ij pm — == - 1 je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi ko EA | Oglasi, zalivale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. RAJE g i | urednik A. Fl&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Pojedini broj 1:50 Din. i Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — E DEE EEE Join JENI EA PE eia ESL SE SE SRE Vjeronauk i škola“. Olrag mjeseca dobila su sva kotarska učiteljska iva u našoj Dalmaciji ferman od glavnog Učitelj- g Jugos!. Udruženja u Beogradu, da se na svojim uwncima izraze: 1) Ima li se vjeronauk smatrali kao imet obuke u pučkim školama i 2). Imali vjeronauk javati učitelj ili svećenik, O5 ovom je bilo pisanja raznim novinama. Ovo je pitanje po sebi smiješno, nje žalosno. Dolazi nam ma pamet, kako je za me francuske revolucije jedna narodna skupština a da riješi pitanje: opstoji li Bog? A sad čitamo ovinama, da su u sovjetskoj Rusiji članovi ko- stiičkog saveza mladeži osudili sv. Pismo i odre- da se sve biblije imaju spalit. Tako i naši učitelji i su da sude vjeronauku. Konačna odluka još nam poznata, ali se je već unaprijed moglo zaključiti, le vjeronauk pred sudom učitelja zlo proći. Ta o otkud taj vjetar duva! iše nas je začudio zaključak mekih kotarskih llava, koji su vjeronauku blagohotno dozvolili, da me u školi, ali da ga nema predavati svećenik već Wovni učitelj. I djeca bi se lomu nasmijala, Sad se rane specijalizuju, pak se traži na većim školama nog učitelja za pjevanje, posebnog za risanje, nog za gimnastiku, samo za vjeronauk ne smije de specijalista-svećenik, već učitelj, pa ma kako n versiran u bogoslovnim naukama i ma kakvog pkog osvjedočenja. A kako li je umjestan ovaj za- k osobito za prilike u našoj državi, gdje imamo ilika, pravoslavnih, muslimana, židova i protesta- i?) Učitelj će predavat i ,koran“ i ,toru“ i ,bi- » i sve. Ala ljiidi čuda od takovog učitelja ...!! Zašto svećenik ne smije u školu, to je drugo pi- je, Crkva je dobila posebni nalog od svog božan- utemeljitelja : ',Idite, naučavajie sve narode“. se je pozivu odazvala i kroz pune 2.000 godina ona časno tu službu. Sve škole i pučke i srednje toke imaju Crkvi da zahvale svoj početak. Poukom nih crkva se bavi od prvih vijekova. Sv. Ćiril Je- ulemski piše posebne katekeze, a sv. Augustin, taj Hublji veleum, ostavlja nam djelo: De cathechizan- dibus*. Svaki je pak svećenik osim bogoslovnih ka proučio i psihologiju i pedagogiju i metodiku jehetiku, te i pred djecom držao pokusna preda- a baš tako kako i učitelji za svoje predmete. | Kod svih naroda pak i kod mas posebno se je ila katehetska literatura, izlaze posebni stručni ka- ski časopisi, drže se posebni kateh. sastanci i te- wi, osnivaju se kateh. biblioteke. 1 kad ima da se imenuje posebni katehet, treba da položi posebni ka- tehetski ispit. Zašto dakle ne smije u školu? Zato jer je svećenik, Drugog odgovora pametan čovjek ne može da dade. Bilo je vrijeme, a još Bogu hvala ima dosta slu- čajeva, gdje učitelj i svećenik idu ruku uz ruku. Sve- ćenici i učitelji lo su dva najveća narodna dobrotvora. Blago ti ga se mjestu, koji dobije dobra svećenika i vrijedna učitelja. Što su u Dalmaciji učinili svećenici i učitelji za narodnu stvar, to nam priča i nedavna po- vijest. U Hrvatskoj i Slavoniji učitelj je bio i crkveni orguljaš. Kod pravoslavnih učitelj je bio većinom sve- ćenički kandidat. To je