God. VI. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. a je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. i Izlazi svakog Utornika. | Oglasi, zahvale i priopćena po oženio cijeniku. — Odgovorni a j g urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — [a zanatlijsko-obrtne škole.' Čitajući u br. 10. »Narodne Svijesti«, da se radi nutku ovakove škole u Dubrovniku, pozdravljam teju socijalnog karaktera. Ostvarenje te ideje zna- \bi jedan plus u našem socijalnom životu. Ako edamo u prošli, kulturni i socijalni rad, opazit da smo do sada u cijelom tom radu bili neslo- ni, tjesnegiudni i nesamostalni, le se nijesmo na- ništa stvarati, već samo kopirati, podžavati tugje ada nepotpuno i bez dovoljnog shvaćanja. Prino- ismo iz tugjine razne kulturne, a napose socijalne itucije bez obzira, da li će one kod nas dobro jeti i donijeti zdrava pleda. Na te uspjehe i plo- e malo se tko obazirao, jer je bilo glavno, da nam \pročuje ime i da svijet vidi, kako smo kulturni ipredni. Jesmo li pak u istinu, u jezgri naše kul- > takovi, zato se nije pitelo. Poradi takvog nepot- og i krivog shvaćanja kulturnog, a napose scci- og rada, a i poradi nedovoljne objektivnosti i stro- ki u kritici osnivale su se razne institucije te vrsti, e doduše imaju lijepu i plemenitu svrhu — što no aže — na papiru. Uslijed toga osjeća se oskudica Ično-praktičnih škola, zato osnutak ove zanatlijsko- line škcle donijet će lijepe uspjehe. Takva je škola danas potrebna i vrlo važna. | U prošlom se ratu moglo opaziti karakteristična 'osve razumljiva pojava, da je naš podmladak ostao | stručne izobrazbe obrinog značaja, jer nije imao , da se izobrazi. Stoga je vrlo važna ta škola, jer dati prilike i onim, koji inače ne bi mogli doći do g znanje, što ga razni zanmeti zehtijevaju. Ujedno će ;umanjiti broj bezvrijednih individua, koji iako spo- y za rad, ipak bi htjeli, da ih ljudsko društvo na n milosrgja uzdržaje. Da ta škola postigne svoju hu, treba da.je solidna, jedinstvena i svestrana. im toga ta škola uz to što stručno izobrezuje pod- dak, treba da ga i moralno odgaja. U ic pc gledu ja upućivati mlade zanallije, kako će se vladati u lućem životu, da postanu tako danas sutra valjani ltstiti majstori i gregjani. Plod te škole biće laj, da io cobiti lijepi broj kvalificiranih zapallija, koje iašnje vrijeme i prilike zahtijevaju. Osnuikom te le ujedno se daje prilika i djevojčicama, da se u m smjeru izebreze i buću ravne drugim svojim garicama, koje uče takve škole. Dao Bog, da se što prije ostvari u našem Dubrovniku. — GR i * Glas jednog prijatelja našeg lista. iz bratske nam enije. Ur. Kabotaža na Jadranu. | Iz Beograda se javlja, da Talijani traže kabotažu 'mašim obalama Jadrana t.j. pravo plovljenja i ovo \vo u stvari bi značilo jednu neizbježivu smrt naše parcbrodarstvo, koje je i onako malo i ne- vijeno, čudno i inatsko. Značilo bi jednu nesavla- u zapreku za razvoj naše plovidbe, valjda za sva Mena. Mi ne bi nikada mogli uspješno konkurirati janskoj plovidbi, jer smo premaleni i brojem bro- Va i financijama i duhem poduzetnosti. Onaj ogromni zaboravni škandal, koji je otpočeo prošloga ljeta d nazivom ,štrajka pomoreca“ i koji još ni do sada 8 svršio, najbolje pokazuje našu snagu vis-a-vis ta- skoj snazi. Dogogjaji, koji su se okretali i okreću toga štrajka, nijesu samo dokaz našeg duševnog iaterijalncg sirotinjstva, nego i dokaz slabog razu- evanja naše vlade za more. , Jadranska Plovidba“ ni danas nije dobila