|. a, Pošteni plaćena w gotovu. Br. Po "Narodna S DUBROVNIK 8. aprila 1924. vijes o SORE God. VI. na e lista (8 Din mjesečno ; za on 10 Din. EGO i PLATIVO. | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. U Uredništvo i Uprava kod BiDr Lila U (EN ia Stranka i sadašnji politički položaj. U posljednim izborima imala je Hrv. Pučka inka u sjevernom i južnom dijelu Dalmacije dosta kih neuspjeha. Njezini liberalni i bezvjerski pro- lici klicali su od veselja, da je jednom uspjelo muti vratom ,klerikalnom zmaju“ u Dalmaciji. )zjutim svi ti brojni protivnici Hrv. Puč. Slranke su se prevarili u svojim računima, jer su držali, lje ona jedna afermerna, časovita pojava, jedna poli- a kombinacija, koja se stvara bez načela i bez grama, da se u stanovitim političkim prilikama može mutnome loviti i tako dobiti zastupnički mandat, | što je to bio slučaj sa strankom ,Drinković- mbić“. Hrv. Puč. Stranka predstavlja jedan pokret ašem javnom životu u pogledu kulturnom, vjer- m socijalnom i političkom. U političkom pravcu nja na prvo mjesto poštenje i iskrenost, što od zahtjeva, da ne licitira ni na više ni na niže, već ugovori pred narodom punu islinu i da propovijeda io takovu politiku, da postavi samo takov politički ni program, koji se u datim političkim prilikama le realizovati. Iz tih razloga postavila se je ona na ks parlamentarne borbe za lirvatska prava, radi su je Radićevi pristaše proglasili izdajničkom. itenje je tu mnogo pretrpjelo, teško izdržalo, ali je konačno pobijedilo, jer su Radićevi zastupnici zon tolikih neuspjeha uvidjeli, da je taj put borbe “(no moguć i ispravan u sadašnjim prilikama. | Kao što u političkom, tako u socijalnom i kulturno- gskom pogledu isticala je Pučka Stranka protiv 4remnih struja na jednoj i na drugoj strani svoja i Paralelno sa riješavaniem državnopravnih pitanja avala je ona i teške socijalne i kulturno-vjerske bleme. Ona se nije dala nikada zanosili demago- m, koja je išla za tim, da pojedinim društvenim jevima baca pijesak u oči i da im daje obećanja osnovu lažnoga nacionalizma, za koji se vješto tivaju u mnogim državama Evrope, pa i kod nas, ni izrabljivači naroda težeći za diktaturom. = Nakon neuspjeha u Londonu i nakon rimskoga la mora Radić da dolazi u Beograd i da se zaklinje kralja, ustav i na državu bez ikakovih garancija. ić je izabrao najnezgodniji momenat za dolazak u grad. Propustio je borbu u konstituanti i nakon istituante, koja bi bila čitavu našu narodnu politiku &nula drugim pravcem i po kojoj ne bi bilo nikad «lo do ovakvog centralističkog ustava i do ovakove kke hegemonije u svim granama državnog života. u. Megjutim, veselimo se, da je g. Radić započeo lamentarnu borbu i u sadašnjem času. On treba da narodom odgovara za sve dosadašnje rezultate ike apstinencije. | Radić je dakle u pitanju taktike došao na pravo lovište, a sad bi trebalo da se i u načelnim poli- pitanjima otrese mnogih obećanja, koje je dao atskome narodu, a za koja je bio uvjeren, da se adašnjim političkim prilikama ne mogu oživotvoriti. yzicioni blok može da tuče Pašić-Pribićevićevu aturu sa jednim radnim programom, koji će s jedne e prisiliti demokrate ma reviziju ustava u pravcu onodavnih historijskih pokrajinskih autonomija a programu Hrv. Puč. Stranke, a na drugoj strani ljiti se od ekstremnih tendencija, koje su u izbo- postavljene samo zato, da se prikupi što više data. Polrebito je dakle s jedne i s druge strane &nost, poštenje i puno megjusobno povjerenje, se ne čini novi ,Markov protokol“ za megju- q zavaravanje. Sukob izmegju Hrvata i Srba ao je već svima i s ovu i s onu stranu Drine. sporazuma tako je jaka, da joj se neće moći lo oprijeti ni Pašić, ni Pribićević, ni Bijela Ruka. pe je samo da se ona pograbi snažaim rukama 4ci s ovu i s onu stranu Drine, pa da vidite, kako )o zraku letjeti perje svih šovinista, hegemonista, atora i korupcionista. ! | Hrv. Pučka Stranka upisuje sebi u zaslugu, što