ono zlatno doba, koje u mno- gim mjestima Bogu hvala još vlada. Ali liberalizam, koji hoće da rasiruje cijeli društveni poredak, kuša da rastruje i ovu lijepu slogu izmegju svećenika i učitelja, izmegju crkve i škole i odatle eto pitanja, da li vjeronauk spada u školu. Pisac je ovih redaka prisustvovao više puta učiteljskim konferenćama, koje su se prije svake godine održavale bilo u poje- dinim kotarima ili cijele pokrajine. Jednom je jedan svjetovni učitelj držao predavanje, kako se svi pred- meti imaju vrtil oko vjeronauka, ako hoćemo da djeci damo zdravi moralni uzgoj. Milota je bilo slušati, kako nas i zemljopis i prirodopis upućuje na Stvoritelja svi- jeta. Kako je labav moralni uzgoj bez vjerskog temelja, najbolje pokazuju zle posljedice tako zvanih lajičkih škola, iz kojih je uklonjeno propelo i u kojima se ne predava vjeronauk. Roditelji strepe, da takovim škola- ma predadu svoje djete i radije prinose žrtve, te šalju svoju djecu u privatne škole, a državne zijevaju praz- ninom. Taj je pokušaj napravila Francuska i ltalija i sad uvigjaju svoj neuspjeh. Za takove škole veli jedan protestanski pisac, da uz iste treba otvarati i državne tamnice. Zar da i naše pučke škole postanu bezvjer- ske? Ne dao Bog! Više smo nego uvjereni, da dobar dio našeg uči- teljstva toga ne bi dopustio. Još Bogu hvala imamo rčitelja starog kova, dobrih pastira, koji što kažu djeci riječima, pokazuju im i svojim življenjem. Nego rat je sve izvrnuo. Oligarhije, manjine zauzele su vladu i u raznim društvenim slojevima. I megju dalm. učitelj- stvom zavladao je ,sovjet“ sa sjedištem u Spljetu. Taj hoće da vedri i oblači, taj se isprsuje do smiješnosti. Je li mogao itko više da naškodi ugledu učiteljskog stališa, nego bi naudile razne novinarske kampanje. I »Pokret«, organ učitelj. povjereništva u Splitu, znade da se sve u šesnajest razbacuje raznim člancima, iz ko- jih izbija neozbiljnost i naduvenost, da ne rečemo što gorega. Diogenovom svjetiljkom treba tu tražiti kakav pedagoški, didaktični članak, kakovu zorno obragjenu metodičku jedinicu, što bi pobudilo interes za obuku i dobro došlo mlagjim učiteljima. U br. 5.6 tog lista od 28. juna izišao je članak ,Vjeronauk i škola“ ,pot- pisan od nekog ,Jole“, a vrvi takovim besmislicama, da je nemoguće vjerovati, da je io moglo izići iz pera jednog učitelja, koji je ikada u školu zavirio. No o tom ćemo u budućem broju radi ograničenog prostora. Macionalizam dijete kapitalizma, Iza rata kapitalizam se bio za čas našao u ne- prilici, Razjarene mase nekako instiklivno okrenuše se proti kapitalizmu, koji ih je za rata ma razne načine isisavao. Val socijalnog prevrata što se razmahao na istoku Evrope, prijetio je općom poplavom i borbom proti kapitalizmu na život i smrt, Megjutim kapitali- zam, taj stari i lukavi tiranin čoviečanstva, brzo se snagje; baci on megju mase pogansku ideju nacio- nalizma, šovinizma i mase nasjedoše na lijepak. Do jučer oduševljeni ,internacionalci“ postadoše preko noći pretjerani nacionalisti i okrenuše sada svoj front proti jučerašnjoj ,braći“ koji ne hijedoše da znadu za nacionalizam. Nastade borba megju braćom; ne koje- kakva, već borba bezobzirna, sramotna i ogavna. Kad borba počne da jenjava kapitalizam već ima do po- trebe i milijuna da baci megju borce, samo da se tuku. Ta on će im i onako sve to isisati natrag, pa još i više. Nigdje