obećane subvencije, a naši orci pa i sami kapetani plove su hiljadu dinara sečne plaće i to samo oni sretni, koji su dobili mMmještenje, a njih na stotine i hiljade su već skoro dinu dana neuposleni. Naši primorski krajevi, koji drekeć živjeli od mora i po moru, sada znadu da p |more korisno tek kad ulove kakvu ribicu iz a, a sve druge prednosti i koristi mora za njih davno umrle, Kad bi Talijani smjeli da podržavaju braćaj s našim obalama, onda bi propalo i ovo 'lo što imamo. Poslije toga parobrodarska bi društva sadašnje deficite, kad ipak plove u koliko plove z konkurencije, jednostavno propala ine bi im drugo 2ostalo, nego da dovrše ono, što su već počela, da ei svoj zadnjii brod talijanskim parobrodarskim tvima, a naš čovjek ne bi ni jedan bio zaposlen. ij toga bi izgledao ovako: kad ne bi bilo naših tobrođa u obalnoj plovidbi, kad bi se talijani osje- bez konkurencije, udarili bi nam takove prevozne tene, da bi nam svi kralježnici pucali, Kabotaža dana ilijanima po našoj obali Jadrana, u stvari bi značila konačno izgubljeno more a sve dobro osim za — šenu panoramu. , Pokret“. I . i: i liječenje ,Iron“-nom poradi njegovog ' izvrsnog teka i djelovanja. Dobiva se u mi u Gružu. za svakog slabokrvnog i blijedičavog Proračun Dubrovačke Općine. ,lmovina“ : Fiktivne stavke. — Dionice tramvaja. 'VI. Općinski se prihcdi u financijalnoj znanosti dijele, kako je poznato, u privatno-gospodarske ili ori- ginalne i u javnog ravne ili derivalivne. Privatno-gospo- darski ili originalni potječu od općinskog nepckreinog i pokrelnog (m. pr. vrijednosni papiri i t, d.) imanja, općinskih poduzeća, dok jevnopravni ili derivativni po- tječu iz javnog naslova : pristojba, nam ela, prireza i sl. I proračun naše Općine pokazuje ovu istu diobu općinskih prilioda, a karakteriše se tim, da prihodi privaino-gospodarske neravi gotovo iščezavaju spram predvigjenih prihoda javnopravre prirode, t. j. prora- čun predvigia pokriće općinskih troškova većinom tak- sama, polrošarinskim nametima, ie prirezima na dr- žavne izravne poreze. U ovakovoj vrsti pokrića vidi se nažalost, da se naša općina nemajući originalnih pri- hoda nalazi u posvemašnoj finencijalnoj ovisnosti od državne upravne vlasti, te državnog poreznog sistema. U interesu očuvanja auloromija sviju općina, pa do- sljedno i naše, pcirebno je stvarati općinska poduzeća, povećavati originalne općinske prihode, e da se tako osigura što jača općinska samouprava kao što i veća mogućnost ostvarenja svega onoga, za čim ide općin- ski samoupravni djelok1ug. Kćo pivi naslov na strani pokrića u proračun 'ma sviju odlomaka nalazimo naslov ,Imovina“, koji sadrži privatno-gospoćarske prihode naše Općine, to jest pri- hede pjene vlastite imovire. U pioračunu ,Zajednice“ susrećemo kao stavku 1. ,Najam vojarne u Gružu“ D 8.644.71, o čemu smo već govorili, a ovdje nam se čini shodno, da još samo islaknemo, kako je ova prva vjerojatna stavka pokrića potpuno fiktivna, pošto kako nam je poznato, vojni erar nije ni u prošlim godinama platio ovu mizernu rajemninu, pa se sloga opravdano bo- jimo, da se isto ne dogodi i u ovoj gcdini. Obzirom ma cvo dužnost nam je preporučiti gcsp. vladinu ko- mesaru, da učini sve nužno, da se utjera već zaostala najamnina kao i ona predvigjena za ovu proračunsku godinu. Ova stavka 1. ima i svoje dvije podstavke i fo a) za uporabu vode (u vojarni) D 300, b) pokra- jinski doprinos D 2.821:45. Ali kao šio je stavka 1. po iskustvu prošlih gcdina fiktivna (jer