Stro i treba i 1 š moiaju biti neprijatelji. Na prvi pogled moglo bi se nekom učiniti, da ovo tvrgjenje dr. Daneva nije tačno, nego da ima i nešto srednje izmegju zajednice u jed- noj cjelini i neprijateljstva. Mi se potpuno slažemo sa gledištem dr. Daneva, a evo zašto: Vjekovna zlokobna zavada i mržnja iz- megju Srba i Bugara proizišla je od onoga neizmir- ljivoga osvajačkoga suparništva, koje se osnivalo na uvjerenju, da na Balkanu nema mjesta za dvije slo- venske države, za Bugarsku i Srbiju. U megjusobnoj borbi vijekove smo proveli ; slavili smo i propadali od uzajamne mržnje, koja je utirala put turskom osva- jaču, da nam on dokaže kako na Balkanu nema mjesta ni Bugarima ni Srbima, dok se oni uzajamno parališu, nego samo ima mjesta za tugjinska osvajanja i poko- pavanja i Srba i Bugara. Valjda smo se po gorkom iskustvu već jednom izliječili od glupoga mišljenja, da na Balkanu nema mjesta za bugarsku i srpsku pa smo dospjeli koliko toliko do uvigjavnosti, da sasvim na protiv samostal- most Balkana i sloboda Srba i Bugara zavisi na pr- vom mjestu od njihove sloge i zajednice. Prema tome kakvi bilo privremeni sporazum, ma kako udešen mo- dus vivendi, samo su pretvorstva i obmanjive privid- nosti, iza kojih se sprema nastavak zlosretne borbe i naizmjeničnih osveta. A ako s obe strane uvigjamo već jednom, da od neprijateljstva ne može nam biti trajne koristi, onda dobija svu spasonosnu snagu proglašena istina dr. Daneva, da nam je obostrana sreća u što prisnijoj zajednici. Mi smo u našoj javnosti od vajkada tu zajednicu zastupali i dokazivali njene blagotvorne posljedice, koje se ničim boljim ne mogu zamijeniti ni za bugarski ni za srpski narod, ni za sreću svih juž- nih Slovena. Za postizanje te zajednice treba samo da pobijedi s obe strane uvigjavnost, da je neodoljivi zah- tjev i geogralski, i ekonomski, i istorijski, i slovenski, i balkanski, da našem narodu i našoj državi mora biti slobodan izlaz na Bijelo More, kao što i bugarskom | 'narodu i bugarskoj državi mora biti slobodan izlaz na iš Bijelo i. Mramorno More. .Neka se sa obe strane uvidi ta pararelna neophodnost, i neka se ta uvigjavnost postavi kao osnova našem sporazumijevanju, pa onda sasvim pouzdano možemo se nadati, da će se za sva druga uzgredna pitanja i sporedne teškoće poslići dosta lako sporazum, koji bi imao objem i značaj što prisnije zajednice. Sve obostrane žrtve, koje bi uglav- | ljivanje take srpsko-bugarske zajednice zahtijevalo, re- lativno su sasvim male prema golemom, nedoglednom značaju, koji bi za oba naroda iza obe države dobila srpsko-bugarska zajednica i za Balkan, i za uspjehe obiju država, i za Sloveustvo, i za ulogu te zajednice u megjunarodnim odnosima. Potpuno se slaženio sa mišljenjem dr. Daneva, da za sporazumijevanje za srpsko-bugarsko izmirenje me treba tražiti ničije posredovanje, niti ga činiti za- visnim od čijih bilo posredničkih pogodaba, nego is- kreno i odlučno pristupiti velikom djelu, za koje mudru inicijativu naša će vlada, uz jednodušnu saglasnost svega našega naroda izvjesno s ponosom prihvatiti, samo ako državnička pamet i rodoljublje dr. Daneva nalazi potrebnoga odziva megju političkim