= Jedno uporegjetije. we

Da svak mo e. i i uvjeriti se,

i je razlika izmegju načina gospodarenja

općine, koja se sama upravlja, i načina gospo-

darenja općine pod upravom komesarijata,
donosimo što nam piše jedan naš Dubrovčanin,
nastanjen u Splitu :

,Ovo dana imao sam prilike da u Vašem
cijenjenom listu čitam neke stvarne opaske i
prigovore proračunu za g. 1924. tamošnje
općine, koja je još, nažalost, pod upravom
postavljenog joj. komesara. Mogu Vam reći,
da članci, što izlaze u Vašem listu, mnoge
ovdje zanimaju, a mene kao Dubrovčanina na
osobiti način, buduć da se radi o mome rod-
nomu gradu, spram čigova napretka ili na-
zadka ne mogu da budem inditerentan. Prek-
jučer se susretoh s jednim amošnjim mojim
dobrim znancem Splječaninom, pa razgovor
pade i na ovaj predmet. Sramota je, rekoh
mu, da u tobožnjoj ustavnoj državi moramo

toliko čekati na općinske izbore! Kao da su
komesari svuda providencijalni ljudi! A koliko
samo zapadaju našu zemlju ovi komesari!...

I onda mu spomenuh onako per sumina capila *

glavne prigovore iznesene protiv proračuna
dubrovačke općine, te ga zamolih da bi se
propitao, te mi po istini kazao, kako stvar
stoji s proračunom općine spljetske, mavlaš
što se tiče skrbi za siromahe i ostale karita-
tivne ustanove.

On se odazva mojoj želji, i evo Vam
ovdje naslova i brojaka, po kojim se vidi,
koliko spljetska općina troši za siromahe :

1) Potpora ,Nar. Ženskoj Zadruzi“

za liječenje siromašue djece Din. 4.500
2) Providni Ured 7.800
3) Odboru ,,Charitas“ 24.000
4) Stalne potpore 15.000
5) Milostinje uopće 50.000
6) Naknada milostinje drugim opć. 750
7) Muška Ubožnica 224.350
8) Milostinje ma račun drugih opć. 1.000
9) Liječenje i lijekovi siromaha 147.310
10) Pokopanje siromaha 3.720
11) Pripom. Dječ. Zak. ,Mangjer“ 30.000

Skupa Din. 508.430

Sve ovo na račun odlomka Split.
Kako vidite nema u ovome pogledu nikakva
razmjera izmegju općine spljetske i dubrovačke !

O ORTFICA

iz doba utemeljenja Dubrovačkog Radničk. Društva.
— Prigodom njegove pedesetgodišnjice —
: Sedamdesetih godina prošloga vijeka, kad je
narodna stranka bila već osvojila općinu u Dubrov-
niku, bijaše brijačnica na Placi ispred Dvora, uprav
u sjevernim vratima dućana gdje je sada Dubrovačka
Hrvatska Tiskara. Antun Selak, brijač, bio je faktotum
narodne stranke, On je bio neumoran i nesebičan
radeći za istu ne samo u smislu načelnikovu i ujego-
vih drugova, nego je znao uzimati inicijativu i pobu-
diti mnogo za stranku korisnih stvari, umio je maći
zgodne pisce, da po našim novinama kritikuju protiv-
nike i drugo koješta. U doba hercegovačkog ustanka,
kad je poznata dobrotvorka ustanika, engleskinja Miss
Irwing dolazila u Dubrovnik i u Hercegovinu, njegova
je brijačnica bila padalište najvatrenijih narodnjaka, a
nadasve Srba, koji su iz duše mrzili Ausiriju, i mnogih
dopisnika različitih svjetskih novina i naših domaćih,
jer se on brinuo i za hercegovačke ustanike i dobivao
je najnovije vijesti o ustanku. Svaki dopisnik dolazio
je u brijačnicu da crpi u njega novosti. Sam gjeneral
Jovanović, kad je bio za ustanka u Dubrovniku, po-
slao bi u njega ili u braće Boškovića svog ordonanskog
oficira u istu svrhu, U njegovoj brijačnici dolazio je
stalno Stilman, dopisnik londonskog Tajmsa, lučki
kapetan Kovačević koji je bio reporter Korespondenc-