erar, kako spo- menusmo ne plaća), tako su jednako i ove dvije pod- stavke fiktivne, jer kao što se mije ništa primilo za najam, isto se tako nije primilo ni za porabu vode u vojaini. Ni spomerutog pokrajinskog doprinosa D 9,821:45), kako se čuje, Općina nije mogla naplatiti kcd Poreznog Urcda, jer je ovaj ispletu odbio, a ne- zna se s kojih razloga. Tako vidimo, da je koliko stavka 1. toliko i nje- zine podstavke sve to fiktivno, pak zeto svraćajući ma to pažnju gragjana kcnstatujemo, da je gotovo cijeli naslov ,Imovina“ proračuna ,Zajednice“ samo jećna žalosna imaginacija. Stavka 2. ovog neslova glasi: ,Kamati na 25.000 D. dižav. obveznica 7% držav. zajma D 1.764. Iz ove se stavke dade razabiati, da na proračunu , Zajednice“ imede diž. obveznica 7% drž. zajma u nominalnom iznosu od D 25.000. Pošto su ove obveznice daleko ispod ncminalne vrljednosti, jer na našim burzama kotiraju tek 61%, to je njihova realna prometna vri- jednost daleko ispod nominale, odnosno se smanjuje imovina : Općine radi ovako niskog kurza za iu ne malu razliku izmegju nominalne i tržne cijene spo- merutih obveznica. Iz naslova ,Imovina“ proračuna za ,Dubrovnik, Predgregja i Bosanku“ spomenut ćemo neke važnije stavke : stavku 1. ,Najamnine“ D 29.464:50; stavku za ,RKlaonica“ D 65.000; stavku 3. ,Kamati na drž. ob- veznice 7% drž. zajma“ (na D 3.400) D 238; te stavku 9. ,Dividenda na D 24.875 i superdividenda na D 125 u dionicama Dubrovačke Električne Željeznice“ na odlomak Dubrovnik D 1500. Stavka 1. ovog naslova proračuna za ,Dubrovnik, Predgragja i Bosanku“ (D 29.464:50) predstavlja u glavnom najamninu, koju Općinska Kafana plaća Op- čini, dok stavka 2, istog naslova ,Klaonica“ (D 65.000) predstavlja prihod, koji se očekuje dobiti od t. zv. kla- orine t. j. pristojbe za klanje u klaonici, gdje se plaća n. pr. na svaku glavu krupne marve D &. i t. d-Iz stavke 3. razabiremo pak, da osim ,Zajednice“ još i odlomak Dubrovnik imade u drž. obveznicama 7%o drž. zajma svolu od D 3400 nominalne vrijednosti, te se od ovog očekuje prihod od D 238 u ime 7%o kamata. Na koncu iz stavke 9. vidimo, da se Općina nada 10% dividendi na svoje dionice Dubrovačke Električne Že- ljeznice, kojih imade u nominalnoj vrijednosti D 24.875, ok je jedna dionica amcitizirana i na nju se prima superdividenda. Općina imađe jednu petinu svih akcija Tramvaja, čija dicnička glavnica iznosi D 125.000, te je prama tome sigurno najjači dioničar ovog poduzeća. Iz takvog njenog položaja slijedi, da Općinu mora silno intere- sovati stanje, razvitak, prosperitet kao i način dijeljenja dobiti ovog poduzeća, u kojem Općina ima da pro- miče i štiti samo interese svoje t.j. općinara. U ovom je poduzeću Općini prama $ 13 društvenih statuta za- jamčeno pravo imenovanja jednog člana u upravnom vijeću društva za vrijeme dok bude posjednica dionica. Zastupanje i zaštitu interesa općinara na glavnoj skup- štini Dubrov. Elekt. Željeznice u prošloj godini izgleda, da zastupnik Općine nije imao u vidu, kad je dopu- stio da se udijeli jedna nagrada, koja iznosi taman toliko, koliko i dionička glavnica društva (Kr. 500.000). Ovim se je oštetilo sve dioničare po akciji za 900 kr. pa je lako izračunati koliko je sama Općina tim izgubila. Pošto skorih dana ima da se održi ovogodišnja glavna skupština pomenutog društva, to upotrebljavamo ovu zgodu, da osobito preporučimo g. vladinu kome- sau, neka ove godine zaštiti interese cjeline pred in- ieresima pojedinaca i ne dopusti, da se