činiocima i državnicima u Bugarskoj. Naše je najdublje uvjerenje, kojemu već u dugom nizu godina dajemo stalno izraza, da je govorom dr. Daneva u Sobranju pokrenuto na najozbiljnijem mjestu, najvažnije pitanje i za bugarsku državu, čije bi srećno riješenje obilježilo pravu epohu u objema našim dr- žavama, na Balkanu, u Slovenstvu, pa bi se njezini odjeci opazili i u svijetu. Velika će srpsko-bugarska sreća biti, ako o srpsko- bugarskoj zajednici dr. Danev ne bude bio u vjetar govorio ni gluhim ušima“. Što ćemo sa djecom ? Sada nakon svršetka svih većih i nižih škola i nakon polaganja maturalnih ispita, ovaj se upit vrza stotinama roditelja neprestano na usnama. Ovo je jedan veliki upit, koji svaki pravi roditelj sebi postavlja, jer ovom prilikom ima da za svoje dijete odabere buduće zvanje, iz kojeg će docnije on moći, da sam uzdržava sebe i svoju obitelj. Današnje dijete je budući čovjek i žena, na kome će se osnivati i buduće društvo, pak je dužnost sva- kog odgojitelja a osobito roditelja, da tom budućem čovjeku i ženi poda takav odgoj duševni i tjelesni, NARODNA SVIJEST činiti sposobnim, da sebi osigura pristojno društvu... > i a e misli jednako o budućem vaspitanju svoje djece. Ti se pojmovi dijele išu roditelja a svaki stališ misli prosugjuje |) načiu,. obzirom na vlastiti socijalai položaj. U današnjem općem haosu i nesregjenosti u sva- kom pravcu. uvjereni smo i mi, da je veoma teško izabrati kakav se budući odgoj ima dati mladosti, koja je sada svršila škole. Djeca bogatih roditelja žele, da postanu bankiri, a njihove kćeri da se za takove udadu. Kod njih nema više ambicije za visoke položaje u držav. službama, jer su se te preživjele. Sada u drž. službu idu obzirom na naše nevoljne političke prilike najvećim dijelom oni, koji nemaju volje ni smisla za težu nauku iz pozitivnih znanosti te za ozbiljan i fak- tični rad.: Ali ako uočimo i današnje prilike držav. službenika ne može niti da bude bolje. Srednji stalež bi htio da djecu odgaja u medicini, tehnici, trgovini, akoprem im djeca više puta nemaju ni smisla za takove nauke. Siromašni pak slojevi mi- sle, kako bi im_ dijete čim prije svršilo bilo koje nauke, te počelo da zaslužuje i od toga daje u kuću, jer dnevne potrebe uzdržavanja to zahtjevaju. Prama tome malo je tih, koji iz slobodne volje i naklonosti posvećuju se nauci, koja im je prirogienija i u kojoj bi najbolje .nspjeli! Najveći _je pak grijeh roditelja, kada svoju djecu sile ma izvjesne nauke a oni nemaju za to zvanja ili pak ih mučiti da idu u školu, dočim oni imaju volje da uče koji zanat. Nije nikakva sramota da sin jednog činovnika ili trgovca bude dobar. zanatlija, mješte kakav činovnik ili šta slično. Tim se mnogo griješi ako se, obzirom na so- cijalni položaj roditelja, djeca sile da idu na nauke, koje im nijesu u volji i želji da ih izuče. Iz takovih neće biti nikomu koristi. Fakat je, da je nama u našoj novoj narodnoj državi velika potreba osobito indusirij- skog i zanatlijskog podmlatka svih struka, pak mislimo da bi se naša mladost imala najvećim dijelom uputiti na ove nauke, koje pored tehnike, rudarstva itd. -naj- više zasijecaju u našu nacijonalau ekonomiju