Petkovšeka, ali je
mnogo bolja umjetnost slovenskog impresionizm:
rij Šubić (, Sama“) Anton Ažbet (, Pevska_Vaja“)
Grohar (,Pomlad“)' a iza Riharda Jakopiča, |
Jame i Vesela dolaze najmlagji, koji mi se mno
svigjaju, jer ,samo traže ali još ne nalaze.....

Mislim na krasote Bledskog jezera, ali ono
osvanulo mutno, oblačno. Ne dospjeh da se pril
ovom našem biseru ... Moj Plutark mi reče:

— Drugi put! Treba da dogjete opet k
ali same da vidite naš ,kinč nebeški“! — Do vid

Zbogom o slobodni slovenski Bregovi, koj
ostavljam jutros vlažne i masne u sivom zelenil

:naš Brabant i plodnu ravnicu klasičnog Pada!.