Poštarina
plaćena u gotovu.
Br. 30. DUBROVNIK 15. jula 1924.
E listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo ie EJ CJ ; iz bla: RES IN tO NOJ O EZ ROG JI
o n svakog Utornika. glasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. Odgovorni
PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU, ERO g : urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora »Narodne Svijesti“, —
i Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Pojedini broj 1:50 Din. | Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
ši EVA DRE SE I MEKA SEČIRČVIE ROSE PE M ODI I NO oi I A ELE EVAN
Refleksije povodom sadašnje krize.
Naša je država od svog početka preživila dosta
iza, pače možemo kazati, da neprestano živi u njima.
| od svih dosadašnjih ova je došla do najvišeg stup-
g napetosti. I opet dok se je kod drugih kriza pred-
salo baš u glavnim konturama rasplet krize, sad je
g nejasno i svak prema svojim željama čini razne
mbinacije,
| Cijela je kiiza prestavljena u napetosti megju dvje-
j skupinama: megju vladinom skupinom, koja je u
njini i skupinom opozicije. koja je u većini. Usli-
jovakog smjera kriza je nužna posljedica, pa je
mjerno, da se već nije i prije pojavila.
| Sadašnja je vlada već od svog prvog dana imala
njinu, ipak je uzela vladu u ruke, jer se je pouz-
jala u pravo ,jake ruke“ i u nesložnost i pasivnost
wzicije. Sadašnja je vlada odgovorna za sve nerede
wsvu nesregjenost, koja još uvijek traje kod nas,
nije ni ona sama kriva svemu ; sukrivceni su i sve
stranke, koje su; u svojoj kratkovidnosti mislile
o postići sa samom pasivnom resistencijom. Kriv-
im ovih stranaka bila je omogućena današnja vlada,
ibi još dugo bila vladala da nije uslijed svojih
la izazvala proteste u najširim slojevima. Narodni
slojevi, tražeći od svojih zastupnika konkretniju
liku, napokon stvorili jaki opozicionalni blok, Ovim
jarod pokazao, da mu nije do ekscentričkih ekcesa
mčarskih vogja, već da on hoće politiku mira, na-
je i suglasja. Povjerenje, što ga je narod iskazao
jima bloka nile nipošto tumač pristajanja uz stranke
inih vogja, već samo pristajanje uz glavnu zadaću
; koji bi imao da obračnna sa sadašnjom vladom,
lji samovolje, nasilja i kofupcije. — Najbolje bi
lenje sadašnje krize bilo konstrukcija izborne vlade,
joj bi bile zastupave sve siranke prema omjeru
e jakosti i onda jesenski slobodni izbori.
_Svak se nada spasu u novim izborima, a što je
udnije i sama sadašnja vlada htjela bi izbore, ali
iko takve, gdje bi joj bilo moguće da se posluži
| nedopuštenim sredstvima, da dogje do većine,
li se privikli vladanju, a ono je i unosno pa ni-
fo čudo, da su spremni da i najgore poduzmu, da
ei gragjanskim ratom, samo da im vlast ne is-
iz ruku. Česte vladine krize od propasti su za
| državu : tu se ništa ne uredjuje, ne radi, sve se
je troše u megjusobnu borbu, a široke mase
nužno stradavaju.
Današnja bi kriza imala već jednom da otvori
du, pa da uvidi potrebu razmišljanja, komu će
.. ..
Iz tajinstvenoga svijeta.
Saopćio D. V. M. (nastavak).