i indu- striju. Najveću brigu pak daju ženska djeca, za koju su slabi izgledi udaje, ako nema miraza. I njima sada ireba dati kruh u ruke, jer nemogu ostajati doma i če- kati sreću da dogje sama. O tome bi se dalo mnogo diskutirati, ali prostor.lista nam to ne dopušta. Svakako moramo pri zaključku naglasiti, da kakav bude kućni i vjerski odgoj ovog našeg podmladka, da će onakov biti i njihov uspjeh u naucima i njihova budućnost u budućoj ljudskoj zajednici. Pisma iz naroda. Sa otoka KRKA. Uspomena blagopok. biskupa Mahnića bez sumnje će trajno ostati megju katoličkim hrvatskim narodom, jer baš osoba ovoga velikana znači granicu u historiji razvoja kato!. Hrvatske. A sa bi- skupom Mahnićem živjeti će i uspomena i na otok Krk, sa kojega je dični uzor i vogja pokrenuo katoličku ak- ciju, te bacio zublju katoličke obnove megju naš hr- vatski narod. Zato rado se obazrimo na ovaj ,Pat- mos“ i upoznajmo se sa njegovim prilikama. Krk je običan primorski otok sa 99-25 tisuća stanovnika inače prilično pust, jer je većim dijelom na udaru bure, koja se poznatom žestinom spušta sa visokog, ali golog Velebita. U koliko imade plodovitog tla, narod ga marljivo iskorišćuje lozom, maslinom, kukuruzom, ze- ljem i povrćem. O velikoj produkciji bilo kojeg od ovih priroda, ne može biti govora, jer je i količina plod- noga tla prilično malena. Uza sve to, ipak se i tamo osjeća vinska kriza, jer ko imade vina, treba da ga pije i konačno popije, ako neće da mu se pokvari, kako seje to u više slučajeva i dogodilo. Osjetljivi, a možda i najveći udarac za Krk je gubitak Rijeke, kamo su stanovnici izvozili svoje domaće proizvode. Šume imade nešto na zapadnoj strani otokaita se U dobroj mjeri iskorišćuje, da se ublaži težina siromašta, u ko- jemu se nalazi većina naroda. U samome gradu Krku prilike su prilično nenormalne. Veliki dio stanovništva spada pod Italiju. Poznato je naime, da je u Krku jedna talijanska kolonija, — hvala našoj diplomaciji u sklapanju ugovora — uživa sva prava i pogodnosti i koja je zaprekom normalnog života i razvoja u gradu. I dok čovjek promatra bahatost ovih parasita u našem Solidno ukusno POKUĆS V. KRIŽ — DUBROVNIK narodnom organizmu, dotle mu suza Tosi oko, pomij“ šljajući na one stotine tisuća ode naše. mile braće, koj treba da sa Jobovom ustrpljivošću podnosi maćuhinj“ sko postupanje. Ali, treba da nas lješi nada u buduć nost. U svoje vrijeme na Krku su pašovali arditi, koj su svoje zapadne manire aplicirali na biskupsku pa|* laču, iza kako su prognali svećenike, a sijedoga biskupi prevarom odvukli u _ ropstvo, koje je svršilo smrij| blagopokojuoga vladike. Putnik iz Dalmacije, \! SLANO. Hajka na vukove. Bilo_je naregjeno of; g. komandira žandarske stanice ovdje u mjestu, da dl biti hajka na vukove u Nedjelju na 13. t. mj. i da |i dužan doći svaki muškarac od 16 god. pak unaprijeji dokle je sposoban za hoditi. U Nedjelju jutrom u 4([' bile su zaposjednute straže od Loznice do sela Češljajj, na cesti, koja vodi iz Slanoga u Zavalu, lovac do lovoji u razmaku 25-30 m. Hajku su im/li držati tri kotarji: dubrovački, trebiajski i ljubinjski. Hajka je počela ol, sela Trnovice na sjever do