Str. 2.

na veoma finom papiru ima 47 araka (Oko 750 strana),
velikoga kvarta, a urešena sa. svečarevom slikom u
bakrotisku, 300 slika u tekstu i 18 tabla, od kojih 2
u bakrotisku. U knjizi ima 92 naučna priloga u hrvat-
skom, njemačkom, irancuskom, slovenskom, českom, tali-

    
 

   

- janskom, latinskom, engleskom, i ruskom jeziku, a napi-

sani su od ponajboljih naših domaćih arheologa i hi-
storičara, kojima su se pridružili razni glasoviti Fran-
cuzi, Belgijanci, Nijemci, Česi, Rusi, Talijani i Englezi.
Sve radnje, osobito u našem jeziku, tiču se domaće
historije, Cijena je čvrsto šivanoj i u karton vezanoj
knjizi 700 dinara zajedno s poštarinom, a u originalnom
platnenom vezu 750 dinara.

Rasadnik otrova. To je moderni kinematograf
ili bolje, to.su moderni filmovi. Dobar poznavalac filmske
kinematografske umjetnosti pokušao je da napravi malu
statistiku filmova. Na 500 filmova našao je 200 prizora
ubistva i grabežnih umorstva jedan gori od drugoga,
30 samobistva i otrovanja sa odnosnim receptom, 120
kragja sa potankom uputom i zornom poukom, kako
se otvaraju željezne kase, ormari, vrata i kloroformizuju

. osobe, uključivi praktični sistem, da ne ostanu tragovi

prstiju. — Ovaj rasadnik otrova neumorno radi u gra-
dovima i varošima, pred očima roditelja, školskih i
redarstvenih vlasti stvara i odgaja lopove i ološ, a da
da se niko ni ne ganjiva!

Kobne posljedice hipnotizma. Prošlih su dana
gotovo sve naše novine registrovale strašan slučaj, što
se je desio u Zadru. Neki hipnotizator pravio je pokuse
sugestije u dvorani punoj općinstva. Uspavao je jed-
nog redara, pak mu je predao lulu dašnjom puca na
gledaoce, ali ovaj bacio ltlu a izvadio revolver, ie stao
pucati i ubio trojicu. U dvorani zavladala silna panika.
Hipnotizator probudio redara, a kad se ovaj osvije-
stio i razumio, što je učinio, šenuo je pameću, Hipno-
tizator je bio odmah uapšen. Te žalosne žrtve najbolje
pokazuju, do kakovih posljedica dovodi ludovanje za
hipnozom;

Pisma iz naroda.

KORČULA. Nova zvona stigla su nam na 29.
prošlog mjeseca, a u Nedjelju 30. decembra bili su
svečano blagoslovljena uz brojno saučešće naroda,
koji je od radosti vas bio ushićen i dupkom napunio
prostranu crkvu sv. Marka. Nabavljena su čeliri nova
zvona: najveće sv. Marka od 411 kg., drugo sv. Bar-
tolomeja od 290 kg., treće sv. Jerolima 206 kg., če-
tvrto sv. Todora 125 kg. Zvona su dobavljena iz Mle-
taka a zapadaju ukupno 16.000 talij. lira. Najveće je
zvono bilo darovano od Nj. Vel. Kralja našeg Ale-
ksandra i po njegovoj želji nosi natpis: , Aleksandar

“4. Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca — crkvi sv. Marka

na*Korčuli novembra 1923. god.“ Drugo zvono nosi
natpis: ,Biskup Zaffron“, jer se je to zvono nabavilo
od novca utjeranog od prodaje jednog dragocijenjenog

orao pitanje u Dubrovačkoj republici.

Predavao u katol. društvu ,Bošković“ kan. Da. A. Liepopili.

Čudno ću ja progovoriti o agrarnom pitanju, o
kojem se ima godina raspravlja i površno i tenden-
ciozno. Kazat ću i svoje skromno mnijenje, ne sa
strane juridične, u kojoj sam struci posve ,prophanus“,
nego su povjesničkog gledišta, u koliko me zdrav razim
bude rukovodio.