.biroa, te ministarstva inostranih djela u Beču, Lukeš,

dopisnik stare Presse i reporter ministarstva unutraš-
njih djela u Beču, sudac Rupčić, dopisnik francuskog
»Havasa« i drugi još. Od Dubrovčana dolazili su pok.

NARODNA SVIJEST

“Ali zato nema u proračunu spljetske općine
za g 1924. niti jedne pare nagrade načelniku,
niti jedne pare za putovanja ; niti jedne pare
,disposicionsfonda“ ...!! o u.
i ako širokogrudni proračun za sitomahe
— primj

eti moj spljetski znanac — nije bio
zapreka, da naša općina razvije intensivan rad
na svakom polju, pa treba zahvaliti našemu
načelniku i upravi, koji se iz same gragjanske
dužnosti i ljubavi posvećuju općemu dobru,
da se ovaj naš Split diže i cvjeta u eri, kad
sve propada“.

— Vjerujem, pa i sam vidim, da je tako
rekoh ja — ali me tješi nada, da će se dubro-
vačko gragjanstvo ipak jednom osvijestiti, te
u jedan glas i energično od vlade zatražiti,
da prestane jednom iznimno stanje, koje već
postaje nesnosno, te da se što prije raspišu
općinski izbori!

 

Boli 2 U licu? U udovima? Pokušajte pravi Fellerov Elsa-
Fluid! Čudit ćete se! Ugodnog i krepkog djelovanja kod trljanja
čitavoga tijela i kao kosmetikum za njegu kože, zubi i ustiju!
Kudikamo jači i bolji od francuske rakije i kroz 25 godina svagdje
tražen! Zajedno sa zamotom i poštarinom 3 dvostruke ili 1 speci-
jatna flaša 24 dinara; 36 dvostrukih ill 12 specijalnih flaša 214
dinara i 10%) nadoplatka razašilje: ljekarnik Zugem V. Feller
Stubica Donja Elsa-trg br. 297. Hrvatska.

Wilson i Jugoslavija.

Wilson je spasio Evropu, kad joj je majteže bilo,
od pangermanske dominacije. A što je učinio za nas
Jugoslavene ? Ono što nije učinio ni jedan stranac i
saveznik, od kada se zna za našu historiju. Wilson je
branio našu stvar kao svoju rogjenu. Protiv preten-
zija Italije bio nam je Wilson na Konferenciji Mira
jedina ozbiljna i sigurna zaštita. On nije morao u sva-
kom pitanju uvijek naći najbolje riješenje, ali je uvijek
bio nošen iskrenom težnjom da osigura naše ujedi-
njenje i naš slobođan opstanak.

Najznatniji akt Wilsonov za Jugoslaviju dolazi
18. oktobra 1918. Austro-Ugarska je 4. t. mj. ponudila
mir Sjedinjenim Državama. Wilson odgovara da ne
može uvažiti primljeni predlog, jer je napustio 10. tačku
svog programa, pa kaže: ,Otkako je napisana ova re-
čenica i proglašena pred kongresom Sjedinjenih Dr-
žava, priznala je vlada Sjedinjenih Država da postoji
ratno stanje izmegju Čehoslovačke i njemačke i austro-
ugarske carevine, i da je čehoslovačko Narodno Vijeće
de facto ratujuća strana, koja je snabdjevena potrebnim
autoritetom da upravlja vojničkim i političkim poslo-
vima Čehoslovačke. Ona je takogjer na najdalekosežniji
način priznala da su narodne težnje Jugoslavena za
slobodu pravedne. Stoga predsjednik više ne može
priznati puku autonomiju ovih narođa, kao osnovu za
mir, već je prisiljen zahtijevati da budu oni, a ne on
suci o tome kakva će akcija od strane austro-ugarske

