St. 2: svim narodima zemaljskoga kruga, treba da pravda dobije u svijetu poipuno i svestrano uvaženje, treba da se u skladu sa zahtjevima kršćanstva, iz koga je niklo ponajljepše cvijeće uaše uljudbe (civilizacije), prava sile suproistavi sila prava. 9. Život treba motriti u svijetlu istine. Istina nije odvisna od časovita osjećaja, raspoloženja ili inte- resa. Njezin je najveći čar njezina potpunost. Ona je - vanredno lijepa i mila, kad nije nagrgjena utakmicom strasti. Zato treba motriti bez predrasuda idejal ćudo- redna života, pa mu se i primaći, jer će svako pribli- _ženje idejalu, makar kako bilo uvijek nepotpuno, ipak ostvariti pravo dobro. Opći pogled na životnu istinu i zdravo obuhva- tanje svih njezinih posljedaka moguće je samo onda, kad čovjek živi puninom osobna života, biva, kid ono osobno shvaćanje nije izvrgnuto svim mogućim subjek- tivnim izmjenama i sebičnoj jednostranosti. Kobni bi učtnci skrajna individualizma, od koga danas boluju sve društvene vrste, pali sami od sebe, kad ne bi moderan čovjek tražio da uvede svaku osiovnu misao u isti red sa svojim osobnim malim mislima. Ne treba zato slijepo prionuti uz tugji auktoritet u ispitivanju osnovnih životnih pitanja i njihove primjene ua prak- tični život. Svak treba da sam usvoji istinu i da joj što bolje prodube sadržinu. Ali se vrhovna mudrost ne može da obuzme jednim mahom. Kad bi to bilo moguće, ona bi bila ravna našoj malenoj misli, pa nas ne bi mogla dovesti do onog općeg pogleda na život nutarnji i vanjski, koji dovodi u divan sklad sve njegove pojave. Vrhovna istina etičko-socijalnoga reda redovito je protivna našem osobnom navodnom miš- ljenju i tečenju, našim iluzijama i našoj jednostranosti. Stoga pojedinac ne smije da bude sudija velikih na- čela, baštinjenih od predaje, nego u njihovu svijetlu ima da ispita svoje misli i istraži svoje težnje, te ih svede s njima u trajnu Svezu i potpunu harmoniju. Tako će ga istina osloboditi. Što skromnije čovjek prihvaća ova ustaljena, vječna načela istine, što joj više gleda da prodre u sadižaj, to više svijetlih zraka siplje ona ma njegov duh, da lališe i potpunije spozna svoju nutrinu. Pre- daje istini i nouzdonje, ča će odatle doći prava pomoć, osniva se na predosjećanju, da ćemo pod vodstvom . Ovog ugleda unići po prviput stvarno u posjed svoga zdravoga ja. Ko ne shvaća prave slobode duha, daje se u naručaj svojoj ograničenosti. Ko ne će da prizna nad sobom ugleda vrhovne istine, nepromjenljive, apsolutne, prihvatiće ugled ljudi, ničim većih od sebe. Uljudba i prava sloboda osnivaju se u prvom redu na poštivanju istine, na podlaganju ljudskoga elementa božanskomu. Zdrave uljudbe može bili jedino pod uvjetom, da se čovjek otrese bahate površnosti, te značajke našega društva, i da prožme svoju nutrinu uzvišenom sadržinom istine, kako ju prihvaćahu svi- jetli geniji bez bojazni, da će im ona omesti slobodan razvoj individualnih sposobnosti, mjesto da se pita iluzijama strasti. Impresijonisti naših dana zovu sve- stranim razvojem osobnosti, kad rasugjuju velika pi- tanja po neposrednu utisku promjenljivih dogagjaja, kad potezom pera ili sarkastičkim osmjehom pregju nreko visoke baštine. koiw geniji iz prošlosti namri- ješe uOGčIB povišnom naraštaju, što zatravljen afariz- tuom i seksnaizošću Kece da oslabi, pače i uništi glas prove mitidrosti. e Rud je Gaje uo iziiomu čovjeku, da se u shva- ćanju velikih pitanja otrese nasirana egoizma i da do u dabljizu duha primi i ogrli pravu mudrost i oslo- bodilačke misli, što silaze sa visina, gdje se sunčaju geniji. Koji gledaju samo sjenku ist'ne, redovito se čudom čude motriocima pravoga svijetla, pa ih drže nastranim fantastama. To teško i kobno zlo, taj prezir svega, što toliki naraštaji dosad prihvatiše, pa čak i osnovnih načela etičko-socijalnoga reda, donosi pogu- ban nerazmjer u vršenju životuih zadataka. A što je drugo nego neispravno shvaćanje životnih funkcija ovo nastojanje, da se svestrano izrabljuje bračni život i da se koedukacijom dađe jednak odgoj Ženi i muš- karcu, a pogotovo da žena zamjenjuje čovjeka, u svojoj