Dubrovačka se je republika čedno utemeljila,

tijekom se vijekova rasprostranila i takova ostala do
udesnog svog pada. Po povijesti je stalno, da šaka
bjegunaca, kad propadoše Solin i Epidaur, za selenje
varvara, dogje u ove hridi, i utvrdi se na zapadnom
isponu mašega grada u kašćelu, po kojem se pak
manastir kalugjerica Benediktinka mazvao: ,S. Maria
del Castello“. Stalno je takogjer, da su Dubrovčani u
IX. vijeku pomakli svoj posjed od S. Jakoba do velike
megje u dnu Gruža, te da su uzeli u najam zemlje
na podnožju Srgja od okolišnih slavenskih gospodara.
U X. su vijeku dubili na dar Šumet, Gruž, Rijeku i
Zaton. U XI. vijeku Benediktincem bi darovan Mljet,
a kalugjeri su bili iz Lokruma podanici Dubrovnika. Kad
je neki prosti seljak Mihoč isprosio za ženu od go-
spodara Konavala Dekuzija kćer, ova mu u miraz
donese Župu, koja se zvala onda Žrnovnica. Na po-
četku XIV. vijeka Dubrovnik zauzme Koločep, Lopud,

— Šipan, Mljet i Lastovo. God 1333. kupiše Ston i Rat,

1398. kupiše Primorje ili ,Nove zemlje“, dopokon
1433. kupiše Konavle.

Stalno je, da je svako novo tecivo zapadalo mnogo
novaca, u ime ugovora, mita i cijene prodaje: n. pr.
znamo da su Dubrovčani Srpskoj Vladi platili, osim
mita, 8000 Duk. i obvezali se plaćati svake godine
Hilandaru 500 perpera za Ston i Rat; a kad je Bosanska

i kla svoja vladalačka prava na Ston i Rat i

   

 

NARODNA SVIJEST

prstena, što ga je pok. dubrovački biskup Josip Zaffron,
rodom Korčulanin, bio ostavio crkvi matici za njezine
potrebe. Ugodan, milozvučan glas novih zvona cijeli
je grad ganuo. Opće je mnijenje da su nova još mi-
lozvučnija od pregjašnjih. Svak, se pak divi vanjskoj
ornamentici zvona, to je nešto vanredna lijepa. Naš se
grad može sada da diči i ponosi (tako dobrim i lije-
pim zvonima, a u tomu ide prva i glavna zasluga
našem zauzetnom opatu Msgru. Da. Mašu Boduliću.
Da nije bilo onolikog njegovog naslojanja, još bi mi
dugo čekali, dok bi zvona imali, Oa je činio sve
moguće i nemoguće, pak mu cijeli grad to sa zahvalom
“priznaje. Dao Bog, da nam nova zvona bude navije-
štala radost i veselje, i vjernike budu poticala
na vršenje dužnosti prema Bogu i na spasenje duše.

Proslava 40 obljetnice pjevačkog društva ,sv. Ce-
cillje“ bila je istog dana u Nedjelju 30. XII. kad i bla-
blagoslov zvona. Ovo je jedno od najstarijih pjevačkih
društava u Dalmaciji, a u gradu Korčuli igralo je i
igra veliku ulogu u kulturaom i nacijonalnom pogledu.
Tog je dana društvo pjevalo svečanu Misu, zatim je
održana u općini sjednica i odlikovanje zaslužnih čla-
nova. Uveče je slijedila jubilarna akademija sa biranim
programom, a društveni predsjednik zaslužni g. An-
drija Peručić prikazao je u svom govoru! cijeli histo-
rijat »sv. Cecilije« i značenje ovog društva za naš grad.
Dao Bog, da ovo društvo bude sve to ljepše cvalo
i napredovalo !

Iz okolice Nina. Bilans našeg napredovanja i
nazadovanja. Eto da u našoj muževnoj »Nar. Svijesti«
novom godinom ponovno otvarimo stalnu rubriku
naših tvarnih i duhovnih potreba. Naše robovanje lu-
kavom i pohlepnom tugjincu, martom pr. g. pošlo u
nepovrat, ali ue u zaborav, jer gubiikom Zadra, jedinog
središta cijele naše sjeverne Dalmacije, mi smo još
kao izgubljeni. Još nemamo našeg središta, ni eko-
nomskog, ni prosvjetnoga; uemamo pravih kopnenih
komunikacija; parobrodarske su manjkave i rijetke;
nemamo velikih kršćanskih, odnosno na cijene, trgo-
vina; sav narod cijele ove ekonomske zone još neop-
hodno potrebuje hljeba iz Zadra; još amo vlada tugja
tal. lita; još je amo preteško bijednim. plaćenicima.
Naš narod sve nosi u lugji nam Zadar, iz Zadra pak
toliko toga našega ide u tugje krajeve, a mi pri ovoj
ljutoj zimi oskudijevamo i na ogrijevu. Eto Novigrad,
Obrovac, Zemunik, Biograd spojeni su automobilski
sa našim svijetom; a Nin, naše naravno središte, sa
17 odlomaka do 14.000 stanovnika, nema nikakvih
sveza, ni kopnenih ni pomorskih. A gdje je nama
Benkovac, sijelo naših sudbenih, političkih i poreznih
vlasti? Viranima nm. pr. hoće se tamo i amo do 120
i više kilometara. Ninu se hoće Kotarski sud, Pogla-

* varstveno izloženstvo, dubljenje i uregjenje luke itd.