Progovorih sa susjedom Lovrom, ter ostadosmo dogovorni,
ija dovečer bdjeti do neke ure noći, pa ako slučajno što
kn daću ga dozvati, da bude zajedno sa mnom svjedokom
|U ponedjelnik dakle večer, pošto službenica i dječak
eda spavaju, ja, pregledavši prije dobro svu kuću, ostadoh
lu svojoj spavaćoj sobi na gornjem spratu i čitajući;
lobičajno, svoj časoslov. Bila je već prošla deseta ura i
lije sve mirno bilo. Ja promislih: kad se do sada nije
čulo, više i neće, i nastavih mirno dalje molitvu. Kad
lolo jedanaeste ure začuh sve od jednom u sobi, što se
la držala moje, gdje kao da je neko šakom drmajući u
tudario tri put zasebice. Ne makoh se s mjesta, očekujući,
ise udarci ponoviti. Progje čas i udarac se ponovi na
lin, pa opet do čas, treći put, jačom snagom. Rekoh:
ipak nešto jest!... ustadoh sa st0ca i pozvah službenicu
ka, da se dignu iz postelje, te da idemo zvati susjeda
\Megjutim uzeh svijeću i odoh da iznova pregledam onu
WU kojoj ne nagjoh ništa što bi moglo uzrokovati ono
ato Iupanje. Noć je bila jednako tiha i mjesecom raz-
lena, a okolo kuće sve mirno. Lupanje se nastavljalo i
uduvar slijedili su sve jači, ali, po kazivanju službenice,
ti ne onako jaki, kako prve. Pas iza vrata stane lajati,
vato! Kad bih se približio sobi, da osluškujem, lupanje
o, ali bi se čuo u sobi po duvarima njekakav čudno-
lfitopot; kad bi se odalečio, eto opet drmanja. To učini,
islih, da ne budu miševi; ali ne, rekoh, jer miševi nemaju
ida u duvar onako lupaju, a udarci onako jaki i odmje-
tmogu se za nikako pripisati miševima niti ijednoj ži-
već jedino kome razumnome biću.
Čekajući dok se službenica uredi, da izagjemo po susjeda,
ih se na prozor, što gleda na dvorište, a uz mene dječak.
povjeriti svoje glasove prigodom izbora. Stranke, koje
imaju već toliko narodnih grijeha na sebi, re zaslu-
žuju povjerenje naroda. Stranke pasivne rezistencije i
fatalističnog čekanja možda bi gdje drugdje i imale
kakovog uspjeha, ali na Balkanu neće nikada, One su
krive da jedan dio našeg naroda gubi na godinu koju
miljardu dinara i da skapava u bijedi. Narod je po-
treban ali mu se ne daje, jer nema tko bi to tražio,
Narod je donekle i sam kriv ovoj svojoj nesreći sa
svojim glasovanjem, ali ga se sasma ipak ne može
da osudi. Narod je u svojoj naivnosti povjerovao de-
magozima i ovi ga prevariše, Za vrijeme izbora sasuli
oni onamo par hiljada dinara, onamo vagun kukuruza
ili koju drugu malenkost i narod za svoju nesreću po-
povjerova svim njihovim zlatnim obećanjima.
Uslijed vlastitog razočaranja i vlastitog iskustva,
mnogo se loga nauči, pa dao Bog, da i ova kriza sa
svim gorkim neprilikama, što je prate, otvori oči na-
šemu narodu !
»Pobediše Turci opet na Vidovdan !«
Nezavisni radikali obnarodovali su proglas, u
kome se, megju ostalim, ovo kaže: »G. Pašić se je
obvezao, da će novi Ustav biti donesen — kvalifiko-
vanom većinom, Megjutim kad se ustavotvorna Skup-
ština sastala, vlada g. Pašića podnijela je ovoj Poslovnik,
po kome se novi Ustav može donijeti i polovinom
više jedan glas od ukupnoga broja, dakle: ne kvalifi-
kovanom većinom. Svojim položajem predsjednika vla-
de u vrijeme donošenja Ustava g. Pašić je u prvom
redu imao da se potrudi oko toga, da se postigne
sporazum. Kako je on malo voljan bio, da ozbiljno u
tome pravcu radi, pokazuje gornja odredba u Poslov-
niku. Gazeći preko svoga potpisa i obaveze u Krfskoj
Deklaraciji, g. Pašić je pregazio i preko svake mo-
gućnosti za bratski sporazum.
Ali g. Pašić nije u to vrijeme izigrao samo Hr-
vate i Slovence na izloženi način, već je on obmanuo
i svoj Poslanički Klub. Kad se ovaj pobunio bio pre-
tiv one odredbe u Poslovniku, on ga je umirivao, go-
voreći kako on misli, da će za Ustav dobiti barem
250-256 glasova, a ako ne uspije dobiti ih toliko, da
će dati ostavku, pa neka dogje drugi, koji može veći
broj prikupiti. Ipak ni ovu riječ nije održao: Za Vi-
dovdanski Ustav je glasalo od 419 poslanika svega
223, i megju njima 14 poslanika Džemijeta, bez kojih
bi Ustav ostao u manjini, a koji su od osam sati
izjutra do podne (na sam dan glasanja) u ministarskoj
sobi u Nar. Skupštini pritiskivani, dok nisu nazvani
da glasuju za Ustav. — Poznato je, kako je jednom
U to začuh na duvaru rečene sobe udarac šakom tako jak, da
se gotovo prepadoh. Pospješismo, da izagjemo vanka, dok
je samo pseto ostalo u kući, lajući za cijelo vrijeme, što nas
nije bilo. Probudismo susjeda, koji dogje s nama, ali ne više
s puškom, jer je znao da se ne radi o lupežima.