Popova-polja, a na jug sij do mora. Ovdje se je narod izvanredno odazvao, (li redovito hajku vodio. Ali sela općine Zaton nijesu g maldane nimalo odzvala. Ko je tome kriv, ne možemj. reći. Takogjer i selo Orahovi-dd, koje je centrum vi 9 kova, ne bi se bilo odazvalo, da nije bilo naše žaj darmerije. Oko 9 sati kad se vidjelo da nema hajli od opć. Zaton i susjednih Hercegovačkih sela, onti su lovci počeli gubit volju i ostavljati svoja mjesli U to je hajka došla sa zapada, i najedamput začu 4 glas: ,Evo vuka?“ Ali uzalud — vuk je prošao prek; ceste, gdje su se digli lovci sa svojih mjesta, i odvuka se kojih 250 m. od lovaca. Opaljeno jeS& do 6 hit ali uzalud jer je bilo daleko, vuk je zamakao u šum : iznad gustjerne u Crnomu put Neprobića. Da su ovdili bili Majkovi u redu sa hajkom sa ostalim selima op Zaton, bili bi ga opet povratili na lovce, a što glavnije lovci nebi ostavili svoja mjesta i vuk bi lji ubijen. Do po sata čuje se opet glas: Evo vulalj Ovo je bio drugi i puške zapucaše tri hitca. Naj vika: ubili su ga! Odmah skočiše za njim lovci, n gjoše krvavi trag, ali vuk umače u veliku šumu, i nil bilo moguće uhvatiti uza sve nastojanje. Kad op vika: ,Eto vuka!“ Ovo je bio treći sve u razmaku d 500—600 m. Na ovoga se nije ni pucalo, jer su li neiskusni lovci, a vuka nestalo netragom. Da je bi reda i discipline, bila bi tri vuka ubijena, što je i rijetka prigoda i u Bosanskim planinama. G. Velj Župan izdade naredbu kotarima Trebinja i Ljubiti za hajku u Nedjelju 27. t. m. svakih narednih | dana, dokle se vukovi ne utamane. Svaki sposoh muškarac od 16 god. unaprijed, mora da dogje pi prijetnjom globe i da sluša i čuva svoje odregia položaje. Na taj način bit će vukovi ubijeni a nan oslobogjen od teškog bića. — Jedan za više telj opterećenih. i KORČULA. Izlet na Mljet. U Nedjelju 20| mj. ,Dreštvo za promet stranaca i poljepšavanje gradi (Turist-Office) priredilo je izlet sa parobrodom »Prij Korčulanske Plovidbe do otoka Mljela. Ranim _ jutri krenulo je do stotine izletnika sa općinskom glazbaj Razgledaše. luku »Polače«, onda jezero sa otočići na komu je starinski Benediktinski samostan, te mju Govegjari. Na otočiću bio je i objed. U kasnij večer povratiše u grad sretni i veseli, što su set uživali lijepih prirodnih krasota. Čujemo, da će druš češće priregjivati slične izlete. Dolazak stranaca ove godine nije bio takol jan kao. drugih godina. Ali ovih zadnjih dana pol je da dolazi veći broj Čeha, koji se u našem gradi okolici veoma dobro nalaze. i Voće i trapi ljetos nam naopako otidoše. Preg šnjih godina dolazilo je na prodaju sva sila dinji pipuna sa obližnjih sela, a ljetos trapi propali sparine i zle vode. Dolazi mnogo voća iz Italije počeli su dolaziti i pipuni iz Gabele. Razmjerno ljetos voće mnogo skupo, što je i razumljivo, li domaćeg nema. : Moreška. U Utorak veče 29. o. mj. na blagi sv. Todora igrat će se starinska igra »Moreškaj starinskim kostimima. Svake godine na ovu igrud mnoštvo stranaca, pak se nadamo, da će tako biti iti KOTOR. Dekorisanje barjaka Bokeljske M narice u Kotoru, odregjeno za dan 3. augusta 0 radi nepredvigjenih razloga odgagja se za dal septembra o. g. — Odbor. EO jeti;