Odnosuo ma napredovanje, osim sa toli žarko jedva
dočekanim oslobogjenjem, malo se čim možemo po-

tad je Dubrovnik mitom i godišnjom daćom umirio
Bosansku Vladu. Od Ostoja su kupili ,Nove zemlje“
za bogate pare; a Sandalju Hraniću, gospodaru polo-
vice Konavala, platiše 18 Q00 Duk., a pak Radosavu
Pavloviću, drugom gospodaru Konavala, 24.000 Cekina.
Osim novaca Dubrovnik darova svakomu od tih starih
gospodara zemaljskih svoje plemstvo —i kuću u
gradu, i obilno baštine u svojoj državi. Zuamo da na
otocima imali su svoja imanja kraljevi Bosanski i
Velemože, a u djelitbi n. pr. Konavala primili su
kralj Bosanski ,partem unam et quartam unam“ ; Voj-
voda Sandalj Hranić ,partes tres et dimidium“; Rado-
sav Pavlović ,partes quinque minus quarta una, ubi-
cumque  placuerit dicto Radosavo, praeter Obod et
Zaptat“. Bogu cijeli decen.* Vlastelinu koji je sklopio
ugovor kupovine na dar ,partem unam“, Velemožama,
koji su podmićeni sklonuli gospodare da ustupe
posjed, osim mita u kupovini Konavala n. pr. Rado-
savo. Obradović dicto Ban ,partem unam“; Vojvodi
Valcassis Pribilović ,partem unam“; Brailo Tessalović
»partem unam“. Kad su svakoga nagradili dopokon
su odredili: ,cuilibet nobili Racusae qui sit caput
domus partem unam et quartam unam. Aliis nobilibus
pro rata“. Dopokon na 140 kuća ,de populo ad quar-
tam unam pro quolibet domo et triginita domibus ad
dimidiam partem pro quolibet domo“. Osobito sam
se osvrnuo na kupovinu i djelitbu Konavala, jer je u
istoj diobi rečeuo (Degl' Ivellio 1. 42): ,Item quod
terrae et villae totius nostrae contratae de Cauali, habere
debeant, in possidendo illas et testando, et accipiendo
pro debitis, et tenendo rationem paesanis, et in factis
villanoruim, et in omnibus aliis prout sunt ordines
super Stagno et Puncta Stagni“. Iz svega ovoga, što
je kazano, čisto proističe, da su vlastela Dubrovačka
kupovini došli u posjed zemalja i to po feudalnom

* Deseti dio.

Br. 4.

faliti. Još kod nas vrijedi ona ,pleti kotac ko i otac
Jedino Diklo,.Nia i Poljica dobavila su nova zvon:
Pomoraca, nadasve Vir, imade na stotine bez kruh:
Iseljenika malo, vino ne prodano, hljeba malo koji :
cijelu godinu. Megjutim narod ninske općine bez o:
novnih škola i bez zadruga danomice ekonomski

duševno propada od nehajnosti, ali najviše od nejme
štine (nema kod nas požrtvovnosti kao u Bosni-Hei
cegovini, niti darežljivosti naših Amerikanaca). Ko
nas neke crkve, župski domovi i groblja jesu na rug!
XX. vijeka, higijene i sigurnosti: kao na pr. u lije
pom Zatonu kod Nina, u Vini (otoku od preko 90
stanovnika, odsječenom od svijela, a pod Benkovcem
u Gorici općine Biogradske i drugamo. — Nadamo s
berićetnijem novom ljetu,'ali kanimo se one, ,pleti kota
ko i otac“ i ne zaboravimo ni onu našu: ,uzdaj s
u se i u svoje kljuse. 12 če

Iz Jugoslavije.