Pero Čingrija, nar. zastupnik a poslije načelaik du-
brovački, i Srbi pok. Aleksić, Pavlović, Baranjin i drugi.
Brijačnica je bila i agencija ustanka, a vlada austrijska,
koja je u svoje sebične svrhe sad otvoreno sad pokri-
veno podupirala ustanak, ali kadgod bi i prividno ne-
prijateljski postupala protiv ustanika, puštala je da se
prodavaju iz državnih magazina puške, koje bi došle
u ruke ustanika. Tako jednom financna straža prodade
bjelodano jedanaest tobože starih pušaka za sedam
forinta, koje kupi g. upravnik Peričić, te one dogju u
agenciju za ustanike. Tu sam dolazio i ja i bio. sam
se za rana sjetio, da su Kovačević i Lukeš izvjestitelji
različitih ministarstava u Beču a poslije slučajno došao
i do pravog dokaza, i s toga sam uvidio da je po-
gibeljno ispred njih stavljati srce na jezik, jer su ri-
ječi mogle biti priopćene ili telegrafom - ili poštom u
Beč. Ali ova dva izvjestitelja, imala su običaj, da jedan
govori protiv drugoga, kad bi drugi bio izočan, možda
da otkloni od sebe svačiju sumnju, da ih bečka vlada
plaća za refereadere. Ali i Aleksić i Baranjln, kad bi
došlo do govora o politici, razriješili bi svoj jezik i
grdili od srca Austriju.

U to doba, godinu ili dvije dana prije hercego-
vačkog ustanka, stari autonomaši u Dubrovniku bili su
naumili da osnuju radničko društvo pod imenom ,So-
cieta Operaia del Progresso“. Napredak radničkog sta-
leža u Dubrovniku bila je za njih prividna stvar, jer
njihova iskrena namjera bila je ta, da spase i oživu
autonomašku stranku, koja je u Dubrovniku propadala.
Oni lijepim i skladnim riječima, kojim su Dubrovčani
vješti, iskazujući najtoplije ljubav za radnički stalež,
bili su poradili oko mnogo naših zanatlija i radnika,

 
   

Bri:9.

vlade zadovoljiti težnje i shvaćanja ovili naroda o
hovim pravima i o njihovom odregjetiju kao član
i porodići naroda“. i BA

= Ovaj le hilstorijski akt uzidati u temelje Jugo:
vije. Da nije toga bilo, i iiarodnog pokteta koji je
jedio, s Austro+Ugarskom bi se bilo ptegovaralo, i
bi, makar osakaćena, ostala na životi kao opasnu
za slobodu svojih susjednih naroda. Po ovom a
Wilson je jedan od glavnih tvoraca Jugoslavije. M
se to danas i ne pamtiine uvažava dovoljno, poto
naraštaji urijet će da ocijene golemu zaslugu ovog"!

likog čovjeka za mašu slobodu. Slava mu do vije!
(»Slob. Trib,“

\

m-R a

Pisma iz naroda. '

Iz okolice storijske. Šumski, obrtnički i redi
stveni prekršaji. Uvijek je bilo, biva i bit će prekrši
pravih i nehotičnih, šumskih, obrtničkih i redatstven
Za takove prekršaje tuženici su prije dolazili u S
u stanovite rokove pred dotične političke povjereni,
koji bi na državne troškove u Ston došli. Tu bi /
tuženici opravdali, obranili ili bi bili oglobljeni i |
depsani. Na taj način prištedilo bi se narodu mno
i u trošku i u dangubi. Danas, u doba centralizu
toga nema. Za bilo koju malenkost tuženici, pa i p
vedni bili, moraju u Dubrovnik pred dotične stareši
U tome mnogo narod trpi, troši i dangubi, pa i p
vedni bili. Treba im dan prije od kuće, sutri dan pri
vlast a treći, a neki tek četvrti dan kući se povrat
Više puta i pravedni trpe i mnogo trpe, jer uz dani
nje skupoće za putovanje, hranjenje i moćevanje i
na stotine dinara, a gdje su im izgubljene "ol