Uto je, ko i prošlu noć, lupanje prestalo. Pregledavši
iznova svu kuću, službenica i dječak odoše da spavaju, a ja i
susjed ostasmo bdjeti u sobi, napevši dobro uši, hoćemo li što
čuti. I doista, ne progje pet časa,.i kucanje započe na duvaru
iste sobe. Susjed Lovro stane da broji: jedan, dva, tri... Imalo
je biti uprav ponoća i mi nabrojismo taman dvanaest udaraca
ko šklancima ljudske šake na duvaru. Pri tome jedna me stvar
najviše osupnula: udarci su bili identični udarcima prstnih škla-
naka ljudske ruke, ali dva tri udarca ko da su opuzla niz du-
var, te se čuo samo ,slijepi“ udarac mesnate česti ruke. Tu
dakle nije moglo biti više sumnje, da je inteligentno biće ono,
što udara, ali svakako — nevidljivo. Do malo udari opet
dvanaest puta, pak pet, pak sedam, ali sve nekako neodregjeno,
biva, čuo si da udara na duvaru sobe, ali gdje baš, to nijesi
lasno mogao odrediti. I tako je slijedilo do jedan sat po ponoći,
pak je sasvim prestalo.
Bacih se na postelju, ali te noći ni ja ni susjed ne mo-
gosmo usnuti, Razbijah glavu sve da dokučim, ne bi li se na
koji naravski način stvar mogla protumačiti, ali sve moguće
kombinacije ne mogoše se održati pred neodoljivom snagom
činjenice.
Sutradan, utornik, mišljah, da će mi trebati čekati večer, da
opet budem svjedokom čudnovatom pojavu, ali se prevarih, jer
se fenomen ponovio ne već obnoć, nego — usred bijeloga dana!
Onaj dan u jutro bijah pošao u Postranje za poslom, te
se vratih kući pred samo podne. Tad mi službenica pripovjedi,
kako je ona iza 9 sati bila pošla da pomete i uredi moju spa-
vaću sobu, i dok je mela, da je sve kucalo na duvaru, što
dijeli moju sobu od pokrajne. Kucanje da je trajalo cijela dva
sata, prenoseći se, što bi okom trenuo, sjednoga duvara na
narodnom poslaniku ovo »ubjegjivanje“ Turaka i po-
bjeda s njima izazvalo onaj ironičan, karakterističan
uzvik: ,Pobediše Turci opet na Vidovdan I!“
Gruška luka i telegrafski saobraćaj.
Naša najveća izvozna luka ma Jadranu prama sa-
dašnjim prometnim i trgovačkim prilikama uistinu je
Gruž. Dosta je čitati u novinama statistiku u kretnji
naših i inostranih parobroda i lagja visoke tonaže, da
se vidi koliki je promet ove naše luke sa inostranstvom.
U drugim naprednim državama, vlasti bi državne
posvećivale osobitu brigu za jedan takav trgovačko-
izvozni centar, dočim se kod nas u takovoj mjeri za-
nemaruje, da se n. p. telegrafska služba u toj, toliko
važnoj luci, usporegjuje sa jednim seoskim ili melo-
varoškim uredom.
Dostatno je, kad se istakne, da telegrafski ured
iunkcijoniše u Gružu od 8 s. u jutro do 7 s. na večer.
