|. a, Pošteni plaćena w gotovu.

Br. Po

 

"Narodna S

DUBROVNIK 8. aprila 1924.

vijes

o SORE God. VI.

 

 

na e lista (8 Din mjesečno ; za on 10 Din. EGO

i PLATIVO. | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
U Uredništvo i Uprava kod BiDr Lila U (EN

ia Stranka i sadašnji politički položaj.

U posljednim izborima imala je Hrv. Pučka
inka u sjevernom i južnom dijelu Dalmacije dosta
kih neuspjeha. Njezini liberalni i bezvjerski pro-
lici klicali su od veselja, da je jednom uspjelo
muti vratom  ,klerikalnom zmaju“ u Dalmaciji.
)zjutim svi ti brojni protivnici Hrv. Puč. Slranke

su se prevarili u svojim računima, jer su držali,
lje ona jedna afermerna, časovita pojava, jedna poli-
a kombinacija, koja se stvara bez načela i bez
grama, da se u stanovitim političkim prilikama može
 mutnome loviti i tako dobiti zastupnički mandat,
| što je to bio slučaj sa strankom ,Drinković-

mbić“. Hrv. Puč. Stranka predstavlja jedan pokret
ašem javnom životu u pogledu kulturnom, vjer-
m socijalnom i političkom. U političkom pravcu
nja na prvo mjesto poštenje i iskrenost, što od
zahtjeva, da ne licitira ni na više ni na niže, već
ugovori pred narodom punu islinu i da propovijeda
io takovu politiku, da postavi samo takov politički
ni program, koji se u datim političkim prilikama
le realizovati. Iz tih razloga postavila se je ona na
ks parlamentarne borbe za lirvatska prava, radi

 

 

su je Radićevi pristaše proglasili izdajničkom.
itenje je tu mnogo pretrpjelo, teško izdržalo, ali je
konačno pobijedilo, jer su Radićevi zastupnici
zon tolikih neuspjeha uvidjeli, da je taj put borbe
“(no moguć i ispravan u sadašnjim prilikama.
| Kao što u političkom, tako u socijalnom i kulturno-
gskom pogledu isticala je Pučka Stranka protiv
4remnih struja na jednoj i na drugoj strani svoja
i Paralelno sa riješavaniem državnopravnih pitanja
avala je ona i teške socijalne i kulturno-vjerske
bleme. Ona se nije dala nikada zanosili demago-
m, koja je išla za tim, da pojedinim društvenim
jevima baca pijesak u oči i da im daje obećanja
osnovu lažnoga nacionalizma, za koji se vješto
tivaju u mnogim državama Evrope, pa i kod nas,
ni izrabljivači naroda težeći za diktaturom.
= Nakon neuspjeha u Londonu i nakon rimskoga
la mora Radić da dolazi u Beograd i da se zaklinje
kralja, ustav i na državu bez ikakovih garancija.
ić je izabrao najnezgodniji momenat za dolazak u
grad. Propustio je borbu u konstituanti i nakon
istituante, koja bi bila čitavu našu narodnu politiku
&nula drugim pravcem i po kojoj ne bi bilo nikad
«lo do ovakvog centralističkog ustava i do ovakove
kke hegemonije u svim granama državnog života.
u. Megjutim, veselimo se, da je g. Radić započeo
lamentarnu borbu i u sadašnjem času. On treba da
narodom odgovara za sve dosadašnje rezultate
ike apstinencije.
| Radić je dakle u pitanju taktike došao na pravo
lovište, a sad bi trebalo da se i u načelnim poli-
pitanjima otrese mnogih obećanja, koje je dao
atskome narodu, a za koja je bio uvjeren, da se
adašnjim političkim prilikama ne mogu oživotvoriti.
yzicioni blok može da tuče Pašić-Pribićevićevu
aturu sa jednim radnim programom, koji će s jedne
e prisiliti demokrate ma reviziju ustava u pravcu
onodavnih historijskih pokrajinskih autonomija
a programu Hrv. Puč. Stranke, a na drugoj strani
ljiti se od ekstremnih tendencija, koje su u izbo-
postavljene samo zato, da se prikupi što više
data. Polrebito je dakle s jedne i s druge strane
&nost, poštenje i puno  megjusobno povjerenje,
se ne čini novi ,Markov protokol“ za megju-
q zavaravanje. Sukob izmegju Hrvata i Srba
ao je već svima i s ovu i s onu stranu Drine.
sporazuma tako je jaka, da joj se neće moći
lo oprijeti ni Pašić, ni Pribićević, ni Bijela Ruka.
pe je samo da se ona pograbi snažaim rukama
4ci s ovu i s onu stranu Drine, pa da vidite, kako

)o zraku letjeti perje svih šovinista, hegemonista,
atora i korupcionista.