se nije ovaj proces tako izrazito pokazao kao u laliji. Talijanskom je kapitalizmu ozbiljno iza rata prijetio komunizaro, pa da se spasi sa milijun- skim potroškom stvori fašizam. Ima ih, koji drže da je iašizam spasio Italiju. Ovo može svak da na svoju tumači, Fašizam je uistinu zapriječio komunistički pre- vrat; bili taj prevrat bio korisniji po Italiju, teško je kazati. Stalno je, da talijanski komunizam ne bi bio pošao cnako destruktivnim putem kao u Rusiji, a ne mislimo mi ovdje ni braniti ni zagovarati komunizam u onom obliku, što se danas pod tom riječju razumije. Talijanski je fašizam dijete kapitalizma, pa kao takvo ne može a da ne služi svom ocu. Ta se je služba majočitije pokazala za vrijeme zadnjih dogagjaja, koji još uvijek drže Italiju u političkoj trzavici i nape- tosti. Poslanik Matteotti htio je sasma legalnim putem raskrinkati odnošaj fašizma prema kapitalizmu, pa da talijanske zavedene mase uvide kamo slijepo srtaju, ali mu kapitalizam preko fašizma pomrsi račune, a njega maknu s puta za uvijek na način, koji bi bio i kod Zulu crnaca zamjeran i pokudan. Nije se samo u ltaliji kapitalizam poslužio na- =. Iz tajinstvenoga svijeta. Saopćio D. V. M. Bijah već stvar smetnuo s uma, uvjeren, da što je bilo, jei prošlo i da se više ponoviti neće; kad al opet, kako nakon dva mjeseca iznova u kući nače kucati. = Jedne večeri sjedio sam u svojoj sobi zabavljen čitanjem, (nenadano začuh, da je nešto triput kucnulo pokraj mene no umivaonice brzim kucajima: tak, tak, tak. Osupnut uh se... pogledah — ništa! Umivaonica bila je tvrdo za- na, zaklopci na njoj škripali nijesu... da što bi moglo Taj pojav nastavio se na prekide svako drugo, treće ve- ina istomu pokućstvu i uvijek kad sam najmanje očekivao. : Druge jedne većeri bijah jednako u sobi sjedeći i čita- kad začuh prilično jako i odmjereno udaranje, taj put ko ljetko nogom bahće o tle. Osluhnuh, da saznam, odakle ti dolaze i učini mi se ko da dolaze zdvora. Brže skočih, ih prozor i dotekoh da čujem zadnji udarac. Očito je bilo, ni udarci ne dolaze izvanka, nego da se zgagjaju unutra ti, Upitah službenicu i dječaka, koji su bili u kuhinji, jesu i rekoše, da jesu i da im se činilo, da nije lupalo na ego u kući, Jednog dana ugjoh u spavaću sobu i dok premećah neke udari nešto u duvar iza mene i u tinji čas premetne kuca u drvo knjižnice, pa se jakim udarcem odbije o sprat sobe. Pogledah — ništa! “Opet jedne večeri bijah u prohodu, moleći časoslov i ne baš nimalo o fenomenima, koji su, kako rekoh, od onoga slijedili, kad bi im se čovjek najmanje nadao, tako da o [ki tako zvanoj ,autosugestiji“ ne može biti govora. Služ- ta i dječak bjehu pošli u susjedstvo, da nešto dobave, i vraćahu sa svjetiljkom u ruci, kad al nenadano začuh (hiti iza mene, što je služila za primanje, kako se je nešto (svršetak). skotrljalo niz nutrnju stranu prozora i palo na pod velikim štro- potom. Dignuh se mirno i uzeh svijeću izričnom namjerom, da pogiem dignuti ono, što je u sobi palo (jer da je nešto u sobi palo, o tomo nijesam u onaj čas ni najmanje sumnjao), Kad ja u sobu, išti, traži svuda palu stvar — nigdje nema ništa, svaka stvar na svome mjestu i u potpunu redu! Moj mlagji brat, pravnik, dogje negdje svrhom augusta k meni u Župu, da se malo progje. Kako nije nimalo strašiv, spavao bi uprav u onoj sobi, u kojoj su se fenomeni bili do- godili