prekorednoj težnji za emancipacijom u svim njegovim ulogama ? Neminovna je posljedica tih loših metoda, kojima se danas protive svi vigjeniji pedagozi, da žena izbjegava svoj prirodni poziv odgojiteljice, da tako pokoleba i samu osnovku društvenoga razvoja, obitelj. Nije li jednostrano poimanje života krivo, da se toliko razmahala težnja za neograničenim i najrafi- niranijim spolnim užitkom ? Nije li to do toga, što čovjek, omamljen egoizmom, odbacivši zasade ćudo- redne istine zamjenjuje životnu svrhu sa sredstvom ? Slijedi. NARODNA SVIJEST Vjeronauk i škola“. ll. Proročanstvo Isukrstovo, da će: njegova crkva i njezini službenici biti progoajeni još se uvijek ispu- nja. Što se sve nije poduzelo kroz ovih 20 vijekova proti katol. crkvi, njezinoj nauci i njezinim službeni- cima [? U novije doba osobito je uzela U obzir škola. Važnost škole uvigja i Crkva i njezini protivnici, za to je škola postala bojno polje najjačih juriša. Borba vjer- nika za kršćansku školu i borba liberalizma za lajičku, bezvjersku i bezbožnu školu. i . I g. Jole u spomenutom članku lomi koplje za lajičku školu bez vjeronauka, bez Boga. Onda doslovce tu piše: ,Suvišno bi bilo ponavljati dokaze, kako je škola, koja je okusila od ovog — teološki zabranje- nog — voća, upoznala svu slast njegovu i kako dnevno bogali duhove svojih učesnika jakim i moćnim pret- hodnim moralnim navikama, koje će ih jednom učiniti iskrenim ljudima, koji će dobro djelovati dobra radi.“ Kakovi su plodovi lajičke škole bez nauke o Bogu lepi, zdravi i zreli“, iskusila je i Francuska i Italija i mnoge druge države na svojim legjima i ozbiljai je pokret, da se i tamo propelo vrati u škole, jer bez vjere u Boga nema pravog morala. Ova je istina utvr- gjena od vijekova kod svih uaroda. I g. Jole će priznati, da je rat puno štetao dje- lovao ina moralno-uzgojnom polju. Zato su sada puno zabrinuti svi uzgojitelji, kako da se mladež sačuva od opće pokvarenosti. Tu su kina, zabave, izlozi, porno- grafična izdanja u knjigama i slikama, nečedna moda, da je već i državna vlast morala uvest nadzor nad kino predstavama i braniti pristup mladeži na tolika prikazivanja. Iskustvo je pak pokazalo, kako su sve te mjere slabe i kako se pokvarenost sve to više širi, Zabranjene kino-predstave postaju privlačivije i m10go puta to je najjača reklama. Hoćemo li da se djeca sačuvaju od opće pokvarenosti, to mora njihov moralni uzgoj da počiva na dobrim ijakim temeljima. A najčvršći temelj daje vjera u Boga. Sve je drugo labavo, promjenljivo i subještivno. Dobro djelovati dobra radi“, to je lijepo, idealno načelo još stare stojičke škole ali na žalost samo teo- retično, jer u praksu provedeno slabo uspijeva. Narav je ljudska sklona više na zlo nego na dobro, pak i to ,dobro“ i ,dobra radi“ svak može da shvaća po svom ćeifu i da nateže na svoju. Od pučkog se pak učitelja puno zahtjeva. Ne sa- mo da malenoj djeci mora da dade prve pojmove o svemu, nego odraslijoj mora da tumači gramatiku, ma- tematiku, povijest, zemljopis, fiziku, prirodopis, gospo- darstvo, pjevanje, gimnastiku itd. To su sve specijalne grupe i pučki učitelj mora da je pravi enciklopedista, da je u svakoj od tih grana znanja dobro versiran. Koliko je lakše na školama, gdje svaki predmet predava posebni strukovni učitelj. Tu je uspjeh mnogo bolje zajamčed. Hoćemo li na učitelja baciti još jedan ne mali teret? Za predavanje vjeronauka hoće se po- sebne izobrazbe. Tu je Stari i Novi zavjet; povijest židovskog naroda i povijest crkve, tu je dogmatika i moralka, tu je crkveno pravo, liturgika sa crkvenim svetkovinama i običajima. Bogoslovno polje dosta je i dugo i široko. A religiozno pitanje svakomu se na- meće. ,Na dnu svakog pitanja — kazao je jedan inu- drac — nalazi se i religiozno pitanje“. A to vidimo i u običnom životu: u društvima i po novinama najviše se govori i raspravlja o crkvenim i religioznim stva- rima. To svakoga zanima. A i djeca u školi najviše pitanja stavljaju na katehetu, a nije rijetko da sei uči- telji na njega obrate, kao no ti onoga, koji je za to posebno izobražen. Učit, Jugosl. Udruženje