! | Hrv. Pučka Stranka upisuje sebi u zaslugu, što
Hrsićla hrvatsku politiku u pravcu taktike. Ona

još više veseliti, kad se s jedne is druge strane
i da se jedino na njezinom političkom programu

 

 

  

  
 
  
 

 
  
  
 

  
  

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

može ići pulem do politike konačnog sporazuma iz-
megju Hrvata i Srba.

Radi toga svi prislaše Hrv. Puč. Stranke treba
da budu danas ma okupu više nego ikada, da šire
svoje ideje i da se ne dadu ni od koga zastrašiti, jer
se nakon toliko godina zapećarske politike otvorila
borba, koja će bili mučna i teška, ali koja konačno
mora da dovede do pobjede. Dr. Janko Šimrak.

O tempora! O stručnjaci!

(Zagrebačke ,Koprive“ prigo-
dom Paskijevićeva procesa)

Prošlih dana kolala je po novinam vijest, da je
splitsko ,Profesorsko Društvo“ podnijelo prijedlog Mi-
nistarstvu Prosvjete, da se u svrhu ,izjednaćenja škol-
skog pravopisa“ povede ,anketa“, i to tako da budu
pozvani, da se o stvari izraze beogradski i zagrebački
jezični stručnjaci. ,Prosvetui Savet“ u Beogradu, da je

taj prijedlog usvojio i odredio što treba, da se rečena
anketa“ šio prije obdiži.

Vijest je ova interesanina i, obzirom na samu
stvar, o kojoj se radi, mnogo važnija nego što se kome,
u prvi mah, može činiti. Smatram stoga da je ne samo
zgodno već i potrebito, da se o njoj koja reče.

Pita se prije svega: o čemu se uprav radi i što
se lo ima da razumije pod izražajem:  ,izjednačenje
pravopisa“?

Kad se govori o ,izjednačenju“ pravopisa, razu-
mije se ono isto što i kad se govori 0 ,izjednačenju“ ka-
lendara. Gdje, kao kod nas, postoje dva kalendara,
izjednačenje može se provesti samo tako, ako se je-
dan od njih napusti, a drugi prihvati. Jedan mora da
ustupi mjesto drugomu, i time je postignuto izjedna-
čenje. Razumije se pak od sebe da onaj kalendar kao
i uopće svaka stvar, koja se prihvaća, ima biti očevidno
i bezuslovno bolja od one koja se napušta. Svaki onaj,
pa bio taj privatan čovjek, društvo, država ili narcd,
koji bi napustio nešto što je bolje, da prihvati nešto
što je gore, bio bi nerazložit i lud.

Uz dva kalendara imamo mi još i dva pisma
(alfabeta), ćirilicu i latinicu, i dva pravopisa: jedan
nazvan pravopisom Vuka i Daničića, koji je regolovan
prema izgovoru onog jugoslavenskog kraja, gdje se
naš jezik najbolje i najpravilaije govori B(osna-Herce-
govina); drugi nazvan obično ,sremački“, udešen
prema izgovoru kakav postoji kod istočnog dijela srp-
skog plemena, koji je taj izgovor od susjednih mu
Bugara primio, te se njim služi u književnosti.

Prema tome, svrha predloženoj ,anketi“ nije i
ne može bili drugo nego to, da se izjednačenje školskog
pravopisa provede na način, da od dva rečena pravo-
pisa, bolje reći, od dva postojeća književna marječja,

u svim našim školam samo jedan ostane, a drugi se
iz svih naših škola sasvim eliminira.

A sad, da upitam ja vas, gospodo čitatelji, onako
po dubrovačku: što vam se para, con questi chiari
di luna u kojim mi danas živimo, ne bi li se moglo
dogoditi, da izbor eliminacije ne pade na onaj drugi,
nego baš na onaj prvi, tojest na Vukov i Daničićev
pravopis, unatoč svim razlozima i filološkim i estet-
skim i nacionalnim, koje on ima uza se? Istina, da se
oni u Beogradu sada spremaju, da, ako i kasno, veliko-
mu Vuku Karadžiću podignu spomenik, a b6me imadu
i zašto, kad se promisli koliko je muke Vuka stajalo,
dok je uvjerio razne Sveliće i Štipkaloviće, da ima pravih
Srba i izvan Srbije; ali ipak, kad se radi o ekavštini,
tu su Svetić i Stejić onijem u Beogradu bili i ostali veći
auktoriteti i od Vuka i od Daničića i od Miklošića
i od Mažuranića i od Budmana, i od Gaja, i od Pre-
radovića. Stoga ja velim, da premdase čovjeku ne da
vjerovati, da bi Vukov pravopis mogao biti istisnut iz
svih škola cijele države, ne bi se ipak bilo čuditi, da
jošito dočekamo, tim više, što ima znakova, po kojim
sudeći, reklo bi se, da se nešto takova i sprema.