Hrsićla hrvatsku politiku u pravcu taktike. Ona još više veseliti, kad se s jedne is druge strane i da se jedino na njezinom političkom programu Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. može ići pulem do politike konačnog sporazuma iz- megju Hrvata i Srba. Radi toga svi prislaše Hrv. Puč. Stranke treba da budu danas ma okupu više nego ikada, da šire svoje ideje i da se ne dadu ni od koga zastrašiti, jer se nakon toliko godina zapećarske politike otvorila borba, koja će bili mučna i teška, ali koja konačno mora da dovede do pobjede. Dr. Janko Šimrak. O tempora! O stručnjaci! (Zagrebačke ,Koprive“ prigo- dom Paskijevićeva procesa) Prošlih dana kolala je po novinam vijest, da je splitsko ,Profesorsko Društvo“ podnijelo prijedlog Mi- nistarstvu Prosvjete, da se u svrhu ,izjednaćenja škol- skog pravopisa“ povede ,anketa“, i to tako da budu pozvani, da se o stvari izraze beogradski i zagrebački jezični stručnjaci. ,Prosvetui Savet“ u Beogradu, da je taj prijedlog usvojio i odredio što treba, da se rečena anketa“ šio prije obdiži. Vijest je ova interesanina i, obzirom na samu stvar, o kojoj se radi, mnogo važnija nego što se kome, u prvi mah, može činiti. Smatram stoga da je ne samo zgodno već i potrebito, da se o njoj koja reče. Pita se prije svega: o čemu se uprav radi i što se lo ima da razumije pod izražajem: ,izjednačenje pravopisa“? Kad se govori o ,izjednačenju“ pravopisa, razu- mije se ono isto što i kad se govori 0 ,izjednačenju“ ka- lendara. Gdje, kao kod nas, postoje dva kalendara, izjednačenje može se provesti samo tako, ako se je- dan od njih napusti, a drugi prihvati. Jedan mora da ustupi mjesto drugomu, i time je postignuto izjedna- čenje. Razumije se pak od sebe da onaj kalendar kao i uopće svaka stvar, koja se prihvaća, ima biti očevidno i bezuslovno bolja od one koja se napušta. Svaki onaj, pa bio taj privatan čovjek, društvo, država ili narcd, koji bi napustio nešto što je bolje, da prihvati nešto što je gore, bio bi nerazložit i lud. Uz dva kalendara imamo mi još i dva pisma (alfabeta), ćirilicu i latinicu, i dva pravopisa: jedan nazvan pravopisom Vuka i Daničića, koji je regolovan prema izgovoru onog jugoslavenskog kraja, gdje se naš jezik najbolje i najpravilaije govori B(osna-Herce- govina); drugi nazvan obično ,sremački“, udešen prema izgovoru kakav postoji kod istočnog dijela srp- skog plemena, koji je taj izgovor od susjednih mu Bugara primio, te se njim služi u književnosti. Prema tome, svrha predloženoj ,anketi“ nije i ne može bili drugo nego to, da se izjednačenje školskog pravopisa provede na način, da od dva rečena pravo- pisa, bolje reći, od dva postojeća književna marječja, u svim našim školam samo jedan ostane, a drugi se iz svih naših škola sasvim eliminira. A sad, da upitam ja vas, gospodo čitatelji, onako po dubrovačku: što vam se para, con questi chiari di luna u kojim mi danas živimo, ne bi li se moglo dogoditi, da izbor eliminacije ne pade na onaj drugi, nego baš na onaj prvi, tojest na Vukov i Daničićev pravopis, unatoč svim razlozima i filološkim i estet- skim i nacionalnim, koje on ima uza se? Istina, da se oni u Beogradu sada spremaju, da, ako i kasno, veliko- mu Vuku Karadžiću podignu spomenik, a b6me imadu i zašto, kad se promisli koliko je muke Vuka stajalo, dok je uvjerio razne Sveliće i Štipkaloviće, da ima pravih Srba i izvan Srbije; ali ipak, kad se radi o ekavštini, tu su Svetić i Stejić onijem u Beogradu bili i ostali veći auktoriteti i od Vuka i od Daničića i od Miklošića i od Mažuranića i od Budmana, i od Gaja, i od Pre- radovića. Stoga ja velim, da premdase čovjeku ne da vjerovati, da bi Vukov pravopis mogao biti istisnut iz svih škola cijele države, ne bi se ipak bilo čuditi, da jošito dočekamo, tim više, što ima znakova, po kojim sudeći, reklo bi se, da se nešto takova i sprema. Treba, maime, znati, da prva pobuda u svemu ovome poslu nije potekla od gori pomenutog profe- sorskog Društva, već ravno iz Beograda, i to glavom od gospara profesura Aleksandra Belića, inače poznatog revnog zagovornika književne ekavštine i sastavljača knjige ,Pravopis srp.