Sporazum s Italijom. U službenim se krugovim;:
tvrdi, da dobijamo za naše priznanje talijanskog suvere
niteta nad Rijekom, otok Lastovo i sve manje otočići
oko njega, koji su do sada pripadali Italiji, a osim toga
dobivamo na Rijeci, Barošu i Delti sve ono, što je bilc
zangarantovano Sforzinim pismom, Oko Riječkog teri
torija dobijamo sve seoske općine. Porušene objekte
u Barošu i Delti Italija će morati obnoviti. Vladin
krugovi tvrde, da ćemo osim političke imati i financial.
nu korist, jer će madžarska trgovina preko našeg teri:
torija prolaziti za Rijeku, čime bi država primala lijep
prihod. Megjutim se u Italiji dementiraju sve vijesti c
napuštanju bilo kojeg teritorija. što ga Italija drži ! :

Redukcija činovnika i vjerska ravnopravnost
Ovih dana novine mnogo pišu i komentarišu redukciju
činovnika, kako je provodi radikalska vlada. Na opće
iznenagjenje reducirano je brzojavnim nalogom iz Be9-
grada skoro polovinu svega osoblja na poljoprivrednom
odjeljenju u Dalmaciji. Megju reduciranima se nalazi
šef. g. Stanko Ožanić. Nije upadno samo to, da su ređu-
cirani i najbolji i najzaslužniji činovnici, i da je ne-
dovoljno osoblje ovog odjeljenja reducirano mjesto da
u ovoj zapuštenoj, agrarnoj pokrajini bude pomn »žano,
upadno je i to, da u tako velikom broju reduciranih
činovnika nema ni jednog od pravoslavnih namještenika,
nego su sve sami katolici, Kad se znade, kako se je
obzirom na krštenicu od nedavno postupalo n. pr. na
državnom dobru u Čibači, nije se čuditi, da se gragjani
pitaju : kamo se djede ustavom zajamčena vjerska rav-
nopravnost ?

Isključeni HrvatiiSloveaci, Prigodom svečanih
prijema, koji su bili priregjivani u Beogradu u počast
stranih diplomata nije bio prisutan nijedan Hrvat ni
Slovenac. To nije ostalo nezapaženo od strane stranih
diplomata i novinara.

 

pravu, jer su kupovali pravo starih gospodara, a ako.
su u većem dijelu, kako smo vigjeli, uzell te zemlje
za sebe, pravo je bilo, jer narod nije plaćao porez,
a troškove su mnamirivala ista vlastela, od trgovine od
pomorstva, od prihoda, od globa itd., a nadaste od
silnoga prometa i po kopnu.i po moru i u dijelu
zemaljskog roda istijeh gospodara, kojim je vlada
pravila razne špekulacije. Treba i to znati, da s1 onda-
šnja vlastela primala za razne službe tako oskudne
plate i nagrade, da su morala iz svoga špaga mnogo
dopriaašati a da se održe u svomu dostojanstvu.

Ali osim kupovine vlastela su stekla pravo na
posjed, jer su ga osvojila oružjem u ruci. Očito je po
povijesti, da sa u Ratu ustali protivu Dubrornika se-
ljaci, i da se je žestoko ratovalo, dok nijesu bili pohva-
tani kolovogje buntovnika braća Branivojevići. Za nove
zemlje svjedoči povijest, da se je Ostoja pokajao, jer!
je te zemlje proda» Dubrovniku, i navali da ih otma
g. 1398. ali po pučkoj predaji bi potučen niže Imotice,
od Marina Gozze, Jaka de G ndola i Mirina de Gradi,
Za Konavle znamo takogjer po povijesti da g. 1419.
i ako je Sandalj Hranić primio novca od prodaje po
pogodbi, nije htio predati svoju polozinu zčmalja,
izgovarajući se Radoslavom Pavlovićem posjednikom
Konavala, I nakon nemilih okršaja i dugog ratovanja
i lukavih pregovora tek g. 1423, dakle 1, godinu do-
cnije Dubrovnik zaposjedne Konavle i provede razdi-
obu. Dakle oružjem u ruci, krvavom borbom M
vnik proširi svoju državu, i po tome steče pravo starih
gospodara i vlasnika "istih zemalja. Jer je pak onda
u svoj Europi postojalo .pravo vladarevo dijeliti i dizati
biće i imanje komugod bilo, a ono što je još gore, posto
jalo je načelo: ,cujus regio ejus et religio“, priznajem
da bi i ova djelitba zemalja. mogla biti feudalna, te
po tome i prijeporna. (Slijedi.