najvećom žestinom. Nuzgredice opažam, da smo se mi već bili priučili na one pojave, tako da već nijesu na nas mnogo djelovali. Jedne večeri ležao je na postelji i čitao, a pokraj njega gorjela je svijeća. Nenadano začuje vrhu sebe nekakav šum, podigne glavu, da pogleda. Oveća uokvirena slika, što je više njega na zidu visjela, sama se od sebe podiže, pa opet sama k zidu prione! Taj čudnovati pojav djelovao je ipak na njega, te od onda nije mu bilo milo vele se u onoj sobi zadr- žavati, nego bi se danju i večerom obično zadržavao u sobi za primanje. Ali ni tu nije bilo mirno. Više puta čuo bi kucanje i njekakvo muklo lupanje i u obće govoraše mi, da se u sobi osjeća njekakav čudni nemir, koji se ne da opisati. Jednoga dana po podne izagjoh na pretkuće i zabavljah se nešto okolo cvijeća. Službenica nulazila se u kući ne daleko od kućnih vrata nešto zaposlena. Na jednom začujem uprav, kako da je jedna poveća staklenica na tle pala na gornjem podu i razbila se u.sto komada. Pohitasmo gori, da vidimo, što je, akad tamo — ništa! Razbijenoj staklenci nikakva traga, sve je bilo na svome mjestu. Pojavi su se nastavili i susljedne godine 1904 i svaki put nenadano, a svjedokom im je bila i moja majka i sestra. Čulo bi se lupanje po sobama i zidovima, kucanje iznutra po pro- zorima i po pokućstvu, pa i hodanje po podu, a da nikoga ne vidiš. Tako je jedno večer službenica stala nešto zabavljena u svojoj sobi, dok je majka bila u prizemlju, te je poslala dje- čaka u susjedstvo, da joj donese nešto, što je trebovala. Bila se već noć uhvatila i službenica iz svoje sobe začuje, kako se nečije stope vlače po podu i primiču sve do vrata njezine sobe, reklo bi se bilo: sad će na čeljade banut u sobu. Držeći, da je dječak kod kuće, pomisli, da to ne može biti niko drugi nego on došao tobože, da ju prestraši, te poviče iz sobe: dobro, dobro, dat ću ti ja, došao si me strašit“ ! Nu nitko se ne oda- zva. Ona tada, svegj u misli, da je dječak, a čuvši, kako se nešto iznova šulja prohodom, izagje iz sobe sa svijećom, da vidi, e se nije manjak gdje sakrio. Ne našavši nigdje ništa, sagje u prizemlje ka gospogji (koja je i sama ono hodanje bila čula) i začudi se, ne videći dječaka kod nje (jer se još nije bio vratio iz susjedstva): toliko je ona bila uvjerena o realnosti onog hodanja! Što je pak čudnovatije i zanimivije : one iste noći i uprav u onoj sobi, do koje se je ono ,nešto“ došuljalo bilo, čulo se često kucanje na pokućstvu i prozorima, rekao bi k6 da se nevidljivi onaj ,agens“ prenosi iz jednog kućnog pomješća u drugo, te proizvagja one pojave. U septembru 1904 ostavih Župu i pregjoh u Konavle. Mojega poštovanog nasljednika upitah kasnije, dali se u žup- ničkoj kući još što čuje. Odgovori mi, da se ne čuje ništa. Mo- guće rekoh, ta i za prvu godinu i po moga prebivanja ondje nije se ništa čulo. Ako su pojavi prestali, to ne znači, da se ne bi mogla iznova ponoviti. Nu moguće i to, da se nigda više ne ponove. Neke stvari bivaju i progju, čovjek ih dožive samo jednom u životu. Nama je samo konstatovati neosporive činje- nice, koje su kadre, da nam otkriju zastor, što prekriva otaj- stvo života i smrti, ovoga i onoga svijeta, te nam pokažu du- boki smisao onih Spasiteljevih riječi, upravljenih nevjernomu apoštolu : ,Jer si vidio mene, Toma, vjerovao si; blaženi, koji nijesu vidjeli, a vjerovali su“ !