Treba, maime, znati, da prva pobuda u svemu
ovome poslu nije potekla od gori pomenutog profe-
sorskog Društva, već ravno iz Beograda, i to glavom
od gospara profesura Aleksandra Belića, inače poznatog
revnog zagovornika književne ekavštine i sastavljača
knjige ,Pravopis srp.-hrvatskoga književnog jezika“,

 

Oglasi, zahvale i E erćena po o oseniču Jčijenika. —
urednik A, FIč. —

Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —

Odgovorni
Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. —

u kojoj takogjer zastupa ekavštinu, ali, nažalost, ujedno
i pokazuje, da, što se tiče poznavanja jezika, nije ni
iz daleka dorastao Vuku.! Na njegov poziv da se izvoli
izraziti što misli o pravopisu, rečeno je Društvo držalo
sastanak, na koine, dok je s jedne strane htjelo da
pokaže svoju nepristranost, ustežući se da ugje u
meritornu raspravu o predmetu, s druge je strane,
glasujući za povedenje ankete, pogodilo onima, koji
bi rad bili, da se razlozi izneseni o Vuka, Daničića
i ostalih naših najvrsnijih jezikoslovaca, bez razlike
plemena i narječja, na sastanku u Beču g. 1850, pod-
vrgnu — reviziji... kao da bi tobože (da se poslužim
riječima našeg vrlog kujiževnika i pjesnika Iva Vojno-
vića u njegovu pismu na pok. Skerlića) oni i omaki
ljudi ,ujedinitelji i čuvari ljepote našega jezika, bili
pogriješili, pjevajući i pišući uvijek ijekavštinom Je-
vangjelja, Kosovske pjesme, Osmana Gorski Vijenac i
Čengić-Agu“ — pa da sada drugi, koji su, može se
reći, sve što znađu od jezika uglavnom od njih nau-
čili, dogju da se postave njima kao nekakvi sudije,
kad eto jedan od najvrsnijih i još žlvijeh našijeh knji-
ževnika i jezikoslovaca, Jovan Živanović, neustručava
se o Vuku Karadžiću ovako pisati: ,Jedini je Vuk bio
koji je poznavao svoj jezik praktično kao što niko
ni prije ni poslije njega. Ali on je bio ,filološki ge-
nije“, a mi smo mali, da se s njime isporegjujemo“,

I, jer mi ne dostaje prostora, neću nadulje za sada,
već ću samo upozoriti na tri stvari. Prvo : da, kad se

g. Belić, preuzimljući inicijativu u ovome predmetu, -

ne bi bio nadao, da bi stvar mogla ispasti prema
njegovoj ideologiji, ne bi se, bez sumnje, bio ni mak-
nuo; drugo: da, u slučaju, te bude za ovo upriličen
sastanak ,anketista“, isključeno je a priori, da taj sa-
stanak neće biti izložen političkim uticajima, i da Beo-
grad neće uložiti sva sredstva, kojim raspolaže, da iza-
gje na njegovu, do potrebe, da se neće pobrinuli, da
nagje i takovih ,stručnjaka“, koji će ,dokazati“ i ono
što se dokazati ne može, od prilike onako kao što je
bivša Austrija našla bila svoga stručnjaka, da joj do-
kaže opravdanost naziva ,bosanski jezik“ ; i freće:
da je o ovome već u Skerlićevoj anketi svak govorio
što je htio i kako je htio, najbolje i najpametnije po-
kojni Frano Supilo, kad je rekao da je ovo pitanje
s filološkog, estetskog i nacionalnog gledišta već ri-
ješeno u prilog središnjeg dialekta, pa da se , stručnjački“
nema više što ,riješavaii“ ; najiskrenije pak Ivo Cipiko,
kad je pisao, kako je tek onda ,došao do uverenja“,

da je ekavština bolja od i'ekavštine, Be je od jugo-
slavena postao srbinom ! . V. Medini,

1 O tome Belićevu pravopis. Rječniku kritika se je već ne-
povoljno izrazila. Ja ću samo da napomenem ono mnoštvo čisto
turskih, poluturskih i drugih tugjih riječi, koje je g. pisac u taj Rje-
čnik nagomilao, a koje najvećim dijelom nikako ne spadaju u
književnost. Tako pod samim slovom A, od 108 riječi, preko 50
ih je turskih ; pod sl. €, na 140 riječi, turskih je preko polovica;
pod sl. #7, na 252 riječi, ima ih kakva stotina tugjih, opet većinom
turskih. Ono što je potrebito, bilo da se u jednom takovom rječ-
niku nagje, to je ispušteno; dok je, n4protiv, uvršteno mnogo toga
što je sasvim izlišno. Jer, na primjer, koji je io kod nas imalo
pismen čovjek, koji nebi znao kako se pišu riječi: ,frankovac“.
»radikali“, ,Radić“ i druge ovim slične?

 

  
 
  
 

32

ton
inima

kaučuk pete i kaačul potplate

nose djeca i odrasli, jer su isti trajni,
jeftini i ugodni za nositi.