1

 

“Kad bi dotični sreski povjerenici dolazili u Ston

tamo izvide pravili, stranke saslušavali mnogo bi f
toga prištedilo i narodu koristi bilo. Putne troši
nek plaća država bilo iz kojigod iondova, kad nel
bilo fondova od dotičnih rezorta. Cinovnici su na služi
naroda, a ne narod na službu činovnika. Ova pita;
postavljamo na srce g. velikom županu, od kogal
nadamo, da će nastojati zadovoljiti želji naroda i d
mu u susret. i
PRAG. Čehoslovačka crkva. Dugo nisle nit
čuli o českoslovačkoj crkvi. Evo vam najnovije vije
Kako se čini, kriza koja vlada u spomenutoj 'crk.
dolazi do svoga raspleta. Gorazd Pavlik, biskup m
ravske dijeceze, kani istupiti iz čslov. crkve te smje
— kako se govori — utemeljiti novu crkvu, koja!
bila tijesno spojena s pravoslavnom crkvom u
karpatskoj Rusiji. Nema dvojbe, da će njegov isl
iz rečene crkve biti predmetom još mnogih diskusi
jer je Gorazd prilično obljubljen. Jedino, što mu;
predbacuje, to je njegova velika sklonost pravoslav.
što je izazvalo silni otpor u stranci Farskoga. Q|

otpor neki krugovi još više uspiruju. -- 8.
kućno sredstvo proti boli

[arove ROBliIC& šsšo ssosoe pov pot

bave, dobivaju se uz originalnu cijenu u ljekarni u Gruž

 

već preko 60 god. obljublješ

 

da se upišu u to novo društvo i zavedoše sam;
Antuna Selaka, i
Kad mi priopći zavedeni Selak tu stvar, ja q
mah skočih na njega, zamjerajući mu da se zaveo,
lijepim riječima tih ljudi, koji samo hoće da učvr;
svoju stranku i tim oslabe narodne krugove, Kazah 1
da treba odalečiti naše od ,Progresa“, a utemeli
jedno naše pravo radničko društvo. Selak uvidi ispr;
nost moje misli i po svoj prilici po savjetu koj
prvaka narodne stranke, odluči da će sa onim naš
zavedenim izvršiti udar na novo radničko drašt
koje je imalo jedne nedjelje popodne držati sastan
u Bondinom pozorištu za biranje prve uprave, U pi
regjivačkom odboru bio je predsjednik Dr, Abel €
ragli, čovjek inače ljubazna i dobra srca, kojega
nažalost smrt prerano otela njegovoj porodici.
Antun Selak imao je zajedno sa svim narodnim zar
tlijama i radnicima doći na sastanak ali tek iza g,
četka glasanja i zahtjevati da glasanje počne iz no,
jer da i oni hoće da glasuju. Tim ili bi oni dot
većinu ili mašli temeljit razlog za istup iz društ
Ja, koji sam znao po Selaku za udar, koji dq
spravljaju, mr'o sam od želje da vidim, kako će se
izvršiti i pogjoh u pozorište, ma da se nijesam
upisao u taj ,Progresso“ i ostanem na dau ple
blizu ulaza, naslonjen zidu.
Kad ih se nekoliko skupilo, predsjednik, koji
već sjedao za predsjedničkim stolom, prišapće drugon
od odbora, kažući prstom na mene, da pošto ja nij
sam član, ne mogu ostati na sastanku i naredi
da pogje do mene i da mi kaže, da stog razloga u
gjem. Ja čuh tu naredbu i kad član dogje do nd