dogodi nešto slična lanjskom kuriczumu. Predvigjena dividenda pra- ma jednom zaključku općinskog vijeća ima da se dijeli na način, da 60% ide odlomku Dubrovnik, a 40% odlomku Gruž, pa se u pretpostavljenom slučaju oče- kuje, da će odlomak Dubrovnik primiti u ime dividende D 1500, a odlomak Gruž D 1000. Iz pretresa ovog prvog naslova na strani pokrića proračuna konstatujemo, da privatno-gospodarski pri- hodi Općine i kad ne bi bili djelomično fiktivni, opet bi bili tako neznatni, da doista moraju zabrinuti sva- koga svijesnog općinara. (Slijedi.) Pitanje ispaše u ,Crnim Dolima“ (na dalmatinsko-hercegovačkoj granici.) Kako je poznato našim čitaocima, prošle je go- dine bila ctišla posebna deputacija u Beograd kod Ministarstva unutrašnjih djela, da ispesluje izgubljeno pravo ispaše dalmatinskim seljacima župe Kliševa, jer je ondašnji Ministar Dr. Marković preko svakog oče- kivanja, a na zaprepašćenje iste komisije, koja je malo prije toga bila na licu mjesta, dosudio bio potpuno pravo samo Šćeničama — hercegovačkom selu, Spome- nuta deputacija bila je isposlovala kod Dr. Timotijevi- ća, ondašnjeg ministra, da i dalm. sela imaju pravo na ispašište sve dotle, dok Drž. savjet ne riješi njihov utok. Vijest »Večernje Pošte« od 4. decembra 1923. da je Minist. Savjet riješio ovo pitanje na korist her- cegovačkog sela Šćenice i to na podlogu tobožnje neke istorijske povelje bosanskog kralja Ostoje, koja bi se čuvala u dubrovačkom arhivu, po kojoj bi bio spomenuti kralj darovao seljacima Šćenice dotičnu šumu i ispašu, ne odgovara nimalo istini, jer niti opstoji dotična povelia, niti je Državni Savjet radi toga pitanje riješio, nego se je osvrnuo jedino na puku iormalnost, koju je primjetio jedan državni savjetnik, da se žalba dalm. seljaka mora odbaciti, pošto nije blagovremeno prikazana Državnom Savjetu. Ova tvrdnja ne stoji, jer samo riješenje kaže, da je odluka Ministra Unutr. Djela predata strankama 16. VI. 1922. a da bi utok predat Drž. Savjetu tek 22. VIII. 1922., dok je bio zadnji rok za utok 14. VIH. 1922. Motivacija je dakle jedino radi 8 dana zakašnjenja, ali stvar stoji ovako: stranke su zbilja primile riješenje 16. VI. 1922. pak su utok blagovremeno i to istog mjeseca prika- zale, kako se to potvrgjuje s pošt. primnicom. Seljaci sela Gromače, Kliševa, Mrčeva i Mravinjca na ovo će se ponovno obratiti Drž. Savjetu s dokazima, da je njihova žalba bila blagovremeno prikazana, pak da se ima uzeli u pretres. Nadamo se da Držav. Savjet neće zabaciti ovu molbu, već da će pravedno riješiti ono vitalno pitanje spomenutih dalmatinskih sela. ELZA-FLUID Na bijelom tome svietu || Stari Bajo na Dunavu, Nema, valaj, lieka, Kad ga bol pritisne, Kako što je glasoviti Tek što ,Elzu“ primiriše Fellerov ,evreka“! | Kako mladić klisne. A i nema ni tog našeg I Pribac je okušao | \ I | \ 1 | Vragutoga lista, \ Krepost njenu bajnu, U kome se Elza-Fluid Pa mu stoga vidjet možeš Reklamno ne blista. Kosu vazda sjajnu. Latinicom, ćirilicom A i Stipe u Londonu Ime mu se šara; Hćaše da umira, Sve su stranke u tom složne Da mu ne bi Stubičkoga Da mu nema para. Divnog eliksira. I doista ko god čita | E pa onda prirodno je, Sve što ,Elza“ lieči, Da mu hvalu daje Valja da se pogotovu Od čuda izbeči. Sve nemoći pred njom bježe, Pucaju čudesa, Polumrtva oživljuju Ljudska ta tjelesa. Ciela zemlja bez razlike Vjere i partaje. Zato i ja opet velim: Nema, valaj, lieka, Kako što je Elza-Fluid, . Nigdje ni odvieka !! Šeremeta. Sei = m 7 |