(kao i svi seoski uredi), tako da za slučaj potrebe treba
se obraćiti na ured u Dubrovniku. Brzojavi koji stižu
na gradsku telegraisku stanicu, dok budu proslijegjeni
u Gruž i predati adresatu, zakašnjuju za mnogo sati
tako da zanimani trgovački i privredni krugovi od
toga trpe silnih šteta,
Faktični glavni poštan. i telegrafski ured za Da-
brovnik i okolicu je Gruž, jer je to polazna tačka za
cijeli morski i kopneni saobraćaj. Zašto se dakle tako
važni centar zanemaruje ? Ako državna nadleštva, na
to pozvata da isprave tu nepravdu neće da učine što
treba, mislimo, da imamo dovoljno privrednih i trgo-
vačkih ustanova, koje bi po dužnosti i u vlastitom in-
teresu mogle da energično istupe da to stanje isprave.
Financijska snaga naših iseljenika,
Ove dane čitamo u novinama o velikim financij-
skim uspjesima naših iseljenika u dalekom svijetu.
Firma Baburica, Petrinović i Banac sklopili su u Lon-
donu veliki zajam, koji je istog dana bio pokriven u
visini sume iri puta veće od zatraženog zajma, dok
zajam magjarske države, uz povolinije uvjete, nije
mogao biti još svpskribiran uz veliku reklamu megju
londonskim novčanim krugovima.
Takogjer naš zemljak g. Ivan Dubravčić iz Ne-
režišća a sada nastanjen u Boliviji-pronašao ie velike
naslage žila kalija, do sada najveće u tamošnjim kra-
jevima, tako da je postao najbogatiji rudar u Južnoj
Americi. Već su mu učinjene ponude za otkup ovih
naslaga uz ogromne odštete, ali ih je on odbio.
Iz gornjih kratkih navoda vidi se koliko su vri-
jedni uvaženja u dalekom svijetu naši iseljen:ci, dočim
ih u domovini neke partijske novine napadaju, jer su
previše jugoslavenskih osjećaja a neće da se angažuju
za partijsku politiku.
drugi u rečenim gornjim dvjema sobama, dok nije prešlo u
spremu i blagovaonicu na prizemlju. Dječak, koij se isprva za-
bavljao, svirajući u svrdonicu, prepade se, te istrča na dvor
po susjeda Lovra, koji dogje, te se zadrža duže vremena u
prizemlju, sjedeći i pomnjivo prisluškujući, ne bi li mogao od-
kriti uzrok kucanju, ali se uzrok otimao uvijek svim mogućim
nagagjanjima.
Za objeda kucanje je prestalo. Ne mogavši usnuti prošle
noči, pogjoh po objedu u gornju sobu i bacih se na postelju,
da opočinem i po mogućnosti zaspim. Dječaku takogjer nare-
dih, da leže i zaspi na svojoj posteljici. Htjedoh baš da usnem,
kad al začuh trokratno već dobro mi pozuato drmanje šakom
na duvaru one iste pokrajne sobe. Dječak se stane kriviti i
ajmekati. Nastojah ga umiriti, govoreći mu: ,Pisti jadan, kad
lupa neka lupa; ti miruj izaspi i pusti zaspat i mene“ ! Ali da,
dječak se ne da umiriti... U to mene osvoji san i zadrijemah.
Koliko sam tako drijemao, ne znam... začuh ko da me netko
zove... otvorih oči... Na vratima moje sobe stajaše dječak.
Pogledah ga... bijaše blijed k6 krpa, vas se tresao i jedva što
se mogao držati na nogama. Skočih s postelje, uhvatih ga za
ruku i stavih ga sjesti u naslonjač blizu sebe. Kad mu se duh
malo povratio (jer od straha bila su mu i usta zavezana), upi-
tah ga, da mi kaže, što je bilo. Reče, da me je htio zvati
s postelje, ali da mu strah nije dao. Da je vidio jednu ljudsku
prikazu, gdje se polagano vuče od vrata, koja sa stuba vode
u prohod, do na vrata moje sobe, na kojim se zaustavila, ter
licem obrnutim u sobu gledala na: mene. On da je takogjer na
nju gledao, sve dok nije pokazala kao da hoće obrnuti lice
k njemu. Onda da se je u veliku strahu pokrio pokrivačem
postelje, te da već ne zna kud je prikaza pošla.
Ovo je dječak pripovijedao takovim uvjerenjem, da sam
ostao smeten. Možda, pomišljah, radi se o kakvoj halucinaciji;
nu, ako bi vigjenje dječakovo mogao kogod pripisati eksal-
tovanoj mašti njegovoj, to zanago lupanje i kucanje nije ni-
kakvo privigjenje, nego stvar realna, objektivna. Ako je pak