-hrvatskoga književnog jezika“, Oglasi, zahvale i E erćena po o oseniču Jčijenika. — urednik A, FIč. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — Odgovorni Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — u kojoj takogjer zastupa ekavštinu, ali, nažalost, ujedno i pokazuje, da, što se tiče poznavanja jezika, nije ni iz daleka dorastao Vuku.! Na njegov poziv da se izvoli izraziti što misli o pravopisu, rečeno je Društvo držalo sastanak, na koine, dok je s jedne strane htjelo da pokaže svoju nepristranost, ustežući se da ugje u meritornu raspravu o predmetu, s druge je strane, glasujući za povedenje ankete, pogodilo onima, koji bi rad bili, da se razlozi izneseni o Vuka, Daničića i ostalih naših najvrsnijih jezikoslovaca, bez razlike plemena i narječja, na sastanku u Beču g. 1850, pod- vrgnu — reviziji... kao da bi tobože (da se poslužim riječima našeg vrlog kujiževnika i pjesnika Iva Vojno- vića u njegovu pismu na pok. Skerlića) oni i omaki ljudi ,ujedinitelji i čuvari ljepote našega jezika, bili pogriješili, pjevajući i pišući uvijek ijekavštinom Je- vangjelja, Kosovske pjesme, Osmana Gorski Vijenac i Čengić-Agu“ — pa da sada drugi, koji su, može se reći, sve što znađu od jezika uglavnom od njih nau- čili, dogju da se postave njima kao nekakvi sudije, kad eto jedan od najvrsnijih i još žlvijeh našijeh knji- ževnika i jezikoslovaca, Jovan Živanović, neustručava se o Vuku Karadžiću ovako pisati: ,Jedini je Vuk bio koji je poznavao svoj jezik praktično kao što niko ni prije ni poslije njega. Ali on je bio ,filološki ge- nije“, a mi smo mali, da se s njime isporegjujemo“, I, jer mi ne dostaje prostora, neću nadulje za sada, već ću samo upozoriti na tri stvari. Prvo : da, kad se g. Belić, preuzimljući inicijativu u ovome predmetu, - ne bi bio nadao, da bi stvar mogla ispasti prema njegovoj ideologiji, ne bi se, bez sumnje, bio ni mak- nuo; drugo: da, u slučaju, te bude za ovo upriličen sastanak ,anketista“, isključeno je a priori, da taj sa- stanak neće biti izložen političkim uticajima, i da Beo- grad neće uložiti sva sredstva, kojim raspolaže, da iza- gje na njegovu, do potrebe, da se neće pobrinuli, da nagje i takovih ,stručnjaka“, koji će ,dokazati“ i ono što se dokazati ne može, od prilike onako kao što je bivša Austrija našla bila svoga stručnjaka, da joj do- kaže opravdanost naziva ,bosanski jezik“ ; i freće: da je o ovome već u Skerlićevoj anketi svak govorio što je htio i kako je htio, najbolje i najpametnije po- kojni Frano Supilo, kad je rekao da je ovo pitanje s filološkog, estetskog i nacionalnog gledišta već ri- ješeno u prilog središnjeg dialekta, pa da se , stručnjački“ nema više što ,riješavaii“ ; najiskrenije pak Ivo Cipiko, kad je pisao, kako je tek onda ,došao do uverenja“, da je ekavština bolja od i'ekavštine, Be je od jugo- slavena postao srbinom ! . V. Medini, 1 O tome Belićevu pravopis. Rječniku kritika se je već ne- povoljno izrazila. Ja ću samo da napomenem ono mnoštvo čisto turskih, poluturskih i drugih tugjih riječi, koje je g. pisac u taj Rje- čnik nagomilao, a koje najvećim dijelom nikako ne spadaju u književnost. Tako pod samim slovom A, od 108 riječi, preko 50 ih je turskih ; pod sl. €, na 140 riječi, turskih je preko polovica; pod sl. #7, na 252 riječi, ima ih kakva stotina tugjih, opet većinom turskih. Ono što je potrebito, bilo da se u jednom takovom rječ- niku nagje, to je ispušteno; dok je, n4protiv, uvršteno mnogo toga što je sasvim izlišno. Jer, na primjer, koji je io kod nas imalo pismen čovjek, koji nebi znao kako se pišu riječi: ,frankovac“. »radikali“, ,Radić“ i druge ovim slične? 32 ton inima kaučuk pete i kaačul potplate nose djeca i odrasli, jer su isti trajni, jeftini i ugodni za nositi.