u Beogradu bilo bi puno više zadužilo naš narod i podiglo ugled učiteljstvu, da je svim kotarskim društvima postavila koje drugo »Pravog :FRANCKOVOG: dodatka kavi« i to: i ime »Franck« i »mlinac« naročito se novoj, smedje-plavo-kijeloj etiketi, za kutije. »Pravi FRANCK: s mlincem« nenadkriljiv je u arosi, teku i izdašnosti. — Br. 33. pitanje npr. kako da sačuvamo djecu od zla utic ulice i društva, kako da podignemo pomoću škole iy narodu pali moral. Uvjereni smo, da bi mnogi od( naših vrijednih učitelja bili našli novih puteva, poticaji | i savjeta, što bi mnogima bilo dobro došlo. | Ovim pak pitanjem, da li se vjeronask ima pre. i davati u pučkim školama, ,U. J. U.“ je taknulo u grub osinjak, kako su se izrazili i mnogi razboriti uči. E telji, što bi moglo imati i zlih posljedica i u narod, i pom pogledu. Znamo svi, kako su vjerski odnošaj| napeti kod našeg naroda, pak nije baš zgodno ni radi i narodnog jedinstva kretati u neke žice i davati povoda| još jačem raspirivanju. A koliko je pak bilo pozvano| učiteljstvo, da riješava to pitanje, na to ćemo se osvr. nuti drugi put. Ističemo samo da su se pri tom neki: zaletili daleko, kako onaj cipelar, koji je htio da ispravlji | ne samo cipele već i čitavu sliku umjetnika Apelesy[" Pri tom su dakako izdali i svjedodžbu svog duševnog i siromaštva. Nije li tako gosparu Joletntini 1 Pisma iz naroda. I KORČULA. + Petar Bernardi. Na osvit Srijeda i 30. jula preminuo je nakon duge i teške bolesti u 6i|' godini života sudski kancelista Petar Bernardi. Radj: svoje savjesnosti i spravnosti da svakomu pomognu pokojnik je bio poznat ne samo u svom rodnoni mjestu već i na cijelom otoku Korčuli. U njemu Ko čula gubi gragjanina starog kova, dobrog i praktičnog kršćanina. Koliko je bio štovan i ljubljen u gragjani stvu, to se je najbolje očitovalo prigodom sprovodi : kad se je svak natjecao da oda zadnju počast dobro pokojniku. Rajska slava plemenitoj mu duši i trajn uspomena u narodu, a ožalošćenoj njegovoj porodi opće sažaljenje ! i ks le: OREBIĆI. Pastirski pohod po pelješkom dely msgr. Vlaho Barbić sa svojim pratiocem vič. Da. Karlonl. | Capurso, pošto je u pratnji našeg dekana preč. Dol Gj. kan. Laneve obavio kanonski pohod pelješkoj dekanata dijeleći sakramenat sv. Krizme. Kako dozmd | jemo, presvijetli je pom. biskup bio svuda lijepo doš i. kan od naroda sa barjacima, posipanjem cvijeća pucnjavom mužara. Sva mjesta kao da su se u slavlji natjecala. Žuljana se je istakla večernjom rasvjetonj < crkve. U Crnojgori isticao se je slavoluk sa pozdrnj nim natpisom u našem i esperantskom jeziku. Osoti] > svečani doček bio je u Janjini, gdje je presvijelid prisutnosti brojnog svećenstva obavio pontifikalnuaij stenciju, a na grobište izveo gotovo sav narod. U pnj“ stranoj Kuni presvijetli nije žalio truda te je pohotil odlomke Pijavičino, Potomje, Prizdrinu i Oskorušni a svuda mu prirediše baš srdačan doček. U Vručit se je takogjer isticao lijep slavoluk na četiri stupi t i f i 1 natu. Dne 24. 7. stigao je amo presvij. pomoćai biskul l 1 1 i f 4 a osobita se je radost opažala na licu pučanstva ol: gdje je presvijetli najvećom svečanoši ' nove crkve, a poslije prve sv. priči E: t za Dubu dijelio i sv. krizmu. Gj e. lomka Dube, posvetio zvona djece po prvi pu čani doćek takogjer bio je i u Trpnju u nedjelju pri večer, gdje je mladog biskupa, koji je iagjom dola : iz Dube, dočekalo na obali nepregledno mnošii | naroda. Uz ovako lijepo vanjsko slavlje jednako jel svim mjestima bilo i obilno duhovnog ploda. Iz Trpi i U je presvijetli došao na Orebić, da se morem vrij ; Dubrovnik. Megjutim je pohodio naše svetište Gospe od angjela“ sa franjevačkim samostanom, gl mu je priregjen srdačni doček, U petak u večer oh tovao je lagjom u Korčulu, gdje je prihvatio bj: i prugu za Gruž. Presvijetli je svuda ostavio lijepu uy e“ menu dobra duhovnog oca, narodnog čovjeka i puč prijatelja. i SELCA. 21. VII, Svečanost Mlade Mise. Ubai ovo ovo mjesto imalo je jučer u svom normalni toku života jedno neobično/i rijetko slavlje. VII: ši U * * e sem DET <. ističu na — uo Re er